Održivost postaje zapovijed

Svaki je kamen da se kuća gradi (hrv. poslovica)

Danas smo svjedoci turbulentnih previranja u svijetu i u nas - šire se ratne zone, izbjeglice i prosvjedi zbog klimatskih promjena. Onako u glavi svi tražimo rješenja za ta svjetska previranja, a ja ću svoja razmišljanja o tim problemima podijeliti s vama. Problem se obično počinje rješavati tek kad dođe do faze konflikta. Meni je u rješenja upleten pojam održivost koji je još relativno konfuzan u percepciji običnih ljudi, no najprije ga treba shvatiti i onda djelovati baš odozdo, od običnih ljudi prema vlasti (bottom to top) i obrnuto od vlasti prema dolje (top to bottom). U ljude se uvukao neki strah, jer svega nam je počelo nedostajati:  čistog zraka, vode, energije, mnogih životnih resursa pa i međusobnog poštivanja.

Što je UN učinio ranije? 

Ljudi prosvjeduju širom svijeta, jer više ne vjeruju u političke akcije odozgo prema dolje (top to bottom). Tijekom sedamdesetak godina održano je dvadeset i devet eko-konferencija koje su obrađivale pojam održivost djelomično ili potpuno. Prisjetimo se samo nekih, primjerice internacionalne konvencije o ulovu kitova 1946. godine, Konferencije o ljudskom okolišu (Stockholm 1972.), Osigurajmo preživljavanje (izvještaj Willyja Brandta 1979.), Zaštita ozona (Montreal 1987.), UNCED-ove konferencije (Rio de Janeiro 1992.), konferencije Održivi razvoj malih otočnih država (Nassau/Bahami 1994.), Svjetskog samita o hrani (Rim 1996.), UN-ove konvencije o zaštiti klime (Kyoto protokol 1997.),  Skupa o osam milenijskih ciljeva (New York 2000.), Svjetske konferencije o klimi (Kopenhagen 2009.).. Za održivost ljudskog roda bila su prijelomna dva izvještaja - prvi je onaj alarmantni iz 1972. - Granice rasta (Meadows) iz kojega se može iščitati kako će nas zasuti smeće ako ne prekinemo s eksponencijalnim rastom (veliki porast populacije, proizvodi se sve više ) na Zemlji. Drugi je Brundtlandski izvještaj iz 1987. godine u kojemu je definirana održivost i gdje se navodi kako sadašnje generacije moraju nesebično misliti i na buduće naraštaje.1  Ostali poznati izvještaji su Agenda 21 i Izvještaj o klimi iz Durbana. Glavne komponente održivosti su okoliš i razvoj.  Svima je obznanjeno kako valja objediniti znanja i akcije i težiti k ekološkoj, ekonomskoj i socijalnoj pravičnosti.

Kakovi su prijepori postojali?

Sadržaji spomenutih konferencija bili su temelj mnogih koncepata, normi i raznih životnih akcija, ali  gradijent onečišćenja okoliša ipak nije smanjen, nego se čak povećava. Glavni prijepori sudionika tih  konferencija mogu se izraziti s dvije tvrdnje: u prvoj političari siromašnih južnih zemalja govore kako su za sadašnje klimatske i ekološke prilike krivi stanovnici država sa sjevera, zbog pretjerane proizvodnje i potrošnje, a u drugoj odgovaraju bogate zemlje - ako nećemo toliko proizvoditi nećemo imati dovoljno novca za smanjenje siromaštva na jugu. Konflikt se može sažeti i izjavom američkog predsjednika Busha seniora na konferenciji u Rio de Janeiru 1992 .: The American way of life is not negotiable - američki način života nije za pregovore. Tada su Brazilci svojim odgovorom zakucali Amerikancima: Vi ste posjekli svoje šume, a sad vam treba kisik iz amazonskih prašuma. Drugim riječima: Nismo vam ništa dužni! U takvim prijeporima vidi se kako je Zemlja  stvarno naš  jedini dom, što tvrdi i papa Franjo u svojoj zadnjoj enciklici Laudato si - briga za zajednički dom. Dok ovo pišem kao Božični dar došao nam je pariškidogovor o klimi kojeg je potpisalo 195 zemalja. Sada slijedi agenda  što  znači -treba provesti u djelo.

Odozdo prema gore valja krenuti !

