Održivi profit

To je strašno. Zašto nitko nije vidio da to dolazi?

 To je izjavila kraljica Elizabeta II kada je 2008. godine posjetila ekonomsku školu u Londonu (London School of Economics). Bila je to godina početka velike financijske krize, koja se osjeća i danas u svijetu i kod nas. Tu sam izjavu pronašao u  knjizi Ekonomija za opće dobro (Economics for the Common Good) koju je napisao Jean Tirole dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 2014. 
Jean  Tirole tvrdi kako ekonomija nije egzaktna znanost da može  predvidjeti događanja u gospodarstvu neke zemlje ili grupe zemalja, kao što primjerice fizika  može predvidjeti vremensko i prostorno putovanje nebeskih planeta.

Dakle, ostaje slično kao u doba naših  predaka u vjerovanju i nadanju glede budućihvažnih životnih događanja. Na kraju ove godine pokušavam napraviti neku bilancu održivosti  poslovnog duha  i  života ili  životarenja.

Knjiga: Dobit na prvom mjestu. Promjena  koncepta i ponašanju  u poslovanju; 

prihodi – dobit = rashodi

Božićna priča  broj 1

Pišem to u vrijeme Adventa kada se po starom običaju sije  pšenica  na  Lucinje, (sveta Lucija) kojom ćemo provjeriti na Badnjak je li ispravno sjeme od kojega  ćemo drugo leto 2018. pripremati kruh naš svagdanji. Budući od svete Lucije do Božića ima dvanaest dana vjerovalo se kako vrijeme svakog  dana odgovara mjesecima sljedeće godine te hoće li biti suhi ili kišoviti. Na Lucinje su djevojke ispisivale na ceduljice imena momaka za koje bi se željele udati. Samo jedna cedulja bila je prazna. Nasumce, ne gledajući imena svaki dan se baca po jedna cedulja  u vatru. Ostane li jedna cedulja prazna onda se djevojka neće udati te godine. Ovu godinu sjeme pšenice je lijepo niklo,  stabljika je rasla  2 do 3 cm dnevno, pa smo  ju morali  šišati. Prognoza vremena  sljedeća godina imat će više suhih dana negoli mokrih, dok o prognozi postotka udanih djevojaka za 2018. godine  moramo čekati  neka druga izvješća.Nadamo se  kako će se razviti moralno gospodarstvo.

Božična priča broj 2

U našoj staroj roditeljskoj kući imali smo u podrumu jednu prostoriju za koju sam ja doznao tek kada sam odrastao. U nju se ulazilo iz bakine sobe  kroz  pod tek kada su se izvadile daska koje su prekrivale ulaz. U tu prostoriju stavljalo se nekoliko vreća  žita, kanta masti, vreća soli, veća boca rakije. Bio je to način skrivanja osnovne hrane više zbog vlasti negoli zbog lopova, jer u teškim  ratno-ekonomskim prilikama uzimalo se sve što se našlo na tavanu. Povjesnica dvadesetog stoljeća to potvrđuje. Zašto to spominjem? Priča broj 3 povezana je s  pričom broj 2 gdje navodim razlog zašto nešto novaca valja sakriti od vlasti. 

Božićna priča broj 3

U očima zakona svaki posao ili poduzetništvo je zasebna cjelina. Sve  djelatnosti tretiraju se odvojeno od  nosioca tj  vlasnika. Poduzetnik je dužan sastavljati i prezentirati godišnje financijske izvještaje primjenom hrvatskih standarda financijskogizvještavanja. 

Glavninu financijskog izvještaja čine: izvještaj o financijskom položaju (bilanca)  i račun dobiti i gubitka. Iz  izvještaja se mora vidjeti - najam, komunalije, plaće, sirovine, dobavljači, porezi, izdaci za mirovine,  zdravstvo itd.

Glavna obračunska formula broj jedan u računovodstvu glasi: prihodi - rashodi = dobit ili zarada ili profit. Kroz dobit poduzetnik računa i rast svojega posla želeći i nastojeći da se povećava iz godine u godinu. Ali to  nije uvijek tako. Rashodi često  puta premašuju prihode pa se stvara gubitak. Kako se zaštititi da rashodi (porezi i ostala davanja) ne pojedu supstancu neke tvrtke ili obrta? Čitam u drugoj  knjizi Dobit na prvom mjestu (Mike Michalowicz: Profit First, Penguin 2017.)  kako se formula broj jedan može napisati i u obliku kao formula dva: prihodi – dobit = rashodi. Pisac spominje kako sastavljanje financijskih izvještaja prema američkoj praksi  (kratica GAAP) nije skladno ljudskoj prirodi. Manje-više svi zakoni o računovodstvu u EU ili  Americi ili kod su nas slični, u kojima  se  mnogi poduzetnici zagube. Novac u poslovanju koji dolazi ili odlazi na ili iz računa tvrtke ne može se pravilno kontrolirati i često pojede  sam sebe ili ga pojedu drugi pa nema zarade. Zato pisac savjetuje da se prvo od prihoda stavi nešto novca na stranu. To znači da se otvori poseban račun na koji  će se u početku poduzetništva stavljati sitniš oko  jedan posto  od prihoda,  a poslije sve više. Taj se novac ne dira. Zašto? Poduzetnik mora najprije gledati sebe i svoje interese da bi se održao. Inače je težnja   u poslovnom svijetu da se profit privatizira a rizici  i gubici se socijaliziraju. Zato je žito za sjeme kod mojih predaka bilo u skrivenoj prostoriji.  Vidi priču četiri.

Božićna priča broj 4

U časopisu Journal of Consumer Research (2012.) autori Ittersum i Wansink navode kako je prosječni promjer američkog tanjura od 1900. do 2012. godine porastao za 23 % od 24,38 do 29,97 cm. To je prouzročilo veću konzumaciju hrane za 50 i više kalorija dnevno, što je dovelo do porasta težine stanovniku za 2,2 kg godišnje.

Taj  primjer s konzumacijom hrane može se slikovito prebaciti na potrošnju novca,  koji se ubire kao porez i troši se preko državnog proračuna. Građani postaju uhljebi, bježe iz poduzetništva na  povoljniju proračunsku potrošnju koja je svake godine  sve veća i veća. Oni koji redovito dobivaju plaću iz proračuna  postaju proždrljivi tako da im je velik tanjur uvijek  čist. To znači, na kraju budžetske godine u doba Adventa moraju se očistiti sva konta (vidi priču broj 2) tj. potrošiti sav novac, jer će zakonodavac uzeti taj novac i sljedeće godine će se dobiti manje. Evo primjera. Večernji list  od 20. XII. 2017  donosi vijest: Država  će  za dvije godine nabaviti 10.800 novih mobitela i modema za 614  državnih institucija procijenjene vrijednosti od 65,000.000 kuna ili oko 6000 kuna po komadu. U središnjem državnom uredu za središnju javnu nabavu kažu kako  će to biti ušteda!? Kupit  će se jako pametni mobiteli proizvedeni 2017. godine zatim manje pametni proizvedeni 2016. i obični. Što  učiniti? Treba li glavni direktor Hrvatske udruge poslodavaca Davor Majetić sugerirati poslodavcima da primjene formulu 2  umjesto formule 1, jer  će  inače prema priči broj dva porezi i davanja u različite državne i komunalne proračune očistiti tavane mnogih poduzetnika, obrtnika  i opegeovaca, a o velikim tvrtkama da ne govorim.

Vraćam se nobelovcu Jeanu  Tiroleu koji tvrdi da je kriza 2008. nastala jer su tržišta pala zbog asimetrije informacijskih tokova. Banke naprave tzv. financijske balone od svojih  ponuda otrovnih zajmova s niskim kamatama. Grade se lako zgrade,  kupuju automobili,  poduzetnici  lako naprave  proizvode koje ne mogu prodati ili otplatiti i onda se  mora likvidirati  ili preprodati ili nacionalizirati četiri ili pet investicijskih  svjetskih banaka. Primjerice to se dogodilo bankama; Lehman Brothers, Bear Stearns, Merrill Lynch, Golman Sachs i Morgan Stanley. Odgovarajuće državne agencije  ne kontroliraju te procese i ostaje zaključak kako političari koje smo birali u parlamente ne vladaju situacijom nego igru vode ljudi koje narod uopće nije birao. Nobelovac dalje navodi  mnoge nepravilnosti koje su uzrok krize. Tako  primjerice ne mogu kamate biti veće od rasta BDP-a, jer se  time eksponencionalno povećavaju financijske aktiveili imovine banaka na račun supstance poduzetnika i kučnih budžeta  Tržišta naročito financijska više djeluju iracionalno nego učinkovito i djelotvorno,  jer se stvaraju financijski baloni, problemi vezani uz zajmodavatelje i zajmoprimatelje,  stvaranje  financijskih  panika i trenja unutar arbitražnih sudova.

Antropsko načelo, Gaja i smeće

Bacit ću na tebe smeće, osramotit ću te, izložit na stup sramote ( Biblija, Nahum 3.6)

1. Članovi mojeg društva  inženjera i tehničara DITS  posjetili su 8. XI. 2017. „Komunalac“-Samobor,  gdje smo slušali predavanje direktora Karoglana o investiciji i provedbi projekta oko gospodarenja i zbrinjavanja komunalnog otpada kroz skupljanje, sortiranje i recikliranje. Na snagu  je stupila nova uredba o gospodarenju komunalnim otpadom.

