Smjernice o stakleničkim plinovima

 Klimatske promjene. Na potrebe održivog života prisiljavaju nas klimatske promjene, koje sam često spominjao u ovom blogu. Uzrok ne rješavanja tog problema je prepiranje znanstvenika i političara oko toga je li čovjek kriv za tu pojavu ili nije. No, na posljednjimkongresima IPCC-a  potvrđeno je i prihvaćeno kako je način života društva (tj. čovjeka) u ovom antropocentričnom vremenu „kriv“ za klimatske promjene.

Metodologija određivanja emisija GHG

Dakle, nakon dijagnoze valja pristupiti terapiji. Odakle početi? Budući da su gradovi s velikom energetskom potrebom od 10 do 30 W/m² najveći uzročnici te bolesti, jer proizvode 75 % stakleničkih plinova, valja mijenjati način gradskog života. Kako? „Anatomija“ i „fiziologija“ gradova lijepo su vidljive na slici ovog posta i mogu biti grubi pokazatelj smjera prema terapiji. A terapija počinje mjerenjem i računanjima inventara zaliha stakleničkih plinova u atmosferi. Prvo se određuje energija koja se koristi po kvadratnom metru prostora (npr. GJ/m²/godišnje) ili ugrađena energija u nekom produktu, primjerice beton 1,3 MJ/kg, te se preračunava emisija stakleničkih plinova GHG s faktorom od 0,2 do 0,4 kg CO₂eq/kWh. Staklenički plinovi (GHG) su skupina atmosferskih plinova koji su u stanju zarobiti toplinu u Zemljinoj atmosferi. Ovi plinovi, navedeni u Kyoto protokolu, glavni su uzročnici efekta staklenika. Povećanje količine tih plinova u atmosferi pojačava efekt staklenika koji stvara globalno zagrijavanje i kao krajnji rezultat toga su klimatske promjene. Popis stakleničkih plinova koji je naveden u Protokolu iz Kyota čine ugljikov dioksid (CO₂), metan (CH₄), dušikov oksid (N₂O), sumpor heksafluorid (SF₆), dušikov trifluorid (NF₃), perfluorougljici (PFC) i fluorougljikovodici (HFC). Od njih, CO₂ je primarni staklenički plin koji se emitira ljudskim djelovanjem i aktivnostima. Svi emitirani staklenički plinovi preračunavaju se na ekvivalentni CO₂, s time da se dodaje oznaka eq (CO₂eq). Tako se podaci od emisija, primjerice metana (CH₄) i dušikova oksida (N₂O), preračunavaju na ugljični dioksid i označavaju se ovako: CO₂eq. Istini za volju, valja reći kako je i vodena para isto staklenički plin, ali se hotimice zanemaruje u proračunima, jer je ona nužna potreba života na Zemlji.

Inventar stakleničkih plinova procijenjena je mjera svih emisija stakleničkih plinova i uklanjanja iz danih izvora unutar definirane geografske granice tijekom određenog vremenskog razdoblja. Mjerenje emisija stakleničkih plinova pomaže nam identificirati sektore, izvore i aktivnosti odgovorne za te emisije. Čineći to, možemo razvitiisplative strategije i akcije za smanjenje i prilagodbu takvih emisija te možemo mjeriti napredak prema željenim ciljevima. Najčešće nije moguće izmjeriti emisije, stoga se koriste procjene. Važno je da se takve procjene izrađuju korištenjem pouzdanih i opće prihvaćenih metoda i smjernica. Postoji više metoda:

A. metoda je primjena BSI britanske norme PAS 2070 . PAS 2070:2013+A1:2014, Specifikacija za mjerenje emisija stakleničkih plinova u gradu. ked.pdf

B. metoda koju je primijenio komitet predstavnika oko 70 velikih gradova i koji je stvorio ažurirani Globalni protokol Inventara stakleničkih plinova (kratica GPC) kojim se gradovima i lokalnim vladama nudi robusne, transparentne i globalno prihvaćene okvire za dosljedno identificiranje, izračunavanje i izvješćivanje gradske emisije stakleničkih plinova. 

C. Koriste se podaci o emisijama i načinima proračuna od međuvladinog panela o promjeni klime IPCC https://www.ipcc-nggip.iges.or.jp/public/2006gl/ gdje su navedeni podaci o emisijama stakleničkih plinova za zgrade, izvore energije, proizvodnje različitih proizvoda, otpada, poljoprivredu i šumarstvo.

Objašnjenje metode A

Zbog ilustrativnosti uzimam metodu A za London za objašnjenje „terapije“ prilagodbe i smanjenja CO_2. Navedene metode i podaci mogu se proračunati i omjeravati s drugim gradovima. Podaci se crpe iz tri djelokruga (scope 1, 2, 3 na slici) gdje se jedni podaci odnose na gradske granice, a djelokrug 2 i 3 odnosi se na šire geografsko područje (državu, kontinent). U projektima proračuna ubrojeni su zgrade, proizvodnja i logistika hrane, šume, prometna sredstva, električna mreža, otpad i kanalizacija, industrijska postrojena i ostalo.

Aktivnosti ljudskog djelovanja množe se faktorima iz kojih se onda dobiju podaci za emisije ugljičnog dioksida i drugih staklenički plinova. Jednadžba za procjenu emisija stakleničkih plinova glasi: ljudske aktivnosti pomnožene faktorom emisije daju količinu u tonama CO₂. Faktori emisije vidljivi su u Tablici 10 Application of PAS 2070 – London. Čitam, korištenje plina od 50127 GWh izgaranjem prirodnog plina daje emisiju od 9,28 Mt CO₂eq ili potrošnja od 13468 GWh električne struje daje emisiju od 6,54 Mt CO₂eq. Primjer izračuna faktora: Izgaranje prirodnog plina u Londonu stvara emisiju od 0,185 kg CO₂eq po kWh potrošene energije. Faktor je 0,185 kg CO₂eq /kWh.

London ima emisiju GHG plinova (vidi tablicu) od 114,10 Mt CO₂ eq. Površina Londona je 1573 km² u kojem živi 8 061 500 stanovnika. Specifična ili jedinična godišnja emisija stakleničkih plinova po stanovniku je 14,15 t CO₂ eq ili po četvornom metru 72 kg/m². GDP je 751,8 milijardi US $ (2010.). Srednja godišnja temperatura zraka je 9,41 ^°C.

Čemu bi trebala služiti ova tablica . Prvo, za omjeravanja stanja emisija stakleničkih plinova između pojedinih velikih gradova. Podaci su sakupljeni prilično točnim postupkom koji se može kopirati za neke druge gradove, jer su u normi PAS 2070 navedeni postupci računanja. Međutim, korištene postojeće računovodstvene metodologije stakleničkih plinova po gradovima promjenjive su točnosti s greškama, ali su usporedive.

Drugo, primjerice u Splitu se održavaju izvanredni izbori. Ovi podaci mogu  novim gradonačelnicima u kampanji koristiti za dobivanje izbora, jer mogu dosta egzaktno odrediti ciljeve smanjenja i prilagodbe emisije stakleničkih plinova, a time i utjecaj na klimatske promjene. Birači vole egzaktne ciljeve postignuća svojih političara.