nedjelja, 20. travnja 2014.

Lep mi je vrček ograjen-pun mi je rožic nasajen

Posvečeno majci Jeleni i strinki Bari.

Uzgajanje  povrća je  bio odvajkada običan  posao ljudi na selu i u gradu. Vrt je bio ogledalo radišnosti  obitelji, gdje je bilo svega posađeno, od cvijeća do raznolikog povrća. Poslovi u  vrtu, bolje rečeno  o povrtnjaku  bili  su isključivo briga  domaćica.  Sjećam se moje  pokojne majke koja je imala jednu kutiju od  cipela punu  papirnatih zamotuljaka sjemenja[i],  na kojima nije ništa pisalo. Davno je to bilo i pitam ja nju;  „mamek kak prepoznaješ ta sjemenja,  kada nisi ništa napisala na papiru u kojem je zamotano. Ona meni začuđeno:  sinek  moj,  pa ja poznam sva ta sjemenja! Ona je poznala oblik sjemena, ali ona je poznala daleko više, poznala je  njihov gen[ii] , što bi danas učeno rekli „znala“ je informaciju koja je sadržana u tim sjemenkama. Gen jest zapravo informacija. Gledam u jednoj agro-prodavaonici ponudu od oko 170 vrsti različitih vrsta sjemenja. Lako  ih je raspoznati, jer se ona nalaze u  malim vrećicama na kojima su kolor slike povrća.
Poneki se  pitamo,  gdje su nestale mudrosti naših baka za uzgoj  povrća, kojeg godišnje pojedemo oko

              Tržnica u Samoboru 1951.- snimio Šurjak .


 80 kg kg po stanovniku.  Danas  u robnim kućama imamo domaćeg  povrća, ali i   uvezenog,  kojeg smo za 117 milijuna  $  uvezli.  Svaki Hrvat, (valjda zajedno s turistima!?)  je  pojeo  2013. uvezenog povrća 29,7 kg i 43 kg voća. Uvozimo povrće iz slijedećih zemalja: Španjolska, Moldavija, Albanija, Jordan, Turska,  Peru, Urugvaj i Kirgistana  i češnjak iz Kina.  Optimistička je vijest,  kako smo 2013. povećali proizvodnju  većine voća i povrća. Povećali smo proizvodnju od 12 do 48% rajčica, dinja, kupusa,  poriluka i krastavaca.
Kriza, koju polako osjećamo, ipak je  narod pokrenula  u povećanju uzgoja  povrća na Gradskim vrtovima i u vrtovima kraj svojih kuća. Od svih zemalja EU u Hrvatskoj  naviše  građana i to 71,7%  žive u obiteljskim kućama. Neki građani iz Zagreba koriste tri autobusa, kako bi došla na svoju parcelu (koju su dobili od grada Zagreba) na kojem imaju povrtnjak u  Sv. Klari. Usput nose i alat. Ono što je  pozitivno kako  u novinama tako i TV stanicama  raste broj stranica i emisija,  koje su posvećene  informiranju i obrazovanju  oko proizvodnje povrća. Tako u „Većernjaku“  dipl. inž. Korenelija Benyovski Šoštarić savjetuje, kako se uskrsni mladi luk može uzgojiti iz presadnica u posudama(teglama). Nedavno smo se čudili  o uzgoju  kupusa na balkonima kod Kineza. Sanjam kako će te teme „izbaciti“  barem 50% nepotrebnih sportskih sadržaja iz današnjih medija.
Onaj tko  se želi baviti uzgojem  povrća dobro je da nabaviti knjige o povrtlarstvu . Ne treba velika  čestica ili parcela  da se netko posveti tom „ sportu“. Peter Seabrook napisao je knjigu „Moj povrtnjak“[Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1977.] gdje  savjetuje,  kako se na parceli  3x4 m  može uzgajati povrće kroz cijelu godinu. Marie –Luise Kreuter  napisala je vrhunski priručnik za  biološki uzgoj:  „Bio vrt“ - Povrtnjak, voćnjak, cvijetnjak, biološko, organsko,  prirodno [Marjan tisak d.o.o.Split 2008.] knjiga  je imala 18 izdanja u Njemačkoj. Za znatiželjnike skenirao sam par stranica iz  dva priručnika, koji mogu poslužiti za poticaj  vrtlarenju. Znanja  o uzgoju  povrća  iz doba moje bake i majke o napisano je  u Langovoj knjizi oSamoboru [Merdijani ,Samobor, 2009.].
Vrtlarenje naših baka danas se naziva organski ili biološki uzgoj. Postoje  još nazivi: prirodna, biološka agrikultura,  agro-eko sustavi. U svijetu su se razvile dvije vrste agrikulture u proizvodnji hrane,  jedna kao način  života i druga agrikultura kao biznis. Dr Pavao Krišković s kojim sam ima čast raditi na razvoju i proizvodnji  prirodnog( ne umjetnog) mineralnog gnojiva KPMG, tvrdi u svoj knjizi „Bioagrikultura“ [Mladost ,Zagreb 1989] kako se umjetnim gnojivima  remeti biološka ravnoteža tla. Biološki aktivno tlo ima mnogo mikro-organizama koje razgrađuju tvari i pomažu biljki u njezinoj  kvalitetnoj hranidbi .