 Ljudi se množe i svijetom koračaju naprijed, pomalo neosviješteni, bez spoznaja i informacija što je to održivost i kako je postići. Za postizanje održivosti nema prečice. Kovačem pojma održivost smatra se Hans Carl von Carlowitz koji je još 1732. godine napisao knjigu Sylvicultura Oeconomica gdje navodi ekološka i ekonomska pravila uzgoja šume. Ne možeš više posjeći šume od njezina prirasta. U isto vrijeme  njemački književnik J.W.Goethe piše kako se sjeme ne smije samljeti. Općenarodna mudrost sadržana je u mnogim našim poslovicama koje direktno ili indirektno upućuju na pojam održivosti. Svaki je kamen da se kuća gradi naslov je zbirke poslovica Josipa Kekeza, dok u velikoj zbirci poslovica Bartula Matijace stoji Malo rodu vrijedi tko neće da štedi.

Časopis koji je več 40 godina putokaz prema održivosti.

Nije neka mudrost, ali narod treba educirati - najprije da se shvati taj pojam i zatim kako voditi ili upravljati procesima i ljudima da se to postigne. Kod nas, ali još više u svijetu znanstvenici  mnogo pišu o održivosti. Ako upišete na portalu znanstvenih časopisa RH Hrčak pojam održivost dobit ćete 189 članaka iz svih znanstvenih područja. Ta znanja su obično namijenjena akademskim građanima i nisu rasprostranjena na obični puk. Kiosci Tiska drže više od 250 naslova novina i časopisa, ali problematiku vezanu uz održivost dosljedno prati samo Majstor već desetljećima. Valja istaknuti da je Majstor praktični časopis za promicanje novih tehnologija materijala i proizvoda. U impresumu je otisnut znak SAM što ukazuje da Majstor stvarno i pravno nasljeđuje magazin Sam svoj majstor koji je počeo izlaziti 1975. pa se ove godine može spomenuti i njegova 40. obljetnica.  Tadašnji glavni urednik Ivan Kreutz pisao je kako SAM informira ljude o nasušnoj potrebi vođenja domaćinstva, a sadašnji glavni urednik Tomislav Toth kroz rubriku Riječ urednika strogi je kritičar današnje politike vezane uz učinkovitu primjenu energije i različitih materijala. U Majstoru se može pronaći mnogo članaka vezanih za održivu proizvodnju i potrošnju od vanadijevih baterija do dragocjene biljke rogoz koja se može vaditi iz močvare kao sirovina za industriju. Slično narodnoj mudrosti kako o svakom kamenu treba voditi brigu isto tako i o rogozu. Podsjeća li vas to na problem plastičnih vrećica koje bi za nošenje kupljenih namirnica mogli zamijeniti logožari i cekeri. No, uz rogoz u Majstoru možete naći još brojne održive teme, pogotovo iz područja građevinskih materijala kao što su naprimjer reciklirani materijali koji se mogu održivo iskoristiti za toplinske izolatore, tu je i   povrat gline, slame. cigla od pepela. kao gradivo za nastambe. K tomu, postoji i rubrika Održiva arhitektura u kojoj se sustavno pokazuju primjeri kako se kuća može održavati sama primjenom zdravih, prirodnih materijala i inovativnih metoda gradnje. Sve u svemu Majstor je magazin koji u svojim člancima računa potrošnju energije i materijala za svaku ljudsku aktivnost.

Načela.

Mnogi članci u Majstoru koriste suvremena načela koja proizlaze iz navedenih svjetskih izvještaja i poučni su kako za običnog čitatelja (down) tako i za političare i menadžere (top) u gospodarstvu. Mogu se navesti neka načela: poznato 4R pravilo iz područja čistije proizvodnje oblikovano je prema  četiri engleske riječi: reduce -  smanji otpad i nepoželjne emisije; reuse - ponovno upotrijebi materijal npr.  povratnu ambalažu;  recicle -  recikliraj, vrati materijal kao sirovinu u ponovnu preradu; replace - zamijeni agresivne tvari, energiju i štetne procese podobnima za okoliš.

