Kinč božićnog drvca

Pa došli danci nevolje i muke,/Pa teko s čela krvav tebi znoj,/Ti skupi pamet, upri zdrave ruke,/i budi svoj.

August Šenoa 1874.

 Bilo kako bilo, ipak je ovo vrijeme iščekivanja radosti Božića, vrijeme nade u bolje sutra. Nadanje ćemo izraziti kinčenjem (kititi, stavljati nakit) božićnog drvca. Božić = mali Bog, jedino hrvatski jezik ima taj pojam „malog boga“ za blagdan Božića. Biramo  zimzeleno drvce bora ili  jele ili smreke, koje mora biti lijepo i uspravno što simbolizira neku poveznicu između uspravnog i zahvalnog čovjeka na Zemlji Stvoritelju na nebu. U mom se kraju to drvce naziva i „krizban“. Postoji još jedno  zimzeleno drvo, božikovina, koja je zakonom zaštićena i ne smije se sjeći u šumi i koristiti kao božićno drvce, jer bioraznolikost je svetost. Najbolje želje i predmete stavlja se na božićno drvce: lijepe sjajne staklene kuglice, koje su zapravo imitacija sunca, bomboni, jabuke, pozlaćene trake, a sve mora svjetlucati od svjetlećih žaruljica. U mnogim filmovima preko kinčenja božićnog drvca manifestira se obiteljski, i to sretan život.

Čime kititi drvce u ovo vrijeme pošasti i krize? Ja ću ispisati svoje nade s različitim aktualnim porukama – željama u mala kinč pisamca koja ću objesiti na drvce. Sjećam se majke koja je govorila: Vjutro na badnjak idemo nakinčit krizban.

Božić  daje ljudima nadu, vjeru i ljubav

  

Kinč  br. 1  Prebrodimo ovaj strah

Neka znanstvenici iz cijelog svijeta kroz znanje, sposobnosti i volje stvore cjepivo i lijekove da se prebrodi ovaj strah i patnje svih naroda na Zemlji. Budimo puni Nade! Oni koji mole Boga, neka uvrste i ovu nadu u svoje molitve.

                                               Kinč br. 2  Mira Božjega i blagoslova najviše 

Ponovimo si molbe koje su naši djedovi upućivali krozčestitke na Badnjak. Ovako je prije večere na Badnjak recitirao moj otac: "Falem Isus i Maria! Na to mlado leto da bi bilo zdravo i veselo, tusto i debelo, da bi imali pune štale blaga, pune hambare žitka, pune pevnice vina. Da bi imali ždrebičev, telićev, praščićev, purićev, račićev, guščićev, piščencov i da bi nam kvočka trdo sedela, a mira Božjega i blagoslova najviše.“ 

                                             Kinč  br. 3  Jabukah bu pak črleni/Žita kakti zlata

Jabukah bu pak črleni/Žita kakti zlata,/Dobroga bu vsega dala/Zemlja nam bogata. Ovo je jedna kitica pjesmice „Kesni sneg“ DragutinaDomjanića iz 1927. godine koju sam naučio napamet u pučkoj školi. „Dobra nam je lani bila, Vsega nam je dala.“ Čekao sam u našem voćnjaku 17 godina rast jabuke, visoke stablašice, „kraljevne“, koja je ove godine prvi put obrodila divnim crvenim i debelim jabukama. U Europi su ponovno „u modi“ visoke stablašice koje su važne i za ptice (bioraznolikost!). Uz kugu i potres, ova je godina ipak bila plodna.

                                           Kinč br. 4 Svjetonazor održivosti

Svjetonazor održivosti ostaje nam sve više kao svjetlo na kraju tunela. No, robujemo nekim mitovima ili nevjerodostojnim prikazima događaja, kako održivost nije moguća u današnje vrijeme potrošačkog društva. O tome piše Samantha Richardson opovrgavajući sljedeće mitove: [i]

• .        To će vas koštati previše.
•          Zelena ekonomija je pomodnost.
•          Zeleni proizvod samo je marketinška igra.
•          Ekološki proizvod se izjednačava s osrednjim proizvodom.
•          Postoji samo jedan put da se postigne održivost.
•          Održivost nije isplativa.
•          Ja sam samo jedna osoba, moj utjecaj nije važan.
•          Održivost je preteško primijeniti u moj posao.
•          To je samo konzumiranje vremena.
•          Nitko drugi to još nije učinio.
•          Koga briga.
•          Održivost zahtijeva puno vremena radnog osoblja.
•          Poticaji vlade nisu potrebni.
•          Održivost se fokusira samo na okoliš.
•          Društvena odgovornost je samo za velike kompanije.

                                      Kinč br 5. Učiti održivo živjeti.

Svi, mladi i stari, moraju samoprijegorno učiti i stjecati nove vještina u ovo vrijeme kriza i pošasti. Memorandum Europske komisije o cjeloživotnom učenju glasi: „Cjeloživotno učenje nije više samo jedan vid obrazovanja i osposobljavanja, već mora postati vodeće načelo u snabdijevanju i sudjelovanju u cjelokupnom kontekstu učenja/usvajanja znanja.“ Neovisno o uzrastu, svi moramo stalno učiti održivo živjeti.

                                     Kinč br. 6  Valja razmatrati  bitne događaje i proizvode

Iznesi na vidjelo broj, težinu i mjeru u godini oskudice. William Blake

 Od mnoštva događaja, pojava, proizvoda i usluga valja razmatrati one bitne koji najviše onečišćuju okoliš, što opet dalje utječe i na promjenu klime.

Proizvodnja i distribucija hrane, promet i graditeljstvo najveći su uzročnici navedenih pojava. Vidi numeričke podatke u ovoj tablici:

                                                 Kinč  br. 7 Pokreći informaciju, a ne ljude.

Tehnologija uštede energije ne mora biti odricanje od roba. Umjesto toga, ona bi mogla zamijeniti energiju informacijom, rekao je njemački fizičar C. F. Weizscäker. To je osnovni aksiom umjetne inteligencije (AI). Dokaz: ONLINE obrazovanje i rad na daljinu znakovito doprinose uštedi energije. Pokreći informaciju, a ne ljude. To su elementi dekarbonizacije i dematerijalizacije u društvu.

 Kinč  br. 8  Gdje ima kruha ikakva nema gladi nikakve (hrv poslovica)

Očito je došlo vrijeme da ozbiljno shvatimo vrt, poljoprivredu  i hranu. Ne morate  živjeti na selu ako  želite obrađivati svoj vrt. Kliknite na ovu web adresu:  www.mojgruntek.hr i informirajte se kako " prioniti motiki" preko računala. Oni tvrde vaš vrt naša briga.

---

[i] Samantha Richardson: Ethical profit, Amazon, 2020.

Davidov psalam 15 i etika čestitosti

 1. Izazovno  vrijeme

Ovogodišnji studeni mjesec je nikad doživljenih velikih događaja: broj zaraženih od Covida-19 dnevno doseže od 2000 do 3000 ljudi, otvoren je restaurirani vodotoranj, simbol borbe u Vukovaru, u srijedu, 18. studenog, praznik je kojim se sjećamo žrtvi Vukovara, Škabrnje u Saboru je predstavljena strategija razvoja RH do 2030. godine. https://ekovalen.blogspot.com/2013/11/vukovar.html

Živimo u vrlo izazovnim vremenima, gdje pandemija, potresi, promjena klime, stvaraju probleme u svakodnevnici života, te prisiljavaju Vlast da ubrzano donosi strategije, zakone, naredbe, kojima se želi riješiti nastale probleme.