Imali smo vrt blizu potoka i sjećam se kako se  paradajz  ne smije zalijevati   po lišću i plodovima, dok se  cjelokupna stabljika paprika može zalijevati. O gnojenu , plodoredu o načinu i vremenu  sadnje i sijanja,  i presadnicama  nisam razmišljao tada, jer to je sve bila briga majke Jelke  i strinke Bare kojima posvećujem ovaj  post.  One su znale  o sjemenju o presadnicama,  zatim koje se biljke „vole“ a koje ne. Biljke kao dobri „susjedi“ su:  rana mrkva-luk; kasna mrkva-poriluk; grah –cikla; rajčica- peršin; salata-rotkvica; Naprotiv  loši susjedi su: salata-peršin; grah-luk;  rajčica –grašak; krumpir-suncokret; kupusnjaće-luk.
U Baladama Petrice Kermpuha postoji pjesma koja spominje netrpeljivost biljaka:Ni med cvetjem ni pravice/rekel je to je fijolice/smrdljivi terputec,/jalnuš tvardogutec. Zajček gumbek, bažulek i slak,/čuli su terpuca, kak punta se bedak,/Pak rekel je gumbek-ti si bedak,/to je tak vola božja,pa ima biti tak.
  Kako postići maksimalni dohodak na povrtnjaku od 200 četvornih metra?To sam si  postavio kao zadatak ovo proljeće.  Prvo sam pregledao   cijene povrća,  i to ne samo kod nas, nego mi je „ moj dopisnik“ prijatelj Ante, koji trenutačno  živi u Kaliforniji, poslao tamošnje cijene povrća. Usporedio sam naše cijene i vidio, kako su tamo cijene povrća duplo skuplje, ali  je naš  BDP  tri puta manji  od američkog BDP-a,  pa ispada da jedemo jako skupo  povrće. Ništa novo,  banke i uvoznici prave u nas novac.  Ovdje paše izjava Henry Forda: A business that makes nothin but money is a poor business. Posao u kojem se ne radi ništa drugo nego novac je loš posao.
Pokušao sam sjetvom povrća maksimalizirat dohodak, na  novo izoranoj parceli od 200 m2 koja je prije bila livada. Pognojio sam  parcelu konjskim gnojem i troškovi su bili 800 kn zajedno s oranjem i sjemenjem . Oni koji su vični računalima i  Excel  programu za tablično preračunavanje  znaju,  kako postoji  u  tom programu alat Solver[iii] kojim se vrlo lako mogu optimirati (maksimalizirati, minimalizirati) različite  funkcije prema matematskim modelima.  Solver smo koristili u pogonima, kada nismo imali potrebnih sirovina.   U mnogim državnim Agencijama mogao bi biti to alat za izradu elaborata, kako optimirati gospodarstvo u doba krize. Primjerice, koliko se uštedi goriva ako se povrće  transportira iz Klare do Dolca umjesto iz Španjolske. Za optimizaciju  našeg vrta ,uzeo sam u razmatranje najčešće prodavano povrće: kupus 2,82 kn/kg ,rajčicu 13,85 kn/kg, buće 2,99 kn /kg (tikva lubenica) i luk 4,31 kn/kg i izračunao maksimalni dohodak  od 2836,46 kn. Ukupno ćemo dobiti, ako Bog da, kako bi rekla moja majka  376 kg povrća. Za dobivanje većeg prinosa,  mogao sam uzeti  salatu u sjetvu, koja ima prinos od  3,5 kg/m2  u odnosu na luk,  koji ima prinos samo od 1 kg/m2  Pravi vrtlari (ja  to nisam) imaju mnogo ograničavajućih  varijabli kada rade sjetvu, očekujući  žetvu kao najveći događaj godine.
Znam kako đaci u  4 razredu pučke škole u predmetu „Priroda i društvo“ obrađuju temu  rasta graha
od sjemena do ploda,  gdje nauče kako se sjeme graha u rahloj  zemlji mora zalijevati da bi raslo. 
Sanjam kako će svaka  škola imati  prije vrt nego sportsku dvoranu!?


