ponedjeljak, 29. srpnja 2019.

Što odgovoriti Greti?

Da mi je dan jedan sat za spas planeta, potrošio bih 59 minuta u obradi problema i jednu minutu da ga riješim- Albert Einstein

Evo vijesti koje nas uznemiruju u srpnju! Rusija zabranila uvoz pšenice i piva iz Ukrajine, Amerika zabranjuje Iranu izvoz nafte, Kina više ne želi od Europe i Amerike kupovati otpad od plastike. Školarka stara 15 godina, Greta Thunberg iz Švedske, protestira pred švedskim parlamentom zbog promjene klime. Na TV vidim da njezin protest ima uspjeha i u Njemačkoj. Svi mi koji smo ostarjeli, a još nismo totalno posenilili, pitamo se što odgovoriti toj pučkoškolskoj djeci na njihove prosvjede. Evo, ja ću im pokušati odgovoriti. Trudimo se dati odgovor toj djeci.
Današnje generacije  koje vladaju u različitim državama probleme  okoliša rješavaju uglavnom tehnički, pomoću dva principa: botton-up i top-down. Botton-up znači odozdo prema gore, što predstavlja, primjerice, utjecaj proizvoda na okoliš i to kroz njegov cijeli životni ciklus tj. od kolijevke do groba. Top-down ili odozgo prema dolje, što znači – analiza svih međusobnih veza (tzv. INPUT-OUTPUT metoda) između proizvodnih sektora i potrošnje ljudskih dobara.

Pojednostavimo običnom pučkoškolcu. ta dva principa, s kojima će se pokušati rješavati i problem promjene klime,
                            Bioregionalizam-Etno fletno udruga pokazuje žetvu sa srpom

1. Botton-up (odozdo prema gore)

Ovaj princip znači da se ljudi sami organiziraju, bez političara, kako bi riješili neki problem  u svom prostoru  gdje  žive. Postoje dva pokreta koje se koriste;

A.) Bioregionalizam
To  je pokret koji zagovara  ljubav prema prostoru u kojem se živi, provođenje ekološke politike mjesta, te opisuje bioregiju: njezinu specifičnu povijest, karte lokaliteta, izrađuje popis autohtonih vrsta, ekološke studije, različite povijesti, potiče priče, pjesme i razne oblike slavljenja načina života. Jednom riječi slavi se baština djedova koji su živjeli bez nafte .

U subotu, 6 srpnja, sam bio pozvan na proslavu žetve pšenice u selu Hrastina. Grupa ljudi organizirana u jednu udrugu zvanu Etno fletno tipično za bioregionalizam pokušava pokazati kako se nekad žetva pšenice obavljala srpom i kosom, a ne kombajnima. Na toj proslavi bilo je više od 100 ljudi, mnogi odličnici grada Samobora. Lijepi govori političkog sadržaja. Kada sam došao doma, pomislim, ajd' da vidimo kako tu poljoprivredu prikazuje EU statistika. Čitam statističke podatke – Poljoprivreda  sudjeljuje s 1.2 % u EU's BDP 2017.!!! Tu počiva moja sumnja da je BDP „pogrešan“ podatak za procjenjivanje aktivnosti nekog društva ili naroda. Mnogim ljudima podatak od 1,2 % učešća poljoprivrede u BDP-u EU zvuči tako da ga se lako zanemari. Dođe mu kao, primjerice, statistička pogreška. Ali poljoprivreda nije pogreška, ona je okosnica, poveznica skoro svih drugih djelatnosti u nekom društvu. Slično, rijeke koje se ulijevaju u oceane izviru kao mali potoci. Kada ti izvori nestanu, nestane rijeke. Kada nestane obrađivanje polja, onda nastupa glad. Sada čak školarci protestiraju, a mi na te proteste ne znamo odgovoriti. Njihove glavice su pune čistih misli, čista izvorska voda, s kojima se treba sučeljavati. Svoje sumnje prema sadašnjim mjerilima i pokazateljima kao što je BDP, kojima se označava gospodarstvena aktivnost, izražavam već devet godina kroz ovaj blog. Danas postoje i drukčiji pokazatelji dobrog gospodarenja. Izdvojit ću samo dva, tzv. pravi indikator napretka Genuine Progress Indicator GPI i ljudski razvojni indeks Human Development Index HDI koji pokazuju i kvalitetu života kroz socijalne, inovativne ili ekološke vrijednosti. Nije dobro da život i gospodarstvo počiva pretežno na mjerilima kao što je BDP, koji govori o potrošnji, tj. na konzumerizmu. Pogledajte GPI i HDI indekse na internetu pa ćete se uvjeriti kako su to pravilnija mjerila. Pretpostavimo da se dogodi najlošija svjetska situacije s naftom tj. prestane li se transportirati nafta iz Saudijske Arabije i Irana, možda će spas biti srp i kosa u žetvi pšenice. Mlade generacije moraju znati što je žetva i što je mlatva, načini spremanja pšenice za kruh naš svagdanji. To je jedan od ciljeva bioregionalizma – shvatiti život naših predaka koji su živjeli bez nafte.