Naglasak predavanja je bio pokazati ciljeve projekta: Odvojeno skupljanje otpada  pa recikliranje,  što mora biti organizirano kao sustav,  tako da se već na pragu svakog stana odvajaju i skupljaju korisne tvari   kako bi se mogle ponovno iskoristiti. Investicija bi  iznosila oko 30 milijuna kuna. Kućno smeće  mora postati  koristan otpad  i to kao vrijedna sirovina. Svjetska praksa obrade otpada ima tri glavna toka, odlaganje na deponiju, spaljivanje i kompostiranje. Pri obradi otpada je velika dubioza spaljivati ili ne zbog onečišćenja atmosfere emisijom sumpornog dioksida i klornih spojeva nasuprot korisne dobivene topline. Gornja toplinska vrijednost komunalnog otpada iznosi oko 20MJ/kg, a donja oko 12 MJ/kg.  Nijemci godišnje  energetski iskorištavaju oko tri milijuna tona, a oko dva iskoriste kao sirovinu SAD već desetljećima reciklira ili kompostima dnevno po stanovniku samo 0,66 kg od 1,96 kg komunalnog otpada.

Škola "Milan Lang"-Bregana: pomoću   školskih vrtova učiti kako  smanjivati nastanak otpada i korištenje komposta.

Nagrađen njihov vrt "Zlatnom poveljom" 2017. HRT-a

Jeste li vidjeli kako mačka kada se pokaka zasipa pijeskom svoj otpad capicama. Slično čini i čovjek (pa sisavci smo!) pokušavajući svoj otpad što dublje odložiti ili zakopati u zemlju. Samoborci su otpad godinama odlagali u šljunčaru Trebež,  čija je sanacija koštala 250 kn/t.  Možemo se  posramiti,  bez isprike. Tako su Amerikanci i Rusi u prošlom stoljeću utiskivali otpad (deep well injection)  u prazne bušotine i šupljine zapuštenih rudnika i  time nepovrativo  onečistili podzemne vode. Nedavno sam dobio  e-mail s porukom u kojoj je pisalo: Razmislite treba li  vam ovaj tekst  ispisan na papiru! Papir ima najveći maseni i volumski udio u komunalnom otpadu. Stanovnici bogatih zemalja - SAD-a i Europske unije stvore po osobi godišnje od 160 do 240 kg smeća  dok je svjetski prosjek 60 kg. Nadam se kako će proklamirano geslo samoborskog gradskog poglavarstva: Nije dovoljno raditi - treba i znati raditi, isto kao što nije dovoljno znati raditi, treba i raditi -  biti primijenjeno i u gospodarenju otpadom.

Budući  da je gospodarenje otpadom aktualna tema, čak  štoviše - u vremenskoj smo stisci  evo postova ovog bloga u kojima sam pisao o otpadu kroz posljednjih sedam godina. .kolovoz 2016., rujan 2014.,kolovoz 2017, listopad 2012. travanj 2012

Možda postoji koji stav ili  podatak koji može dovesti do smanjivanja otpada, iako je sad glavni cilj uređivanje  divljih deponija i recikliranj

Na predavanju o projektu gospodarenje otpadom dojmila me se ideja o čipiranju  kanti za smeće. Pa, koja je korist od čipiranja kanti? Prvo, stalno smanjivanje nastanka otpada mora biti mjerljivo kao ekološko-etička zapovijed upućena  svakom građaninu zbog očuvanja okoliša.  Drugo, mora se vidjeti  ekonomska korist i u kućnom i u gradskom budžetu. Moje domaćinstvo revnosno selektira smeće i odvozimo ga na reciklažno odlagalište kao otpad - papir,  plastiku, metale. Tako opterećujemo  deponij samo s 80 litara  otpada u  dva mjeseca umjesto tjedno. Prema tomu na mojem računu trebali bi se smanjiti troškovi odvoza i odlaganja otpada. Sada plaćam  „Komunalcu“ mjesečno 55 kn za odvoz otpada ili ukupno 96  kuna za ostale  komunalne usluge. Dok  domaćinstvo mog oca i djeda nije imalo smeća moje domaćinstvo s dva člana godišnje opterećuje odlagalište s 480 litara komunalnog otpada. Kako je stišljivost i vlažnost kompaktiranoga komunalnog otpada od  30 do 60 % onda je njegova gustoća na odlagalištu od 200 do 400 kg/m³. Dobro kompaktirano smeće zauzima na odlagalištu  600 kg/m³. Zagrepčani su 2007. godine stvorili prosječno po osobi  462 kg  komunalnog otpada, dok je  član mojeg domaćinstva stvorio 96 kg.

Obrazovanje koje je dio strategije od dječjeg vrtića pa do ljudi svih uzrasta glavna je poluga koju  treba iskoristiti u projektima gospodarenja otpadom. Moja unuka je pjevala u vrtiću: Čuvaj Zemlju koja te hrani koja ti daje  život i dom. Čuvaj tu kuglu zeleno-plavu i bit ćeš  sretan-sretna na njoj.

Kada  čovjek  krene od te pjesmice koja nosi toliko duboke informacije, do pojma tko je  čovjek i  što je Zemlja onda se  pojavljuju dva pojma s kojima se  hrabrim kako nećemo uništiti naš dom, jer smo pametni i radišni da taj otpad riješimo.

Prvi je antropsko načelo, a drugi hipoteza Gaja kojima si pokušavam objasniti sveto mjesto našeg postojanja na Zemlji i u ovom dijelu svemira.

2.Antropsko načelo se svodi na tvrdnju: Zašto je sve u prirodi baš tako fino namješteno da čovjek živi i razumije svoje mjesto na Zemlji i u svemiru. Čitam popularni članak o tom načelu: 

Voda je prozirna da bi ribe vidjele sunce, iako je za ostala elektromagnetska zračenje voda neprozirna. Ili,  omjer gustoće leda na 0℃ i tekuće vode pri 4℃ iznosi 0,916. Da to nije tako namješteno ne bi bilo života u vodi. Ili, omjer masa protona i elektrona otprilike je 1836. Te su vrijednosti apsolutne u smislu da ne ovise o izboru sustava mjernih jedinica. Neke od njih možemo (barem u načelu) teorijski proračunati, ali mnoge (poput spomenutog omjera masa protona i elektrona) su prirodne konstante koje mjerimo, ali zasad ne razumijemo. Dalje, života na  Zemlji ne bilo da se samo malo promjene mase i udaljenosti Sunca, Mjeseca i Zemlje.  Kada te podudarnosti ne bi vrijedile, vjerojatno se u svemiru ne bi mogla pojaviti razumna bića. Zašto bi prirodne konstante, čije su vrijednosti po svoj prilici određene u prvim trenucima svemira, a možda i u samom trenutku nastanka, imale ikakve veze s postojanjem ili nepostojanjem inteligentnih bića koja će se pojaviti milijardama godina kasnije?! Naprimjer, u svjetlu brojnih ranije opisanih podudarnosti načelo se može shvatiti kao potpora ideji da je svemir izgrađen tako da podržava postojanje ljudi — to se u posljednje vrijeme naziva inteligentni dizajn. To je jedna od prvih ideja koja se nameće većini ljudi (uključujući i znanstvenike) pri prvom susretu s tom problematikom. Obično se smatra da je inteligentni dizajn izvelo vrhunsko biće, Bog stvoritelj.  Antropsko načelo onda objašnjava sretnu okolnost da je naš svemir upravo jedan od onih malobrojnih koji podržavaju razvoj živih bića. Antropsko načelo leti kroz našu spoznaju života s dva krila: znanost i vjera.

 3.Vratimo se Gaji što ona znači za naša  promišljanja: Prvo,  povećava našu svijest o ekološkim  odgovornostima, drugo, stavlja život na sveto mjesto našeg postojanja i treće, povezuje znanstvene pojmove iz fizike, biologije ekologije s teološkim pojmovima nastanka Zemlje kao savršenog sklada. Teorija ili hipoteza Gaja je  novi način razumijevanja života na našem planetu. Ona  tvrdi da su živi organizmi i njihova anorganska okolina evoluirali zajedno kao jedinstveni životni sustav koji uvelike utječe na sadašnje uvjete  života na Zemlji. Hipotezu je formulirao kemičar James Lovelock, a razvio ga je mikrobiolog Lynn Margulisa 1970-ih.  

U grčkoj mitologija Gaja je personifikacija Zemlje kroz utjelovljenje ideje da je slična liku čovjeka. Gaja je majka predaka svih života: božica prvobitne majke Zemlje.  Gaja je hipoteza da Zemljine žive i nežive komponente funkcioniraju kao jedan sustav koji životne komponente regulira i održava uvjete kao što je temperatura ili salinitet oceana ili sastav atmosfere, tako da bude pogodna za život. Gaja smatra Zemlju živim organizmom. Velik broj studija kroz  knjige i znanstvene  članke obrađuje Zemlju kao jedinstveno  živo tijelo koje se opire svim mogućim utjecajima od svemirskih do mikrosilnica pa i od samog  čovjeka. Zemlja ili Gaja je ploveći planet ili  slikovito  svemirski brod čiji je okoliš  međusobno i uzajamno povezan, a sastoji se od biosfere, atmosfere, hidrosfere, pedosfere (tlo) i litosfere (stijene).Tu jedinu majku valja zaštiti, ali kako?  Svjesni smo kako je čovječanstvu potrebna  energija, hrana, piće, sirovine... i sve to dolazi od Zemlje.  Zato valja  prihvatiti otpad kao problem broj  jedan u  XXI. stoljeću, te  ga temeljito prostudirati i njime ovladati. http://www.riteh.uniri.hr/zav_katd_sluz/zvd_teh_term_energ/katedra4/Inzenjerstvo_zastite_okolisa/9.pdf

Muda

Muda,  japanska riječ kojom se označavaju različiti gubici i rasipanja od materijala i vremena  u gospodarstvu, dok u hrvatskom sleng-pojmovniku znači nešto sasvim drugo.