Za par dana,  22. travanja je Dan planete i bit će govora o različitim eko problemima našeg  života. Tada će se spominjati „majčica zemlja“ i valja imati na umu, kako je to samo jedan tanak sloj od 30 do 40 cm plodne zemlje, koja daje hranu i koju valja  pomno njegovati kao dijete. Sada vrijedi nova zapovijed . Ne misliti globalno a djelovati lokalno, nego misliti lokalno i djelovati lokalno .







[i] Negdje sam pročitao kako su Norvežani   uskladištili, za buduće generacije, duboko pod  ledenim morem velike količine raznolikih vrsta sjemenja.

[ii] Danski botaničar Wilhelm Johansen je 1910. izumio pojam gen kojim se prenose svojstva od  roditelje na djecu.
[iii] Kenneth R. Baker: Opimization modeling with spreadsheets, Thomson Brooks/Cole, 2006

1 komentar:

  1. Ovo proljeće mi se pogled duže zadržao na onim uskim travnjacima između trotoara i ulice, a ispod velikih koštela što nam čine hlad. Neke trave imaju široke listove, ali to ne smeta uskim travkama da provire između tih listova. Neke su bodljikave i krupne, ali to ne smeta nježnima da se zavuku između njih. Neke su niže, neke više. Tu je i maslačak. Po takvim livadama smo igrali nogomet. Danas su te gradske livade izložene ispušnim plinovima, gaženju... Ali su potpuno zdrave. Nevjerojatno su zdrave! Mislio sam organizirati natjecanje tko će više vrsta biljaka prebrojiti u svojoj šaci što ubere jednim zahvatom.
    Znao sam da zdravlje livade ima veze sa suživotom svih mogućih vrsta na tako malom prostoru.
    I onda odem na predavanje mr. sci. Roberte Katačić, dr. med. koja nam kaže: "Danas znamo za 8000 fitokemikalija u biljkama, a kad sam radila magisterij prije 10 godina smo poznavali svega 5000. To znači da svaki dan otkrivamo destke novih. Fitokemikalije štite biljke od bolesti. Fitokemikalije zajedno daju svoj puni doprinos i našem zdravlju. Tablete imaju samo neke od fitokemikalija i zato mi još uvijek ne znamo posljedice takve nadopine hrani i trebamo dati prednost povrću iz prirode koje možda ima i milijun fitokemikalija koje ćemo možda otkriti u sljedećim godinama. Učinak na naše zdravlje je učinak svih fitokemikalija zajedno iz prirode, jer fitokemikalije uzimane izolirano nemaju onaj učinak koji imaju u prirodnoj ishrani gdje ih je 8000."
    Aha, tu smo. Na livadi su složne zbijene sve moguće vrste biljaka i one zajedno imaju sve fitokemikalije, koje onda u sinergiji štite sve stanovnike livade. Kad bi sad na takvoj livadi, mislim se ja dalje, bio posađen kukuruz, pšenica, salata, kupus... onda se nikad ne bi razbolili, ali to se kosi s Excelom i prinosom po m2 :).
    Ako sad za nas hranjive biljke izoliramo od livadskih, jesmo li učinili isto što i kemičar kad je u tabletu stavio samo neke fitokemikalije? Jesmo li na taj način polja žitarica dobro čuvanih od korova učinili i dobro ranjivim od kukaca i bolesti? Jesmo. Ako bi danas radio svoj vrt, isti bi bio kombinacija vrta i livade.

    OdgovoriIzbriši