nedjelja, 27. svibnja 2012.

L(IJ)ENO


   
Karamarko je rekao: "neki  Hrvatsku doživljavaju kao svoje leno". Išao sam gledati u rječnik  pravilno značenje riječi leno. Leno znači:: "u feudalizmu zamišljeni posjed dobiven od vladara na uživanje". Od  državnih dužnosnika do nas umirovljenika, svi pomalo smatramo svoje dobivene pravice kao LENO. Ali što  će ti pravice koje si i pošteno stekao, kada nema novaca u "blagajni vladara". Naše postindustrijsko   društvo  je postalo , povijesno gledano,  neprilagođeno novim zahtjevima gospodarenja i možda je  LIJENO. Post-industrijsko društvo je koncept u ekonomiji,  koji opisuju kako  uslužni sektor proizvodi više bogatstva nego industrija  ili proizvodni sektor.
Naime, ekonomska i ekološka kriza, kojoj je uzrok moralna kriza, prisilit će nas, polako ili brzo  na odricanje stečenog LENA. Mirovinski izdaci  iznose 10,6 % bruto društvenog proizvoda, a svega 18 % umirovljenika ostvarilo je mirovinu s punim stažem od 40 godina. U postindustrijskom  društvu    su potrebna  neka nova pravila gospodarenja.    Većina radnih mjesta  u USA se  nalazi  u tercijarnom gospodarstvu:  usluge  ,trgovine i  banke. U RH  postoji  velika sličnost , glede vrste (ne) zaposlenosti s bogatim  zemljama.  Aritmetički gledano mora se povećati broj radnih mjesta  u sekundarnim i primarnim  granama gospodarenja,  kako bi se  smanjila  nezaposlenost. Lako reći nimalo lako objasniti i postići.
Volimo gledati gdje se nalaze naši sportaši    na nekoj  domaćoj ili međunarodnoj sportskoj ljestvici. Opterećeni smo nogometom (vidi tisak i TV) i plašimo se kako  ćemo proći na EURO 2012. Čitali smo često  uz kavu, točne sportske ,  ali nevažne egzistencijalne  podatke. Gol je pao u 17 ili onaj od Turske u 122  minuti!.

Isto, ako ne i više, treba nas interesirati, kako smo stajali 2011. na Europskoj ljestvici izvrsnosti  ili koliko smo  bili uspješni u inoviranju. :  http://ec.europa.eu/enterprise/policies/innovation/files/ius-2011_en.pdf .
Na Europskoj ljestvici izvrsnosti  od 35 europskih država nalazimo se na 25 mjestu sa zbirnih 0,310 indeksnih bodova.  Prvak je Švicarska s 0,833 dok je Turska na posljednjem mjestu s  0,213 bodova. Ako se izvještaj od 100 strana temeljitije pogleda, onda se vidi kako smo ostvarili vrlo malo bodova  u  intelektualnom vlasništvu  0,085 (patenti, žigovi) dok  uopće nismo tako loši kao inovatori s 0,404  bodova. Relativno smo dobri, od ostalih  25 indikatora,  kao što su:  obrazovanje , znanstveni  rad i ljudski resursi.
Budući sam se bavio 43 godine u industriji s razvojem proizvoda, rado pratim ovu problematiku i pitam se,  kako dijagnosticirati  uzroke  naše niske izvrsnosti u Europi.
Radna mjesta su  posljedice nastanaka nekog produkta ljudskog rada. Produkt rada je proizvod ili usluga. Proizvod nastaje od neke ideje koja se oplođuje raznim fazama inovativnog rada u  dohodak. Proizvodi u svijetu nastaju  u garažama ili u  vrtu,  te broj radnih mjesta više raste u malim tvrtkama nego u velikom korporacijama. Kada poduzetnik nekog zaposli, on zna da mora i za njega raditi. 
Na slici vam prikazujem lutku iz perušine koju je izradila umirovljenica Zlata Zorotović . Domaća sirovina, domaći rad i pitajmo se može  li ova lutka biti  brend  i prodavana primjerice turistima na  kruzerima koji uplovljavaju   u Dubrovnik ? Kako umirovljenike uključiti u stvaranje brenda?
