Krenimo
s par primjera kojim želim osvijetliti pojam održiva
potrošnja, koja mora biti prvi korak u težnji savladavanja
mnogih problema društva, ne samo
u nas.
Primjer
br. 1.Vijest od nekidan: U Parizu su
gradske vlasti uvele gradsku
vožnju automobilima na par nepar ( zadnji broj na registarskoj tablici) kako
smo mi nekada to radili, kada je došlo
do naftne krize 1973 godine. Uzrok restrikcije vožnje automobilima je previsoka
razina smoga , koji je štetan za zdravlje.
Primjer br. 2. U TV emisiji OPRAH
prikazali su jednu ženu i liječnika (psihijatar) koji joj je trebao objasniti, kako ona pati od ovisnosti konzumerizma. Naime
u njezinom domu je bilo mnogo paketa kupljene robe, koje ona uopće nije otvorila. Očito joj nije
trebala kupljena roba. Ta ovisnost se naziva šoping zbog šopinga.
Psihijatar je rekao terapiju njezinom mužu, da joj sve kreditne kartice izreže škarama.
Primjer
br. 3. Amerikanci su htjeli predložiti UN da se prašume oko rijeke Amazone, pretvore u svjetsko nacionalno blago i da se njima
globalno gospodari. Brazilci su oštro odgovorili:
Vi ste svoje šume posjekli, a sada badava trošite kisik, koji se proizvodi u našim šumama, pa vam stoga nećemo niti vratiti dug koji smo vam dužni.
Primjer
br. 4. U austrijskoj pokrajini Voralberg vlasti su uvele skraćenu vožnju školske djece u školu, tako da autobus stane
oko 2 km prije škole, kako bi djeca
hodala. Imaju slogan: Hodajmo više, da imamo
čišći okoliš.
Spomenik kumici koja je na glavi nosila hranu za građane Zagreba
Razvoj , proizvodnja i potrošnja, pojmovi koje često koristimo u svakodnevnoj privatnoj ili
društvenoj komunikaciji. Stavimo li
ispred ovih imenica još pridjev održiv(a)
onda komunikacije među ljudima postaju nejasne i teško gospodarive.
Važeće
UN-definicije navedenih pojmova vrijede globalno za sve ljude. Izgledaju dosta općenite, ali se ih može prilagodi svakodnevnim
uvjetima života.
Održiva potrošnja je, prema
definiciji UN-a :"Korištenje
usluga i srodnih proizvoda za osnovne
ljudske potrebe koje donosi bolju
kvalitetu života, a umanjuje korištenje
prirodnih resursa i toksičnih tvari kao i emisije otpada[i] i
zagađivača tijekom životnog ciklusa proizvoda, tako da se ne ugrozi
potrebe budućih generacija
".
Održiva
proizvodnja
je stvaranje dobara i usluga korištenjem postupaka i sustava koji ne zagađuju okoliš, štede energiju i prirodne resurse, ekonomični
su , sigurni za zdravlje radnika,
zajednice i potrošača, te društvena
i kreativna nagrada za sve radne ljude“[ii]
Valja
napomenuti kako je održivi razvoj
koji se često puta spominje u političkim
govorima, zapravo inovacija,
koja se sastoji od pet kategorija: štednja
roba široke potrošnje, smanjenje i
učinkovita uporaba ili iskorištenja različitih izvora sirovina, recikliranje
i oporaba materijala. U svim EU zemljama postoje
stranke, koje se bore za model života po konceptu održivog
razvoja i obično se nazivaju „zelene stranke“. Kod nas se ujedinjuju političke zelene stranke ili akcije pod nazivom ORaH (Održivi
razvoj Hrvatske) i pomalo dobivaju sve
više povjerenja građana.
Zašto
sam prvo naveo primjere
o potrošnji koja uključuje
energiju te robu široke potrošnje s posljedicama, koje se manifestiraju kroz razinu kisika , ugljikovog dioksida i smoga u zraku te različitog onečišćenja okoliša?