Sjećam se, kao suradnik tog magazina kako smo znali diskutirali treba li navoditi što više podataka s mjernim veličinama i jedinicama. Moja je teza bila da se ne može gospodariti ako se ne mjeri i ako se ne navode ispravni podaci. Kupite li petsto listova osamdesetgramskog papira za printer onda je to masa  500 x 80 = 40.000 g ili 4 kg. Onoga tko uzima održivost kao važno načelo u gospodarenju zanimat će uz tehničke značajke i eko-podaci o papiru. Najprije smo se pitali koliko energije je potrebno za proizvodnju jednog kilograma papira pa smo doznali kako je to oko 32 MJ/kg ili 8,96 kWh/kg, a poslije su bili važni podaci o količini vode i emisiji CO₂ (staklenički plin). Za proizvodnju četiri kilograma papira treba 35,84 kWh energije te 4800 L vode i 6,2 kg emisije CO₂  koji odlazi u atmosferu. Za proizvodnju tog papira potrebno je više od 3 L benzina zbog kojeg se danas ratuje kao i za vodu (izbjeglice su kao dodatak) uz klimatske promjene uzrokovane emisijom stakleničkih plinova. Prema tome ne na papir uzalud printati sadržaje  i bacati (i to je onečišćenje) u koš za smeče. Velikim zagađivačima priroda je već ispostavila račun -  dobili su orkane i moraju nositi maske ili mokre maramice kada hodaju po gradu. No, mora nas zabrinuti nestanak šuma koje se sijeku najviše zbog papira što nas ako smo održivo osviješteni sve prisiljava da pretražujemo podatke https://en.wikipedia.org/wiki/Forest. uvjerimo se i djelujemo prema postoječim mogučnostima.

Mnoga vrata prema održivosti otvaraju se guranjem ili povlačenjem (push - pull)2 što dovodi do sustavnog modela razmišljanja kod stvaranja down ili top strategija. Problemi koji nas guraju su promjena klime, opskrba hranom, nedostatak energije, siromaštvo, porast stanovništva (ne u Hrvatskoj), a prema održivosti nas povlače inovacije i stvaranje zelenih (green) proizvoda. Neka mi bude dopušteno istaknuti - Majstor je posvetio različitim inovacijama mnogo članaka. Važno je spomenuti kako se rješavanje pitanja održivosti može organizirati tako da akcije krenu odozdo, od stanovnika, mjesnih odbora ili zajednica, a ne  uvijek odozgo od trome vlasti. Rješenja kriznih situacija -  u bilo kojem području - su najučinkovitija ako se krene odozdo. Danas je u nas aktualna tema -  demokracija poticana od naroda za narod. Nije pretenciozno tvrditi - svaka politička stranka morala bi se  pretežno obraćati biračima po obrascima održivosti, jer sadašnja komunikacija među ljudima i arhaični pojmovi lijevo i desno spadaju u XVIII. stoljeće. 

________________________________

[1] Prema definiciji UN-a održivi razvoj je razvoj koji osigurava budućim generacijama zadovoljenje njihovih potreba ništa lošije od današnje živuće  generacije stanovnika .

2 Iris Pufé: Nachhaltigkeit, UVK, München 2012,  str. 23

Tko krade vrijeme?

U prošlom postu posvetio sam se pojmu vremena zbog sunčanog sata koji je naše društvo inženjera predstavilo samoborskom pučanstvu pokraj rijeke Gradne. Spominjao sam i nastanak kalendara kojim je čovjek zapravo kanalizirao tijek vremena kao i mjernu SI jedinicu vremena sekundu. Grci su razlikovali kvantitativno vrijeme - kronos i kvalitativno vrijeme - kairos. Vrijeme mjerimo prirodno-znanstveno ili tehnički  kao kronos, ali ga doživljavamo duhovno kao kairos, pravo vrijeme za prave prilike i prave trenutke kad se donose odluke. Kairos je i trenutak Božje milosti. 

Postoje interdisciplinarna područja istraživanja koje sociolozi nazivaju ekologija vremena i sociologija vremena. U sociologiji vremena čovjek si postavlja pitanja kako iskoristiti kairos  vrijeme tj. usporiti ga ili ubrzati nauštrb kronos vremena. U ekologiji vremena analizira se pak odnos ili ritam života društva prema vremenu koje vlada prirodom. Sociolozi dalje definiraju i pojam suverenitet vremena, autonomnu vremensku formu ili značajku svakog obliku života: čovjeka, životinje i biljke. Svaki dio prirode ima svoju vremenitost. Duljina ljudskog života je oko 75, drveta 150, krave 20, psa deset godina. Hans Carl von Carlowitz smatra se kovačem pojma održivost,  jer je već 1732. godine napisao knjigu Sylvicultura Oeconomica gdje navodi ekološka i ekonomska pravila uzgoja šume. Mora se poštivati suverenitet vremena svakog drveta s ciljem postizanja održivosti rasta šuma. Nek se pamti, na svakog čovjeka na Zemlji otpada manje od 0,6 ha šume.

