nedjelja, 4. ožujka 2012.

Kreativnost, ideje, održivost

Oholost rađa samo svađu
a mudrost je u onih koji  primaju savjet (Izr. 13.10)

Valja napomenuti kako je održivi razvoj  koji se često  spominje u dnevno-političkim govorima,  zapravo  inovacija, koja se sastoji od pet kategorija: štednja roba široke potrošnje, smanjenje i  učinkovita uporaba i iskorištenja različitih izvora energije, sirovina, recikliranje i oporaba materijala.
Poznata je enciklopedijska definicija da je za realizaciju proizvodnje ljudskih  potrošnih i kapitalnih dobara   potrebno pet M-elemenata, a to su: men - čovjek, machines - strojevi, methods - metode, materials - materijali i money – novac. U svakom od tih elemenata valja  tražiti klice inovativnosti ili  stvaralaštva i poduzetništva,  a osobito ako se radi o održivoj proizvodnji .
Želi li se proizvoditi bilo što, pučki rečeno od „igle do lokomotive“ mora se imati stalno na pameti kako valja učinkovito stremiti cilju (raditi stvar dobro) i djelotvorno (raditi pravu stvar).
Od više inovacijskipostupnika  koje sam pronalazio u svom sam radu najviše primjenjivao ovaj: 1. Otkrivanje ideje i kreativnosti; 2. Prikupljanje informacija o potrebama; 3. Prikupljanje informacija o tehnologiji; 4. Izrada prognoze; 5. Izobrazba, edukacija; 6. Studiranje izvodljivosti i podobnost;, 7. Formiranje projekta ili zadatka; 8. Obrada preliminarnih planova 9. Obrada i analize troškova; 10. Dizajn proizvoda. 11. Procjena funkcionalnosti i pouzdanosti; 12. Provedba pokusa, proračuni; 13. Dokazivanje kvalitete proizvoda; 14. Pokusna proizvodnja; 15. Zaštita industrijskog vlasništva; 16. Ispitivanje reakcije tržišta; 17. Najava proizvoda; 18. Proizvodnja; 19. Poboljšavanje proizvoda;  20. Povlačenje proizvoda iz proizvodnje i tržišta.[i]
Dobro je uzeti u stvaralaštvu koncept „inovacijskog lanca“ jer lanac je čvrst, koliko je čvrsta njegova najslabija karika. Najslabija karika naziva se često i „
inovacijska rupa“. „Inovacijskom rupom“ ili najslabijom  karikom  prekida se odvijanje inovacijskih procesa tj lanac puca.  
Moje iskustvo je kako je često uočljiva inovacijska rupa nepravilan pristup kreativnom razmišljanju.[ii] Bez ideja nema niti inovacija.
Treba zastati već na prvoj karici.“otkrivanje ideja i kreativnosti“ koju kod djece stvaraju i jačaju roditelji, pedagozi,  učitelji... a kod radnika  upravitelji. Pitanje je, kako stalno poticati kreativnost kod djece i ljudi u radnim sredinama i u svakodnevnom životu? Taj zahtjev je sve traženije jer se moraju proizvoditi eko –proizvodi ili „zeleni „ green proizvodi.
Kad bi postojao neki integralni predmet pod nazivom inovacija proizvoda - mada se na nekim fakultetima studenti djelomice upoznaju s pojedinim karikama inovacijskog lanca - na prvim stranicama udžbenika trebalo bi ispisati barem pedesetak tzv. killer-fraza odnosno ubojitih riječi kojima se uništavaju tuđe ideje. Primjerice -  to bi koštalo previše,  mi nemamo za to vremena,  ljudi to nikada neće kupovati. Direktor IBM je rekao poslije drugog svjetskog rata kako  se za računala  ne može u čitavom svijetu pronaći više od pet mušterija. Ili, računalo ne bi moglo biti lakše od 1,5 tona . Veliki umovi su također  uništavali ideje sa  killer frazama. Dobar upravitelj zna da od zaposlenika ne treba samo koristi ruke nego i glavu. Nije dobra praksa: "Ja mislim a ti si ovdje da radiš".