Zato
što su aktivnosti potrošnje krajnja faza
ljudske djelatnosti u odnosu na
pojmove razvoja i proizvodnje i
lako se može mijenjati. Kod planiranja bilo kojeg posla, prva razmišljanja kreću od cilja, kojeg
se želi postići, te se
misaono postupno kreće natrag prema startu odakle treba početi. Putovi bez cilja svugdje nas mogu odvesti.
Volim
navoditi primjer kako je bolje uštedjeti jednu litru nafte, nego istu proizvesti, što je danas jasno ljudima u
Parizu i Voralbergu. Kada se kaže razvoj
obično se misli u ekonomskom pogledu na
povećanje proizvodnje. Ali povećanje proizvodnje znači Amerikanki iz navedenog
primjera, omogućit kupiti robu, koju ona neće niti pogledati, kada ju kupi. Zbog neiskorištene proizvedene robe, ostao je nepotrebno zatrovani okoliš . Netko
će reći, a što je s radnim mjestima kada
nećemo proizvoditi i trošiti. Pa, postoje koncept i napor ljudi da počinju osnivati radna mjesta vezana za zelene proizvode. To može biti velik broj novih radnih
mjesta.https://www.orah.hr/files/zelena_radna_mjesta.pdf
Potrošnja mora biti osmišljena s prvenstvenim gledanjem značaja i potreba nekog proizvoda bio to auto ili kuća ili hrana ili usluga prijevoza . Trebamo li imati baš veličinu i broj stanova ili automobila kao što imaju bogati narodi i nepotrebno se zadužiti? Moj pokojni prijatelj Tomica (stručnjak za projektiranje prometnica) objasnio mi je, kako su se naši auto putovi mogli jeftinije graditi s time, da budu uži, za dopuštene brzine auta od 100 km/h, a ne 130 km/h. Većina automobila ima optimalnu brzinu u potrošnji benzina oko 100 km/h, što uzrokuje smanjenje onečišćenje okoliša u odnosu na veće brzine.
mjesta.https://www.orah.hr/files/zelena_radna_mjesta.pdf
Potrošnja mora biti osmišljena s prvenstvenim gledanjem značaja i potreba nekog proizvoda bio to auto ili kuća ili hrana ili usluga prijevoza . Trebamo li imati baš veličinu i broj stanova ili automobila kao što imaju bogati narodi i nepotrebno se zadužiti? Moj pokojni prijatelj Tomica (stručnjak za projektiranje prometnica) objasnio mi je, kako su se naši auto putovi mogli jeftinije graditi s time, da budu uži, za dopuštene brzine auta od 100 km/h, a ne 130 km/h. Većina automobila ima optimalnu brzinu u potrošnji benzina oko 100 km/h, što uzrokuje smanjenje onečišćenje okoliša u odnosu na veće brzine.
Što
i koliko mogu
ljudi godišnje trošiti na Zemlji? Hrana
koja je prva ljudska potreba, ovisi o bio
masi koja je proizvedena u prirodi na bazi fotosinteze uz pomoć dozračene sunčeve energije. Biljke uzimaju svega 1% sunčeve
energije za svoje potrebe i to tako, da
60% koriste za respiraciju (disanje) a
40% za stvaranje bio mase. Približno oko
21 kilodžula (kJ) energije je potrebno za
proizvodnju 1 g bio mase. Eko sustav je prva i najvažnija ekonomija za naš život koju imenujemo kao prirodna ekonomija.
U tablici [iii] su
navedeni podaci za godišnju proizvodnju
bio mase iz čega proizlazi, da mi u
Hrvatskoj imamo prirast naših eko
sustava oko 10 t po stanovniku . Ispada na prvi pogled mnogo, ali to je
određeno za cjelokupni živi bio svijet. Kada se pak uzme
u obzir bio kapacitet ili proizvodnost svjetskih
oceana, onda stanovnik Zemlje može godišnje teoretski crpsti
oko 20 tona bio mase.
Zgodno
je pogledati tablicu u Excelu s podacima, što i koliko godišnje trošimo na hranu preko pokazatelja koji se naziva ekološki otisak ili stopalo.