Šuma  svojim suverenitetom vremena  "bori" se protiv suvereniteta vremena čovjeka koji je otvorio pješčanik 

Uz svjetovno (profano, radno) kronos vrijeme prema kojemu se obračunava rad i dobiva plaća čovjeku je važno i sveto vrijeme blagdana, odmora, druženja u obitelji što je primjer kairos vremena. No, vrijeme se može ukrasti kao i neko materijalno dobro. Ono je životni resurs i uspoređujemo ga s novcem - vrijeme je novac. Ukrasti nešto nije moralno, tako je zapisano u ljudskim i božjim zakonima. O krađi svetog vremena, primjerice rad nedjeljom, pisao sam prije pet godina. Tada su se ljudi bunili i potpisivali peticije pa je to nakraju rješavao Ustavni sud RH koji uzimamo kao pravnu vertikalu. Ako sekularno društvo ne priznaje treću božju zapovijed: Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji treba priznati da trogodišnje dijete vrlo dugo iščekuje svoju majku koja primjerice radi kao prodavačica u IKEA-i pa i nedjeljom sudjeluje u stvaranju njihovog godišnjeg prihoda od 535,9  milijuna kuna. Dok odraslom čovjeku kronos vrijeme - sat, tjedan, godina leti vrlo brzo, dotle djetetu ide vrlo sporo. Ja doživljavam godinu kao sedamdesetpetinu mojeg života, dok dijete od tri godine to isto vrijeme doživljava u svom pamćenju kao trećinu svojeg života. Dijete pati i stvaraju se uvjeti za bolest. Ustav RH  u članku 56 kaže: svaki zaposleni ima pravo na tjedni odmor. No, ne piše da to mora biti nedjelja. Taj odmor može biti recimo utorak kad dijete opet ne vidi majku, jer je u vrtiću ili u školi. Članak 23. Ustava RH propisuje: zabranjen je prisilan i obvezatni rad. Nije zgodno danas reći da vas netko prisiljava da radite!? Profesor Cifrić u knjizi Ekologija vremena i kultura zidova¹ piše : Institucije i zakoni su u domeni političke elite koja utvrđuje što su društvene vrijednosti i zakonska dopuštenja/ograničenja. Sve je dopušteno ako zakonom nije zabranjeno, bez obzira je li moralno ili nije!  Moralne norme postaju apstrakcije, a tehničke norme stvarnost ekonomije znanosti i obrazovanja.

Zakonska dopuštenja ili ograničenja često ne poštuju bioritam ljudskog tijela i duha koje se ne može odmoriti. Krajnji rezultat svega jest da je čovjekovo kronos vrijeme pojelo kairos vrijeme. Ali, netko ima kairos vremena za odmaranje. Ako se  pogleda na društvenu skalu krađe vremena, onda ga birokrati imaju uvijek dok ga radnicima u realnom gospodarskom sektoru uvijek nedostaje. Birokrat ne svetkuje u tjednu jedan dan nego i subotu i nedjelju. Krademo li sami sebi vrijeme? To pitanje nije banalno. Posudio sam davno knjigu u njemačkoj knjižnici: Warum haben wir keine Zeit? – zašto nemamo vremena. Okosnica je sljedeća. Puno vremena potrošimo radeći da bismo kupili auto. Ali, auto ima puno dijelova, oko deset tisuća. Kad se nešto  pokvari uzima vam dodatno vrijeme da nabavite zamjenski dio ili zatražite pomoć automehaničara. Kupujete li djetetu koturaljke morate znati da se one sastoje od trideset i pet dijelova koji se također mogu pokvariti. Konzumerizam nas prisiljava da kupujemo različite i nepotrebne stvari koje nam oduzimaju ili kradu vrijeme. Zbog toga se ritam vremena na radnom mjestu sve više povećava, što se nastavlja dalje trošenjem zarađenog novca pa sve skupa stvara stresne situacije u obitelji. Često stvari više ne popravljamo nego ih odbacujemo (ne krpamo odjeću!)  Čovjek je stvorio kulturu odbacivanja što sve skupa vodi opadanju kvalitete ljudskog života i raspadu društva. 