Tražeći  podatke na Internetu o stvaralaštvu proizvoda, pronalazim crtež gdje je stvaralaštvo slikovito smješteno u koordinatni sustav.  U tom sustavu su na Y-osi navedeni pojmovi kvaliteta i kvantiteta,  dok su na X- osi smješteni pojmovi učinkovitost i djelotvornost . Na površini između XY- osi na različitim pravcima nalaze se misije i vizije stvaralaštva proizvoda. Netko tko teži  inovatorstvu  mora se "sprijateljiti" s ovim pojmovima. Da bi ostao na temi bloga (eko-pismenost,održivost, energija,materija,informacija ,bioraznolikost, proizvod/usluga, okoliš.)  uključit ću samo pojam djelotvornosti    kod inovacije lutke .
Perušina je prirodna sirovina koja štiti klip kukuruza. Kukuruz je bio i bit će  kruh naš svagdanji i stočna hrana. On je i industrijska sirovina. Iz njega se proizvodi glukoza ,dekstrin, alkohol, kukuruzno ulje, papir, cekeri http://www.youtube.com/watch?v=uimiGRBH-YI  i dakako ova lutka na slici.
U djelotvornoj proizvodnji  sirovina i proizvoda valja poštivati bioraznolikost u okolišu. Moderna proizvodnja GM usjeva   uništava bioraznolikost, koja se može mjeriti. Sve treba mjeriti! Suvremena poljoprivredna proizvodnja, zbog  visokih profita  u uzgoju monokultura i  primjeni sintetskog  herbicida  (glifozat) ostavlja mrtvu zemlju iza sebe. Smanjuje se broj biljaka, broj  pčela, leptira, pauka , puževa, žaba i ptica što već  dokazuju   mnoge studije. 
 Bioraznolikost koja je sad vrlo narušena, može se postići jedino poštivanjem plodoreda u poljoprivredi. Za  uzgoj  tih kultura nije  uvijek potreban traktor, mada ih ionako po našim selima ima previše neiskorištenih.
Na našim  njivama i vrtu, uzgajala se  pšenica, kukuruz, ječam, raž (hrž) zob, žito, jari  i ozimi lan, konoplja, sirak, heljda, djetelina, repa okruglica, povrtnica, zelje, kelj, bijela i žuta koraba, bečka repa, cikla, luk, poriluk, luk kozjak, luk črlenec,  češnjak, paprika, rajčica, žuto korijenje, peršin, celer, špinat,  salate, matovilec.
Zbog primjene pesticida ne mogu se sada saditi i sijati druge plodine uz kukuruz. Uz  kukuruz se ranije na istoj njivi sijao grah, sirak, bob, čičak, leća, kihra i sadile su se bundeve. To je bilo moguće, jer je stabljika kukuruza čuvala tlo od  prekomjernog sušenja u ljetnim žegama i bila je kolac  za grah.Nema kruha bez motike znali su naši starci reći. Djelotvornost jest  okapanje kukuruza  čime se isključuju herbicidi i stvaraju nova radna mjesta!
Možemo  biti učinkoviti i proizvesti  kukuruza 7-14  t/ha ali smo izgubili bioraznolikost, a time nismo djelotvorni. Zato uključivanje umirovljenika kao učitelja starih vještina  primjerice u proizvodnju cekera i lutaka od perušine, može se stvoriti isto novo radno mjesto, dohodak ali i ljubav  mladih naraštaja prema primarnoj i sekundarnoj proizvodnji. Ruke su stvorile čovjeka  i od ruku  počinje inventivnost. Lutka od perušine jest suvenir važan u turizmu, dok cekeri  zamjenjuju plastične  vrećice protiv kojih  se  „bori“ ministrica za okoliš. Korištenje plastičnih vrečica godišnje  prosječno domačinstvo opterećuje atmosferu s 56 kg ugljičnog dioksida.  
Sve navedene aktivnosti povećavaju i inovativnu djelotvornost društva.  
U jedanaestoj Božjoj zapovijedi trebalo bi pisati: Pojedinci inovatori   stvaraju inovaciju, a  ne  povjerenstva.





srijeda, 16. svibnja 2012.

