Kad bi se udružilo ljude u neku svrhovitu akciju o održivom razvoju, odmah bi se čuli prigovori o svekolikim nepodopštinama u državi.
Zamijenimo pojam države pojmovima domovina ili zavičaj i pitajmo se jesmo li domoljubni. Da bismo pozitivno odgovorili
na ovo pitanje, pokušajmo se usporediti sa životom naših djedova i vidjeti što
su oni govorili o svijetu, ljudima i životu. Domoljublje je zaglavni kamen koji
se u porodici ne mijenja kao što se danas mijenjaju kravate.
Pogledajmo u epohalno djelo Milana Langa[i] u kojem on ističe društveno-socijalnu komponentu života u Samoboru prije sto godina. On je vjerno kroz originalni sanoborski kajkavski govor zabilježio tadašnje društveno ponašanje. Ispod natuknica navodim linkove nekih mojih raniji postova koji djelomično prikazuju današnje prilike.
1. Domovina
Samoborci znadu, da su se naši djedovi borili za domovinu
svoju, pak da se i sada – ustreba li – mora svaki za nju boriti do posljednje
kaplje krvi. Ne pojme i prigovaraju, kako može tko drugi u njihovoj zemlji s
njima gospodariti. Samoborac je iskreno odan prejasnoj dinastiji. U mnogim se
kućama slika našega sijedoga kralja nalazi na počasnome mjestu. Naročito se
ljudi ugodno sjećaju nadvojvode Leopoda Salvatora, koji je sa svojom obitelji
češće boravio u Samoboru, kad je prije više godina ljetovao u susjednim
Mokricama. Vladaru je dana sva vlast od naroda. Saka obitel ima svojega
glavara.
Onda je trebalo delat ceste od jednega sela do drugega, tak
se spojilo jedno selo z drugim i tak je onda nastala država. Pokle se je takvih
malih državih više skupa složilo, a te su pak zebrale još većega gospodara,
koji sudi sim onim državam. Vidi link o Vukovaru
2.O braku
Uvijek je čovjeku ljepše, imade li uza se ženski stvor. Ako
se ne oženi, onda je „kak pušćenik“, nima ga gdo oprati, rediti, jesti mu
skuhati, nima se s kim pospominat, a kad zbetêža, nima ga gdo podvorït.
Naši ljudi tvrdo vjeruju, da je žena čovjeku suđena. Bolje se ženiti zamlada,
samo ako je čovjek u svom zvanju toliko usavršen, da je sposoban svojim radom
da uzdržava nesamo sebe, već i ženu i djecu. Dok je čovjek mlađi, jači je i
zdraviji, bolje može prionuti uz posao i više zaslužiti. Ako ima djevojka ili
udovica koju stotinu forinti ili drugi imutak, sve se jagmi za njom. Link o vjenčanju.
3. O vjeri
Osim svoje vjere katoličke poznaje naš svijet još ove vjere:
vlašku (grkoistočnu, grkokatoličku), židovsku, tursku i luteransku vjeru.
Svatko u svojoj vjeri može da se spasi, samo ako sve obdržava i živi onako,
kako mu vjera njegova zapovijeda. Naroda se neugodno doima, kad jedni rade, a
drugi svetkuju na pr. katolici i pravoslavni. Kod nas je u Samoboru malo
inovjeraca, tek po koji činovnik i trgovac, zato i nema nikakova trvenja ili
mržnje vjerske. Kad je jeden Bog, ki nas je stvoril i ki je nad semi nami, da
zakaj ne bi i si jednaku veru imali i si jedne dane svetkuvali? Naši ljudi
štuju i inovjerce, ako su inače vrijedni i pošteni ljudi i ako se slažu s
njima. Link o Sv Josipu.