2. Vrlina  čestitosti i Psalam 15

Vlast je skup ljudi u Saboru koji su demokratskim izborom dobili mandat da donose zakone koje moramo poštivati i izvršavati. No sada dolazi pitanje vrline, čestitosti čovjeka koji će imati pravo zapovijedati što i kako raditi. Zastupnici Hrvatskog sabora i predsjednik države prisežu svojom čašću kako će obnašati savjesno i odgovorno svoju dužnost. Predsjednik će bdjeti nad urednim i pravednim djelovanjem svih tijela državne vlasti uz saziv „Tako mi Bog pomogao“. Narod preko medija pomno i sa strepnjom prati rad i nesuglasice, primjerice predsjednika Vlade i predsjednika države RH.

Kako bih istaknuo te vrline sjetio sam se govora pokojnog Tome Petrića, kanonika zagrebačke Prvostolnice, nad odrom moje majke Jelene kada je naglasio da je ona ispunjavala uvjete koji su navedeni u Psalmu 15. Spominjem kanonika zbog ugodnog sjećanja na njega, jer smo se kao djeca družili kao pastiri na zajedničkoj gmajni. Psalmi su jedna od knjiga u Bibliji koja sadrži hvalospjeve kao sažetak temeljnog iskustva života i postojanja Izraela prije 3000 godina. Za one  sljedbenike mog bloga, koji vole  čitati Bibliju, povadio sam povijesne  podatke o Psalmu 15 i Biblijama u Hrvatskom jeziku.

Kralj David je u Psalmu 15 sažeo 613 zapovijedi[i] društvenog i religioznog života Izraela u jedanaest zapovijedi. Društveni i religiozni život biblijskog Izraela sadrži zbirke od 248 zapovijedi, koliko ima kostiju u čovjekovom tijelu, i 365 zabrana, koliko ima dana u godini. Te su zapovijedi u Psalmu 15 poredane u četiri grupe:

I. Religija srca: živjeti čestito, činiti pravicu, istinu iz srca zboriti.

II. Odnosi s bližnjim: ne klevetati jezikom, ne nanositi bližnjem zla, ne sramotiti susjeda svog.

III. Vladanje ljudi prema Bogu: zlikovca prezirati, poštovati bogobojazne, častiti one koji zakletve ne krše.

IV. Zapovijedi o pravdi: ne davati novac na lihvu, ne primati mito.

Pandemija, potres i klimatske promjene nepoznanice su u našim svakodnevnim aktivnostima, koje ne možemo rješavati nekim jednostavnim matematskim jednadžbama. Ne očekujem od zastupnika u Saboru da budu genijalci, koji će olako rješavati nerješivo, nego da istinu iz srca zbore. Bit će u njihovim zakonima mnogo pokušaja i promašaja, slično kao kod istraživanja cjepiva.

Moramo im vjerovati i to tako da smo uvjereni da, recimo, ne primaju mito. Odnosi sa zastupnicima, pored kojih sjede u klupama Sabora, moraju biti takvi da ih ne kleveću jezikom, da im ne nanose zla, da ih ne sramote.

3. Etika inženjera

U proteklih desetak godina pisao sam pretežno o problemima koji se odnose na okoliš i gospodarstvo kako bi se postiglo održivo stanje na prostoru na kojem živimo. Manje sam pisao o društvenim i etičkim problemima koji se tiču okoliša.

Etika je grana filozofije koja se bavi vrijednostima ljudskog ponašanja. Uz navedene prisege narodnih zastupnika postoje profesionalne prisege liječnika i inženjera. Tehnička profesija inženjer je ugledno zvanje i poziv koji je od ogromne važnosti za društvo i to naročito u ovo izazovno vrijeme. Za liječnike vrijedi Hipokratova zakletva, a dok se etika inženjera uči na američkim sveučilištima, dotle se ona u nas spominje na dokumentima glede sudskih strukovnih ovlaštenih vještaka.

Ksenija Mance[ii] upoznala je studente na Tehničkom fakultetu u Rijeci s etikom inženjera i sastavila je anketu s pitanjem: Mislite li da bi u Hrvatskoj inženjeri prilikom stupanja u inženjerski stalež trebali polagati kodeks etike kao prisegu? Rezultat ankete je bio takav da je 69 studenata odgovorilo sa DA, 67 studenata je odgovorilo NE, a dvoje ih je bilo neodlučno. 

Više o strukovnoj etici vidi link Odredbekodeksa strukovne etike obvezne za ovlaštene inženjere i vježbenike kandidate za upis u Komoru, primjerice građevinskih i elektroinženjera. U tim odredbama opisana su ponašanja inženjera prema njihovim klijentima, suradnicima, poslodavcima. Štoviše, inženjer može postati „zviždač“ ukoliko primijeti da neki ljudi iz njegove skupine poslovnih odnosa štete društvu i okolišu.

Osnove kodeksa inženjerske etike: Ovlašteni inženjeri podupiru i unaprjeđuju stručnost, integritet, čast i ugled profesije i to: a) obavljanjem svoje profesionalne djelatnosti uz poštivanje i primjenu zakona, uredbi, tehničkih pravila, prihvaćenih normi i smjernica koje se odnose na njihovo područje rada i specifičnosti povjerene im usluge; b) osobnom odgovornošću za svoj rad; c) obavljanjem poslova uz stalnu primjenu suvremenih tehnologija u skladu s tehnološkim razvojem i poboljšanjima iz svog područja rada; d) pružanjem samo onih usluga za koje su stručno i akademski osposobljeni; e) pružanjem podrške strukovnim i tehničkim udrugama u svom djelokrugu rada; f) strogim pridržavanjem načela zaštite okoliša i održivog razvoja; itd.

4. Javno i opće dobro

Osnovne sastavnice ili stupovi održivog života i razvoja su zapravo društvo, gospodarstvo i okoliš. Svi smo mi članovi društva koji se moraju prihvatljivo i pravično ponašati prema okolišu i gospodarstvu. Ovakvo je ponašanje u ovo doba vrlo važno.

Kroz medije pratimo afere i konflikte vezane za neke investicije oko deponija otpada te vjetroelektrana. U tim aferama sučeljavaju se dionici (ministri, različite udruge građana, političke stranke) kroz koncepte vezane uz opće i javno dobro. Koja je razlika između ta dva dobra?

Vlast se kroz investicije zalaže za javno dobro putem gradnje škola, vrtića, cesta, mostova, pruga, elektrana, stanova, industrijskih pogona. Prilikom tih zahvata uništavaju se i onečišćuju (zagađuju) opća dobra: tlo, zrak, vode, šume… bitni za život čovjeka i životinja. Nestaje biološka raznolikost, plodno tlo nestaje, a time i trava šume, kukuruz i ptice. Više o toj problematici  vidi u linku .

O čuvanju općeg dobra više sam puta pisao u ovom blogu. Primjerice, pravilnom gradnjom groblja moguće je očuvati  šumu.

Mnogo optimizacijskih računa, etičkih ekonomskih i tehničkih stavova različitih stručnjaka,  valja  primjeniti da bi se dobilo valjano rješenje očuvanja  opčeg  dobra u odnosu potreba za javnim dobrom.

