ponedjeljak, 23. prosinca 2019.

Klimatske promjene


1.Kada su primječene klimatske promjene
Prosinac je mjesec darivanja. Sveti Nikola ili Božić (mali Isus, mali Bog) ili Djed Božićnjak dariva djecu, ponekad i odrasle. Hoćemo li ove godine imati bijeli Božić, pitanje je koje ne postavljaju samo djeca. Zbog globalnog zagrijavanja tj. promjene globalne temperature, padanje snijega sve je rjeđe u našem podneblju, pa kažemo da je došlo do promjene klime 
Prvi znak te pojave vidio je švicarski seljak J. Peeraudin 1811. godine, zamijetivši kako gromade kamenja i tla padaju u dolinu zbog ledenjaka koji se pomiče. To je priopćio građevnom inženjeru Ignatzu Venetz-Sittenu koji je tu pojavu opisao 1821. godine u povijesnom društvu u Lucernu. Velike znanstvene diskusije danas se vode o tome u kojem udjelu staklenički plinovi uzrokuju promjenu klime u odnosu na druge uzroke.


Božična čestitka, Zagreb 1830. -V.Kirin

U ovom mjesecu postoje mnogi događaji koji govore o strategijama i planovima glede promjene klime. U Madridu se od 2. do 13. prosinca održala konferencija državnika i znanstvenika o promjeni klime tzv. COP 25. Očekivali smo ili smo se nadali pozitivnim rezultatima s navedene konferencije. No, svijet će tek na COP 26 Glasgow sljedeće godine znati može li se madridski samit o klimi smatrati uspješnim, izjavila je njemačka ministrica okoliša Svenja Schulze. Pa  čak UN- generalni sekretar  Antonio Guterres je rekao „Razočaran sam rezultatima  COP25.Međunarodna zajednica izgubila je važnu priliku za pokazivanje povećane ambicije na ublažavanju, prilagodbi i financiranju za rješavanje klimatske krize“ Ubrzo nakon završetka konferencije u Madridu, završilo je drugo razdoblje Kyoto protokola, koji krajem studenog 2019. još nije stupio na snagu, jer nije postignut minimalni broj ratifikacija.
Na nama je sada prihvaćati ili vjerovati zaključcima mnogih konferencija o klimi. Od 1946. do 2015. g. tijekom 70-ak godina održano je uz pomoć UN-a 29 eko-konferencija koje su
djelomično ili potpuno obrađivale pojmove održivosti, prehrane i promjene klime. Prisjetimo se samo nekih, primjerice Međunarodne konvencije o kitolovu 1946. godine, Konferencije o ljudskom okolišu (Stockholm, 1972.), Zaštita ozona (Montreal, 1987.), UNCED-ove konferencije (Rio de Jaineiro, 1992.), izvještaji tzv. Agende 21 s poznatom frazom Globalno misliti, lokalno djelovati, Svjetskog samita o hrani (Rim, 1996.), UN-ove konvencije o zaštiti klime (Kyoto protokol, 1997.), Skupa o osam milenijskih ciljeva (New York, 2000.), Svjetske konferencije o klimi (Kopenhagen, 2009.; Durban, 2012.; Pariz, 2015.)…
Na kraju treba spomenuti Samit UN-a o održivom razvoju (New York, 2015.), na kojem je postavljeno 17 ciljeva do 2030. g. (tzv. Agenda 30) 
Ciljbr. 13 govori o zaštiti klime. Citiram tekst izbrošure (ODRAZ – Održivi razvoj zajednice, I. izdanje, prosinac 2015.):
“Poduzeti hitne akcije u suzbijanju klimatskih promjena i njihovih posljedica. Klimatske promjene utječu na sve zemlje, na svim kontinentima. Ljudi već osjećaju značajne posljedice klimatskih promjena koje uključuju promjene vremenskih obrazaca, podizanja razine mora i više ekstremnih vremenskih pojava. Bez akcije, predviđa se rast prosječne temperature na planetu tijekom 21. stoljeća, koji bi vjerojatno nadmašio 3 stupnja Celzijeva. Najsiromašniji i najranjiviji ljudi su, nažalost, najviše pogođeni. Danas su dostupna povoljna rješenja koja omogućuju zemljama prijelaz na čišća i otpornija gospodarstva. Sve se više ljudi okreće obnovljivim izvorima energije i drugim mjerama koje smanjuju emisije i doprinose naporima prilagodbe. Klimatske promjene su globalni izazov koji ne poznaje nacionalne granice. Emisije na jednom mjestu utječu na ljude u širem okruženju. Mjere za smanjivanje klimatskih promjena treba integrirati u nacionalne politike, strategije i planove. Pored toga, treba unaprijediti obrazovanje, podići razinu svijesti, kao i ljudske i institucionalne kapacitete za ublažavanje i smanjivanje utjecaja klimatskih promjena, od prilagođavanja do ranog upozoravanja.“
3. Nada i očekivanje
Za daljnju diskusiju valja utvrditi razliku između nade i očekivanja kako nas upućuje filozof Ivan Illich (1926. – 2002.) rođen u Beču, od oca Hrvata i majke Židovke. Pisao je kritički o školstvu i zdravstvu. Prema grčkoj mitologiji Pandora, boginja Zemlje, nosila je u svojoj kutiji sva zla i dobra. Pandora je pustila na slobodu i zlo i dobro. Dobro pušteno iz kutije je nada. Nada u strogom smislu te riječi označava nepokolebljivo vjerovanje u dobrotu prirode, dok je pojam očekivanje nešto što nas upućuje na ishode ili rezultate koje čovjek sam planira i kontrolira. Nadamo se kako je Zemlja živ organizam koji će se sam od sebe popraviti. Ugrčkoj mitologija Gaja je personifikacija Zemlje kroz utjelovljenje ideje da je slična liku čovjeka. Gaja je majka predaka svih života: božica prvobitne majke Zemlje  Gaja je hipoteza da Zemljine žive i nežive komponente funkcioniraju kao jedan sustav koji regulira životne komponente i održava uvjete kao što su temperatura ili salinitet oceana ili sastav atmosfere, tako da bude pogodna za život. Gaja Zemlju smatra živim organizmom.
4. Što mi u Hrvatskoj radimo po tom pitanju?
Ove jeseni donesen je Nacrt energetskog i klimatskog plana za Republiku Hrvatskuza razdoblje od 2021. do 2030 (NECP) 
Riječ je o dokumentu od iznimne važnosti, čak i veće od nacionalne energetske strategije, jer je njegovo donošenje obavezno za sve članice Europske unije, a Europska komisija provodi reviziju planova u smislu jesu li konkretni i usklađeni s EU politikama. Plan se sada donosi prvi put. On opisuje sadašnju situaciju u ključnim sektorima (energetika, promet, poljoprivreda, gospodarenje otpadom, industrijski procesi, šumarstvo) i treba sadržavati mjerljive doprinose za ostvarivanje ciljeva u smjeru održive proizvodnje i potrošnje energije. NECP plan moramo dostaviti Europskoj komisiji do 31 prosinca. Mnoge države moraju u svojim planovima i akcijama navesti napuštanje fosilnih goriva što više mogu.
Neki podaci iz tog plana;
4.1.Planirani iznos neposredne potrošnje energije u 2020. godini je 291,3 PJ (6,96 Mten), što uključuje kao apsolutni iznos primarne energije 448,5 PJ (10,71 Mten). (ten= tona ekvivalentne nafte 11600 kWh) Omjer između  potrošene  i primarne energije  je broj koji grubo pokazuje kako gospodarimo energijom. U našem slučaju 35% energije se gubi u pretvorbi. Taj broj je  zapravo prva stepenica na kojoj se procjenjuje mogućnost štednje i ostali gubici koji su  po naravi neizbježivi gubici energije. 
4.2. Udio obnovljivih izvora energije OIE 2030. g. treba biti 36,4 %. Ciljevi smanjenja emisija stakleničkih plinova za RH u 2030. godini kreću se od 7 do 43 %.
4.3. Hrvatska ima potencijal dobivanja energije od sunca od 8 do 10 tisuća MW, isto toliko i iz vjetra. Planirana je samo jedna petina.
4.4. Na televiziji je u studenom prikazano otvaranje geotermalne elektrane u Bjelovaru od 100 MW, a postoji potencijal od 1000 MW.
4.5. Na otoku Vis pušta se u pogon elektrana na sunce. U Hrvatskoj je realizirano 800 MW iz OIE, što je premalo prema drugim zemljama EU.
4.6. Glavni cilj NECP plana je dekarbonizacija, uklanjanje emisija stakleničkih plinova te primjene obnovljivih izvora energije OIE.
4.7. Energetskaučinkovitost ima svoj  nacionalni portal iz kojeg se može mnogo toga naučiti i vidjeti 
4.8. Početak glavnih radova na izgradnji kombi-kogeneracijskog bloka u Elektrani-toplani Zagreb, investiciji vrijednoj 900 milijuna kuna održan je19  prosinca. Novi visokoučinkoviti blok KKE EL-TO Zagreb, snage 150 megavata električne (MWe) i 114 megavata (MWt) toplinske energije, predstavlja najveće pojedinačno ulaganje Hrvatske elektroprivrede (HEP) u nove proizvodne objekte u posljednjih 10 godina, istaknuto je na svečanosti uz prisustvo predsjednika Vlade  A. Plenkovića-
4.9. Neki gradovi  zbog gradskog  smoga u Indije  koriste nužnu mjeru da se vozi automobili  prema registarskoj tablici na par nepar. Takva mjera može vrlo brzo postati stalna praksa i kod nas zbog smoga i zakrčenog prometa.
4.10.Akcije smanjenja potrošnje ne samo  fosilnih goriva valja „spustiti“ na brigu  običnih građane. Moja  ideja za  novi zakon !!! o energetskoj učinkovitosti; Ne smije  se nabaviti  energetsko trošilo primjerice automobil, dok se ne dokaže da  građanin  investira u uređaje za korištenje sunčeve energije ili  za povećanje energetske učinkovitosti primjerice ugradba toplinske izolacije u zgradarstvvu. Upoznajmo se gospodarenjem s okolišem prema HRN USO 14000. 