 Štoviše, đaci, studenti, ali i radnici u pogonima morali bi ih naučiti napamet, kako bi ih znali izbjeći. Mnoge ideje mogu prerasti u izum vrijedan patenta, ali to je apstrakcija koju tek postupnikom treba prevesti u konkretan proizvod.
Za svako područje ljudske aktivnosti postoje neka načela, pa tako i za kreativno razmišljanje postoje načela kreativnosti.  Prvo načelo oslobađanja kreativnosti jest ukinuti ubojite fraze kojima se ubijaju novo stvorene ideje. Kad ih čujete, odmah pomišljate kako su neke ideje potpuno lude, no nikad se ne zna kamo će vas luda ideja odvući. To možemo objasniti primjerom: šumar mladu šumu ne čisti odmah, već pušta  stabljike da narastu, jer se tek onda vidi koje će drvo biti snažnije. Zato se ovo načelo može dopuniti pravilom kako ne valja odmah prosuđivati netom stvorenu ideju.
Ne valja čekati da vam ideja padne na pamet, treba ih sustavno proizvoditi i otkrivati. Želite li riješiti problem nekog pogona ili proizvoda, u generiranje ideja za rješavanje problema uključite sve - od radnika do iskusnog stručnjaka. Svatko od njih ima mrvicu kreativnosti, a njihov doprinos rješavanju problema zna iznenaditi. Na primjer, pitanje je li problem nov ili učestao vrijedi u svakoj prilici. Rađanje ili otkrivanje ideja odvija se po različitim postupnicima ili metodama.  Metode mogu biti intuitivne, na primjer „brainstorming“ - oluja mozgova, odnosno Osbornov upitnik[iii] ili logička  analiza patenata npr.TRIZ[iv] - te traženje ideja po različitim katalozi, aksiomi. Logičan način mišljenja odvesti će vas od točke A do točke  B , ali maštovitost, intuitivnost  vas vodi u nove prostore mišljenja.
Jedna od najpoznatijih intuitivnih metoda  je brainstorming. Intuitivne zig-zag metode iskorišćuju tzv. lateralno razmišljanje[v] i mogu se opisati drugim načelom kreativnosti koje glasi: kad rješavate problem razmišljajte i o onim stvarima, pojmovima i idejama koje nemaju s njim nikakvu izravnu vezu. Možete uključiti i nekoliko pravila – „24“, „25“  koja pospješuju kreativnost. Pravilo 24 upućuje: imajte uza se notes danju i noću  zapisujte sve ideje koje nam padnu na pamet. Kad noću budni prevrćete neku ideju, ustanite i odmah je zapišite, jer ujutro ćete se samo maglovito prisjećati što vas je noću zaokupljalo. Da riješite neki ozbiljniji problem treba sakupiti barem 25 ideja. Tu je najbolji brainstorming. Pozovite na sastanak grupu ljudi( razina obrazovanja nije bitna) različitih zvanja i stručnosti uz obvezno objašnjenje razloga i teme sastanka. Na početku ih upoznajte s osnovnim pravilima generiranja ideja, pri čemu je jedna od najvažnijih uputa zabrana brzoplete kritike iznesenih prijedloga. Osobni stav ili kritika ne smije se izražavati grimasama, mimikom niti slijeganjem ramenima. Sudionici svoje ideje zapisuju na papir, a potom ih svi zajedno dopunjuju. Svi imaju potpunu slobodu i neometan tok misli.
 Na internetu se mogu pronaći mnoge stranice o kreativnom razmišljanju.[vi] Pobrojene su192 metode od kojih valja uzeti one  koje najviše odgovaraju problemu koji se rješava.
Stupnjevito gledano, dobrog radnika i dobr og birokratu odlikuju vrline koje ne vode upoduzetništvo. Iako vrijedni u svom poslu ti ljudi nikad neće povući inovacijski lanac. Revnosni upravitelji pogona koji savršeno znaju svoj posao vrhunski su rutineri, ali nemaju poriva niti živaca inovirati ili dograditi proizvod koji godinama silazi s trake.
Strahuju od promjena, odbijaju nove poslovne pothvate i ne prihvaćaju rizike. 
Zavirite li u bibliografiju znanstvenih radova bivše Jugoslavije (B. Milinović: Institut za društvena istraživanja Sveučilišta  u Zagrebu 1989.), otkrivate kako je od 5689  znanstvenih radova samo 390 posvećeno problematici inventivnosti, izumiteljstvu, inovacijama i know-how.  Po tome se vidi kako su u nas  društvene znanosti pretekle tehničke znanosti, što se onda negativno manifestira na stvaralaštvo u proizvodnji ljudskih dobara.

Svijet se  mijenja brže nego što mislimo, mijenja se dok njime prolazimo, napisao je nuklearni fizičar R. Oppenheimer.
Danas smo okruženi bezbrojnim industrijskim proizvodima i čovjek se često se pita  što bi i kako valjalo proizvoditi da se što manje zagađuje okoliš.To je zapravo globalni problem?!
 Kad se zaviri u patentnu dokumentaciju poput Međunarodne  klasifikacije patenata- Int. Cl ili  klasifikacija Američkog patentnog  ureda (United States Patent Office - U.S. Cl.) vidi  se kako je potrebna cijela knjiga samo da se nabroje  klase  prema kojima se traže  vrste i tipovi  proizvoda. Mnogi industrijski i ne samo industrijski, proizvodi  nisu ekološki jer sviše onečišćuju okoliš. Zadaća svakog inovatora, poduzetnika i proizvođača bilo kojeg proizvoda  jest ukinuti ili  minimalizirati štetni utjecaj na okoliš. Minimalizacija utjecaja na okoliš je alfa i omega održivosti života na Zemlji. I baš zbog toga valja težiti razvoju kreativnosti od djece do umirovljenika.


[i] Holt K ,Product Innovation, Newns Butterworts, London 1977
[ii] Josip Kumerički, Inovacija i kreativnost, STROJARSTVO 26(1984) 99-108
[iii] Osborn F.A., Applied Imagination, Charls  Scribner &Sohns  New York, 1973
[iv] Josip Kumerički: Sjeme uspjeha Majstor  Zagreb 2(2003)

[v] Bono Edvard, Lateral Thinking, Penguin Books, Harmondswort GB 1977

Ovakvi događaji nisu rijetki i vide se od Sabornice do mnogih radnih mjesta.