 

---

[i] Celestin Tomić: Psalmi, Provincijalat franjevaca konventualaca, Zagreb, 1986., str. 82

[ii] Ksenija Mance, Engineering Review, 2007., 27 (2)

Pretvaranje obradivog u građevinsko zemljište

A. Situacija Dok su ranije djedovi govorili da je zemlja zlato i da je trebamo čuvati, danas slušamo da zemlja više ništa ne vrijedi. Što se to dogodilo, je li to istina ili je to samo marketinški štos novih mešetara koji žele živjeti od prodaje naše baštine? Ta me misao proganja već dugo i ovim postom želim, prije svega sebi, objasniti postojeću situaciju.

Gruntovni spis mojeg pradjeda

 Piketti u svjetski cijenjenoj knjizi[i] navodi proces smanjena cijene nacionalnog kapitala, što se odnosilo na poljoprivredno zemljište. Nacionalni kapital = poljoprivredno zemljište + stanovi + ostali domaći kapital + neto inozemni kapital. Od 1700. do 2010. godine vrijednost poljoprivrednog zemljišta pala je od 480 % godišnjeg nacionalnog dohotka na 1 ili 2 %. To su podaci koji vrijede za Veliku Britaniju i Francusku. U nacionalni kapital ubrajaju se zemljište i sve što je čovjek stvorio od zgrada, preko infrastruktura do mobitela čime se minorizira vrijenost zemljišta, koje se tretira kao da je ono badava.Tlo, voda i  zrak su skupocjene za  biosvijet i čovjeka.

Cijena poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj po hektaru (10 000 m²) za oranice u prosjeku iznosi 24 347 kn (3290 €), za livade 12 680 kn (1713 €), a za pašnjake 13 179 kn (1781 €). Cijena za kontinentalni dio Hrvatske je oko 3 % niža od prosjeka, dok je za jadranski dio Hrvatske dvostruko veća od prosjeka. U Istri se cijene kreću od 13 do 129 €/m², dok se u okolici Zagreba nađe građevinsko zemljište za 13 €/m² , ali u Buzinu je 150 €/m² .Više informacija vidi

Gledam na Internetu kako se u Europi i kod nas kreću cijene poljoprivrednih zemljišta koja se prodaju i pretvaraju u građevinsko zemljište. Svjestan sam da su mjesto i lokacija čestice vrlo važne komponente u formiranju cijene. U Njemačkoj cijene iznose u prosjeku od 25 do 600 €/m², dok u Münchenu dobro prometno povezana parcela košta po četvornom metru 1750 €. U Berlinu cijene građevinskog zemljišta kreću se od 295 do 505 € za četvorni metar. Naši sjeverni susjedi Slovenci cijene svoje obradivo tlo gotovo šest puta više od nas, naši zapadni susjedi Talijani 11 puta, a Nizozemci čak 23 puta više. Pa nije naša zemlja toliko bezvrijedna, za ne!?

Dilema u porodici – treba li prodati oranicu ili ne i to za 25 €/m²? Reklo bi se – dobra prilika! Moguća strategija je prebaciti tu vrijednost zemlje u zlato. No, zemljište ima mnogo više koristi i mnogo je sigurnije ulaganje od ostalih opcija, uključujući i zlato. Međutim, zlato je odmah naplativo, ali zemlja dugoročno pospješuje rast svoje vrijednosti. Sa zlatom možete prodajom dobiti 100 % gotovine, ali od zemljišta možete dobiti hranu. S jedne strane, zlato ima likvidnost, ali s druge strane, zemljište ima veću stabilnost. Jasno je da vlasništvo nad zemljom nadmašuje zlato. Ima značajnu stopu rasta dok se zlato petlja na otvorenom tržištu. Vrijednost nekretnine uvijek će se povećavati: što duže držite nekretninu, to ćete veću vrijednost vjerojatno dobiti.

Papirnatog novaca u svijetu ima bezgranično mnogo. Između 1970. i 2017. stvarni BDP po stanovniku EU-28 povećao se gotovo dva i pol puta – sa 15 588 na 36 811 američkih dolara (faktor 2.4). Isto tako, američki BDP po stanovniku povećao se s 22 549 na 53 136 američkih dolara (faktor 2.4). Suprotno tome, stvarni BDP po stanovniku u Kini porastao je s 226 američkih dolara 1970. na 7207 američkih dolara 2017. (rast za faktor 31,8). Časopis The Ekonomist donosi podatak o tome da je kod većine zemalja proračunske bilance prema % BDP negativan za ovu 2020. godinu, tj. dug jede dohodak.

B. Bio-ekonomska analiza prodaje zemljišta  U globalizaciji i konzumerizmu zemljište je postalo usporedivo sa svim ostalim stvarima na popisu nacionalnog kapitala. Ono se nabavlja i prodaje kao krumpir, auto i hlače, te vrijede pravila ponude i potražnje. Imam stare spise s podacima o tome kako su naši pradjedovi kupovali zemljišta koja se danas pretvaraju u građevinska zemljišta. Tada je vrijedio običajno pravo da ono što baštiniš od djedova ne smiješ prodati nego ostaviti nasljednicima. Svijet uspoređuje našu mudrost s indijanskom koja kaže da smo zemlju posudili od naših unuka i moramo je čuvati. Sljedeće važno pravilo bilo je da ako prodaš nekretninu, onda se opet mora kupiti neka druga nekretnina. Svjedoci smo da kada se proda zemlja, najčešće se kupuju automobili. Automobil nije nekretnina! Iz perspektive ulaganja, trebali biste nastojati odabrati imovinu u kojoj zemljište predstavlja 70 posto vrijednosti imovine.

Kad su naši preci kupovali zemlju, bilo je to vrijeme forinti i krajcera, novca kojim se u XIX. stoljeću trgovalo u Austro-Ugarskoj. Jedan forint = 60 krajcera. Vidim u porodičnom gruntovnom spisu da je moj pradjed za njivu od 3200 čhv dao 680 forinti (četvorni hvat, 1 čhv = 3,596 m²). Pokušao sam usporediti ondašnju vrijednost s današnjom vrijednosti zemlje preko podataka cijene kukuruza i pšenice onda i danas. Tada, oko 1860. godine, za 680 forinti moglo se kupiti 7480 kg kukuruza ili 6800 kg pšenice[ii]. Zgodno je usporediti ondašnje i današnje urode ili prinose kukuruza. Na njivama kraljevine Hrvatske i Slavonije od 738 841 jutra (1 jutro = 5754 m²) berba ili žetva kukuruza[iii] bila je od 6 533 848 mc (metrička centa = 100 kg). Prinos ili urod kukuruza za vrijeme mog pradjeda bio je, dakle, 0,15 kg/m², dok je danas urod 1 kg/m². Dakle, današnji je urod 6,6 puta veći od ondašnjeg i to zahvaljujući nafti koja se „umiješala“ u poljoprivredu. To je taj „napredak“ s negativnim posljedicama za okoliš, što navodi Jeremy Rifkin[iv]. Slikovito rečeno, danas kukuruz raste na nafti. Danas kruh dobivamo iz nafte, koja se troši na njivama prilikom obrade i zaštite pesticidima. Američki farmer proizvede od 1 kcal utrošenog svog rada 6000 kcal ugrađeno u neki proizvod s njive. To je iluzija djelotvornosti. Jer, zapravo, da bi proizvodio 1 limenku kukuruza od 270 kcal, mora utrošiti 2790 kcal, što su zbrojene sve energije koje mu trebaju za tu proizvodnju

Uzmimo kupovanje zemlje kao investicijski projekt koju treba ocijeniti prema isplativosti ulaganja kapitala. Prema financijskom menedžmentu postoji više alternativnih metoda kojima se procjenjuju investicijski projekti. Uzet ću najjednostavniju metodu: razdoblje povrata (PBP payback period). To je razdoblje koje je potrebno da se kumulativni očekivani tokovi novca od investicijskog projekta izjednače s početnim izdatkom novca. Drugačije rečeno, to broj godina koji je potreban da se proizvodnjom vrati početna investicija novca.

