Dan planeta Zemlje
Danas, 22. travnja, obilježavamo Dan planeta Zemlje.
Prisjećamo se i pokušavamo slaviti taj dan već 51 godinu, pod motom: „Obnovimo našu
Zemlju“ (Restore our Earth). Postoji mnogo načina za slavlje, ali da se samo i požalimo
jedni drugima kako svaki dan 260 tisuća tona plastike pluta morima ili 2
milijuna tona industrijskog i poljoprivrednog otpada kroz kanalizacije završi u
vodama, dovoljno je. Milijarde i milijarde eura potrošit će se za liječenje
ljudi od bolesti koje uzrokuje zagađen zrak. Postoji mnogo načina da obnovimo
našu majčicu Zemlju, a jedan od njih je dematerijalizacija.
Dematerijalizacija je proces proizvodnje i korištenja proizvoda i usluga u kojem se upotrebljava sve manje i manje materijala, energije i informacije, te se time pokušava čuvati okoliš. To je pojam koji se koristi u mnogim granama ljudskog djelovanja. Nabrojat ću neke!
Ekonomija, smanjenje
količine materijala potrebnog za obavljanje ekonomskih funkcija – postizanje
više uz manju potrošnju različitih sirovina i energije. Drugačije rečeno,
upotreba manje ili nimalo materijala za postizanje iste razine funkcionalnosti.
U konstrukcijama zgrada, strojeva i uređaja teži se tome da se koristi što
manje materijala, što uzrokuje manju potrošnje sirovina i energije.
Elektronička obrada
podataka – prelazak s rukovanja papirnatim potvrdama o vrijednosnim
papirima na obrasce u relacijskim bazama. Umjetnost
– ideja u konceptualnoj umjetnosti u kojoj umjetnički objekt više nije
materijal. U znanstvenoj fantastici:
pri putovanju svemirom (Zvjezdane staze) koristi se pojam dematerijalizacije u
teleportaciji, kretanju predmeta i ljudi kroz svemir.
Priča o dematerijalizaciji nije nova, jer već od srednjeg
vijeka poznaje se tzv. „Occamova britva“. To je zakon ili načelo o štednji
(latinski: lex parsimoniae) izražen, slikovito rečeno, „oštricom britve“.
Načelo počiva na frazi "Uzalud je
raditi s više onoga što se može učiniti s manje" ili "entiteti se
ne smiju množiti bez potrebe", ili „najednostavnije objašnjenje obično je
ispravno“. Ideja se pripisuje engleskom franjevcu Williamu iz Ockhama (oko
1287. – 1347.), skolastičkom filozofu i teologu koji je koristio sklonost
jednostavnosti da brani ideju božanskih čuda. Naši starci su znali reći da ne treba
kupovati ono što ti ne treba, jer ćeš morati prodavati ono što ti treba. Možeš
koristiti javni prijevoz, taksi, bicikl ili ići pješice umjesto imati svoj automobil
za prijevoz od mjesta A do mjesta B.
Promjena svjetonazora
Zašto valja ozbiljno prihvatiti dematerijalizaciju? Do sada
je oko 20 % svjetske populacije iskoristilo 80 % resursa i pripadajućih
materijalnih tokova, zbog snažnog gospodarskog rasta nekih zemalja.
Ekološke posljedice ovih opsežnih i sve većih materijalnih
tokova ili su negativne (npr. ozonska rupa, klimatske promjene,
dezertifikacija) ili su nepoznate. Stoga načelo
predostrožnosti zahtijeva smanjenje protoka materijala kako bi se izbjeglo
preopterećenje ekoloških sustava (npr. podzemne vode, tla).
Dematerijalizacija znači promjenu svjetonazora u dnevnoj
politici i politici zaštite okoliša, jer pomiče fokus gledanja s izlazne strane
gospodarstva (emisije i otpad i njihovi utjecaji na okoliš) na ulaznu stranu
proizvodnih faktora i prirodne resurse.
Poznat je u dematerijalizaciji koncept
faktor 4 i faktor 10, gdje se
udvostručuje blagostanje i prepolavlja potrošnja prirodnih izvora za život.
Prirodni izvori života su: sirovine, tlo, voda, zrak,
prirodne sile, bio-sustavi i površina zemljišta. Dalje se tu uključuju i
minerali, fosilna goriva, nuklearna goriva, biomasa (npr. drvo), životinje,
prirodne sile; vjetar, valovi, plima i oseka, sunčevo zračenje, gravitacija,
geotermalna energija, bio-sustavi, biološka raznolikost, prehrambeni lanci.
Izvori za život su mogućnosti u namjeni zemljišta za stanovanje, industriju,
infrastrukturu, rudarstvo, poljoprivredu i šumarstvo.
Pristup procesu dematerijalizacije
Prvo se mora definirati neka korisna funkcija (value
function ili utility function)[i]
kojom se razmjenjuju (stavljaju u omjer) različita svojstva materijala i
proizvoda. Korisne funkcije, primjerice za konstrukciju automobila, sadržavaju
sljedeće elemente: masa i volumen materijala, čvrstoća i utrošak energije za
proizvodnju materijala te utrošak energije u korištenju automobila i cijena. Jasno,
u korisnu funkciju valja uključiti i štete od emisije ugljikova dioksida CO2
i ostalih štetnih tvari u okoliš.
Daljnji postupak je izučavanje mehaničkih svojstava materijala
kao što su gustoća kg/m3 i čvrstoća u MPa (mega paskali) ili (N/mm2).