subota, 30. studenoga 2019.

Štrajk, ekonomika i okoliš



Spadam u grupu od 40% građana prema anketi HRT, koji ne podržavaju štrajk zaposlenika u obrazovanju. Štrajk je organiziran zbog povečanja koeficijentasloženosti poslova za 6,11% i smanjenja dostojanstva učitelja.  Jasno, valja  preispitati i uskladiti postojeće koeficijente složenosti:
 poslova službenika i namještenika u javnim službama i državnoj službi. gdje radi 249642 službenika. No,ne podržavam metode  i načine  održavanje štrajka


1.Ekonomika je znanost koja izučava kako postići visok učinak koristi svih „težaka i polju “ tj. u gospodarstvu  uz najniže troškove, ali ne samo kod proizvodnje hrane nego još i kod mnogih drugih aktivnosti, kao što je proizvodnja električne struje, izgradnja stanova, promet itd. Postoje dva pojma – korist i trošak – s kojima se pokušava mjeriti i gospodariti od obrazovanja i zdravstva pa čak do onečišćenja okoliša, što je vrlo dobro prikazano u knjizi koju čitam[i]
 Prilažem  link na tablicu gdje sunavedeni zaposlenici ili težaci prema djelatnostima u našoj zemlji. Na kraju tablice navedeni su  troškovi rada po satu. Troškove  rada po satu tzv. satnica je temeljna veličina s kojom se sindikalci koriste u svijetu kod pregovora oko  plaća. Ako se pogleda tablica, vidi se da je obrazovanje s 72,15 kn/h na nekoj sredini među sedamnaest  djelatnosti,  gdje su vrlo blizu javna uprava 76,77 i  zdravstvena zaštita s77,88 kn/h. U velikom broju diskusija, glede  štrajka vrijeme kao da nije bitno. Vrijeme je jedina neponovljiva veličina koja mora biti prisutna u mnogim računima ekonomike. Svugdje i stalno se govori o satnici. U Njemačkoj se sada vodi velika diskusija o minimalnoj satnici od 12 €.
Zakon o radu propisuje u nas tjedno 40 sati rada, iz čega proizlazi da zaposlenici u skoro svim djelatnosti godišnje rade 2016 sati, dok se u obrazovanju radi 1800 sati. Djeci trebaju školska ferja, ali kada se pogleda kalendar, onda božićni i uskršnji blagdani, zajedno s ljetnim školskim ferijem, učiteljima donose i do dva mjeseca godišnjih odmora. Toliko dopusta ili odmora nema u ostalim djelatnostima Zlobnici kažu  što se bune tri mjeseca imaju dopust.
Pogledajmo kako su rangirani neki druge djelatnosti. Ja sam radio 43 godine u industriji. Prerađivačka industrija ima  trošak rada po satu 63,41 kn/h, dok  trgovina  ima 69,18 kn/h . U industriji, bogu hvala ako ima posla,  radi se u smjenama i ponoći, dok kod trgovaca po pravilu radi se i uz nedjelju i na blagdane. Vladi Ustavnom sudu i sindikalnim vođama pripisujem „smrtni grijeh“ za dopuštenje da trgovine rade nedjeljom i blagdanima. Biblijsko načelo da se čovjek, pa i životinje, moraju odmarati nedjeljom, sedmog dana u tjednu, vjerojatno je nastalo kako bi se i Zemlja malo „odmorila“ od čovjeka ili da bi se sačuvalo stablo života, kao to piše u Knjizi postanka (Post 3,23).
Ustavni sud Njemačke nije dopustio rad nedjelom, dok njemački i ostali trgovački lanci kod nas rade i nedjeljom. Zaposlenici u obrazovanju ne rade  noću, subotom i nedjeljom. Ne može se novcem nadoknaditi ukradeno vrijeme. Imam rođaka koji noću vozi robu koja ujutro mora doći, primjerice u Dubrovnik. Jasno je da se noćni rad i nedjeljom plaća više, ali koliko često treba radnik raditi noću,  i nedjeljom pitanje je za sebe. Netko nekomekrade vrijeme