Moj pradjed kupio je za 680 forinti 3200 čhv, što iznosi 11 500 m². Godišnji urod je bio 0,15 kg/m² ili 11 500 m² x 0,15 kg/m² = 1725 kg kukuruza. Za 680 ft mogao je kupiti 7480 kg pšenice. Omjer PBP je 4,33 godine. Morao je s volovima orati, ručno sijati, okopavati stabljike od drača, brati kukuruz na toj njivi 4,33 godine da bi isplatio svoju investiciju. Usporedimo današnju investiciju u obradivu površinu zemljišta koja je 24 347 kn/ha. Jedan kg kukuruza 2019. koštao je 0,889 kn. Godišnji urod na jednom hektaru je 10 t, što daje vrijednost od 8890 kn/ha. Današnji PBP omjer investicije u poljoprivredno zemljište govori kako će se povrat novca oploditi za 24347/8890 = 2,73 godina. No, u gospodarenju zemljištem ipak nije potpuno korisna tako jednostavna računica. Naime, pradjed je morao hraniti obitelj i stoku  pa nije mogao prodati svu ljetinu, što znači da je morao duže od 4,3 godine raditi da bi otplatio njivu.

 Moramo mijenjati kompletan pristup u razmišljanju. Valja prihvatiti bio-ekonomski ili ekološki pristup ovom problemu u trgovanju zemljištem. Zato su nam potrebni neki novi pojmovi: ekološki otisak, bio kapacitet i ekološko prekoračenje, te globalni hektar.

a.Globalni hektar (znak gha), normirana površina obradivog tla koja ima godišnju prosječnu proizvodnost svih voda i kopna po hektaru u određenoj godini.

b.Ekološki otiskom se označava površina i proizvodnost zemljišta i vodnih eko sustava, bilo gdje na Zemlji, potrebnih za proizvodnju životnih resursa. Ujedno se na toj površini asimilira i otpad od proizvodnje dobara za ljudsku populaciju s određenim materijalnim životnim standardom. Mjerna jedinica za ekološki otisak je globalni hektar po stanovniku koji se piše sa znakom [gha/st].

Od 150 država – za koje Global Footprint Network također podatke objavljuje na mreži – 45 država imalo je ekološke rezerve, a 105 ekološki deficit.

c.Biokapacitet je kapacitet ekosustava da proizvede korisne biološke materijale (npr. hranu) i apsorbira otpad koji proizvode ljudi koristeći različite tehnologije. Biokapacitet je ponuda, a ekološki otisak je potražnja. Ekološki otisak stanovnika Hrvatske je 3,92 gha, što je manje nego kod stanovnika EU (4,5 gha/st) ili USA (8,7 gha/st), ali ipak prelazi dopušteni kapacitet biosfere RH koji iznosi 1,8 gha/st. Stanovnik RH ima samo 1,8 gha, a „jede“ kruh“ iz površine (tla, vode i zraka) od 3,92 gha. Omjer je 3,92/1,8 = 2,17. Kod Italije je taj omjer 4,27; Njemačke 2,33; Slovenije 2,47. Sveukupno, ekološki otisak po glavi stanovnika u 93 od 150 zemalja koje su razmatrane bio je iznad globalnog biokapaciteta (1,73 gha) – u tim je zemljama upotreba prirodnih resursa (na temelju globalnog prosjeka) stoga bila neodrživa

d.Ekološko prekoračenje se događa kad ljudska potražnja (otisak) prijeđe regenerativni kapacitet (biokapacitet) ekosustava. Globalno prekoračenje događa se kada ljudi zahtijevaju više od onoga što biosfera može dati.

e.Ekološki dug (Earth overshoot Day) obilježava datum kada potrošnja ekoloških resursa (npr. ribe, šume) premašuje ono što biosfera regenerira u određenoj godini. To znači da su 2019. godine EU zemlje potrošile resurse koji su proizvedeni već do 10 svibnja. Hrvatska je potrošila svoje resurse do 1. lipnja te dalje živi na dug prema ekosustavu ili „majčici“ Zemlji. Za naše susjede i zemlje s kojima najviše trgujemo izračunat je ekološki dug: Slovenija 27.4; Austrija 9.4; Švedska 3.4; Danska 29.3; Njemačka 4.5; Italija 15.5; GB 17.5; Luksemburg 16.2. Prosjek za cijeli svijet je 15. srpnja. Drugačije rečeno, pojeli smo sve što je trebala Zemlja dati već do polovice godine. Taj se dug ogleda u povećanju smeća, otpada i ugljičnog dioksida CO₂ u atmosferi. Možda ću biti dosadan s pričom o tome kako smo u našem seljačkom gospodarstvu kontrolirali trošenje izvora za život blaga i ljudi. Višak hrane (repa) za ljude davala se blagu u kriznim vremenima. Pogledati odličan link!!  koji ilustrira ovu problematiku.

C. Zaključak U našem gradu ima sedam velikih robnih kuća koje su zapravo priručna skladišta velikih europskih tvrtki. Kada vidite da veliki kamioni dovoze robu na police robnih kuća, onda znajte da nama na kraju ostaje smeće kojim ne znamo pametno gospodariti. Zemlje s velikim ekološkim otiskom smanjuju ga tako da svoju robu voze u robne kuće širom Europe. Kad se obradivo zemljište proda i prekrije betonom, to je grijeh nad grijesima za Zemlju , jer nema više rasta niti hrane niti drveća, a vode i tlo se onečišćuju nemilice.

/E

[i] Thomas Piketty: Kapital u 21. stoljeću, Profil, Zagreb. 2013., str. 132

[ii] Rudolf Bićanić: Doba manufakture u Hrvatskoj i Slavoniji, Izdavački zavod Jugoslavenske akademije, Zagreb, 1951., str. 303

[iii] Statistički atlas Kraljevine Hrvatske i Slavonije 1875. – 1915. g., Kr. zemaljski statistički ured u Zagrebu

[iv] Jeremy Rifkin: Posustajanje budućnosti, Naprijed, Zagreb, 1986., str. 138

170 ciljeva u borbi protiv klimatskih promjena

Globalni ciljevi održivog razvoja

Ohrabrujuća je vijest da je u rujnu 2020. na otoku Visu HEP u rad pustio sunčanu elektranu snage 3,5 MW. To je jedna od sedam sunčanih elektrana koliko će ih biti pušteno u rad 2020.g, što se uklapa u nacionalne i globalne ciljeve održivog razvoja.

Moja mi unuka kaže da je tužna, jer ove godine nije bilo snijega, a onda je došla i ova pošast od pandemije virusa Covid-19. S pandemijom će se nekako izaći na kraj jednostavnim držanjem udaljenosti između ljudi i nošenjem maske, dok se ne pronađe, a to se nadamo, cjepivo.

Kako se boriti i kojim znanjem?