Češnjak i globalizam



Borislav Škegro piše u „Večernjaku“ u  svojoj  kolumni  „Ekonomija ekonomistima“    pod naslovom  „ Igrati nam je po globalnim pravilima“,  gdje  objašnjava utjecaj globalizma na naše gospodarstvo.  Citiram dvije njegove rečenice, koje su  meni dale povoda, da pišem ovaj post. Prva rečenica glasi: “Koliko puta ste se začudili  spoznavši da mnogo toga što danas kupujemo u našim trgovinama ima uvijek istu zemlju porijekla -Kinu. Od bijelog luka preko vrtnih garnitura do elektronskih  uređaja“. Podvukao sam bijeli luk koji se uobičajeno naziva  češnjak. Češnjak  je ne zaobilazni dodatak ,konzervans  ili začin za većinu jela od  povrća i mesa, a služi i kao lijek protiv krvnog  tlaka. Moja majka u dubokoj starosti uzgajala ga je u svom vrtu i ozimi i jari češnjak. Trenutačno, cijena domaćeg crvenog češnjak  je  40 kn/kg,  a kineskog bijelog 20 kn/kg  na polici istog prodavača povrća u Samoboru. Velika razlika u cijeni između  kineskog i domaćeg češnjaka uklapa se u drugu  Škegrinu rečenicu: „Zato mi infantilno  zvuče kod nas često  izgovorene fraze o zaštiti nacionalnih interesa“.
Pokušajmo se sučeliti s ekološko-gospodarstvenim  argumentima navedenom mišljenju i pitajmo se, po kojim to globalnim pravilima moramo igrati i usput si definirajmo pojam globalizacije? Ako  globalna pravila dopuštaju samo uvoz češnjak na kredit, a ne i uzgoj češnjaka onda se pitajmo gdje smo  izgubili mudrost naših djedova.
Počnimo od elementarnih  znanja i iskustava.  Teorija i praksa uzgoja češnjaka u Kini, gdje je poznat već 4000 godina, može se uzeti da je ista kao i kod nas. Broj sunčanih i kišni  dana  tlo i ljudski rad (eksergija)   mogu se uzeti kako su  približno jednaki.  Naime, uzmimo kako je dnevno globalno zračenje 4 i 5 kWh/m2  od proljeća do jeseni na horizontalnu plohu vrta isto u Zagrebu i u Kini , što je važno jer češnjak „voli“ osunčane vrtove . Na uzgoju češnjaka http://www.komora.hr/?page=savjeti,17,152 može se zaraditi oko 2000 €/ha s dohotkom od 6000 €/ha. Prinosi se kreću od 0,175 kg/ m2 do 0,5 kg/m2 . Prema statistici  češnjak se kod nas proizvodi na oko 3000 ha.
Pretvorba energije u materiju-češnjak je ista u Kini u nas. Termo-kemija i biologija  nas uči kako se kroz fotosintezu u biljkama pomoću  vode i ugljičnog dioksida stvara glukoza i kisik ,što su  goriva za disanje u našem tijelu i glavni sastojci biomase koja prekriva naš planet. Kada se uđe u suvremene robne kuće koje danas imaju  oko 40000  proizvoda, skoro svi proizvodi, osim oni na bazi plastike , stakla i metala koriste sirovinu C6H12O6 glukozu. Ona je produkt fotosinteze.

Za kemijsku reakciju razlaganje vode H2O na kisik i vodik s tehničkim uređajima, potrebno je imati temperaturu oko 5300 K.  No, u  ćelijama biljaka nalaze se sićušni generatori ili centrale (kloroplasti,klorofili) gdje se te foto-kemijske reakcije  odvijaju kod obične okolišne temperature. Dakako ,  u ljudskim    ćelijama  postoje isto male „ električne  centrale“  koje se nazivaju mitohondriji u kojima se  razlaže glukoza  prilikom disanja čime se dobiva  energija u našim  mišićima.
Energiju za tu reakciju daje sunce i to 2805 kJ/mol.  Raslinje na našem planetu apsorbira  godišnje tu energiju i stvara  6x1014  kg  glukoze ili neke  druge biomase. . Globalno sunčevo zračenje na naše tlo  i s time prinos češnjaka valja promatrati kao „nacionalni interes“ jer je to baza za stvaranje proizvoda –češnjaka i stvaranje novog radnog mjesta.