3. Rizik na radnome mjestu  Mnoga radna mjesta imaju  nedopuštena onečišćenja, što se mora uzeti u obzir. Zakon o radu lijepo definira to stanje jednostavnim zahtjevima poslodavcu 
„Poslodavac je dužan pribaviti i održavati postrojenja, uređaje, opremu, alate, mjesto rada i pristup mjestu rada, te organizirati rad na način koji osigurava zaštitu života i zdravlja radnika, u skladu s posebnim zakonima i drugim propisima i naravi posla koji se obavlja“.
Za definiranje granica onečišćenja, previše ili premalo, moraju se koristiti još neke nove značajke o kojima se mora voditi briga. Tako se treba definirati standard ili norma učinkovitosti, standard ili norma sigurnosti, te ekološka održivost.
Standard učinkovitosti najlakše razumijemo kod Vladinih akcija koje potiču građane da smanje pušenje, jer se time smanjuju računi liječenja oboljelih od raka. Radio sam u kancelariji s pušačima. Kad sam imao upaljeno grlo, liječnik mi je rekao da moram izbjegavati mikroklimu pušača. Kako? U navedenoj knjizi upravo je obrađen taj konflikt, gdje se nepušač dogovara s pušačem s kojim radi u sobi, koliko i kako smanjiti broj popušenih cigareta, jer nije postojao zakon prisile kojim se to definira. Kao strastveni pušač, ovisnik od nepušača može tražiti da mu se plati to odricanje od svake cigarete. Odricanje od 5 pušačevih cigareta donijelo bi do smanjenja troškova liječenja raka od 11 $. No, nepušač bi morao platiti 40 $ da podmiti pušača da se odrekne svih cigareta ili 4 $ za svaku dodatnu cigaretu. Usklađivanje koristi i troškova dogovoreno je tako da će se pušač odreći 2 cigarete, ali od nepušača zauzvrat traži 6 dolara. Vlada obično povećava trošarine kod prodaje cigarete kako bi se taj novac trošio za povećanje troškova u zdravstvu. Ovo je samo primjer za poduku koja je vidljiva u svakom onečišćenju okoliša. Za apsolutno smanjenje, odnosno onečišćenje na nulu, nema kapitala, nema novca. Poslodavac bi trebao  uvjetno povećati plaće radniku koje se truje na radnom mjestu. Drugačije rečeno dobit  ćeš nešto više novaca ali dobivaš  i rizik neke bolesti. Jučer sam susreo  g. Štefoka radnika koji je radio sa mnom  u pogonu  gdje je izgubio  oko na radnom mjesto  što je evidentno u mirovini od 70 kn.
Standard sigurnosti na radnome mjestu valja opisati kroz rizik oštećenja zdravlja i pojave smrti. Godišnji rizik dobivanja raka od pušenja jedne kutije na dan iznosi 1na 3600, dok je omjer policajaca ubijenih na dužnosti 1 na deset tisuća. Za rješavanje problema rizika za zdravlje na radnome mjestu uveden je pojam vrijednosti ljudskog života, izražen kroz novčanu vrijednost. Američka agencija za zdravlje obrađivala je slučajeve gdje je vrijednost ljudskog života iznosila od 475 000 do 8,3 milijuna dolara.
Dakle, iako zakon o radu lijepo propisuje da se poslodavac mora pobrinuti za zdravo radno mjesto, to u praksi nije izvedivo ili nije izvedivo uz normalne troškove. U školi se to postiže relativno lako, jer se radi u suhoj i zimi grijanoj prostoriji. Iz moje prakse, koja potječe iz industrije, svjedočim kako su radnici izloženi prašini vapna, cementa, buci strojeva, prekomjernoj vlazi i prekomjernom znojenju, prekomjernoj temperaturi, toplini i hladnoći, vibraciji, otrovnim kemikalijama. U našem poduzeću radnici nisu štrajkali, iako su za to imali razloge – zbog uvjeta rada, ali i zbog velikog zakašnjenja plaće. U svim djelatnostima u kojima se plaće dobivaju iz budžeta, one su redovite. Budžet se „puni“ iz PDV poreza i ostalih  trošarina čime se smanjuju  mogućnosti prodaje proizvoda te konkurentnost.  Pročitao sam davno da su rudari u SSSR-u rekli Gorbačovu, gdje je bilo sve besplatno, dajte nam barem sapun da se možemo umiti kada se vraćamo s radnog mjesta. To spominjem zato, jer je velik dio naše svijesti ostao u nekom stanju „ revolucije koja teče“ gdje sve mora biti besplatno – i školstvo i zdravstvo – i svakome mora biti badava osigurano radno mjesto, ne pitajući koliko košta to radno mjesto i koliko košta jedan sat rada na bilo kojem radnom mjestu.

Ekonomika ima dva pojma – korist i trošak – s kojima se pokušava mjeriti i gospodariti od obrazovanja i zdravstva pa čak do onečišćenja okoliša, što je vrlo dobro prikazano u knjizi koju čitam. Prije nego što se počne stvarati nova rang lista koeficijenata složenosti poslova, zbog čega se i štrajka, mora se usporediti sve troškove rada po satu i bruto plaće. . Analitičkom procjene radnih mjesta moguće je izračunati koeficijente složenosti svih radnih mjesta, a ne samo javne uprave i obrazovanja, zbog čega se i štrajka. Ne može se nekome dodavati, a da se nekom drugom ne uzima u jednoj uređenoj zajednici. Ili,  ne može se Vladi zapovijediti da se stalno zadužuje zbog  plaća. 

3.Društveno  poštovanje i dostojanstvo zvanja Poštivanje ljudi možda je najosnovnije načelo u cijeloj etici. Poštivanje poziva svakoga od nas da poštuje dostojanstvo svih drugih ljudi. Mora se  poštivati svako zvanje, svaki rad, svaki  čovjek. Učitelja se poštuje, ali i on mora poštivati druga zvanja. Industrijskim načinom  života izgubili smo mnoge zanate. Izgubili smo seljake jednostavnom frazom  što smo ih pretvorili u seljačine. Kada se  priveže krava za jasle,  priveže se radom i čovjek za jasle. Ne ide se ljeti kada ima najviše  posla na more. Seljak nema godišnjeg odmora.
Mesar, kuhar, konobar,(koji mora znati dvastrana jezika) su zanimanja  koja zaslužuju najviše društvenog poštovanje. U Istri imamo pet ugostiteljskih škola. Jedna  od njih, ona u Poreču, smanjuje opseg rada jer nema dovoljno učenika. Radnika ne samo da sada nema, nego ih neće biti ni i budućnosti. I taj problem neće se trajno riješiti uvozom Indijaca i Filipinaca, jer je problem u nama, u našem društvu. 
Poštivanje se temelji i na  učincima rada (ishodima) prema postignutim rezultatima. Hrvatski učenici su na međunarodnom PISA testu 2009. godine osvojili 34. mjesto, a 2015. su pali na 40. mjesto unatoč većem broju nastavnika na manji broj učenika. 
U većiniobrazovnih EU sustava  2017./18 g. nastavnicima su bile povećane zakonske plaće. Ta povećanja bila su vezana za indeks inflacije ili troškova života. Međutim, u Bugarskoj Češkoj, Estoniji, Litvi, Nizozemskoj, Rumunjskoj i Slovačkoj bilo  je promjene politika koje su imale značajan pozitivan utjecaj na plaće nastavnika. Kolektivno pregovaranje je donijelo i značajna povećanja plaća u Danskoj, Malti, Švedskoj i Islandu. Zakonske početne plaće kreću se godišnje od manje  5 000 eura u Bugarskoj i Albaniji na više od 70 000 € u Luksemburgu i Lihtenštajnu. U Hrvatsko je bruto plaće 12000 €. Razina plaća normalno je povezana s bogatstvom neke zemlje.  Više vidi u linku gore.
Upitajte se  želite li ovakvu  plaću učitelja ili medicinske sestre i policajca koja je veća od učiteljske. Ja  hoću plaću od učitelja!