Ali kako vratiti snijeg u naše krajeve? E to je tema ovog posta. Znanstvenici udruženi oko UN-a u Ženevi izdali su knjižicu s popisom 170 akcija koje bi ljudi trebali provoditi na cijeloj površini zemlje. Glavni je cilj zadržati porast globalne prosječne temperature na ispod 2 °C  što je iznad  predindustrijske razine temeprature. O klimatskim sampromjenama i ranije pisao. https://ekovalen.blogspot.com/2019/12/klimatske-promjene.html 

                                                       Ilustraacija je prerkopirana iz ovog izvora:               http://odraz.hr/media/330673/globalni%20ciljevi_or_final_web.pdf.

Glavno pitanje: pitajući sebe treba li vam nešto i ako da, koliko vam treba. Sve je to nadahnuto UN-ovim 17 ciljeva održivog razvoja. Ljudske aktivnosti proizvodnje i potrošnje izuzetno su isprepletene sa zajedničkom riječi "održiv" u smislu da bi radnje koje treba poduzeti pridonijele ublažavanju problema u korijenu, a ne samo u oslobađanju od "simptoma". Zato su se svjetski lideri okupili 2015. g. i mobilizirali Agendu 2030: skup od 17 ciljeva za održivi razvoj. Za svaki je cilj obrađeno 10 akcija.

U ovom postu istaknut ću samo dvije grupe akcija (Cilj 7 i cilj 13)dok se ostale može pogledati klikom na: https://docs.google.com/document/d/1aGnhZZ7_iBZNSX5bJUuz1nw98fTgzXfCI04USs7Q5no/edit?usp=sharing.

CILJ 7. PRISTUPAČNA ENERGIJA IZ ČISTIH IZVORA

Osigurati pristup pristupačnoj, pouzdanoj, održivoj energiji.

61. Razmislite o prelasku na usluge dostave zelene energije.

62. Glasajte za vođe koji promiču obnovljivu energiju.

63. Investirajte ili uložite kapital u solarnu energiju.

64. Informirajte se o tome kako struja dolazi do vas i kako se proizvodi.

65. Zamijenite žarulje sa žarnom niti onima s LED diodama, jer su energetski učinkovitije.

66. Prilagodite svoje grijanje  i hlađenje trenutačnim vanjskim temperaturama.

67. Instalirajte solarnu ploču za svoj dom.

68. Budite svjesni potrošnje energije u vašem domu.

69. Poboljšajte toplinsku izolaciju svoje kuće.

70. Potaknite vladu da subvencionira proizvodnju obnovljive energije.

CILJ 13. ZAŠTITA KLIME

Poduzeti hitne akcije u suzbijanju klimatskih promjena i njihovih posljedica

121. Donirajte organizacijama uključenim u borbu protiv promjene klime.

122. Saznajte kako pravilno zbrinuti vaše hladnjake i klima uređaje. Oni sadrže vrlo štetne stakleničke plinove, koji doprinose promjeni klime, ako se puste u atmosferu.

123. Uključite se i organizirajte u svojoj zajednici klimatske akcije i ekološki prihvatljive inicijative.

124. Koristite svoju platformu društvenih mreža za promoviranje i podizanje svijesti o klimatskoj krizi.

125. Raspršite klimatske mitove. Podučavajte ljude o onom što razdvaja činjenice od fikcija.

126. Organizirajte zelene inicijative na svojem radnom mjestu.

127. Smanjite putovanje zrakoplovom. Ako morate letjeti, pokušajte kupiti UN-certifikat za kompenzaciju ugljika.

128. Razgovarajte s prijateljima i obitelji i osvijestite ih o tome da svi možemo pomoći i učiniti svoj udio u borbi protiv klimatska kriza.

129. Istraživati, angažirati, inovirati. Na svim poljima trebamo klimatski djelovati.

130. Shvatite zašto je potrebna akcija – čitati i učiti o klimatskoj krizi i radnjama kojima se mogu postići promjene.

Neke misli iz UN-knjižice:

Ova je knjižica dio serije „170“ koju su pokrenule UN-a. Navedeno je 10 prijedloga za svaki od 17 ciljeva globalnog održivog razvoja, o tome što možete svakodnevno činiti da biste zaštitili našu Zemlju. Prosječna temperatura na planetu raste neobično brzim tempom i prijeti ravnoteži prirodnih ekosustava na svijetu. Ekstremne temperature, poplave, požari velikih razmjera i masovno izumiranje vrsta uglavnom se pripisuju našem neodrživom potrošačkom ponašanju, što se može primijetiti od početka industrijalizacije. Kao rezultat toga, ljudski životi su sve ugroženiji, jer se moramo oslanjati na prirodne resurse koji brzo nestaju.

Umjesto da se obeshrabrimo, želimo poduzeti akciju u borbi protiv klimatske promjene i motiviramo vas da nam se pridružite. Cilj je zadržati porast globalne prosječne temperature na ispod 2 °C To je temperatura iznad predindustrijske razine. Ova je misija hitna za opstanak ljudskih života, i to je razlog zašto svi mi trebamo sudjelovati – svi su pozvani da daju svoj doprinos, jer svi ovisimo o našem prirodnom okruženju za održavanje života.

Ljudska aktivnost proizvodnje i potrošnje izuzetno je isprepletena i ima složene lance vrijednosti – to je razlog zbog kojeg se ističe riječ "održiv" u smislu da bi radnje koje treba poduzeti možda pridonijele ublažavanju problema u korijenu, a ne samo oslobađanju od "simptoma". Općenito, riječ je o težnji k ravnoteži klimatskih stanja, koje će nam za Božić možda donijeti snijeg.

Od polja do stola

 

Vladimir Fresl- Lukec umro  je  5.8.2020  u 81 godini  života. 

Bio je veliki umjetnik, samouk,  slikar,  crtač, grafičar, staklobrusač. Poznavali smo se  od  pučke  škole . U školskim tekama nam je crtao indijance na konjima. Bilo je  1953 godine. Crtao je portrete- vidi moj  profil. Poznat je njegov strip iz 1971 godine: "Prizori iz života Isusova" kojeg je on crtao, a tekst je pisao  Jura Vandekar  Izdanje;(HKD Sv Čirila i Metoda) 

On je radio u tvornici  "Kristal" Samobor, gdje je na mnogim  kristalnim vazama urezivao specijanim brusevima prekrasne reljefne  figure i prizore.   Tvornica je njegova  umjetnička dijela na kristalnim vazama,  kao darove,poklanjala ambasadorima i  mnogim uvaženim osobama. Ovaj njegov crtež u olovci  koristim za sijećanje.. .

 

                                                  Vladimir Fresl Lukec 1939-2020,  Oranje polja

Govor  Predsjednice EU komisije Ursula von der Leyen pred EU parlamentom

Kopija dijela  EU  Zelenog plana

Od „polja do stola”: osmišljavanje pravednog i zdravog prehrambenog sustava koji je prihvatljiv za okoliš

Poznato je da je europska hrana sigurna, bogata hranjivim tvarima i kvalitetna. Sada bi trebala postati i globalni standard za održivost. Iako je prelazak na održivije sustave počeo, prehrana brzorastućeg svjetskog stanovništva i dalje je izazov uz postojeće obrasce proizvodnje. Proizvodnja hrane i dalje uzrokuje onečišćenje zraka, vode i tla, pridonosi gubitku biološke raznolikosti i klimatskim promjenama te troši prekomjerne količine prirodnih resursa, dok se znatan dio hrane rasipa. Loša prehrana istovremeno doprinosi pretilosti i bolestima poput raka.