Sunčeva energija koja je uskladištena godišnje u korisnoj formi biomase naše planete  je samo 1011 kJ ili 1,162 108 kWh. No, čovječanstvo godišnje troši energije  3x1017  kJ ili 3,481014 kWh , a to je tri milijuna puta  više nego što nam sunce dostavi  kroz biomasu. Ono što je danas važno za nas, jest - milijune godina uskladištena biomasa pretvorena u mineralna goriva   koji mi sad nemilice trošimo kao primarni izvor energije. [1]
Kinezi troše energiju  od mineralnih goriva  u vrijednosti od 0,16 MJ za 1 tonu npr. češnjaka po kilometru,  da ga dopreme brodom  u Europu. Grubom računicom može se dokazati, kako transport skladištenje i distribucija  češnjaka do nas košta oko 5-6 kn / kg. Češnjak  (mnogi proizvodi npr strojevi za berbu vezani uz  njega) nude se na 248  Internet stranica  na portalu www.alibaba.com . Prosječno se cijene za bijeli  češnjak kreću oko FOB  600 $/t, dok je ružičasti  skuplji i košta i do 2000 $/t. Preračunato utovareni češnjak na brod (FOB) košta  0,6 $ x 6 kn=3,6 kn/kg . Dovezen češnjak u Hrvatsku na veliko trebao bi koštati oko 10 kn/kg.
Kinez ili Hrvat treba približno istu energiju mišića kod uzgoja češnjaka, iako postoje i strojevi za sadnju i berbu češnjaka.  Naime, povrtlarstvo traži dosta ručnog rada u kojeg se mogu uključiti starije osobe (umirovljenici?) i djeca starija od 12 godina. Kina ima 5970 $ dohodak po stanovniku te 4,3% nezaposlenih ljudi . Mi imamo  veći dohodak 17660 $ po stanovniku,  ali i 18 do  20% nezaposlenih radni ljudi. Mnogi Kinezi su zaposleni vjerojatno na uzgoju  češnjaka, jer ih ima 41%  ,dok nas ima svega 6%, u poljoprivrednoj djelatnosti. Ekonomisti bi rekli pa ne možemo ljude iz grada  koji  čine 70% žitelja naše zemlje prisiliti da uzgajaju češnjak. Ja pitam njih kako stvoriti jeftino radno mjesto?  
Priznajmo,   kako o povijesti i kalkulacijama troškova u gospodarstvu kineskog društva znamo relativno malo. Ekonomisti moraju spoznati, kako tako jeftino  Kinezi proizvode  češnjak u odnosu na nas. Možda ovi podaci izvađeni iz jednog  bloga mogu pomoći. Počevši od 2006 godine  kineska Vlada ukida prikupljanja poreza od seljaka. To je prvi put u više od 2600 godina kineske povijesti, da se ukida  porez  seljacima i izjednačuju ih s radnicima u gradovima. Ili, svima nam je poznat slogan kineske gospodarske reforme „Bijela ili crna mačka, dobra je  ona, koja lovi miševe “ . No taj slogan  odriče vrijednost morala u poslovanju,  te isključuje zaštitu okoliša. U Kini ne  manjka izvrsnosti kod političara, inovatora, znanstvenika, inženjera i umjetnika. Oni su marljivi i izdržljivi radnici , strašno su sebični i  svi žive pod stresom „umri ili rasti“. Pretpostavimo kako nema poštene trgovine u „globalnom selu“ od Kine do nas, što bi trebalo biti prvo pravilo koje moramo pomno paziti u globalizmu. Postoji  međunarodni  pokret    www.maketradefair.com koji djeluju pod sloganom: 'učinimo trgovinu  poštenom', (Make trade fair), sa željom da se izgradi pokret, koji bi bio kao oni, koji su doveli do rušenja aparthejda, zabrane upotrebe nagaznih mina i znatnog pomaka u  smanjenju dugova zemalja Trećeg svijeta. Čitajući na Internetu  pravila i preporuke „odvjetnika globalizacije“, WTO, MMF i Svjetske banke,   ekonomisti malih gospodarstava,   moraju pronalaziti i druga znanja i pravila igre. Uvijek smo „navijali“ za miša koji se u Diznijevom  crtiću  bori na život i smrt s mačkom. Meni se taj crtić čini kao dobra slika ili definicija pojma globalizacije. Mali miš je uzgajivač češnjaka , a mačak je  naš uvozni lobi u suradnji s  Kinezom.  