4. Gospoda
Narod je uvjeren, da su potrebna i gospoda, da upravljaju i
zapovijedaju ; “samo – veli – kaj je tega već preveć: već saki pisar ima pod sôbum
pisara, pak kak ondȁ ne bi bilo zlo, kad moramu tulike plaćat, a nȋ
ih tuliko treba“. Samo to se narodu krivo vidi, kaj nekoja gospoda imaju
preveliku plaću. Kad je – veli – meni dost triput na dan jest, dost je i
gosponu; kad ja morem živit vu jednoj maloj hiži, kak ne bi mogel i on. Ja
morem shajat na leto s četirimi, petimi stotinami forinti, a nekoja gospoda
imaju tuliko na mesec.
5.Sirotinja
Sirotinje je na svijetu uvijek bilo i bit će je, a što
dalje, to više. Da je do toga došlo, krivo je: neznanje, i nedovoljna vještina
u poslu, kojim se pojedinci bave, te se radi toga nijesu mogli dosta pribaviti
rada i zaslužbe; bolest; lakoumna pravda, koja je već mnogima pozobala vas
imutek: nekima je krivica i zloba ljudska ugrabila, što ih je išlo po Bogu i
pravdi; kod nekih lijenost ili nemar za gospodarstvo; neke je uništilo
kartanje, pijančevanje ili inaki razuzdan život; nekoga je obdaril Bog velikim
brojem djece. Zato se i govori „da od dela još ni nigdo bil bogat“.
6. Porez
Štibra se plaća zato, da država ima otkuda plaćati činovnike
i službenike, graditi ceste, regulirati potoke i rijeke i namirivati sve drugo,
što je potrebno.
7. Lopovi
Kad jemput negdo nekoga vubije iz osvete, treba bi i nega
takaj obesit. Isto tak i tat, koji dojde dva, tri put v vrešt zbog krađe, tega
već ne pustit van. On nek dela vu kaznioni do smrti. Sada već znaju ovakvi
pokvareni ludi, da ih sud miluje, a fiškali braniju, pak si misliju, da je bole
ovak z lahkega živet (krasti), nek teško delat. A v reštu je tolvaju lepo: ima
lepi stan i koštu, bolše neg doma, gdi ima brigu, otkud bu zmogel za se i za
obitel.
8.Policija
Prez žandarov i pandurov se takaj ne bi moglo vladat, jer
vnogi put ne vredi nikakova zapoved nit od najvećega poglavara, ako ni straha.
Nit mačka pri hiži ne vala prez straha. Narod odobrava pandure i žandare, al ne
odobrava i financov. Nekče mora zapovedat. Samo ih nesme preveć bit, jer nima
gdo delat.
9. Zakon
Danas je na svijetu malo dobra. S kim razgovaraš, svaki se
tuži na kakovo zlo, koje ga bije. Prez zakona takajše ne more bit, al moraju
bit pravični. Tak na pr. ni prav, kad je nekče nekemu dužen, da on onda prenese
na svoju ženu ili dete svoj imetek. Krivični je zakon i to, da ne smeju
ludi peći rakije ze svojih sliv, drožđi i tropa, nek to se mora kakgod
potepsti, a država to slobodno dela. Al ne kuha rakiju kak mi, neg piće, koje
je baš pravi gift proti naši rakiji.
Veliju pri nas, da je odonda zlo, otkak su fiškali: oni
okreneju, da je ono, kaj je krivo, pravo, a potem pravičan kvaruje. Još i danas
pravični ludi jako žalujedu za onem vremenom, kad su još batine ladale; kad su
onemu, ki je kaj vkral, odsmicali 5 na 20, tega mu već ni nigdo odnel.Link o Psalmu 15
10. Žviždači-prijavitelji
nepravilnosti
Pravičan je onaj čovjek, koji ne zatvara oči i usta, kad
vidi, da se čini što krivično, već podiže glas svoj protiv toga, svejedno da li
krivično rade njegovi znanci i prijatelji, za koje prije nije mislio, da su
takovi. Dobar čovjek ne iščekuje za to svoje djelo plaće, već mu je pri tom na
umu. „Bog plati na nebeskih vrati.“Vidi NN 46. 2022
[i] Milan
Lang, Samobor narodni život i običaji. Nakladnik: Grad Samobor, Urednica: Petra
Somek, Izdavač: Meridijani, 2009., str. 1016. do 1022.