.



[i] Eban  S. Goodstein: Ekonomika i okoliš, Mate d. o. o., Zagreb

utorak, 29. listopada 2019.

Budizam i priroda



Prije četrdeset godina bio sam član jedne trgovačke delegacije koja je posjetila Šri Lanku, zemlju koja je do 1972. godine bila poznatu pod nazivom Ceylon 
Danas u toj zemlji živi oko 17 milijuna stanovnika, koji su po narodnosti Sinhalezi i Tamilci. Postoje dvije dominantne religije – budista ima 70 % , a hiduista 13 % . Tu su još i muslimani i kršćani, kojih ima približno jednako – od 7 do 9 %.  

Prvi događaj koji me iznenadio bio je sljedeći. Kad su me ujutro vozili autom, ispred škole sam vidio djecu kako ceremonijalno stoje sklopljenih ručica i mole se. Pitao sam domaćina koje su religije ova djeca, a on je odgovorio da su to djeca svih religija. Što će reći da se može zajedno moliti, svatko svome bogu.  Danas kada se traže dogovori oko uređenja  života na Zemlji ove sklopljene ručice moraju biti znak ili  putokaz za  dogovor. Pogledajmo kako bi brojčano izgledale te „ ruke“ koje  će zajedno moliti. U čitavom svijetu 2009 godine kršćana je bilo  28,2 % , muslimama 22,43 %,  hindusa 13,78 %,  budista7,13 %,  sikta  0,36 %, židova 0,21%, bahai 0,11%,  druge religije 11,7 %, nereligiozni 9,42 % i ateista 2,04 %  Za ovaj tekst, u kojem želim obraditi  održivost kroz duhovno-religijsko poimanje života, važno je spominjanje ovih brojaka. Zašto? Sociolozi tvrde kako postoji  zid koji razdvaja te religije. Zid može biti fizička ograda ali  i ograničenje načina mišljenja. Primjeri su kineski zid ali i zid visine 2 metra na groblju u Belfastu između  katolika i evangelika. Papa Ivan Pavao II 1986.  organizirao je  Međureligijski susret  u Asiszu gdje se moli slično ovoj dječici.

Drugi događaj me također malo zbunio. Kad sam ušao u kuću mog domaćina, vidio sam u jednom dijelu te kuće malu bogomolju u kojoj su bile istaknute slike i kipovi mnogih religija. Domaćin mi je rekao kako je to praktično za komuniciranje i poslovanje, jer se njegovi gosti trebaju osjećati kao da su kod kuće.
Kad se želi postići neki važan cilj, a u našem je to slučaju dogovor oko sklada života prema okolišu svih ljudi na ovom planetu, onda treba koristiti sve „mozgove“, ma kako god bili obojeni ili koje god religije bili. U tom smislu treba izdvojiti nekoliko misli Žarka Andričevića, voditelja Budističkog centra u Zagrebu, koji je nastupio na konferenciji svjetskih religijskih vođa održanoj u Kopenhagenu od 7. do 13. prosinca 2009., kao podrška COP 15, UN-ovoj konferenciji o klimatskim promjenama 
Da biste bolje razumjeli tko su budisti, navest ću nekoliko natuknica o budizmu koje sam prepisao sa službene stranice Budističkog centra u Zagrebu.

                                 Novo otvoreni Budistički centar u Žumberku/Hartovski vrh/

Budizam je jedna od tri velike svjetske religije koja je nastala na tlu sjeverne Indije prije više od 2500 godina. Osnivač budizma ili, po njegovim vlastitim riječima, onaj koji je ovo učenje samo nanovo otkrio je Šakyamuni Buddha. Buddha nije osobno ime, već titula koja označava budnog ili probuđenog, onog koji se probudio iz sna o životu i koji stvarnost vidi onakvu kakva ona zaista jest.
U budizmu postoji mnogo škola. Najpoznatija je chan. Što je chan?
Chan je jedna od škola kineskog mahayanskog budizma koja je na Zapadu postala poznatija pod svojim japanskim imenom zen. Sam naziv chan kineski je prijevod sanskrtske riječi dhyana, što znači meditacija ili meditativno zadubljenje. Škola je ime dobila zbog osobitog naglaska koji stavlja na praksu njegovanja uma. Riječ chan, pored toga što označava ime škole, označava i svrhu njenih praksi, pa se tako često rabi u značenju probuđenja samog, konačne istine ili prave prirode. Tako se chan-budizam ili zen-budizam ne smatra samo školom meditacije, već školom koja utjelovljuje i prenosi živu mudrost koju je Buddha, probuđeni, dosegnuo sjedeći u meditaciji pod drvetom prosvjetljenja. U chanu postoje određena načela, spomenimo jedno. U chan tradiciji iskustvo izvorne prirode često se uspoređuje s mjesecom, a riječi, govor, ideje i koncepti koji ga opisuju uspoređuju se s prstom koji pokazuje na mjesec. Riječima i konceptima to iskustvo nikada se ne može do kraja iskazati niti opisati, jer to je nešto što svatko može i mora iskusiti za sebe. Ovo načelo upozorava da se ne zamjenjuje mjesec za prst, mudrost za znanje ili prirodu stvarnosti za njen puki opis.

Citirajući dalje misli Žarka Andričevića mora se istaknuti da živimo u „Iluziji odvojenosti“ koja je uzrok velikog neznanja. Naša nemogućnost da živimo u skladu sa sobom, s drugima i s prirodom posljedica je dubokog neznanja o nama samima i o prirodi postojanja uopće. Sva ljudska patnja, jad i nezadovoljstvo, kako osobno tako i kolektivno, dolazi iz temeljnog oblika neznanja koje se u budizmu naziva avidya. Avidya nije obično neznanje ili ono što uobičajeno nazivamo ili smatramo neznanjem. Visoko obrazovan pojedinac, baš poput onog sasvim neukog, može biti ili već jest žrtva neznanja. Stupanj ljudske (ne)usklađenosti s prirodom postojanja varirao je kroz povijest, a njegove su posljedice bile uglavnom kratkotrajne i lokalne prirode.
Oslobodimo li svoj um predumišljaja o sebi i počnemo li pažljivo promatrati sebe iz trenutka u trenutak, mit o onome što mislimo da jesmo počet će se rasplinjavati. Prije svega, tijelo koje držimo sobom, onim unutarnjim i odijeljenim od vanjskog, opstaje na životu isključivo zahvaljujući okolini – zraku, vodi, hrani, toplini, svjetlu, gravitaciji, drugim bićima i ljudima. Bez zraka ne bismo preživjeli ni nekoliko minuta, a slično je i s drugim elementima od kojih se sastojimo. Naše je tijelo sazdano od istih elemenata od kojih je sazdan i ovaj planet na kojem živimo, i čitav univerzum. Tako gledano, naše tijelo i nije doista naše, već je nerazdruživ dio prirode koja nas okružuje, pripada prirodi, i jest priroda kojoj ga smrću „vraćamo“. Uspijemo li osloboditi um egocentrične perspektive i krutih kategorija kojima robuje, otkrit ćemo posve novu dimenziju našega bića koja će nužno promijeniti naše razumijevanje sebe, tijela, drugih i okoline. Otkriće jedinstva sa svijetom koji nas okružuje vodi dubokom unutarnjem preobražaju. Kada bi svi ljudi svoj okoliš smatrali svojim tijelom nedvojbeno bi se prema njemu odnosili drugačije, pa danas ne bismo imali krizu u kojoj se nalazimo.