Kradljivaca vremena ima oko nas koliko hoćete. Birokrati vas ostavljaju da čekate i gubite vrijeme na šalterima. Dobrim relacijskim bazama podataka u raznim institucijama mogao bi se bolje srediti njihov posao, točnije i brže bez da osjetite da ste izgubili išta od vremena. Kuda s viškom birokrata? Hrvatska polja su prazna - odgovaram i prihvaćam smijeh na tu tvrdnju. Čekanje u proizvodnim procesima ne stvara dodanu vrijednost, a stvara gubitak energije i materije. Vrijeme je najvažnija varijabla i u bankarskim proizvodima tj. kreditima kojima se ponekad krade vrijeme tj. novac jer oni koji uzimaju kredit ne poznaju eksponencijalne vremenske funkcije u kamatnom računu s ugrađenom kamatom. Ako netko nekomu ukrade nešto materijalno ili stvori bilo kakav dug onda mu to treba vratiti.

Ali, što učiniti kad ljudsko društvo u cjelini ili parcijalno potkrada ekološki sustav ili Zemljinu biosferu? Kako vratiti Zemlji ono što smo uzeli od nje? Društvo je stvorilo stil življenja kojim stalno povećava svoje materijalne zahtjeve - više vode, više energije više drva i rudača čime se stvara dug prema ograničenoj Zemljinoj biosferi. Ako čovjek iskorišćuje samo kapacitet biosfere koja se regenerira onda je to održivi razvoj i to je OK. Nasuprot  tomu stvaramo dug prema Zemlji i bojimo se socijalnog i ekološkog kolapsa. Ekološki otisak stanovnikaHrvatske je 3,34 gha (globalni hektar) što je (tješimo se!) mnogo manje negoli kod stanovnika EU (4,5 gha) ili SAD-a (8,7 gha), ali ipak prelazi dopušteni kapacitet hrvatske biosfere od 1,8 gha. Iako hrvatski stanovnik ima samo 1,8 gha jede kruh s površine (tla, vode i zraka) od 3,34 gha. 

Zato treba stvoriti novi pojam dan ekološkog duga (Earth overshoot Day). Prvo, možda ću  biti dosadan s pričom kako smo u našem seljačkom gospodarstvu kontrolirali trošenje izvora za život blaga i ljudi. U veljači je tatek znao reći - potrošili smo preko polovice sijena i morat ćemo malo štedjeti pri hranjenju blaga. Ako je tu godinu prinos repe bio dobar onda smo blago hranili repom. Ako toga nije bilo dovoljno onda smo im davali oklaske od kukuruza natopljene vodom. Uglavnom, ono što je rodilo tu godinu moralo je biti dostatno. Drugo, danas se zna da sav kredit ili godišnji prirodni prinos Zemlje potrošimo nekoliko mjeseci prije negoli završi godina. Tako smo 19. prosinca 1987. posudili2 dvanaestodnevni prinos od 1988. godine, dok smo 27. rujna 2011.  potrošili  ili prekoračili račun svega što nam je rodila ili pridonijela cijela 2011. godina3. Rimljani su govorili festina lente - žuri polako.                                                                                                                                                                                                                                                          Od davnine je u tvornicama za planiranje procesa služio kronometar. Nastao je pojam menadžment vremena. Kad je Eisenhower pripremao vojnu akciju iskrcavanja na Normandiji svojim je generalima najprije objasnio pojmove: važno i hitno glede izvršavanja zadataka. Važan i hitan zadatak treba započeti odmah, dok ono važno a manje hitno valja staviti na drugo mjesto, a ostale zadatke treba odgoditi. Kad padne snijeg visoko rangirani rukovoditelj ide bez grižnje savjesti kod vulkanizera mijenjati gume, jer za njega je to hitno, ali nije važan zadatak. To je sofisticirano gubljenje vremena. Pojmovi učinkovitost i djelotvornost važni su za razumijevanje u shvaćanju vremena i njegovog korištenja. Postoje dvije grupe riječi koje se često isprepliću po značenju. Prva je - učinak, učiniti, učinkovit, učinkovito, učinkovitost, a druga - djelo, djelotvornost, djelovanje, djelovati i djelotvoran. Djelo znači posao, rad, radnja koje se može obaviti u različitom kronos vremenu pa se kaže da je urađeno s većim ili manjim učinkom ili s boljim i lošijim efektom. Može se nešto uraditi s velikim učinkom (mnogo stvari u jednoj jedinici vremena), ali ne uvijek i djelotvorno, čak štoviše stvara se šteta. Možemo biti učinkoviti i proizvesti 7 do 14 tona kukuruza po hektaru, ali smo izgubili bioraznolikost i zato nismo ekološki djelotvorni. Velika učinkovitost može voditi minimalnoj djelotvornosti, čak i prema šteti.