Tako, primjerice, fleksibilni polimeri imaju gustoću oko 100 kg/m3,
a čvrstoću 1 MPa. Magnezijeve legure imaju gustoću od 2000 kg/m3, a
čvrstoću od 200 MPa.
Kod starih modela automobila koristilo se i drvo kao
materijal, dok se danas koriste legure čelika, aluminija i polimeri. Isto tako omjerava
se potrošnja energije prema volumenu za proizvodnju različitih materijala. Za čelik
je potrebno potrošiti energije 200000 MJ/m3 kako bi se ostvarila čvrstoća
od 1000 MPa. Na koncu se omjerava i masa automobila u kg, s potrošnjom energije
u vožnji u MJ/km. Za moj automobil Škoda Fabia od 1000 kg, potrošena energije
prijevoza iznosi 2 MJ/km. Iz potrošene energije izračuna se emisija ugljikovog
dioksida CO2. Kod velike konkurencije proizvođači ističu prednosti
svojih vozila. Za automobil Toyota Prius kod potrošnje 1,5 MJ/km emisija
ugljikovog dioksida CO2 je 100 mg/km, što ga čini, na neki način,
eko-auto šampionom u procesu obnove Zemlje glede zdrave atmosfere. Sličnu
metodologiju moguće je primijeniti na sve proizvode ljudskih ruku. Mnogobrojni podaci
o materijalima stavljaju se u velike baze podataka te se metodama selekcija i
optimizacije izaberu funkcionalni materijali s uštedama (dematerijalizacija)
kod proizvoda.
Bekva
Bekva, drvo (s. vitelina) slično bijeloj vrbi (Salix alba),
koje raste kod nas, može biti primjer za dematerijalizaciju. Kako? Danas se još
zadržala „tehnologija“ vezanja loze i trsova za kolce ili žice grančicama od
bekve kao vezicama. No, ljudi su „zaboravili“ tu tehnologiju ili su postali
komotni, pa za vezanje koriste vezice od (plastike) polimernih materijala, koje
u sebi mogu, ali ne moraju, imati metalnu nit. Za 100 takvih vezica treba
izdvojiti 28 kn (3,8 €). Netko će se mom objašnjenju suprotstaviti svojim
stavom – pa nećemo se sada vraćati u prošlost, dodat će, moramo slijediti
napredak. Fraza je to koja se često ponavlja, ne pitajući koliko taj napredak
košta ovu Zemlju i to danas, kada je želimo obnavljati. Naime, moramo sučeliti
stare materijale i mudrosti i vještine s novim materijalima i postupcima i
proračunati i omjeriti korisne funkcije. Za proizvodnju materijala polimera i proizvodnju
proizvoda, primjerice ovih vezica, troši se energija iz fosilnih goriva od 70
do 140 MJ/kg, zatim voda od 40 do 400 L/kg te se emitira u atmosferu od 2 do 5
kg/kg ugljikovog dioksida CO2. S druge strane, bekva kao biljka fotosintezom
od ugljikovog dioksida i vode proizvodi kisik i još glukozu i druge tvari koje
se nalaze u grančici bekve, a troši Sunčevu energiju svjetla i topline. Više o
kemijskoj reakciji fotosinteze vidi na https://ekovalen.blogspot.com/2014/10/kositi-travu-kosom-je-bolje-od.html.
Kad se koriste te polimerne vezice one ostaju (zbog komocije) u vinogradu i
onečišćuju njegov okoliš, dok bekva istrune i ne opterećuje ga. Bekva je primjer za faktor 10. Perušina je
divan primjer kako se može koristiti za izradu cekera i logožara te različitih umjetničkih figurica (lutki), ali i kao
toplinski izolator, primjerice u madracima za spavanje. Vrba se koristi za
izradu košara i koševa.
No, najbolji primjer eko-učinkovitosti je biljka konoplja
koja se koristi za izradu toplinskih izolatora s primjenom za toplinske fasade,
stropove i krovišta. Kod rasta ona fotosintezom potroši 22 t/ha ugljikovog
dioksida. S druge strane, zamjenjuje polimerne toplinske izolatore i mineralnu vunu,
za koje je potrebna energija od fosilnih goriva. Energija za primarnu
proizvodnju izolatora debljine od 10 cm za 1 m2 fasade iznosi: 178
MJ za tvrdi polistiren (neopor), 213 MJ za meki polistiren (stiropor) i 225 MJ za
mineralnu vunu. Tu je evidentan primjer faktora 4 ili 10, gdje konoplja ne troši
energiju nego još dodatno “jede“ ugljikov dioksid CO2 .
Danas postoji mnogo izvora u kojima se mogu pronaći korisne
informacije kako pristupiti obnovi Zemlje. Nabrojit ću meni najvažnije:
https://www.nachhaltigkeit.info
Leksikon održivosti, osmislila je 2001. godine Zaklada Kathy
Beys iz Aachena, a na mrežu je stupio u srpnju 2002. Danas se ga često citira
na mnogim tražilicama.
https://de.wikipedia.org/wiki/Dow_Jones_Sustainability_Index
Skup DJSI – Dow Jonesovi indeksi održivosti, najuspješnije
su referentne vrijednosti za investitore koji su prepoznali da su održive
poslovne prakse presudne za stvaranje dugoročne vrijednosti dioničara i koji
svoja uvjerenja o održivosti žele odražavati u svojim investicijskim
portfeljima. Index je pokrenut 1999. godine kao prvo globalno mjerilo
održivosti i prati stanje dionica vodećih svjetskih tvrtki u smislu ekonomskih,
okolišnih i socijalnih kriterija.
Više o ovoj temi vidi i u mojim postovima: https://ekovalen.blogspot.com/2012/05/lijeno.html
i