Postoje nove mogućnosti za sve subjekte u vrijednosnom lancu prehrambenih proizvoda. Svi će dionici ostvariti korist od novih tehnologija i znanstvenih otkrića u kombinaciji s informiranjem javnosti i potražnjom za održivom hranom. Komisija će u proljeće 2020. predstaviti strategiju „od polja do stola” i pokrenuti široku raspravu među dionicima kojom će se obuhvatiti sve faze prehrambenog lanca i pripremiti teren za izradu održivije prehrambene politike.

Europski poljoprivrednici i ribari ključni su za upravljanje tranzicijom. Strategijom „od polja do stola” poduprijet će se njihovo djelovanje u borbi protiv klimatskih promjena, zaštiti okoliša i očuvanju biološke raznolikosti. Zajedničke poljoprivredne i zajedničke ribarstvene politike i dalje će biti ključni instrumenti za potporu tim nastojanjima te će osiguravati pristojan život za poljoprivrednike, ribare i njihove obitelji. U prijedlozima Komisije za zajedničku poljoprivrednu politiku za razdoblje 2021.–2027. propisano je da bi najmanje 40 % ukupnog proračuna zajedničke poljoprivredne politike i najmanje 30 % Fonda za pomorstvo i ribarstvo trebalo pridonijeti djelovanju u području klime.

Komisija će surađivati s Europskim parlamentom i Vijećem kako bi se u prijedlozima postigla barem ta razina ambicije. S obzirom na to da će se početak revidirane zajedničke poljoprivredne politike vjerojatno odgoditi do početka 2022., Komisija će surađivati s državama članicama i dionicima kako bi se od samog početka osiguralo da nacionalni strateški planovi za poljoprivredu u potpunosti odražavaju ambicije zelenog plana i strategije „od polja do stola”. Komisija će osigurati da se ti strateški planovi ocijene u odnosu na čvrste klimatske i okolišne kriterije. Ti bi planovi trebali dovesti do primjene održivih praksi, kao što su precizna poljoprivreda, ekološka poljoprivreda, agroekologija, agrošumarstvo i stroži standardi dobrobiti životinja. Uz pridavanje veće važnosti uspješnosti umjesto usklađenosti, mjere poput programa za ekologiju trebale bi nagrađivati poljoprivrednike za veću uspješnost u području okoliša i klime, uključujući upravljanje ugljikom i njegovo skladištenje u tlu te bolje upravljanje hranjivim tvarima radi poboljšanja kvalitete vode i smanjenja emisija. Komisija će surađivati s državama članicama na razvoju potencijala održivih morskih plodova kao izvora hrane s niskim razinama emisija ugljika.

U strateškim planovima morat će se odražavati viša razina ambicije za znatno smanjenje upotrebe i rizika kemijskih pesticida te upotrebe gnojiva i antibiotika. Komisija će utvrditi mjere, uključujući zakonodavne, potrebne za ostvarivanje tih smanjenja na temelju dijaloga s dionicima. U Europi će se morati povećati i površina koja se upotrebljava za ekološku poljoprivredu. EU treba razviti inovativne načine za zaštitu uroda od štetočina i bolesti te razmotriti moguću ulogu novih inovativnih tehnika kako bi se poboljšala održivost prehrambenog sustava, osiguravajući pritom da su te tehnike sigurne.

Strategija „od polja do stola” pridonijet će i ostvarenju kružnoga gospodarstva. Njome će se nastojati smanjiti utjecaj sektora prerade hrane i maloprodaje na okoliš djelovanjem u području prijevoza, skladištenja, pakiranja i rasipanja hrane. To će uključivati borbu protiv prijevara s hranom, uključujući jačanje provedbe i istraživačkih kapaciteta na razini EU-a te pokretanje postupka za utvrđivanje novih inovativnih prehrambenih proizvoda i hrane za životinje, kao što su plodovi mora na bazi algi.

Naposljetku, strategijom „od polja do stola”  nastojat će se poticati održiva potrošnja hrane i promicati cjenovno pristupačna zdrava hrana za sve. Uvezena hrana koja nije u skladu s relevantnim standardima EU-a u području okoliša nije dopuštena na tržištima EU-a. Komisija će predložiti djelovanja kako bi se pomoglo potrošačima da odaberu zdravu i održivu prehranu i smanje rasipanje hrane. Komisija će istražiti nove načine kojima bi se potrošačima pružile bolje informacije, među ostalim digitalnim sredstvima, o pojedinostima kao što su podrijetlo hrane, njezina hranjiva vrijednost i ekološki otisak. Strategija „od polja do stola” sadržavat će i prijedloge za poboljšanje položaja poljoprivrednika u vrijednosnom lancu.

Migracije

A.      Migracije ili seljenje stanovništva prema bogatim državama

Kad smo bili djeca, igrali smo se skrivača. Cilj je igre bio pobjeći i sakriti se negdje gdje te tvoj suigrač neće pronaći. Ta me dječja igra asocira na današnje stanje, gdje ljudi žele pobjeći i sakriti se negdje, od briga, a naročito od virusa. Kako i kamo pobjeći od virusa kad je on u „društvu“ s nama? Uvijek su postojale migracije: ljudi, ptica, riba, bakterija i virusa u svim smjerovima na Zemlji. Na sjevernoj polutci Zemlje živi 88 % ljudi. Gustoća ljudi prema podacima iz 2013. godine na kopnenom dijelu Zemlje iznosi 52 stanovnika po četvornom kilometru u Aziji 90,8, u Europi 70,5, Angloamerici 16,2, a u Africi 36 st/km². Stalno su bile prisutne migracije ljudi, od juga prema sjeveru, kako u Angloamerici tako i u Europi. U staro vrijeme, kad su ljudi htjeli odseliti u druge predjele Zemlje, obično su se interesirali raste li kukuruz na teritoriju ili u državi u koju se željelo putovati, jer ta biljka raste u klimi prikladnoj za čovjeka. Danas, u doba Interneta, moguće je vidjeti na običnom mobitelu mjesta gdje se „sakriti“ ili odseliti tj. migrirati. Uobičajeno ljudi migriraju u bogate države. Bogatstvo države klasificira se društvenim bruto proizvodom po glavi stanovnika, što je vidljivo na rang listama https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_countries_by_GDP_(nominal)_per_capita

Država Qatar je najbogatija, pa bi se onda trebalo „sakriti“ u njoj. Logično je da se migrira iz gusto naseljenih u rjeđe naseljena područja. Po toj se logici ne isplati seliti iz Zagreba u New York, jer je gustoća približno ista, oko 1200 st/km². Moja pokojna prijateljica, penzionerka Katy, doselila se iz New Yorka u Zagreb, jer je gradski prijevoz bio jeftiniji u Zagrebu nego u New Yorku. Između 1892. i 1954. godine uselilo se u New York 17 milijuna ljudi. Jedan od njih bio je Petar Librić iz Vrhovčaka  (desno na slici) iznad Samobora.

                                 Ovakvim  brodom plovio je Petar Librić u New York oko 1900.g 

                                                           ( Iz arhive F. Bahovac) 

koji je dvaput putovao u Ameriku na početku XX. stoljeća. Iz obiteljskih priča doznajemo da je konjskom zapregom vozio vino u bačvi od 800 litara do Rijeke, ukrcao bi se potom na brod, pa bi putnicima na brodu prodavao vino. Kad se vratio u rodno selo, sagradio je gostionicu. https://photos.app.goo.gl/FicDLwojNPnmz3vH6

Mnogi migranti iz naših krajeva vraćali su se doma, slično Petru, te mome bratu Tomeku i ujaku Matiji. Danas je kao pravilo da migriraju mladi, a vraćaju se doma penzioneri!? koji su otišli prije 40 godina. To nije dobra demografska praksa. 