1.Prva priča - iz  prošlosti

K nama u tvornicu dolazio je stari inženjer Müller iz  velikog njemačkog koncerna Hoechst u Frankfurtu/M.  Kako sam ja prije njegovog  posjeta bio u Hoechstu, rekao sam mu da se divim njihovoj velikoj upravnoj  zgradi. A on mi začuđen odgovori: - Kada neka tvrtka izgradi veliku modernu upravnu zgradu to je početak njezinog kraja.
Tvrtka Farbwerke Hoechst AG  osnovana 1863. godine ujedinila je i pokupovala mnoga mala poduzeća da bi se negdje 1999. počela raspadati, a danas više ne postoji. U potpunom je vlasništvu podružnice Sanofi-Aventis  i zove se Sanofi koja je nastala „francusko-njemačkom  ženidbom“  dvaju koncerna: Rhône-Poulenc i Hoechst AG. 

Vidio sam svojim očima kako su bageri  lomili armirano-betonsku konstrukciju Hoechstove upravne zgrade kojoj sam se divio. Gospodin Müller preživio je Drugi svjetski rat i ispričao mi je kako su  1945. godine oslobađali strojeve iz  ruševina i nastojali  ih što prije uključiti  u proizvodnju pa su nad njima najprije napravili improvizirane barake, a poslije prave zgrade. Zatim nastavlja kako su nakon 30 godina ekonomisti počeli računati kako što više zaraditi pa su neke proizvodnje prebacili  na Daleki istok u Kinu,  kako bi došli do što većeg profita. Danas ih  žele vratiti natrag.

                                      Kopija plakata  kao podsjetnik djelaticima o mogučim gubicima

2.Druga priča iz nedavne prošlosti  

Došao  jednom u moju kancelariju  direktor,  gleda uokolo po prostoriji pa me pita:  - Bi li stao još jedan stol i stolac u onaj kut?  Odgovorim mu:  - Da,  kako ne. Veli on: - Moram zaposliti kćer osobe XY. Broj  činovnika rastao je prema volumenu raspoloživog prostora u tvornicama, a ne zbog stvarne potrebe.

Kada sam počeo školovanje u Zagrebu 1956. divio sam se kako se gradio neboder na Trgu  Republike - današnjem Trgu Bana Josipa Jelačića. Znam kako su novine stalno pisale o toj gradnji pa se znalo gradi li se sedmi ili osmi kat. Izgrađeno je šesnaest katova u kojima su bile poslovne prostorije nekih  zagrebačkih poduzeća  i koje su bile do 1991. popunjene administracijom. Danas je  taj  poslovni neboder ispunjen kancelarijama pravnih tvrtki, raznih predstavništva i banaka. Na najvišem  katu  je lijep  vidikovac i kafić gdje se može popiti kava i pojesti kolač. Posljednjih dana stalno gledamo na televiziji veliki neboder našeg  „bolesnog“ koncerna koji pravnici i bankari žele ozdraviti.  Taj poslovni neboder počeo se graditi 1987.   poznati kao neboder Cibona da bi kasnije zbog bankovnih  hipotekarnih dugova   mijenjao  vlasnike od zastupničke tvrtke  Astra  do Agrokora.https://ekovalen.blogspot.hr/2017/03/propadaju-li-velike-tvrtke.html

Njegove tegobe osjećat ćemo svi na svojim leđima, jer  koncern ne može otplaćivati dugove. Televizija voli pokazivati građanstvu impozantne nebodere velikih tvrtki koji ponekada djeluju kao katedrale u kojima ljudi stoljećima mole Boga. 

Kada se vidi ta raskoš ljudi počinju vjerovati poslovnim bogovima,  jer stanuju u tim  modernim katedralama. A samo Bog zna koliko je nepotrebnih gubitaka, rasipanja i neracionalnog gospodarenje prohujalo  kroz te poslovne nebodere. Svima je jasno da je teže istjerati  činovnike iz upravnih zgrada negoli  formirati i zadržati proizvodnju u pogonima. Ili drukčije rečeno teško se postiže održivost poslovnih sustava.

3.Epilog  

Analizirajmo današnje probleme industrijske proizvodnje malo dublje. U Europi je prije stotinjak godina četvero seljaka hranilo jednog građanina. Danas jedan seljak odnosno poljoprivrednik mora hraniti 160 građana. To  je moguće samo ako se proizvodnja hrane prebaci iz tradicionalnog  na industrijski način  što se i čini. Ali, industrija po defaultu uzrokuje veliko onečišćenje okoliša, što se naročito ističe kod poljoprivredne proizvodnje industrijskog tipa. Onečišćenje dolazi  kao posljedica zbog uzroka različitih gubitaka od vremena do energije i materije.  

Japanci imaju za različite gubitke i rasipanja kod neracionalnog trošenja bez potrebe izraz muda što se razumije i u njemačkom i u engleskom  poslovnom govoru. Postoji više vrsta muda. Gospodin  Ohno iz tvrtke Toyota definirao je sedam vrsta muda:  muda hiper proizvodnje, muda vremena čekanja, muda u transportu, muda u procesima, muda u zalihama, muda nepotrebnih pokreta i  muda  zbog  škartiranja proizvoda. 

Japanci imaju mnogo izraza koji se koriste u poslovanju koje valja upoznati -  primjerice: kaizen,

Što je gubitak? Zapravo, gubitak je aktivnost koja ne stvara dodanu vrijednost. Gubici materije i energije stvaraju nered u okolišu. Ljudi sudionici mnogih administracijama, na svim razinama društva isto stvaraju gubitak.

Wiliam Conway  suradnik doktora W. Deminga  - obojica su praktičari u kvaliteti industrijske proizvodnje - definirao je vrste poslova prema duljini vremena koje koriste zaposlenici neke tvrtke. Tako postoje  sljedeći poslovi ili radne aktivnosti: 1. posao kojim se stvara dodana vrijednost, 2. potreban posao, 3. nepotreban  posao i 4. ljenčarenje tj. vrijeme kada se ne radi ništa korisno.

Nasumce  promatrane aktivnosti u tipičnoj industrijskoj  tvrtki Conway analizira u svoj knjizi  „Pobjednički rat protiv otpada“ - (Winning the War on Waste). Rezultat analize je ovakav: nepotreban  posao i ljenčarenje zauzima ukupno 65 %  vremena, dok vrijeme posla s kojim se stvara dodana vrijednost iznosi 20 %. Nepotreban posao koji ne stvara vrijednost za kupca je najveći gubitnik vremena od  40 % dok se potreban  posao  obavlja za samo 15 % vremena, što uključuje održavanje tvrtke da funkcionira (sigurnost, sastanci, planiranja, knjigovodstvo). No, valja zapamtiti da su sva ta vremena troškovi koji se moraju  pokriti s vrijednošću proizvodnje preko prodaje proizvoda ili usluga i to onih proizvoda koji su dodana vrijednost kupcu. Prema tome kada netko na radnom mjestu u ponedjeljak čita novine da vidi rezultate nogometnih utakmica, usput  će popiti i kavu  onda je to nepotreban posao koji je lako prepoznatljiv  u troškovima. Relativno mali broj ljudi radi na važnim poslovima dok većina obavlja poslove koji čak mogu biti hitni, ali nisu bitni.

Jasno, ako postoji  prekomjerna (hiper) proizvodnja ona uključuje sva nepotrebna vremena koja ne stvaraju vrijednost, ali stvaraju gubitničke troškove. Isto tako  hiper-proizvodnja puni skladišta tj. povećava zalihe što opet stvara gubitke. Jednom sam pitao poslovođu u pogonu - bio je to neki ponedjeljak -  zašto proizvodi baš taj proizvod, a on mi je odgovorio: - Pa normalno da proizvodim taj proizvod, jer su u postrojenju „uštimani“ kalupi. Imam sirovinu  i radnici su  tu. A  ja mu odgovorim kako ima puno skladište tih proizvoda. Kaže mi, to nije moja briga to je stvar prodajnog odjela.

Dalje elaboriram taj problem. - Zamisli - kažem poslovođi - da nemaš ništa od uvjeta za proizvodnju nego moraš prvo posuditi novac iz banke da bi nabavio sirovinu, platio radnike, električnu struju, kupio rezervne dijelove,  jer ti je postrojenje već jako istrošeno, a na skladištu imaš puno gotovih proizvoda koji se ne prodaju dovoljno. Što bi tada napravio? Vrijeme teče,  dolazi naplata anuiteta s kamatama za kredit, pa proizvodnjom  stvaraš gubitak a ne dobitak. Bankari imaju ugrađene  eksponencionalne funkcijekamatnog računa u svojim računalima  gdje im je vrijeme pozitivni resurs i nije ih briga za tvoje zalihe robe na skladištu, jer njima  s vremenom kamate donose zaradu. 