Za
godišnju proizvodnju hrane je
potrebno obradivog tla, pašnjaka
i mora stanovniku Hrvatske (prema jednom američkom modelu obračuna) od 8380 m2 što je veličina nogometnog igrališta
površine 0,8 gha, Velike
stavke su ulje, govedina, svinjetina i
kruh što se može varirati u „košarici“ kada
nam ne dostaje novaca. Ali Hrvat ukupno troši „majčicu Zemlju“ 3,34 gha iako mu je bio
kapacitet 1,8 gha globalni hektara.
Pustimo
hranu koju nam priroda dostatno daje, ako smo i donekle (a nismo) marljivi i
gospodarni, No, što učiniti sa smanjenjem
potrošnje nekih drugih usluga i
proizvoda . Čitam u najnovijem izdanju magazina „OPEN info Trend“ kako je 2014. prodano 924
tisuća pametnih telefona u vrijednosti
2,38 milijardi kuna, što je rast od 27% u odnosu na 2013. godinu. S drugog kraja
gledanja, najveći broj ovrha otpada od vjerovnika teleoperatere, kojima je ključni dio prihoda rast mobilnog Interneta. Jučer se vozim u tramvaju i gledam ljude, polovica i "bulji" u pametne mobitele.
Godinama
skupljam informacije ( naputci, rješenja, smjernica) kako učinkovito
gospodariti da se postigne održiva potrošnja od njive do stola i el. centrala do svjetiljke u sobi. Podaci su dio iskustva iz mojeg posla, koji se odnosio na toplinsku zaštitu zgrada. Držim kako korisne informacije moraju imati u sebi imenicu
,glagol ali i mjernu veličinu i jedinicu. Cilj se postiže tek mjerenjem
mjernih veličina i usporedbama izmjerenih podataka kroz duže vrijeme. Održivu
potrošnja nije moguće postići na „horuk“
načine djelovanja. Navedeni podaci su u tekstu Worda.
Ako
se samo letimično pogledaju ti podaci, onda se vidi kako ima bezbroj aktivnosti, koje dovode do boljeg gospodarenja s
okolišem i svakodnevnim utjecajem na zrak ,vodu, tlo prijevoz , stanovanje , potrošnju energije
kroz održivu potrošnju različitih proizvoda.
Sliku
spomenika kumice i pjesmu „Lepe ti je Zagorje zelene“
koju prilažem ovom postu su dio mojeg sjećanja, kada sam gledao kumice, kako iz obližnjih krajeve oko Zagreba
na glavi nose u šibnatoj košari: „sira,
putra, mesa i krumpira“ kako bi građani
imali što jesti. To su vremena koja nisu tako daleka povijest, a treba ih ponovo uzeti
u razmatranje.
[i] Svaki stanovnik EU je 2006 g. stvorio 524 kg
kučnog smeća i 6 tona ostalog otpada.
[ii]
Agenda 21 je sveobuhvatni plan djelovanja koje treba poduzeti
globalno, nacionalno i lokalno od strane organizacija u sustavu Ujedinjenih
naroda, Vlade, a glavne skupine u svakom području u kojem se ljudski utjecaj na
okoliš.
Punu provedbu Agende 21, Program za
daljnju provedbu Agende 21 i obveze do Rio načela, bili su jako potvrdili na
Svjetskom samitu o održivom razvoju (WSSD) održan u Johannesburgu, Južna Afrika
od 26 kolovoz - 4 rujan 2002.
Što je Marrakech proces?
Marrakech Proces je globalni multi-dionički proces za
potporu i provedbu održive potrošnje i proizvodnja (SCP). To
je 10-godišnji program. Prijedlozi
( 10YFP) će biti pregledani od strane Komisije
za održivi razvoj (CSD) tijekom 2010/11 godine. Proces odgovara na
poziv Svjetskog samita o održivom razvoju (WSSD) Johannesburg. http://www.unep.fr/scp/marrakech/pdf/MP%20Flyer%2019.02.10%20Final.pdf
poziv Svjetskog samita o održivom razvoju (WSSD) Johannesburg. http://www.unep.fr/scp/marrakech/pdf/MP%20Flyer%2019.02.10%20Final.pdf
[iii]
R. Ricklefs : Ecology –The Economy of Nature ,Freeman and Company 2014 new York
str.489