Pogledamo li još dublje, zavirimo li u nutrinu svojega bića, otkrit ćemo da osim tijela dijelimo i iskustvo. Zajednički nazivnik ljudskog iskustva i iskustva svih osjetilnih bića jest patnja. Rođenje, bolest, starost i smrt duboko nas povezuju, to su iskustva kroz koja svi prolazimo i koja svi dijelimo. Izreka iz Dhammapade kaže: „Oni koji znaju da su ovdje osuđeni na smrt međusobno se ne svađaju. Koliko smo daleko od te istine, koliko smo daleko od uvida da nas ono što nam je zajedničko mnogo više i dublje povezuje nego što nas razlike, kakve god one bile, razdvajaju.

Treći događaj koji ću spomenuti je dar koji sam dobio od svog domaćina. On me, na kraju mog puta u Šri Lanku, upoznao i poklonio mi je knjižicu o Sai Babi, glasovitom indijskom guruu, koji privlači velike mase ljudi, on je čovjek čuda. Po definiciji, on je otac i majka svima. Kod nas se u izdanju zagrebačke Teovizije može kupiti knjiga „Sai Baba i/ili Isus Krist“, koju je 2009. godine napisao pater Josip Blažević. Već u uvodu pater Josip piše o tome kako mi, „duhovni nomadi“, tražimo od vjere ozdravljenje, a ne spasenje. Kako hinduizam gleda na Krista? Kršćanstvo pripada Kristu, ali Krist ne pripada samo kršćanstvu. Mahatma Gandhiju je Kristov socijalni proglas služio kao nadahnuće, ali se nije osobno angažirao za Isusa Krista. Yogananda hindus tvrdi kako ime Isusa potječe iz sanskrtskog jezika Is, Isai, te dalje tvrdi kako je Isus živio u Indiji.
Što god čovjek nastoji postići, mora se osloniti na prirodu. Priroda nije nečije privatno vlasništvo. Pripada Bogu. Bez milosti Gospoda nitko ne može uživati blagodati Prirode, rekao je Sathya Sai Baba 25. lipnja 1989. godine.

Sve velike svjetske religije šire poruku da se priroda proglašava Voljom Boga i da je Zemlja Božji dar. Tako se u Psalmu 148,5 kaže: „Neka hvale ime Jahvino jer on zapovjedi, i postadoše“. U Kur'anu se kaže u ajetu 30:37: "I to je onaj koji počinje stvaranje..." I u Vedama se proglašava: "Ja sam Jedno, i hoću da postaju mnogi."
Danas, u doba Interneta, svatko može istraživati pojmove jedinstva između Boga, prirode i čovjeka vezane uz različite religije 

subota, 28. rujna 2019.

Kružno gospodarstvo



1. Praksa
Pojasnimo primjerima što je to kružno gospodarstvo i/ili cirkularna ekonomija. Sjetimo se naših predaka, baka koje su iz stare odjeće, primjerice prekrajanjem tkanine ili paranjem i premotavanjem vune, ponovno šivale drugačiju odjeću ili štrikale drugačije džempere. Ta je praksa umrla, jer smo stvorili kulturu odbacivanja gdje 75 % odjeće završava na otpadu?!  Isto tako, kao da su i popravci tehničkih aparata izumrli, jer velike korporacije ne održavaju servise nego odmah nakon garantnog roka prisiljavaju čovjeka da kupuje nove proizvode, koji se reklamiraju kao bolji od starih modela. Moj je problem kako popraviti pisaći stolac kojem se potrgao dio koji ne mogu nigdje kupiti. Državna vlast proizvođače mora prisiljavati na preuzimanje odgovornosti za svoje proizvode,  prije i nakon što završe na otpadu. Dakle, uloga države nije samo stvarati nove poreze, nego nove modele kružnog gospodarstva.

Primjer oporabe (upcycling) odbaćena kadica (školjka) za bide  koristi se za pranje povrća u vrtu

2.Teorija
Danas postoje koncepti održivog razvoja koji se nazivaju kružno gospodarenje kojem Kina teži već od 2006. godine. Naime, većinu današnje proizvodnje ljudskih dobara lako je prikazati linearno kroz pravac koji započinje točkom u rudokopu u kojem se kopa rudača, koja se potom pretvara u neku sirovinu, slijedi proizvodnja, pa potrošnja i na kraju proizvod završava kao smeće na nekom uređenom deponiju ili neuređenom smetlištu. Kružno gospodarenje ilustrativno se prikazuje zatvorenom linijom, slično kružnici, gdje se od dizajna proizvoda preko proizvodnje, distribucije, servisa i popravaka pa recikliranja sirovina ponovno vraća na početak proizvodnog ciklusa. Drugim riječima, na kružnom gospodarstvu pomoću metoda cirkularne ekonomije (znanost) minimizira se otpad i maksimalizira iskoristivost svih procesa.

Pod dojmom sam dviju knjiga koje su u zadnjih nekoliko godina napisali Michael Braungart i William McDonough. Braungartova je knjiga „Cradle to cradle“ „Od kolijevke do kolijevke“, a McDonoughova „Upcycle“ Oporaba"Vrsta recikliranja,  tj. pretvaranje nekorisnog u korisno. Primjer je korištenje stare vune za novu odjeću, ili odbačena kadica bidea za pranje povrća ispod slavine u vrtu.
Današnja svjetska proizvodnja potrošnih dobara može se opisati frazom „from the cradle to the grave“ ili od „kolijevke do groba“, koju treba zamijeniti frazom od „kolijevke do kolijevke“, što znači da resursima, energijom i sirovinama te okolišem treba znatno poboljšati gospodarenje, što čini održivi razvoj, i čime se ublažavaju  klimatske promjene. U knjizi „Upcycle“ autor je pisaći stolac slikovito prikazao s njegovih 14 dijelova koje bi proizvođač morao držati na skladištu duže vrijeme kako bi mu se kupac mogao online obratiti glede nabave rezervnih dijelova.

Težiti održivom razvoju moguće je na različite načine, o kojima pišem već devetu godinu na mom blogu. Pisao sam u postu pod naslovom Krugovi održivosti o načelu 4R .
Ukratko, 4R načelo iz područja čistije proizvodnje oblikovano je prema četiri engleske riječi –Reduce – smanji otpad i nepoželjne emisije; Reuse – ponovno upotrijebi materijal, npr. povratnu ambalažu; Recycle – recikliraj, vrati materijal kao sirovinu u ponovnu preradu; Replace – zamijeni agresivne tvari, energiju i štetne procese podobnima za okoliš. Kliknite na Recycle, pa pogledajte tehničke podatke vezane uz recikliranje najvažnijih materijala.