Iz ovih par tvrdnji dotičem se  nekih osnovnih pojmova  financijskog menedžmenta

kao  što su  optimalna količina narudžbe i sigurnosne zalihe gotovo robe i sirovina. Pristup upravljanju zalihama po kojemu se zalihe stječu i ubacuju u  proizvodnju upravo u trenutku kada su potrebne definirano je nazivom „točno na vrijeme“ (just-in-time), što su sastavnice upravljanja opskrbnim lancima.

Otvorili smo novi studij: Upravljanje opskrbnim lancima (SCM) 6. veljače 2017 piše na svojem portalu „Visoka poslovna  škola Zagreb. Koliko je prisutno , ne samo u Agrokoru (Konzumu) obrazovanih ljudi za  navedena   područje da se  prime ovih zadataka. Na kraju  treba spomenuti da riječ  muda u našem sleng-pojmovniku znači nešto sasvim drugo. Može se reći, da svima bude jasno, kako se traže ljudi koji imaju muda  za poslove  ozdravljenja  koncerna. U našem slengu muda (mudo= testis)ne znači gubitak ili rasipanje nego imati znanja i hrabrosti primiti se nekog teškog zadataka.

Ljudi koji imaju muda imaju alate u svojim računalima-mobitelima za poboljšavanje mnogih procesa. Link koji im je potreban je ovaj odakle sam vadio neke informacije za ovaj post.

Ekološki porezi

Priroda pruža besplatan ručak, ali samo ako kontroliramo svoje apetite.
W. Ruckelshaus

1.Uvod

Ekološki porezi jesu  porezi čija  je porezna osnovica fizička jedinica nečega što ima negativni učinak na okoliš. Svaki građanin RH 2015. platio je za poreze i naknade za okoliš 384,6 €,  što je naplaćeno od  energenata 75%, od transporta 24% , od onečišćenja 0,19% i 0,44% za prirodne resurse.

Nova hidroelektrana na Savi- Brežice,Slovenija

2. Malo povijesti o porezima

a) Godina 1598. Iz te godine sačuvan je popis kraljevskog poreza dika (conscriptiones dicarum) u kojemu se spominje moje rodno selo Klokočevac s pet kmetova i vlasnika  selišta. Elementi za proračun poreza  bile su porte - ulazna vrata  u dvorište kroz koja može proći voz sijena ili  ognjišta fumus iz kojih se dimilo kao dokaz da postoji živa porodica. Oporezivala su se svi staleži - vlasnici ognjišta, kmetovi i župnici, časnici i  vlastela. Ljudi koji su ubirali porez zvali su se dikatori. Porezi su bili različite pristojbe, otimale su se  živežne namirnice što je uzrokovalo glad i seljačke bune. Bila su to smrtno pogibeljna vremena. Turci nadiru vojskom na naša područja pa je bosanski Hasan paša Predojević 1593. poharao mnoga hrvatska i slavonska mjesta i odveo 35.000 ljudi u zarobljeništvo. I vojnici najamnici koji su branili Hrvatsku pljačkali  su kmetove. U to vrijeme harala je   kuga od koje je umrlo mnogo ljudi koje nije imao tko pokopati. Povjesničari tadašnju  Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju tj.  Zagrebačku, Varaždinsku i Križevačku županiju nazivaju ostatak od ostataka 

b) Godine 1875.-1915. Od turističkog vodiča kroz Karlovac doznao sam kako su ljudi za vrijeme  austro-ugarske vlasti  gradili kuće s devet prozora, jer one s deset su se  jako oporezivale. Takva se porezna praksa provodila i u Engleskoj gdje se imovina oporezivala čak prema broju opeka od kojih je kuća bila zazidana. Građani su se dosjetili pa su pekli opeke većih dimenzija kako bi ih bilo manje.

 Čitam statistički atlas Kraljevine Hrvatske i Slavonije (1875.-1915.). Tada su Istra i Dalmacija  bile posebne političke  jedinice u K-u-K monarhiji. Evo kako su izgledali prihodi gradova i sela u to vrijeme. Prihodi gradova iznosili su 10,475.168 kruna,  a seoskih općina 14,279.765 kruna. Jasno, u gradovima su se najveći porezi ubirali od opće imovine i poduzetništva, dok su porezi u selima bili vlastiti porezi i nameti. Postojali su  porezi na vino, na lov,  na ribarenje,  pristojbe, takse, sjeća mesa i  sajmovi.  Veličina i brojnost općina i  županija je gotovo  90 posto nalik današnjem političkom ustrojstvu Hrvatske. Kraljevina Hrvatska i Slavonija imala je 1910. godine  2,602.161 stanovnika, a  ukupni prihod od poreza je bio 24,754.933 kruna što iznosi 9,51 kruna po stanovniku. Tražim ondašnji tečaj na internetu i pronalazim podatak  da je tečaj za  1$ = 7,5 kruna.  Dakle, svaki građanin je morao izdvojiti za porez oko 1,27  ondašnjih dolara. Moja djedovska obitelj imala je za stolom 27 ljudi (ognjište) koje je svaki dan netko morao nahraniti. Oni su  morali platili porez (27 x 1,27) u iznosu od 34,29  ondašnjih dolara. Gledam dalje podatke - današnji je dolar 23 puta veći (ne i vredniji)  od dolara iz 1910. što znači da su plaćali državnog poreza 23 x 34,29 = 788,67  dolara ili 788,67 x 6,3=4968,62 današnjih kuna. Taj porez država manje-više troši na poglavarstvo i redarstvo, vojsku, škole, održavanje cesta, mirovine i opskrbnine,  zdravstvo i veterinarstvo te  ubogarstvo - na brigu o starijim ljudima.  Najviše troši na  poglavarstvo 3,600.000, za  škole 3,200.000, za vojsku 1,000.000 a za mirovine samo 200.000 kruna! Dakle, moji djedovi tada nisu mogli imati  mirovinu, govorili su da su im mirovine njihova djeca.

c) Godina 1948.  Sjećam se vremena kada sam bio pastir.  Od roditelja sam dobio  zadatak da čuvam svinje na gmajni, jer se doznalo kako će navečer doći nova vlast po otkup. No ja nisam mogao svinje držati pod kontrolom i one su čim je zašlo sunce otrčale doma. Upravo tada dolazi džip s prikolicom i dva milicionara te nam uzmu dva pajceka od 80 kila. U to vrijeme na selu je još bilo hrane koja se  gradovima racionalizirala dijeljenjem na bonove.

3.Današnja situacija

a)Vrsta poreza

 Načelo poreznog sustava je jednostavno - treba prikupiti dostatnu količinu novca za pokrivanje rashoda u proračunu. Postoje tri stope poreza na dodanu vrijednost (PDV). Isporuka svih dobara i usluga 25 %, usluge smještaja (hoteli, turizam) isporuke struje i vode 13 % i isporuke kruha i mlijeka 5 %. Mislimo kako je to najbolji raspored opterećenja za prikupljanje poreza. Winston Churchill je rekao: - Ne postoji takva dobra stvar kao dobar porez. 

Današnji mediji vrve naslovima poput onoga kako ćemo gubitak u zdravstvu riješiti povećanjem trošarina za cigarete i alkohol. Zakonodavac  se lomi  od koga uzeti novac - realnom  sektoru ili građanima i kome  ga dati - zdravstvu  ili obrazovanju.  U Kanadi se  čeka tri mjeseca da se snimi pacijentu magnetska rezonancija (NMR),  što  njihove građane čini nestrpljivim pa odu u Ameriku i to odmah obave za 1000 dolara. Slično je i kod nas,  građani dugo  čekaju na različita ispitivanja  pa tko može radije plati iz svog  džepa privatnom sanatoriju, čime se ne opterećuje zdravstveni  fond.

Svejedno,  je su li porezi državni - npr. PDV -  županijski, gradski ili  općinski oni  se skupljaju iz novčanika običnih građana. Kada se uzme plaćanje  poreza, uključivši potrebe mirovinskih i zdravstvenih fondova onda građani od 100  kuna  u BDP-u plaćaju od 37 do 45 kuna poreza i ostalih davanja. Prijatelj Milan Iz  Kanade mi priča sličnu priču,  kako  njihovi građani rade sedam mjeseci za državu, a pet za sebe. Usput spomenimo da kanadski građani do Prvoga svjetskog rata uopće nisu plaćali poreze. 

Nije mi cilj temeljitije objašnjavanje o prikupljanju i trošenjuporeza, prireza, trošarina, nameta, paušala i različitim dadžbinama, jer je sve vidljivo na ovom linku.