Konflikt za naše gospodarstvo, gdje se vidi kako je moj prodavač  povrća postao „niša“  za kineski češnjak, objašnjava se  znanstveno s tzv „dugim repom“ koji je detaljno objašnjen na portalu: http://hr.wikipedia.org/wiki/Dugi_rep
Pojam „dugi rep“  je dio statističke  funkcije,  koja je poznata kao Pareto načelo ili pravilo „80/20“.   Paretovo načelo navodi, kako  npr. 20 % proizvoda na tržištu, često puta stvara financijski   80 % ukupne prodaje. Ili 80% proizvoda koji čine „dugi rep“ u statističkoj funkciji čine financijski samo 20% udjela  prodaje.  Ovo načelo  se može shvatiti preko drveta  čiju  80% masu vidimo u  stablu i glavnim korijenima,  dok 20%  mase otpada  na sitno korijene, koji na  krajevima imaju fine dlačice za apsorpciju hrane i vode. Ovdje je  drvo   slikovito proizvodnja kineskog češnjaka, čije  male dlačice korijenja su doprle do police mojeg prodavača povrća.  Prema teoriji „dugog repa“ te fine  tanke dlačice korijena postaju sve dulje i  deblje i kao „korov“  unište domaću proizvodnju  češnjaka.  Vjerojatno, kineski proizvođači češnjaka koriste   koncept „dugog repa“ za prodaju u našoj zemlji. Sinergizam kineskih seljaka s  računalnim programerima i IT stručnjacima  koristeći  znanja Amazon.com  prodaju češnjak slično  prodaji  knjiga čija cijena je 1$. Dohodak od velikog broja naslova jeftinih  knjiga sve više raste. Bolje je  imati mnogo malih kupaca nego jednog velikog. Sanjam kako se udružuju mladi programeri  s uzgajivačima  češnjaka i kako zajedno stvaraju nova radna mjesta!!
Koja to globalna pravila trebamo poslušati od 200  korporacija  čija  ukupna ekonomija  premašuju kombiniranu ekonomiju 182.države???. Možemo li koristiti naše tlo, ljude i dnevno globalno sunčevo zračenje za uzgoj češnjaka? Naime, možemo li   izvesti češnjak u Kinu i od njih kupiti za protu vrijednost  računala ili solarne ćelije, koje su isto najjeftinije u svijetu?. Kinezi prodaju i Vijetnamski češnjak zašto ne bi i naš! Znam, kako  to izgleda kao  paradoks.  Ali na mnogim paradoksima se grade noviteti i novi proizvodi koji su uzrok novih  radna mjesta.
Kada žitelji sela Ljubotovica http://www.slobodnadalmacija.hr/Split-%C5%BEupanija/tabid/76/articleType/ArticleView/articleId/64331/Default.aspx  kraj Trogira slave u kolovozu „dan češnjaka“, onda je to  vrijedno  za zaštitu kao nacionalni interes i zaštita vrijednosti bio-raznolikosti našeg ružičastog češnjaka i baštine  njegova uzgoja. Čuvajmo domaće iskustvo  i zbog opasnosti novih biljnih bolesti s uvozom kineskog  češnjaka?  . Država mora  štititi svoj narod od bilo kakovih lopovluka i  zaraza.
Valja citirati bogatog  Warrena Buffeta: „Ne troši novac koji nemaš. Krediti, zajmovi  su izmišljeni od strane potrošačkog društva“ . Ili ja  ću ga parafrazirati :Ne troši novac koji nemaš da kupuješ  češnjak kojeg možeš u svojem   vrtu ili dvorištu i to u Zagrebu uzgojiti. Češnjak je proizvod  čiji uzgoj može stvoriti  mnoga nova radna mjesta za 330000  nezaposlenih Hrvata i oko 500 000 mladih penzionera koji uzgajaju „kulturu pijenje kave“.


[1] Atkins   P.W.  Jones Loretta :  Chemistry  Michell Russel Julet USA  2000 g Str 244