B.) Minimalizam
Evo, u Americi se pojavljuje organizirana grupa ljudi tzv. minimalisti (https://www.theminimalists.com/start/), koji se odriču mnogih proizvoda i tekovina industrijske civilizacije. Neće biti trovanja okoliša, možda i promjene klime, smanjimo li broj proizvoda u našim domaćinstvima koje koristimo, a nisu nam neophodni.
Minimalizam je način života koji ljudima pomaže da utvrde koje stvari dodaju vrijednost njihovim životima. Čišćenjem nereda sa životnog puta svi možemo osloboditi mjesta za najvažnije aspekte života: zdravlje, odnose, strast, rast i doprinos.
Postoji mnogo „okusa minimalizma“: minimalistički stil života 20-godišnjeg jedinca izgleda drugačije od minimalističkog stila 45-godišnje majke. Iako svi drukčije prihvaćaju minimalizam, svaki put vodi na isto mjesto: život s manje stvari i više vremena, više novca i više slobode u životu koji ima smisla.
Početak je jednostavan! Upitajte se bi li vaš život bio bolji kad biste imali manje stvari i predmeta.? Nabroji 100 predmeta iz kućanstva koji ti stvarno trebaju, pa ćeš vidjeti da je automobil nepotreban. Ja se danas sramim, jer sam kupio bušilicu koju sam u 10 godina trebao dvaput. Pernica mojih unuka je prava riznica prema mojoj jednoj olovki koju sam imao. Naime, tata je kupio jednu olovku, ali ju je prepolovio, pa je jednu polovicu dao meni, a drugu bratu. Greta, počni od svoje pernice!

2. Top-down (odozgo prema dolje)
To je princip kojim se stalno propitkuje političare o tome što rade za organizaciju svakodnevnog života građana neke zajednice, bilo na lokalnoj bilo na državnoj i svjetskoj razini. Političari će lako odgovoriti: imamo strategije za sve situacije. Ali od strategije na papiru do željenog cilja dug je put. Primjerice UN stategija 17 ciljeva za okoliš.Prihvačam Gretin zahtjev  što više mudri ljudi uključiti  u pokrete  postizavanja  konkretnih rezultata. 
Vlasti u svim zemljama imaju prioritet gospodarenja s ciljem da što manje onečišćuju okoliš. U EU izabrana je ovog srpnja Ursula von der Leyen, predsjednica Komisije EU, koja je u svojim govorima (strategija!?) istakla kako će joj promjena klime i okoliš biti jedna od glavnih briga. Već to bi trebalo donekle zadovoljiti prohtjeve male Grete Thunberg. Europljani su zabrinuti. Prema ispitivanju Eurobarometra, gotovo 3 od 4 Europljana zabrinuto je zbog utjecaja plastičnih proizvoda za svakodnevnu uporabu na njihovo zdravlje. A gotovo 9 od 10 zabrinuto je zbog učinka na okoliš.
Ali postoji veliki broj preporuka (direktiva), normi i zakona kojima se regulira politika prema klimi i okolišu. Najnovija direktiva EU odnosi se na plastiku. Pravilima EU-a o plastičnim proizvodima za jednokratnu uporabu, donesenima u svibnju 2019., naglasak se stavlja na 10 plastičnih predmeta koji, uz izgubljenu i napuštenu ribarsku opremu, najčešće zagađuju europske plaže i mora. Ova vrsta otpada čini 70 % morskog otpada.
Tim se pravilima zabranjuju plastični proizvodi za jednokratnu uporabu za koje već postoje alternative bez plastike. Različitim se mjerama nastoji smanjiti potrošnja plastičnih proizvoda kojima se najčešće stvara otpad, primjerice – proširiti odgovornost proizvođača, promijeniti dizajn nekih proizvoda te informirati potrošače i podignuti svijest među njima.
Od 2021. uvodi se zabrana za jednokratne plastične štapiće za uši, pribor za jelo, slamke, miješalice pića i štapiće za balone, kao i za posude za hranu te spremnike za piće – uključujući čaše – izrađene od proširenog polistirena. Ti će predmeti morati biti izrađeni od održivijih materijala ili biti zamijenjeni predmetima koji se mogu ponovo upotrebljavati. Zabranit će se svi proizvodi izrađeni od oksorazgradive plastike. U mojoj obitelji unuci se svađaju oko raspodjele slamčica za pijenje soka i čaše. Nema više slamčica i, molim, nema svađe. Ali to su dječje svađe koje će se proširiti na mnoga mjesta donošenja odluka oko proizvodnje i potrošnje mnogih proizvoda kojih se trebamo odricati. Znači, odricanje u potrošnji mnogih predmeta jest put prema čistom okolišu i promjeni klime.
Provođenje ove EU direktive prvi je zadatak nas odraslih prema prosvjedima koje organizira pučkoškolka Greta.