Na kraju  pjesme „Putnik“ koju smo učili napamet u  pučkoj  školi  Petar Preradović (1818-1873) prikazuje i današnji duh nacije.

…"Tebi opet duša diše, Tebi srce opet bije,
   Domovino, majko sreće!
   K tebi opet sin se kreće,
   Od radosti suze lije.

Primi opet svoje dijete,
   Primi vijek će tvoje biti,
   Ljubit tebe svako doba,
   U tvom polju daj mu groba,
   S tvojim cvijećem grob mu kiti!!"

Pa, i ptice se vraćaju natrag u svoja gnijezda. O migraciji i vječnoj ljubavi među rodama postoji aktualna i istinita priča o Klepetanu (muško) i Malenoj (ženka) u Brodskoj Varoši u Hrvatskoj. . Klepetan odlazi u jesen na jug Afrike, 13 000 km dalje, i vraća se 23. ožujka natrag k svojoj Malenoj, koja ne može letjeti, jer ima slomljeno krilo. Uz pomoć Stjepana Vokića ta ljubav živi već 20-ak godina. Više kliknite na:https://www.youtube.com/watch?v=p2XR1Zx5CPY 

B.      Migracije prema državama sa zdravim okolišem

Ljudima nije interesantno samo bogatstvo nego i očuvani okoliš neke države. Kako doznati koja država čuva svoj okoliš? Budimo i sada na razini mudrosti naših predaka te pogledajmo raste li kukuruz u pojedinim državama, što je indirektno uradila grupa stručnjaka za okoliš (ekologisti) na sveučilištu YALE u SAD-u. Oni su preračunali ne samo novčano bogatstvo država nego su uzeli i mnoge indikatore vezane uz vitalnost ekosustava i zdravlje okoliša. Predstavili su globalni mjerni sustav (metriku) za okoliš, gdje se može vidjeti ljestvica s 180 rangiranih država kroz tzv. EPI-ekološki indeks učinka 2020, prema problematici održivosti okoliša 

Za stvaranje globalnog mjernog sustava procjenjivali su 32 indikatora kroz 11 učina.

 Na crtežu  se vidi kako su po značaju ekološkoj održivosti (vitalnosti ekosustava) dali 60 % bodova, dok su zaštiti okoliša (zdravlju okoliša) pridružili 40 %. Ekološka održivost sistematizirana je ovako: biološkoj raznolikosti staništa su dali 15 %, uslugama ili „proizvodima“ koje dobivamo od ekosustava, primjerice za drvo 6 %, riblje blago 6 %, izvorištu voda 3 %, utjecaju klimatskih promjena 24 %, emisiji onečišćenja 3 %, krutim česticama u zraku 3 % boda. Dalje, raspodjela bodova prema zaštiti okoliša navedena je ovako: kvaliteta zraka 20 %, sanitetska i pitka voda 16 %, teški metali 2 %, otpad 2 %, izloženost finim česticama 11 %, kruta goriva 8 % bodova. Utjecaji na okoliš su bodovani: emisija CO₂ u atmosferu 11,6 %, pitkoj vodi 9,6 %, otpadnim vodama 6,4 %, kočarenje kod ulova riba 1,8 % bodova.

Svi ovi indikatori preračunati su za svaku zemlju i uspoređeni s BDP i sve je vidljivo na rang listi.

Na rang listi EPI ekološkog indeksa učinka 2020, Danska je prva, dok je na rang listi Monetarnog fonda (IMF) na 16. mjestu od 180 zemalja. Hrvatska je na listi IMF na 55. Mjestu, dok je na ekološkom indeksu EPI na 35. mjestu. Podaci iz ove dvije tablice pokazuju kako je Qatar na prvom mjestu na IMF rang listi, dok je na rang listi EPI ekološkog indeksa na 122. mjestu. Pustinjska država Niger bogata je uranovom rudačom koja je jedina prava budućnost dobivanja energije kada će ponestajati nafte, a nalazi se na 153. mjestu EPI indeksa 2020. Potraga za ekonomskim prosperitetom očituje se u industrijalizaciji i urbanizaciji što često ima za posljedicu više zagađenja zraka i vode i druge negativne pojave u ekosustavu. No, bogate države mnogo investiraju u zdravlje okoliša, izgradnjom potrebne infrastrukture koja osigurava čistoću pitkih i sanaciju sanitarnih voda te u smanjenje zagađenja okolnog zraka i kontrolu opasnog otpada, čime se smanjuju javnozdravstvene krize. Na njemačkoj televiziji gledam kako je jedna kemijska tvornica stara 120 godina svojim otpadom onečistila podzemne vode. Prema tome, kuda se „sakriti“ – u Dansku, Qatar ili u Njemačku, koja je na desetom mjestu EPI indexa?

 

C.      Može li se migriranjem ljudi izbjeći pandemija COVID-19?

Problematici migriranja valja dodati aktualnu brigu svakog od nas pojavom brzog rasprostiranja virusa COVID-19. Svjedoci smo globalne pandemije. Za sada još nema lijeka protiv tog zloćudnog virusa, nego ga se čuvamo jednostavnim mjerama: nošenjem maski na licu i socijalnom distancom. Svjetska zdravstvena organizacija također daje rang-liste država i kontinenata širenja pandemije virusa COVID-19, koje se svakodnevno mogu pratiti. Iz kartnih i rang-lista pokrajina i država s pojavom COVIDA-19 može se zaključiti kako Amerika i Europa nisu baš najbolja mjesta za migriranje. Sve je vidljivo na ovoj stranici https://covid19.who.int/.No, od  COVIDA-19 može se ipak sakriti i to u Sjevernoj Koreji,  gdje je broj oboljelih ljudi nula i broj smrtnih slučajeva također nula .

Selo i grad

Grad umara, selo odmara. Selo je zdravlje, grad je bolest.

(A. G. Matoš, 1873. – 1914.)

A) Selo prava domovina

Za vrijeme ovih nedaća pitamo se gdje smo fizički i ekonomski sigurniji, u selu ili u gradu? U traženju odgovora, evo još nekih Matoševih misli i pogleda koji vrijede i danas: "Pitanje seljačkog posjeda je dakle najvažnije pitanje politike hrvatskog narodnog održanja. Što je veći grad to nas više udaljuje od prirode. Grad ubija, selo oživljuje. Selo je humanije od grada vraćajući mu svoj kruh svagdanji. Da je cijela Hrvatska Zagreb, ne bi bilo Hrvatske. Da nema sela, ne bi više bilo hrvatskog Zagreba. Taj puk je živ i bodar kao gorski vrutak i dao nam je najbolje ljude. Prava domovina je krasno, zdravo, tiho, siromašno i idilsko naše ladanje."