Oni koji pak žele izbjegavati plaćanje poreza sugeriram pročitati barem  porezni zakon  gdje su opisane i ovrhe i amnestije zbog poreza. 

b) Postoje li  pravični ekološki porezi? - Trudim objasniti sebi treba li  današnje poreze prestrukturirati tako  da građani plaćaju ekološki porez i osjete ga na svom kućnom budžetu. Zašto? Onaj tko onečišćuje okoliš mora to platiti. To je jedno od načela suvremenog gospodarenja i ponašanja u prostoru u kojem živimo. Manje-više gotovo svi smatraju kako treba nešto učiniti da se smanji onečišćenje okoliša. Ali kako to ugraditi u svijest i promijeniti ponašanje? Nešto treba ponoviti i tisuću puta kako bi se u društvu počela mijenjati gledišta pa i ponašanje prema okolišu. Trebaju li nam moderni dikari koji  će prisiljavati ljude da plate ekološki porez? Djelomično oni već postoje i šalju nam ekološki porez  da ga platimo preko račune za struju i vodu i trošarine za gorivo ili automobile. Primjerice na  računima za potrošenu električnu energije uz državne poreze postoji i naknada za poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora. Na šalteru Elektre  izračunali su mi kako  ću u sljedećem  obračunskom razdoblju na  2328 kWh potrošene energije platiti naknadu za poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora 225 kn što je dodatak od 10 % na  iznos za potrošenu energiju. Povećavši naknadu za obnovljive izvore energije s 3,5  na 10,5 lipa po kWh država nam daje do znanja da razmišlja o budućnosti proizvodnje energije.

Što se pak tiče vode za uslugu opskrbe i odvodnje ubuduće ću za kubni metar vode platiti 18,92 kn  gdje su uključeni izdaci: naknada za korištenje voda 2,85 kn, naknada za zaštitu voda 1,35 kn, naknada za razvoj opskrbe 0,5 kn  i odvodnje 1,7 kn po  kubnom metru potrošene vode.
Mislim da  se moje kućanstvo s dva člana ponaša  štedljivo i  ekološki, jer dnevno trošimo 66 L vode i 6,3 kWh  električne energije. Relativno mala potrošnja zasniva se na pripravi tople vode pomoću sunčanih kolektora i korištenjem kišnice iz cisterne. Japanska kućanstva troše od 6 do 10 kWh energije.

b) Električni automobili i električna  mreža. Sada dolazim do srži problematike koja me proganja  glede proizvodnje i potrošnje energije. Kroz medije vidimo  kako  će se  u nas poticajima stimulirati  kupnja elektromobila, ali ne hibridnih i poluhibridnih vozila. Poticaji za taj tip vozila  iznosili su 2014. i 2015. od 30.000 do 70.000 kn po vozilu. U svjetskom medijima se vidi BMW  će graditi  u Americi pogone za proizvodnju elektromobila i litijevih akumulatora. Cijeli svijet je u naletu novih tehnologija proizvodnje i potrošnje energije.  Zamišljena je budućnost u kojoj  će se električna struja za  pogon elektromobila dobivati iz obnovljivih izvora energije iz hidroelektrana, vjetroelektrana, sunca i biomase čime  će se smanjiti onečišćenje i emisije CO₂ . No tu ima puno otežavajući  kvaka. Elektromobili koji su izumljeni već prije sto godina dobivali su onda i danas struju iz električne mreže, koja se dobiva pretežno iz elektrana na ugljen, plin, naftu i uran te hidroelektrana. U svjetskim razmjerima svega 16 % do 19 % struje dobiva se iz obnovljivih izvora, što je nedovoljno za pogone i elektromobila. Amerikanci su izračunali kako treba sagraditi 170  novih termoelektrana za milijun elektromobila. Zašto? U godini od  8784 sati samo 3300 sati rade  vjetroelektrane na Atlantiku, dok sunce po noći ne svijetli pa su zato  stabilne električne mreže najvažniji element u strategiji  korištenja elektromobila.  Dalje, znamo preko termodinamskih zakona da čovjek ne stvara energiju nego ima zadatak da pazi na  njezine  gubitke kroz pretvorbu. Punionice akumulatora elektromobila su zapravo  trafostanice, jer za punjenje akumulatora  s kapacitetom od 24 kWh koje traje oko 30 minuta  potrebna je utičnica s priključnom snagom od 50 kW. Domaćinstva imaju snagu električnog priključka od 5 do 10 kW. Sva ta infrastruktura je golema investicija za koje ni bogate zemlje a pogotovo siromašne nemaju kapitala. Uzevši sve energetske  gubitke u  pretvorbi prema postojećoj tehnologiji proizvodnje struje elektromobilonečišćuju okoliš deset puta više nego obični automobil.

  Naše današnje  energetske brige oblikuje jedna  mjerna jedinica koja se naziva EROI. 

EROI je omjer energije koju je neki proces isporučio i energije koja se izravno i neizravno koristi za taj proces. EROI od 1:1 znači da se energija ne dobiva iz proizvodnje energetskog resursa recimo  uljnih  škriljevaca. Postoje različiti podaci o mjernoj jedinici EROI ovisno o državi, mjeriteljima,metodama i godinama računanja. Primjerice EROI  za dobivenu energiju iz ugljena  iznosi od 1:25 do 1:80, za hidroenergiju od 1:35 - 1:100, solarna energija od 1:0,85 do 1:3,  vjetar od  1:3,6 do 1:18, nuklearna od 1:10 do 1:75

Vraćam se na mojih 225 kn koje ću uplatiti za nove izvore energije. Bojim se kako će to završiti u nekom fondu iz kojeg  će država davati netransparentne poticaje, a ne primjerice za gradnju hidroelektrane na  Savi. Snage elektrane na Savi iznosi 45 MW što smo se uvjerili  kada sam  s DITS članovima posjetio novo otvorenu elektranu  u Brežicama koja se gradila 3 godine.

c.)Proizvodnja, transport i skladištenje hrane su najveći onečišćivač okoliša

Moj prijedlog  koji  će zvučati vrlo heretički glede ekološkkog poreza bio bi kako bi trebalo povećati poreze na kruh i mlijeko, jer se najviše onečišćenja okoliša događa zbog proizvodnje hrane. Zbog socijalne politike porezi na kruh i mlijeko su najmanji, a treba ih povećavati čime će se rješavati i socijalni problemi jer će se ljude  tjerati k proizvodnji hrane.i stvorit  će fondovi za osiguranja usijeva od elementarnih nepogoda.

Kisele kiše i rajčica

Ako imate vrt i knjižnicu, imate sve što vam treba.

Marko Tulije Ciceron 106-43. pr.Kr. govornik, političar i filozof

1. Ideje  o održivosti

Mudrost iz rimskog doba aktualna je i danas. Fizička i duhovna hrana je uvijek  glavna ljudska briga. Nije neka nova ideja da je vrt jedan od izlaza. Razdaljina transporta hrane od njive ili vrta do stola  mora biti što kraća, kako bi onečišćenje okoliša bilo što manje. No, kako bi se očuvao urod i okoliš pri održavanju vrta tu valja uključiti mnoge ideje, procese i aktivnosti. Tražeći nove ideje o održivosti, listam Oxfordov  Rječnik o okolišu i njegovom očuvanju (Dictionary of Environment and Conservation) . Rječnik ima 9000 opisa različitih pojmova vezani na okoliš[i] tako da se djelomice može čitati kao knjiga.  Opširno je opisano 28  važnih pojmova  povezanih s održivošću našeg  života, kao  što su : UN  konferencije o okolišu, tropske prašume, održivi razvoj, Sahara (sahel), siromaštvo, oštećenje ozona, ciklus  dušika, niša, Kyoto protokol, globalno zatopljenje, genetički  inženjering, gaia hipoteza, izumiranje, ekološka kriza, EL nino (ENSO), Zemlja,  erozija plodnog tla, stvaranje pustinje, konzervacija, Černobil, ciklus ugljika, biokemijski ciklusi, atmosfera, Artic, Antartic, Agenda 21 i  kisele kiše.

Kada je u  pitanju problematika onečišćenja okoliša često  mislimo da nemamo izlaza. No, postoji uzrečica: kada vidiš da nema izlaza, znaj da ih ima barem stotinjak. Iz ovih stotinjak  linkom navedenih ideja svaki čovjek može pronaći svoj način zaštite okoliša. 

2. Treba nam kiša, ali ne kisela
Klimatski podaci za Zagreb pokazuju kako  je  ove godine sijanje sunca trajalo (u satima) jako iznad prosjeka, dok je  kumulativna  količina oborina  (u  milimetrima) znatno ispod prosjeka. Zaključak: ove  je godine sušna klima.

Pokušat  ću spojiti dva pojma  - održivost i kisele kiše.

Naime, u ovoj izrazito sušnoj godini kiše koje su nužne mogu biti kisele. Već sam pisaoo tomu 2011. godine koja bila je manje sušna nego ova.

 Gledajući navečer u ovo vruće sušno ljeto  TV  vremensku prognozu  stalno se nadamo da ćemo ćuti  vijest - kiše dolaze. Nas starije to odmah asocira na poznatu knjigu Louisa  Bromfielda „Kiše dolaze“  prema kojoj je snimljen i film s  poznatom holivudskom glumicom Lanom Turner. Ljubavna priča uz prikaze poplava u  Indiji. Prije nekoliko godina imali smo u ljetu  veliku poplavu, Sava se izlila i potopila mnoga mjesta.

 Ali, kiše ne stvaraju samo poplave. U našoj atmosferi nalaze  se ponekad otrovni plinovi kao što su sumporni dioksid SO₂ i dušikovi oksidi NO_x  koji reagiraju s oborinama pa nastaje novo zlo - kisele kiše (pH[ii] oko 5,6) koje su zapravo  jako razrijeđena sumporasta (H₂SO₃), sumporna (H₂SO₄), dušičasta (HNO₂) i dušična kiselina(HNO₃).