Istinski održivi razvoj spas je u vremenu u kojem se moraju stvarati nova pravila, nove strategije i taktike te praksa. Potvrđuje to vijest iz susjednog mi grada Svete Nedelje, gdje se provodi modernizacija javne rasvjete u energetski djelotvornu LED varijantu, čime se postiže i smanjenje svjetlosnog onečišćenja poslije 21 sat od 50 do 70 %. Čuvajmo noćne ptice, šišmiše i kukce koji noć koriste za svoj život. Krijesnicu nisam dugo vidio, je li ona izumrla zauvijek?

3. Modeli novih vrijednosti
3.1 Moraju se stvarati slikoviti modeli kako bi ljudi shvatili da nose brigu i skrb o svakoj svojoj akciji i korištenju proizvoda. Sviđa mi se model nazivanja stanovnika Zemlje terranautima, slično kao što postoje astronauti. Kada se astronauta lansira u svemir, njegovu kabinu u kojoj će živjeti duže vrijeme treba tako projektirati i izgraditi da njegove životne potrebe i otpad budu minimalni.

3.2 Kada su gorjele amazonske prašume, brazilski predsjednik Jair Bolsonaro predložio je SAD-u da njegovi stanovnici prestanu svakodnevno upotrebljavati toaletni papir, jer se tako troše stabla, a rasterećuje se kanalizacija. U Amazoniji ima 600 milijardi stabala koja daju kisik za sve stanovnike, tj. terranaute Zemlje.

3.3 Zamjena linearnih modela ekonomije u modele kružne ekonomije moguća je na mnogo načina.
Prvo razmotrimo naše svjetonazore i vrijednosti kojima težimo. Danas vrijedi pravilo da, ako je prevruće ili prehladno, povećavamo potrošnju energije, umjesto da povećamo ili smanjimo slojeve odjeće ili popluna i deka. Mnogima izgleda smiješno zimi u stanovima nositi toplu odjeću i obuću umjesto laganih ljetnih tipova odjeće. No nije smiješno, ako se zna da svaki stupanj povećanja ili smanjenja temperature zraka u prostoru uzrokuje smanjenje ili povećanje potrošnje energije za 6 %.

3.4 Kinezi planiraju povećanje stanovništva grada Pekinga tako što restauriraju i moderniziraju stare zgrade kako bi njihovi stanovnici trošili manje vode i energije. Taktika i cilj su da se ne povećava potrošnja, na račun povećanja broja stanovnika. Zato treba okupiti najbolje znanstvenike, tehničare i humaniste kako bi razmislili o inovativnim rješenjima. Koristite sunce za svjetlost i snagu. Koristite zemlju i vodu za hlađenje. Koristite zrak i njegovo kretanje za cirkulaciju i kontrolu temperature. Koristite cisterne za spremanje kišnice.

3.5 Ren Zhengfei, čelnik kineskog diva Huawei, koji proizvodi 60 milijuna mobitela, naredio je svim svojim zaposlenicima da nađu rješenje za zamjenu operativnog sustava Android koji su dosad ugrađivali u svoje mobitele. Naime, trgovinski rat između Kine i SAD-a doveo je do toga da Kinezi više ne mogu kupovati Androide. Biti kreativan čak se može i narediti.

3.6 Fritz Schumacher je 1973. u knjizi "Malo je lijepo“ napisao: "Ideju neograničenog gospodarskog rasta sve više i više, dok svi nisu zasićeni bogatstvom, treba ozbiljno dovoditi u pitanje. Valja zagovarati male i nenasilnih tehnologije koje bi preokrenule destruktivne trendove koji nam prijete svima. Ljudi moraju načiniti ozbiljan pomak u onome što smatraju bogatstvom i napretkom. Sve veći strojevi, koji uključuju sve veću koncentraciju ekonomske moći i profita, te sve veće nasilje nad okolišem, ne predstavljaju napredak nego negaciju mudrosti. Prava mudrost može se naći samo u nama samima.“ Naši preci nisu imali problema s 36 % biootpada koji se bacao na stajski gnoj, a ne kao danas na deponij ili u kanalizaciju. Kružno gospodarstvo važno je u proizvodnji humusa pomoću stajskog gnoja 
3.7 Velike korporacije, kao npr. Philips, Boeing, Nike, C&A, Google…, uvode različite modele kružne ekonomije, što je više od samog recikliranja.

3.8 Fond koji vodi Bill Gates, u iznosu od milijardu dolara proširuje portfelj start-upa (razvojne tvrtke) kojim se bori protiv klimatskih promjena 
3.9 Također, Sveti Otac Franjo, nakon što je objavio svoju encikliku „Hvaljen budi  okružuje investitore u start-up akciji o klimatskim promjena i mnogim problemima današnjice 
3.10 Na kraju treba reći da je dr. Velimir Srića napisao cjelovit članak o kružnom gospodarstvu u časopisu Smart Infotrend. Više vidi na adresi www.infotrend.hr.

 JK, rujan 2019.         

nedjelja, 25. kolovoza 2019.

Mariologija



K suncu prosi vsaka roža,
K suncu trava vsaka,
Tak i k tebi, Majka Božja,
Srce siromaka…

Početak marijanske,  popevke Dragutina Domjanića 

1.Svjetovna i crkvena vlast u Hrvatskoj 

Svjetovna i crkvena vlast u Hrvatskoj se ujedinjuju 5. kolovoza proslavom državnog praznika Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja, te 15. kolovoza proslavom blagdana Velike Gospe. Oba se događaja slave kao državni praznici, koji zapravo mogu biti silnice ujedinjenja ljudi u svekolikom korisnom djelovanju. Korisno djelovanje naročito je potrebno u gospodarstvu zbog održivog razvoja, kružnog gospodarstva te zaštite okoliša od onečišćenja. Nedostatak  komunikacije  među  ljudima stvara  mnoge nedaće u svakom društvu tako i našem.
No, u Hrvatskoj postoje i drugi lokalni vjerski događaji, koji se slave stoljećima i koji su na popisu UNESCO-ve nematerijalne baštine. To je Festa sv. Vlaha u Dubrovniku, koja se održava već 1043 godine, dok mještani otoka Hvara uoči Uskrsa već od 1510. godine njeguju pobožnost Za križem.
Samoborci već oko 300 godina organizirano hodočaste na Mariju Bistricu, gdje u narodnim nošnjama sudjeluju u prošeciji. Narodna nošnjaje simbol održivosti odijevanja Ta se prošecija ponavlja 5. kolovoza u Samoboru, što je tradicija koja traje od 1749. godine, zapisano je u Noršićevoj Povijesti župe sv. Anastazije[i]


               Prošecija u narodnim nošnjama značajka je grada  Samobora u  štovanju Majke Božje                                                      od 1749.g. Foto;  Radovan Librić

U Samoboru se ljude koji hodočaste na Mariju Bistricu zove „romarima“. Danas je popularna ova Domjanićeva kajkavska pjesma posvećena Mariji, koju on naziva romarska.
Samoborci su, naime, držali, da je nekoć kip Majke Božje bio u Bistri (gdje je sada župna crkva svetog Nikole), a kasnije da je čudotvorni kip Majke Božje nestao iz Bistre čudnovatim načinom, i da si je Majka Božja odabrala Bistricu kao mjesto gdje da je narod časti i štuje. Zato i danas gotovo nijedan Samoborac neće reći da ide na Bistricu, već na Bistru, tako to piše veliki kroničar Milan Lang

.
2. Štovanje Marije  Majke Božje

Mariju, Majku Božju, štuju u mnogim krajevima Hrvatske i Bosne i Hercegovine pod različitim imenima – GOSPA SINJSKA, MAJKA BOŽJA BISTRIČKA, GOSPA TRSATSKA, GOSPA OD UTOČIŠTA IZ ALJMAŠA, KRALJICA MIRA MEĐUGORJE… koje je postalo omiljeno marijansko svetište hodočasnika iz cijelog svijeta, a pod patronatom Sv. Oca.
Kad već slavimo Veliku Gospu kao crkveni blagdan i državni praznik, upoznajmo se s nekim dogmama i podacima iz marijansko-mariološke kronologije[ii].