                             Žitelji sela Vrhovčaka na početku XX stoljeća (Arhiva: F Bahovec)

Sjećam se kako sam se začudio kad sam u poznatom svjetskom časopisu "National Geographic" pročitao koje su najveće katastrofe koje čovjeka mogu zadesiti na ovom planetu. Tako su bile nabrojene katastrofe od: izbijanja vulkana, potresa, poplava, požara, suše, ledene kiše i visokog snijega, naleta skakavaca i pandemija smrtonosnih bolesti. No, na kraju tog članka je, kao katastrofa, spomenuta velika koncentracija ljudi u prostoru, primjerice u gradovima ili na stadionima. U ljudskoj svijesti i podsvijesti su sve te katastrofe kao ugroze stalno prisutne.

Citiram misao iz bloga Agrokluba koja se lijepo uklapa u moje razmišljanje o prednostima i manama života u selu i gradu: "Mislim da je izjava "mlade treba zadržati na selu" pogrešna. Iz moje perspektive mlade je potrebno motivirati da napuste grad i presele na selo. Onda će i ovi koji žive na selu i razmišljaju o odlasku, zasigurno ostati. Najvažniji faktor odabira života na selu je po meni cijena životnog prostora. Tu bi se trebala "slomiti" brojna koplja. Zamislimo mladi bračni par koji se odlučuje dići kredit za kupovinu svoje nekretnine. Cijena prosječne nekretnine u gradu, one za koju se "isplati" plaćati kredit 20 – 30 godina, otprilike je 100 tisuća eura. Za taj je novac na selu moguće riješiti stambeno pitanje, praktički u pola cijene, te ostatak novca uložiti u jedan ili čak dva posla."

B) Povijesne crtice o preseljenju ljudi iz sela u grad

Glavna karakteristika sela vezana je uz pučanstvo koje se bavi poljoprivredom i to je važna razlika u odnosu na gradski način života. Bilo kako bilo, brojnost stanovnika u našim se selima smanjuje, a u gradovima se povećava. Geneza te pojave nije od jučer, to je proces koji traje više od sto godina. Prenapučeno selo "prazni se" preseljenjem ljudi iz sela u druge države ili domaće gradove. Migracija je bila ubrzana nakon 1945. g. kada je radnička klasa preferirana zbog želje brzog industrijskog razvoja društva i kada je marksistička teorija društva bila glavna politika.

Tada su se primijetile očite razlike života između sela i grada: rad u poljoprivredi u principu je naporniji i vremenski neodređen, pored toga, ekonomski položaj seljaka je slab i nestabilan, nema zdravstveno i socijalno osiguranje, starost mu je neizvjesna, politička participacija gotovo na nuli; seljak je sasvim na dnu ljestvice socijalnog prestiža. Radništvo u gradovima nije imalo taj stres, jer se svakog mjeseca dobila neka plaća ili plaćica.

Usput, preseljenje (migraciju) seljaka u grad ubrzava "zakonodavac" koji sebe smatra građaninom, koji živi u gradu i stvara zakone koji njemu odgovaraju. Iz francuske marksističke teorijske tradicije seljaštvo jest klasa ako ima osviještene posebne interese, a u suprotnom nije i ponaša se kao vreća krumpira, pasivan objekt. "Parcela, seljak i porodica; pored toga druga parcela, drugi seljak, druga porodica. Skup takvih parcela čini selo, a skup sela čini departman. Tako se velika masa francuske nacije formira prostim sabiranjem istoimenih veličina kao što krumpiri u vreći čine vreću krumpira. Oni su stoga nesposobni da istaknu svoje klasne interese. Oni sebe ne mogu zastupati, njih mora netko drugi da zastupa“.[i]

 Kod nas se danas, uoči izbora za zastupnike u Sabor, koje ćemo imati 5. srpnja, moramo pitati tko će seljaštvo zastupati. Hoće li to biti neki "pametni klasni elementi", primjerice netko iz mnoštva današnjih na brzaka formiranih političkih stanaka. Evo ideje ili teze koja će ponovno biti ostvarena. Formirati u Saboru ponovno drugi dom koji će štititi stanovništvo iz ruralnih županija od prevlasti urbanih građana.

C) Prednosti života na selu.

Već deset godina pokušavam sebi i drugima svjedočiti pojam održivosti kojim se može poticati ljude da se iz gradova vrate u sela. Naime, ovdje selo ne treba doživljavati kao ladanje, nego proizvodno selo,živo selo,  puno života i radosti. Valja tražiti jake eko, energetsko ekonomske argumente za taj stav.

Prvo uzmimo u obzir izjavu bogatog Warrena Buffeta: "Ne troši novac koji nemaš." Krediti, zajmovi su izmišljeni od strane potrošačkog društva. Tu je izjavu jedna naša baka izrazila jednostavnije. Ne kupujte ono što vam ne treba, jer ćete prodavati ono što vam treba. Zemlja nema cijenu izraženu u $ ili €, ona je seljaku bila i jest  najveća vrijednost.

Drugo, uzmimo da je dnevno globalno zračenje 4 i 5 kWh/m² od proljeća do jeseni na horizontalnu plohu vrta isto u Zagrebu i u Kini, što je važno, jer češnjak "voli" osunčane vrtove, a mi ga uvozimo iz Kine.

Rast obične trave i češnjaka primjer su racionalnog korištenja Sunčeve energije, koju treba uspoređivati s energijom dobivenom iz fosilnih izvora. Zašto se bježi od uzgoja koza i krava koje su veliko blago – jer štale već postoje, i postoje napuštena sela. Znam tri starije osobe u mom kraju koje uzgajaju koze, dok mnogima to nije san, nego im izgleda kao tortura. Krava i koza su dio "inventivnog lanca" pretvorbe Sunčeve energije u korist proizvodnje najcjelovitije hrane – mlijeka. Ali ta pretvorba ima svoju kvaku koja se mnogima ne sviđa, jer gube svoj komoditet, što je krucijalna različitost života u gradu i na selu. Jednostavna pojava te različitosti ogleda se u pojavi kada zavežeš kravu za jasle i sebe si zavezao za te jasle. Slično, pogledajte zaposlenike koji rade u tvornicama na trakama i trgovkinje na šalterima, svi rade naporne poslove te su isto "zavezani" za jasle i mobitele iz kojih dobivaju naređenja pretpostavljenih.

Krava koja pase travu i daje mlijeko najrentabilnija je, najekonomičnija i najekološkija primjena Sunčeve energije. Krava je "stroj" koji ima snagu od 700 W i stalno je u pogonu. Više o ostalim prednostima života na selu pročitajte na: 

Ako imate sve kućanske aparate, onda je život na selu jednak životu u gradu. Jednostavnije je putovati 50 km iz udaljenijeg sela na radno mjesto nego kroz gradsku gužvu. I prije je postojao pojam seljak – radnik, koji je živio na selu i radio u gradu. U toj kombinaciji radništva mnogo se prigospodarilo u zadnjih 70 godina. Pandemija Covid -19 nas je prisilila kako je rad na daljinu, dakle iz sela, ekonomski i ekološki ostvariva opcija. Manje se onečišćuje prostor ako se hrana proizvodi blizu kuće i ne treba je transportirati 200 i više kilometara. Porodice koje žive na selu uključuju i djecu za mnoge radne aktivnosti u vrtu i polju. Na selu je čišći zrak i nema buke. Jasno je da na selu treba raditi. Nema više poslova gdje se dođe i sjedi za pisaćim stolom, telefonira i malo društvira po sastancima. Jasno, manja je i vjerojatnost zaraze tamo gdje je manje ljudi, a to je ruralno područje.

JK 22. lipnja

---

[i]Ivan Cifrić: Leksikon socijalne ekologije, Školska knjiga, str. 33)