Provizorna  konstrukcija za plastenik

Što može učiniti mali čovjek protiv kiselih kiša? Prije tri-četiri godine nakon jedne takve  kiše za dan-dva lišće  rajčice je  požutjelo pa poslije i posmeđilo,  što je dovelo do totalnog propadanja tog povrća u  široj okolici Zagreba i Medvednice. Rekli smo vjerojatno su tu pošast  izazvale kisele kiše i neki  drugi štetni spojevi kao što su teški metali.

3. Vrt i kisele kiše

Ove sušne godine napravio sam u vrtu provizornu konstrukciju krova za  plastenik koju sam kada je na TV prognozi najavljeno da će padati kiša povremeno natkrio folijom.  Inače, imam cisternu u kojoj spremam kišnicu za zalijevanje vrta. O spremanju  kišnice  pisao sam ranije u magazinu  Majstor.

Dosad  se rajčica dobro drži, uz zalijevanje i zaštitu od  mogućih kiselih kiša. Pobrano je i spremljeno u sokove oko 80 % uroda. Kad sami uzgajate rajčicu mislim da je zaštita od kiselih kiša  na prvom. Inače, rajčica je biljka koja ima vrlo dubok korijen i naši preci nisu je zalijevali kod velikih vrućina.

Naime neki susjedi se tuže kako im je rajčica propala i ove godine zbog nedostatka kalcija jer u sušno vrijeme nema  dovoljno difuzije  iona kalcija iz zemlje u plodove. To je objašnjenje nekih agronoma, koji drže poljoprivredne apoteke i prodaju neke preparate za tu bolest.

Uzrok kiselih kiša su onečišćivači koji  potječu najčešće od dimnih plinova koji struje kroz visoke dimnjake iz termoelektrana i dimnjaka zgrada te iz ispušnih plinova automobila. Ovi plinovi su primarni  uzroci, ali postoje i sekundarni koji se manifestiraju kao različiti spojevi nastali  od njih lančanim reakcijama s  ozonom i  ugljikohidratima. U gradovima tako nastaje smog.  Londonski smog iz 1952.  godine  je bio  uzročnik velikih zdravstvenih problema i smrti stanovnika.

4. Kako se ljudi bore protiv kiselih kiša

Što se inače radi u svijetu i kod  nas na sprečavanju ili smanjivanju opasnosti kiselih kiša?

Poznat je zakon o čistom zraku u Sjedinjenim Američkim Državama od 1963. godine.  Prema  tom zakonu Američka agencija za zaštitu okoliša (EPA) trebala je prije 1990. godine sastaviti popis opasnih onečišćujućih tvari u zraku, kao i standarde zasnovane za zaštitu zdravlja ljudi, biljaka i životinja. Na popisu je bilo 187  kemijskih spojeva, zagađivača i izvora koji su emisijom onečistili atmosferu. Prema nekim studijama, više od polovice svih američkih stanovnika živi na područjima gdje razina smoga  prelazi sigurnosne standarde. Problematikom čistog zraka bave se i Ujedinjeni narodi. 

Štetni otrovi pomiješani s oborinama padaju  kao kisele  kiše u vode jezera, rijeka, na tlo i biljke pa oštećuju strukturu listova,  stabljike i plodova. O našem domaćem smogu pisao sam ranije. 

Postoje  zemlje  čije emisije onečišćivača padaju kao kisele kiše  po drugim zemljama pa se nazivaju neto izvoznici  kao Velika Britanija, dok su druge zemlje kao  Švedska neto  uvoznici tog  onečišćenja. Zato  postoji znanstveno utemeljen  Europski program praćenja iprocjene  koji se temelji na politikama Konvencije o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka (CLRTAP) za međunarodnu suradnju u rješavanju prekograničnih problema onečišćenja zraka. Zadnje ažuriranje te konvencije u EU je  bilo 2016. Hrvatska je ratificirala dogovore oko politike  čistog zraka 2005. Teorijska podloga navedena je na stranici 

Poznat je  Geteborgski protokol o onečišćenju zraka od 30. studenoga 1999 g, koji je stupio na snagu 17. svibnja 2005.

Cilj tog protokola iz 1999. bio je nadzor i smanjenje emisija sumpora, dušikovih oksida, amonijaka i hlapivih organskih spojeva koji su uzrokovani  ljudskim ili antropogenim aktivnostima, a mogli bi uzrokovati štetne učinke na ljudsko zdravlje, prirodne ekosustave, materijale i usjeve zbog zakiseljavanja tla i vode.  Kada se protokol potpuno provede europske emisije sumpora trebale bi se smanjiti za najmanje 63 %, emisije NOx za 41 %, emisije VOC za 40 % i emisije amonijaka za 17 % u usporedbi s 1990.

Urbanisti i graditelji trude se stvoriti ekogradove pogodne za ljudski  život. Tako su u Milanu izgrađena dva nebodera koji na svojim balkonima imaju posađeno drveće za  pročišćavanje zraka.

Vlada, ministarsva  i agencije trude se napraviti registar  pojava i tvari koje onečišćuju okoliš. Tako je  uspješno završen Projekt Savezne agencije za zaštitu okoliša u Zagrebu, jer je  5. srpnja 2017. revidiran Nacionalni Registar onečišćavanja okoliša i prilagođen europskim standardima (ROO). U tome su nam pomogli austrijski, francuski i njemački stručnjaci. Zapravo, to je unaprijeđeni Registar onečišćavanja okoliša (ROO) koji se mora integrirati u Informacijski sustav zaštite okoliša (ISZO).

Državni  hidrometeorološki zavod (DHMZ) organizira različita savjetovanja i konferencije o suši:   

1. Prvo nacionalno predstavljanje međunarodnog EU projekta "DriDanube - Rizici 5. 6. 2017. od suše u Dunavskoj regiji" i radionica održani su u petak 2. lipnja 2017. u Kući Europe, Augusta Cesarca 4, Zagreb. Skup je bio podijeljen u dva dijela. U prvom je predstavljen projekt i prikazano je trenutno stanje upravljanja sušom u Hrvatskoj te koje se strategije i alati koriste, a u drugom dijelu su predavači govorili kakav utjecaj ima suša - kao očekivana posljedica klimatskih promjena - na poljoprivredu i što je dosad u Hrvatskoj napravljeno da se prilagodimo suši.

2.U  Puli će se održati od 18. do 22. rujna   Deveta EU konferencija o jakim olujama (9th European Conference on Severe Storms – ECSS 2017)

3. Hrvatsko Udruženje za zaštitu zraka u suradnji s Institutom za Medicinska istraživanja i medicinu rada, Državnim hidrometeorološkim zavodom i European Federation Of Clean Air And Environmental Protection Associations – EFCA organizira DESETI HRVATSKI ZNANSTVENO-STRUČNI SKUP “ZAŠTITA ZRAKA 2017“ u Primoštenu od 3. do 7. listopada 2017. godine.

 Jasno, u svijetu postoje mnogi programi koji se bave problematikom održivosti i klime pa navodim jedan zanimljiv link.

---

[i] Prvi Oxfordov riječnik (Oxford Engleish Dictionary) publiciran 1928 sadrži  414825 riječi

[ii] Dogovorena mjera za oznaku koncentracije vodikova iona neke otopine koja označuje  razinu „kiselosti“ ili  „lužnatosti“ u rasponu od 1 do 14.  Primjerice, pH=7 je destilirana voda, pH=1 jaka kiselina, pH=14 jaka lužina.

Kruha i ruha

Ponekad obučem narodnu nošnju koja za mnoge ljude ima veći značaj od pojma odjevenosti,  jer je u nju uključena  kulturna baština koju su nam ostavili naši preci. Upravo je objavljena knjiga Narodna nošnja župe Samobor pa me autor Radovan Librić zamolio da napišem komentar  ili recenziju. Knjiga ima 240 stranica i više od tristo fotografija. Izdavač www.ekosspiritus.hr

Tema recenzije je ponovo buđenje interesa za uzgoj konoplje. Više o značaju konoplje  i danas valja pročitati na  mediju interneta 

Budući da su naši preci morali  znalački balansirati između proizvodnje hrane i odjeće ili kruha i ruha  nije naodmet upamtiti ove podatke o prinosima: prinos konoplje je 906, konvencijskog pamuka 498 dok je   prinos vune 69 kg/ha.

Uvod autora 

Rođeni Samoborac, bezbrižno odrastajući na selu, uz roditelje, braću, djedove i bake, promatrao je ljude i okolinu u kojoj je živio pa je iz tog vremena ponio u život mnogo lijepih uspomena i nezaboravnih događaja. Kao tehničar, inženjer, živo zainteresiran za održivost, s dovoljno znanja i životnog iskustva, započeo je pisati i objavljivati tekstove o održivosti na blogu ekovalen (http://ekovalen.blogspot.hr). Pišući recenziju za knjigu "Narodna nošnja župe Samobor", prebirao je po sjećanjima, ali zagledan u sutra, povezujući odijevanje pa tako i samoborsku narodnu nošnju, s održivošću.

Tekst recenzije:

Narodna nošnja ili kultura odbacivanja

Prabaka Evica darovala je praunuci Lauri nošnju koju je naslijedila od svoje majke, čitamo na 219. str. uz fotografiju broj 300. Dakle, pet generacija jedne obitelji moglo je nositi istu odjeću. 