3. Marija kao majka Božja jako je vezena uz najstarije događaje upisane u hrvatskoj povijesti.


Tri marijanske dogme: 1. Marija je Bogorodica, 2. Marija je bez istočnoga grijeha začeta, 3. Marija je tijelom i dušom na nebo uznesena, što se slavi 15. kolovoza kao Velika Gospa.
Marijina majka Ana i otac Joakim su iz Jeruzalema. Nije poznat njezin datum rođenja. U Bibliji se Marija kao Isusova majka spominje 19 puta. Rođenje Marije slavi se kao Mala Gospa 8 rujna.
431. g. na trećem ekumenskom crkvenom saboru u Efezu proglašena je Marija Bogorodicom
975. g. hrvatska kraljica Jelena Dobra sagradila je crkvu sv. Marije u Solinu
1078. g. hrvatski kralj Zvonimir podigao je u Biskupiji kod Knina baziliku sv. Marije. Lik Bogorodice uklesan u kamenu pronađen je u ruševinama bazilike u Biskupiji, a nazvan je Pralik Gospe Velikog hrvatskog zavjeta. Za slavlje Branimirove godine 979. – 1979. taj je lik izliven u zlatu i srebru koje je blagoslovio papa Ivan Pavao II.
1288. g. spominje se Crkva Majke Božje u pavlinskom samostanu u Remetama kraj Zagreba
1291. g. dolazak Nazaretske kućice na frankopanski Trsat
1385. g. prvi spomen crkve Blažene Djevice Marije u Olovu
1571. g. pobjeda kršćanske vojske nad premoćnom turskom flotom kod Lepanta. Pobjeda je pripisana moljenju Gospine krunice. Kao zahvalni spomen na dan 7. listopada slavi se blagdan Blažene Djevice Marije od krunice. Podsjetimo se kako su mnogi branitelji u Domovinskom ratu nosili krunicu oko vrata
1630. g. podignuta crkva Gospe od Škrpjela na otočiću kraj Perasta
1641. g. nađen trag svetišta Majke Božje od Krasna kraj Senja
1669. g. hodočasnik franjevac Joakim Balagović donosi kip Majke Božje iz Jeruzalema na Trški Vrh. Od tada se štuje Marija kao početak boljeg svijeta
1684. g. pronalazak Gospina kipa i obnova štovanja Majke Božje Bistričke. Mjesto Marija Bistrica postaje marijansko nacionalno svetište
1715. g. počinje Gospino štovanje u Sinju pod imenom Gospa Sinjska. To je štovanje poznato kod našeg naroda i šire po konjičkim turniru „Sinjska alka“ koji se organizira u čast Gospe
1731. g. nastaje svetište Gospe od Kamenitih vrata u Zagrebu
1976. g. biskupi su izdali poslanicu Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata i zamolili vjernike da slave ovaj jubilej koji je završio Nacionalnim euharistijskim kongresom u Mariji Bistrici 1984. g.

4.Identitet

Za identitet se mali narodi trebaju boriti svim sredstvima. Svaki je narod smješten u nekom prostoru ove Zemlje, koji obično nazivamo blagoslovljeno tlo. Taj prostor valja čuvati i veličati te prenositi njegov značaj za život na mlađe naraštaje. To se lako postiže kada crkvena i svjetovna vlast zajedno slave i kršćanske blagdane i državne praznike.




[i] Vjekoslav Noršić, Povijest župe sv. Anastazije, Društvo za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije „Tkalčić“, Zagreb, 2005., str. 178
[ii] Gracijan Biršić, Marija – početak boljeg svijeta, HKD Sv. Jeronima, Zagreb, 2009., str. 303

ponedjeljak, 29. srpnja 2019.

Što odgovoriti Greti?

Da mi je dan jedan sat za spas planeta, potrošio bih 59 minuta u obradi problema i jednu minutu da ga riješim- Albert Einstein

Evo vijesti koje nas uznemiruju u srpnju! Rusija zabranila uvoz pšenice i piva iz Ukrajine, Amerika zabranjuje Iranu izvoz nafte, Kina više ne želi od Europe i Amerike kupovati otpad od plastike. Školarka stara 15 godina, Greta Thunberg iz Švedske, protestira pred švedskim parlamentom zbog promjene klime. Na TV vidim da njezin protest ima uspjeha i u Njemačkoj. Svi mi koji smo ostarjeli, a još nismo totalno posenilili, pitamo se što odgovoriti toj pučkoškolskoj djeci na njihove prosvjede. Evo, ja ću im pokušati odgovoriti. Trudimo se dati odgovor toj djeci.
Današnje generacije  koje vladaju u različitim državama probleme  okoliša rješavaju uglavnom tehnički, pomoću dva principa: botton-up i top-down. Botton-up znači odozdo prema gore, što predstavlja, primjerice, utjecaj proizvoda na okoliš i to kroz njegov cijeli životni ciklus tj. od kolijevke do groba. Top-down ili odozgo prema dolje, što znači – analiza svih međusobnih veza (tzv. INPUT-OUTPUT metoda) između proizvodnih sektora i potrošnje ljudskih dobara.

Pojednostavimo običnom pučkoškolcu. ta dva principa, s kojima će se pokušati rješavati i problem promjene klime,
                            Bioregionalizam-Etno fletno udruga pokazuje žetvu sa srpom

1. Botton-up (odozdo prema gore)

Ovaj princip znači da se ljudi sami organiziraju, bez političara, kako bi riješili neki problem  u svom prostoru  gdje  žive. Postoje dva pokreta koje se koriste;

A.) Bioregionalizam
To  je pokret koji zagovara  ljubav prema prostoru u kojem se živi, provođenje ekološke politike mjesta, te opisuje bioregiju: njezinu specifičnu povijest, karte lokaliteta, izrađuje popis autohtonih vrsta, ekološke studije, različite povijesti, potiče priče, pjesme i razne oblike slavljenja načina života. Jednom riječi slavi se baština djedova koji su živjeli bez nafte .

U subotu, 6 srpnja, sam bio pozvan na proslavu žetve pšenice u selu Hrastina. Grupa ljudi organizirana u jednu udrugu zvanu Etno fletno tipično za bioregionalizam pokušava pokazati kako se nekad žetva pšenice obavljala srpom i kosom, a ne kombajnima. Na toj proslavi bilo je više od 100 ljudi, mnogi odličnici grada Samobora. Lijepi govori političkog sadržaja. Kada sam došao doma, pomislim, ajd' da vidimo kako tu poljoprivredu prikazuje EU statistika. Čitam statističke podatke – Poljoprivreda  sudjeljuje s 1.2 % u EU's BDP 2017.!!! Tu počiva moja sumnja da je BDP „pogrešan“ podatak za procjenjivanje aktivnosti nekog društva ili naroda. Mnogim ljudima podatak od 1,2 % učešća poljoprivrede u BDP-u EU zvuči tako da ga se lako zanemari. Dođe mu kao, primjerice, statistička pogreška. Ali poljoprivreda nije pogreška, ona je okosnica, poveznica skoro svih drugih djelatnosti u nekom društvu. Slično, rijeke koje se ulijevaju u oceane izviru kao mali potoci. Kada ti izvori nestanu, nestane rijeke. Kada nestane obrađivanje polja, onda nastupa glad. Sada čak školarci protestiraju, a mi na te proteste ne znamo odgovoriti. Njihove glavice su pune čistih misli, čista izvorska voda, s kojima se treba sučeljavati. Svoje sumnje prema sadašnjim mjerilima i pokazateljima kao što je BDP, kojima se označava gospodarstvena aktivnost, izražavam već devet godina kroz ovaj blog. Danas postoje i drukčiji pokazatelji dobrog gospodarenja. Izdvojit ću samo dva, tzv. pravi indikator napretka Genuine Progress Indicator GPI i ljudski razvojni indeks Human Development Index HDI koji pokazuju i kvalitetu života kroz socijalne, inovativne ili ekološke vrijednosti. Nije dobro da život i gospodarstvo počiva pretežno na mjerilima kao što je BDP, koji govori o potrošnji, tj. na konzumerizmu. Pogledajte GPI i HDI indekse na internetu pa ćete se uvjeriti kako su to pravilnija mjerila. Pretpostavimo da se dogodi najlošija svjetska situacije s naftom tj. prestane li se transportirati nafta iz Saudijske Arabije i Irana, možda će spas biti srp i kosa u žetvi pšenice. Mlade generacije moraju znati što je žetva i što je mlatva, načini spremanja pšenice za kruh naš svagdanji. To je jedan od ciljeva bioregionalizma – shvatiti život naših predaka koji su živjeli bez nafte.

B.) Minimalizam
Evo, u Americi se pojavljuje organizirana grupa ljudi tzv. minimalisti (https://www.theminimalists.com/start/), koji se odriču mnogih proizvoda i tekovina industrijske civilizacije. Neće biti trovanja okoliša, možda i promjene klime, smanjimo li broj proizvoda u našim domaćinstvima koje koristimo, a nisu nam neophodni.
Minimalizam je način života koji ljudima pomaže da utvrde koje stvari dodaju vrijednost njihovim životima. Čišćenjem nereda sa životnog puta svi možemo osloboditi mjesta za najvažnije aspekte života: zdravlje, odnose, strast, rast i doprinos.
Postoji mnogo „okusa minimalizma“: minimalistički stil života 20-godišnjeg jedinca izgleda drugačije od minimalističkog stila 45-godišnje majke. Iako svi drukčije prihvaćaju minimalizam, svaki put vodi na isto mjesto: život s manje stvari i više vremena, više novca i više slobode u životu koji ima smisla.
Početak je jednostavan! Upitajte se bi li vaš život bio bolji kad biste imali manje stvari i predmeta.? Nabroji 100 predmeta iz kućanstva koji ti stvarno trebaju, pa ćeš vidjeti da je automobil nepotreban. Ja se danas sramim, jer sam kupio bušilicu koju sam u 10 godina trebao dvaput. Pernica mojih unuka je prava riznica prema mojoj jednoj olovki koju sam imao. Naime, tata je kupio jednu olovku, ali ju je prepolovio, pa je jednu polovicu dao meni, a drugu bratu. Greta, počni od svoje pernice!

2. Top-down (odozgo prema dolje)
To je princip kojim se stalno propitkuje političare o tome što rade za organizaciju svakodnevnog života građana neke zajednice, bilo na lokalnoj bilo na državnoj i svjetskoj razini. Političari će lako odgovoriti: imamo strategije za sve situacije. Ali od strategije na papiru do željenog cilja dug je put. Primjerice UN stategija 17 ciljeva za okoliš.Prihvačam Gretin zahtjev  što više mudri ljudi uključiti  u pokrete  postizavanja  konkretnih rezultata. 
Vlasti u svim zemljama imaju prioritet gospodarenja s ciljem da što manje onečišćuju okoliš. U EU izabrana je ovog srpnja Ursula von der Leyen, predsjednica Komisije EU, koja je u svojim govorima (strategija!?) istakla kako će joj promjena klime i okoliš biti jedna od glavnih briga. Već to bi trebalo donekle zadovoljiti prohtjeve male Grete Thunberg. Europljani su zabrinuti. Prema ispitivanju Eurobarometra, gotovo 3 od 4 Europljana zabrinuto je zbog utjecaja plastičnih proizvoda za svakodnevnu uporabu na njihovo zdravlje. A gotovo 9 od 10 zabrinuto je zbog učinka na okoliš.
Ali postoji veliki broj preporuka (direktiva), normi i zakona kojima se regulira politika prema klimi i okolišu. Najnovija direktiva EU odnosi se na plastiku. Pravilima EU-a o plastičnim proizvodima za jednokratnu uporabu, donesenima u svibnju 2019., naglasak se stavlja na 10 plastičnih predmeta koji, uz izgubljenu i napuštenu ribarsku opremu, najčešće zagađuju europske plaže i mora. Ova vrsta otpada čini 70 % morskog otpada.
Tim se pravilima zabranjuju plastični proizvodi za jednokratnu uporabu za koje već postoje alternative bez plastike. Različitim se mjerama nastoji smanjiti potrošnja plastičnih proizvoda kojima se najčešće stvara otpad, primjerice – proširiti odgovornost proizvođača, promijeniti dizajn nekih proizvoda te informirati potrošače i podignuti svijest među njima.
Od 2021. uvodi se zabrana za jednokratne plastične štapiće za uši, pribor za jelo, slamke, miješalice pića i štapiće za balone, kao i za posude za hranu te spremnike za piće – uključujući čaše – izrađene od proširenog polistirena. Ti će predmeti morati biti izrađeni od održivijih materijala ili biti zamijenjeni predmetima koji se mogu ponovo upotrebljavati. Zabranit će se svi proizvodi izrađeni od oksorazgradive plastike. U mojoj obitelji unuci se svađaju oko raspodjele slamčica za pijenje soka i čaše. Nema više slamčica i, molim, nema svađe. Ali to su dječje svađe koje će se proširiti na mnoga mjesta donošenja odluka oko proizvodnje i potrošnje mnogih proizvoda kojih se trebamo odricati. Znači, odricanje u potrošnji mnogih predmeta jest put prema čistom okolišu i promjeni klime.
Provođenje ove EU direktive prvi je zadatak nas odraslih prema prosvjedima koje organizira pučkoškolka Greta.