Prabaka Evica daruju narodnu nošnju praunuci Lauri

To je iskonski dokument o pojmu održivosti odijevanja naših djedova, što mi je i misao vodilja ovog teksta. O održivosti se danas mnogo govori u cijelom svijetu, tako da političari taj pojam koriste kao poštapalicu pa se govori o održivom razvoju, održivoj proizvodnji, održivoj potrošnji.

Očito je da se mora promijeniti način mišljenja i djelovanja u gospodarenju odijevanjem, jer moda vezana uz prevelik konzumerizam stvara od odjeće otpad. Čovjek je stvorio kulturu odbacivanja koja utječe na snižavanje kvalitete ljudskog života, kako navodi papa Franjo u svojoj enciklici  Skrb za zajednički dom. No, čovjek je trom u promjenama svojih navika, svog načina života. On živi prema konzumerističkim pravilima, bez razmišljanja o okolišu. Nedostaje mu ekopismenost koja uključuje i osnovna etnološka znanja o narodnoj nošnji što je glavna tema ove knjige. Ekopismenost je sposobnost razumijevanja prirodnih sustava, koji život na zemlji čine mogućim. To znači, razumjeti načela organiziranja ekoloških sustava s time da se ta načela prenesu i na stvaranje održivih ljudskih zajednica. Pojam je stvorio fizičar Fritjof Capra prije dvadeset godina. Ekopismenost teži tomu da se spozna kako su svi sustavi u prirodi povezane strukture, slične mrežama koje objedinjuju i čovjeka, ali ne tako da on bude mjera svega, kako to dosad uzimamo zdravo za gotovo. Kad se posijalo sjeme konoplje - kako to lijepo ističe Evica Vlahović - u daljnje procese bili su uključeni razni zanati i brojne ruke, danas bismo rekli radna mjesta. Prva po redu bila je žetva konoplje, zatim pripremanje prediva, tkanje platna pa šivanje da bi se dobila odjeća. Moj brat Tomić htio je biti tkalac. Dobio je tkalački stan ili krosnu od tkalca Cvitića, a učio ga je teček Ignac koji je također bio tkalac. Kao uspomenu na ta vremena i moje roditelje još u svojoj maloj etnološkoj zbirci čuvam stupu, greben, kolovrat i čunak za tkanje, dok je krosna završila u peći.

Svi se ponekad pitamo možemo li se na trenutak vratiti u vrijeme u kojem su živjeli naši zaostali očevi i djedovi i razmišljati na njihov način. Oni su možda nosili uprljane košulje, ali smo iz potoka Bistrac mogli piti vodu! Ili, drukčije rečeno, trebamo li se spustiti u nižu orbitu ili na nižu razinu planine koju smo nazvali pretjerana potrošnja? Prema definiciji UN-a održiva je potrošnja  korištenje usluga i srodnih proizvoda za osnovne ljudske potrebe, što donosi bolju kvalitetu života, a smanjuje iskorištavanje prirodnih resursa, otrovnih tvari, emisije otpada i zagađivača tijekom životnog ciklusa, tako da se ne ugroze potrebe budućih generacija. Živio sam kao dijete na selu, kada još nije bilo električne struje, gdje se tkalo platno od konca koji je majka prela na kolovratu, a tata kao šoštar izrađivao cipele od kravlje kože dok sam ja kao pastir čuvao krave na pašnjaku. Cijele obitelji, uključujući starce i djecu, bile su uključene u proizvodnju hrane i odjeće, kojima su se zadovoljavale osnovne ljudske potrebe.

Industrijska proizvodnja tkanina od pamuka i polimernih vlakana istisnula je konoplju i lan, ali uz veliko onečišćenje okoliša. Energija žive sile (volovi, ljudi) te kratki putovi opskrbe hranom i odjećom, bili su glavni elementi održivosti koja je tada postojala, a kojoj danas težimo, ali ne znamo kako je postići. Najveća onečišćenja okoliša potječu od proizvodnje, transporta i skladištenja hrane, čemu se još pridružuje proizvodnja odjeće i obuće. Znanstvene studije pokazuju kako od svih onečišćenja okoliša na hranu otpada 33 %, dok na odjeću otpada 3,1 %. Mnogo se odjeće baca u smeće. Pamuk je skupocjena sirovina i ne može trunuti na smeću. Pronalazim podatak da su za proizvodnju pamuka za hlače potrebna 333 g pesticida, što je otrov za sav živi svijet. Poznata su poliamidna vlakna trgovačkog naziva nylon koja za proizvodnju energije trebaju 135 MJ/kg, ali i 400 litara vode, dok su za proizvodnju vlakana od konoplje, kako su to radili naši djedovi, vrijednosti potrošnje energije i vode daleko manje. Konoplja je bila nezamjenjiv resurs u proizvodnji tkanina, papira te sjemena za hranu, dok danas prevladavaju rasprave o zabrani indijske konoplje ili marihuane. Papir od konoplje je neuništiv pa knjige tiskane u Gutenbergovo doba na takvom papiru još traju.

Krajem XIX. stoljeća, nestankom dvaju najvećih potrošača brodova na jedra i konjskih zaprega opao je značaj konopljinog vlakna kao strateškog proizvoda. Moj djedFranjo Obranić imao je radionicu izrade užadi s konopljom kao glavnom sirovinom. Užad za zvona crkve sv. Anastazije izradili su 1926. godine on i moji ujaci.

Moja baka Bara po majci donijela je u miraz platno od konoplje i lana u bali duljine oko 300 metara, što je bila udaljenost od njezine roditeljske kuće Gorišek u Otoku do kuće obitelji Franje Obranića, mog djeda, u koju se udala. Tako mi je pričala moja majka Jelena. Naime, njezin je otac bio tkalac, pa je vjerojatno zato taj miraz bio izdašan u platnu. Kada bi se mlada žena udala u muževoj kući  nije mogla niz godina tražiti ništa za odijevanje sebe i djece. Kad pogledam fotografiju 252 na 162. str., sjetim se svoje prve fotografije na kojoj sam bio obučen u plahtačicu, koja je inače bila vrlo praktična za održavanje i odijevanje djece.

Kad je moj najstariji brat Rudek imao četiri godine, majka ga je željela obući u narodnu nošnju kako bi ponosno s njim išla na proštenje kod Sv. Križa u Otruševcu. Htjela je svog sinčića vidjeti onako kako je to prikazano na slici 232 (151. str.). Teta Janča, vrsna krojačica (220. str., fotografija br. 301), sašila je za njega nošnjicu, ali nije bilo lajbeka. Muška narodna nošnja pa i dječja bez lajbeka nije nošnja. Zbog toga je majka otišla krojaču koji je imao sukno za lajbek. Kad je šnajder sašio lajbek, majka je za tu uslugu šivanja morala raditi cijeli dan s motikom na njivi.

Primijetit ćete da su na fotografijama u knjizi mnoge djevojke i muškarci bosi. Nije bilo novca za kupovanje cipela, iako je u štali bilo blaga iz čije kože se mogla izraditi obuća. Kako objasniti to ondašnje siromaštvo, zakrpane hlače i cipele prema današnjim prilikama. Volovi i konji su bili energetska živa sila koja se zbog kože nije olako smjela pretvarati u cipele i škornje. Tada su se hrana, odjeća i obuća za zadovoljavanje glavnih ljudskih potreba proizvodile iz usjeva koji su rasli na poljima i livadama: kukuruz, konoplja, lan, sijeno za prehranu blaga. Valjalo je seoski život optimirati s raspoloživom ograničenom površinom obradivog tla iz kojeg se godišnje može dobiti u prosjeku 650 g/m² usjeva ili uroda. Glavni urod bile su krušarice - kukuruz, ječam i pšenica dok druge kulture, primjerice lan i konoplja, nisu bile tako bitne. Sjećam se da je na našoj njivi na polju Blatnice bila zasijana konoplja, koja je rasla do visine od dva metra, na površini od svega 3 x 30 metara, iako smo imali 6,7 hektara obradivih njiva. Danas u nas ima obradivog tla 0,47 hektara po stanovniku.

Ponekad nosim narodnu nošnju na događanjima koje organizira Udruga Etno fletno. Ta nošnja potječe od mog tasta Antuna Pavlina koji ju je nosio na velikoj smotri Mačekove zaštite 1935. g. (31. str., fotografija br. 3). Ta Mačekova zaštita bila je poluvojna organizacija, bez pušaka, s definiranim pisanim pravilima ponašanja i djelovanja. Može se reći da je muška narodna nošnja tada bila neka vrsta vojne odjeće.

Moj djed Jožina, kako ga je zvala baka i po kojem sam dobio ime (vidjet ćete ga na 35. str., fotografija br. 24), imao je uzrečicu kojom se može nadopuniti misao o pepelu s početka ove knjige. On je rekao da je bolje premitat svoj pepel negoli tuđe zlato. Danas bih ja to preveo ovako - bolje je biti poduzetnik nego živjeti od posuđenog novca. Je li moguće poduzetništvo, o kojem danas svi pričamo, na području tekstila pa mada to bila i odjeća od konoplje ili lana? Ovo pitanje o toj aktualnoj temi stavljam sebi i drugima za razmišljanje.

Preporučujem tu knjigu  prvenstveno svakom Samoborcu. Ona je mala enciklopedija o baštini naše narodne nošnje, s podacima o povijesti našega kraja i s fotografijama mnogih već pokojnih Samoboraca, naših poznanika ili rođaka.

. 

Energetska učinkovitost prozora

Često svjedočimo raspravama o trošenju energije, gdje se olako zaključuje kako to nije problem, jer  će sve to  riješiti znanost i tehnologija. Kao  potvrda tog stajališta navode se internetske stranice recimo ova     koja govori o  novostima i pozitivnom trendu  dobivanja energije iz održivih izvora – sunce, vjetar. Tvrdi se kao  će sunce kao izvor energije  vrlo  brzo pobijediti prljavi ugljen!!. Troškovna granica  razgraničenja cijene energija između sunca i ugljena od  60$/MWh, samošto nije postignuta.
No energija iz održivih izvora: • sunčeva energija • geotermalna energija • hidrotermalna energija • energija mora • hidroenergija • biomasa • deponijski plin • plin iz postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda • bioplin... čini svega 19% od čega na hidroenergiju otpada 16 % u  energetskim  bilancama razvijenim zemljama. Sunčeva energije je još zasada zanemariva u bilancama!?

Što je činiti običnom građaninu koji indirektno osjeća energetsku krizu? Valja se spustiti u životnu realnost i pokušati štednjama i racionalnim djelovanjem u svakodnevnim aktivnostima štedjeti energiju  gdje god se to može. I držati se istinite tvrdnje: bolje uštedjeti jedan kWh nego ga proizvesti pa bilo to i od sunca, jer i ta energija  nije badave.

                                 Aluminijska folija iza radijatora i grilje su dva elementa prozora 
                                            koja su bitna u energetskoj  učinkovitosti

Stvari leže u običnim detaljima različitih predmeta, elemenata i postupaka  kada se govori o štednji ne samo energije. Ovdje je priča o prozoru i što uraditi oko njega ili s njim da bude učinkovit. U odnosu  naono što sam pisao prije 35 godina o prozoru nije moguće dodati ništa revolucionarno osim nekih novih  smjernica i normi.

Prozor je sklopljiv građevni  element sastavljen od doprozornika, okvira,  stakala, okova, i pomoćnih dijelova, ugrađen u zidno okno ili u krovište s namjenom da omogući prirodno osvjetljenje i prozračivanje prostorija. Već su Rimljani koristili stakla na prozorima, kroz koje se dobiva i gubi toplina. Austro-Ugarska Monarhija nije dopuštala ugradbu više od devet prozora ma kako god bila velika zgrada. Mali prozorčići naših starih seoskih kućica opisani su samo još u pjesmicama, ali i danas imaju važnost.

Osim toga prozor direktno prihvaća sunčevo zračenje (energiju) i otvara pogled na okolinu zgrade. Želja za lijepim vidicima kroz veliki prozor je  razumljiva,  ali to može biti i skupo. Turisti  želi  gledati more iz hotelske sobe. Isto tako, ne smije se zaboraviti da je četvorni metar prozora znatno skuplji od četvornog metra zida. Troškovi grijanja vezani  uz  površinu zida iznose 32 % dok za prozračivanje sobe i gubitke topline  kroz stakla iznose od 26 do 31%. To vrijedi ako prozori zauzimaju do 20 %  zidne površine što se znatno povećava tamo gdje se graditelj staklomanijski razmahao. Ako prozori imaju 40 % udjela u zidnoj površini gubici su 50 %, a kod 68 % udjela čak 60 %. Kada se uključi još i buka te protupožarnost prozoru se daje velika važnost. Ovdje ću spomenuti samo neke detalje iz tehničkog propisa oko učinkovite upotrebe energije vezano uz prozor.

Tehničkipropis o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti zgrada  ima nekoliko tablica  u kojima su navedene veličine s kojima se regulira protok  energije i zraka kroz prozor.  Nabrojimo ih:

1. Propisane su dozvoljene vrijednosti koeficijenata prolaska topline - U [W/(m²·K)] za građevne dijelove zgrade koje treba ispuniti pri projektiranju novih i rekonstrukciji postojećih zgrada i utvrđene su vrijednosti tehničkih svojstava nekih građevnih proizvoda s kojima se mogu provoditi dokazni proračuni. Tako kod prozora i balkonskih vrata dopušteni U koeficijent iznosi od 1,6 do 2,8 [W/(m²·K)] i valja pamtiti kako je izolacija prozora s vrijednosti U=2,8 lošija od U=1,6 [W/(m²·K)].  Za jednu grijaču sezonu ta razlika iznosi 28 ili  16 L loživog ulja po  četvornom metru prozora što treba uzeti u obzir. U Propisu su navedene i skice kako ugraditi prozor u zid.

2. g-stupanjpropuštanja ukupne sunčeve energije kroz ostakljenje kod okomitog upada zračenja. Gustoća sunčeva zračenja iznosi od 100 do 800 (W/m²⁾) i različito ostakljenje prozora propušta toplinski tok u prostor, što se  za hladnog zimskog vremena doživljava kao dobitak. Taj dobitak toplinske energije od sunca može iznositi u prosjeku od 100 do 500 (W/m²). Dok se U-koeficijentom opisuje i regulira gubitak topline dotle se s g-stupnjem regulira dobitak topline. No, kada se uzme u obzir i dobitak i gubitak topline kroz prozor onda bilanca pokazuje minimalni  dobitak 20 W/m²  i to zimi kroz prozor koji ima U = 3,0 [W/(m2·K)]  i g = 0,8 i kod gustoće sunčevog zračenja od 100 (W/m²). Jasno, kod boljih prozora glede izolacije i veće gustoće zračenja taj dobitak topline bit će značajniji.

3. FC-faktorumanjenja naprave za zaštitu sunčeva zračenja.  Ljeti sunčevo zračenje nije poželjno i valja spriječiti toplinski tok sunčeva zračenja da grije unutrašnje prostorije - strehom i različitim napravama,  primjerice žaluzinama i griljama. Tako se smanjuje potrošnja električne struje za klimatske uređaje. Vanjske naprave smanjuju od  75  do 60 %  dok unutrašnje od 10 do 25 % . Ove veličine FC i g faktora dovode nas do saznanja kako valja pred južnim prozorima saditi listopadno drveće, a ne crnogoricu kako bi nas zimi grijalo sunce koje valja pak ljeti spriječiti. Isto tako graditelj mora znati za  pravilno ugrađivanje prozora prema strehi krova i različitih nadstrešnica i balkona, kako  je zimi naprimjer u Zagrebu visina sunca 23 stupnja dok je ljeti 67 stupnjeva.

4. Koeficijent toplinskog gubitka provjetravanjem - H_Ve, (W/K) - jest količnik između toplinskog toka koji se prenosi iz grijane zgrade prema vanjskom prostoru izmjenom zraka u prostoriji s vanjskim zrakom i razlike između unutrašnje projektne temperature grijanja i vanjske temperature. Gubici topline zbog provjetravanja iznose od 8 do 12%.

5. Broj izmjena zraka, n (h-1) - jest broj izmjena unutrašnjeg zraka zgrade s vanjskim zrakom u jednom satu. Prostorije gdje  žive ljudi  moraju se prozračivati umjetno ili prirodno i to tako da je  izmjena količine  zraka veća od 0,5  h^-1  po satu. To znači da se 50 % zraka mora izmijeniti u roku od jednog sata. Prozor mora imati dokumentaciju o zrakopropusnosti koja iznosi od 2 do 3 prema normi HRN EN 12207:2001. Obujam svježeg zraka  po  čovjeku mora biti 13 m³/h. Da bismo shvatili tu veličinu izračunato je kako  četvero ljudi u hermetički zatvorenoj u prostoriji od 16 m³ može preživjeti samo 12 sati,  jer  čovjeku treba  30 litara kisika za jedan sat.

6. Prozor je izvor prevelike hladnoće i topline  u prostorijama, a  time i nepotrebnih  energetskih troškova ako se ne poštuju  neke njegove funkcije. U našem domu mijenjali smo tapete stare više od tridesetak godina. Pritom smo na zid iza  radijatora nalijepili izolacijsku tapetu  debljine od 4 mm od polistirena s reflektirajućom aluminijskom folijom. Upravo ta aluminijska folija je glavni zgoditak u štednji energije koja se prenosi od radijatora zagrijanog na 80⁰C prema  hladnom zidu. Dio energije koju prenosi zračni snop zraka reflektirat će se od dozračene površine aluminijske folije, jedan dio će se apsorbirati dok  će ostatak  proći  kroz zid. Izračenu energiju prenose elektromagnetski valovi najrazličitijih dužina od 20 mμ do 400 μ mikrona. Toplinske zrake imaju valove od 0,8 do 400 μ mikrona i one se reflektiraju od aluminijske folije. Slični proces postoji u termos bocama gdje su  duple staklene stijenke sjajno posrebrene koje reflektiraju toplinu. Termodinamskom računicom izračunao sam kako  ćemo  izolacijskom  tapetom iza radijatora  približno uštedjeti na 6 m² do 300 W što iznosi godišnje - ako se grijemo  punim pogonom 1300 sati - 300 x 1300 = 390 kWh.

Netko  će reći kako je to mala ušteda, no uzmite sve stanove u zemlji pa će ta brojka biti značajan faktor koji nas upućuje da valja štedjeti i u malim porcijama