Tvorničkafizika određuje matematsko-fizičke zakonitosti ili relacije između temeljnih proizvodnih veličina: vrijeme obrta ili ciklusa proizvodnje, zalihe sirovina i gotovih proizvoda, količina proizvodnje, kapaciteti (oprema, ljudi) varijabilnost kod operacija,  servis korisnika. 

U tvorničkoj fizici postoji jedna relacija ili formula koja se zove Little zakon (po Johnu D.C. Littleu) i glasi: WIP = TH x CT. Prevedeno to bi glasilo:  posao = norma x vrijeme. Izraženo mjernim jedinicama može se pisati:  kg = kg/h x h. U taj zakon se mogu uključiti i druge mjerne jedinice kao što su  litra, prostorni metar, komad, radnik, dan, tjedan, mjesec i godina. Posao je količina proizvodnje dok je radna norma slična pojmu normativ koji je dio  troškovnika.

Kada se temeljitije pogleda održivost života vidi se kako su prostor i vrijeme glavne veličine isprepletene prirodnim, ekonomskim i socijalnim kapitalom.
Možete puno govoriti, ali prava stvar je da iskopate  rupu, posadite stablo, date mu vode, i omogučite  da raste.To je ono što čini razliku. Wangari Maathai-dobitnica Nobelove nagrede za mir iz Kenije.

____________________________

1Ivan Cifrić: Ekologija vremena i kultura - Hrvatsko sociološko društvo, Zagreb, 2015 , str. 1

2Ivan Cifrić: Ekologija vremena i kultura - Hrvatsko sociološko društvo, Zagreb, 2015 str. 252

3Iris Pufé: Nachhaltigkeit, UVK, München 2012,  str. 21

Sunčani sat i naše vrijeme

Što je vrijeme? Heraklit je rekao petsto godina prije Krista: Nikad ne možeš dvaput stati u istu vodu koja teče rijekom. Platon je pak dodao: Sve se mijenja i ništa nije stalno.

Društvo inženjera i tehničara Grada Samobora (DITS) čiji sam član, 16. listopada  pušta u pogon sunčanisat na šetnici pokraj slapa uz rijeku Gradnu. Lokacija:45.81 N, 15.72 E.  Poneki šetač ili  putnik koji će stati uz taj sat i slušati žubor slapa,  promišljat će o vremenu i životu. Možda se prisjeti i stihova pjesme Slap Dobriše Cesarića: Teče i teče, teče jedan slap / Što u njem znači moja mala kap… pa će mu to olakšati promišljanje o vremenu. Za još bolju meditaciju dobro dolazi tekst (dobio sam ga od Ivana Juratovića) novinara Jovana Hovana koji je putovanjem kroz Europu skupio niz izreka uklesanih ispod sunčanih satova.

Tajnik DITS-a Robert Obraz  "provjerava" sunčani sat

Čovjek od davnine ima potrebu mjeriti periodične pojave koje su se jednoliko ponavljale uokolo njega. Prva njegova opažanja bila su da je Sunce svaki dan izlazilo i zalazilo dok se Mjesec noću uzdizao nebom te polako nestajao i silazio.

Sadašnja podjela dana potječe još iz Babilonije gdje se obdanica (dan u užem smislu riječi) i  po sunčanome satu  dijelila na 12 dijelova - na takozvane sate, a ta se podjela tek u novovjekovlju proširila i na noć pa se dan dijeli na 24 sata.(1) Sat se poslije dijelio na 60 minuta,  a one na 60 sekundi. Sekunda je prihvaćena kao osnovna SI mjerna jedinica vremena. Definicija sekunde glasi: sekunda je trajanje 9192631770 perioda zračenja koje odgovara prijelazu između dviju hiperfinih razina osnovnog stanja atoma cezija 133. Današnji atomski satovi su precizni unutar jedne nanosekunde (ns).  Zbog nejednolikog trajanja tjedan, mjesec i godina ne smatraju se mjernim jedinicama vremena nego samo sastavnicama kalendara. Različiti narodi izrađivali su svoje kalendare prema navedenim promjenama, ali i prema svom vjerskom  životu. Majanski kalendar imao je 365 dana, a vrijeme je počelo  teći  11. kolovoza 3113. prije Krista, a završavalo je 23. prosinca 2012. godine.

Danas se u cijelom svijetu upotrebljava gregorijanski kalendar iz 1582. godine u kojemu godina ima 365,2425 dana. Preteča gregorijanskog kalendara bio je od 46. godine prije Krista julijanski kalendar koji je u javnu uporabu uveo Julije Cezar i koji je imao 365,25 dana.  Tropska ili stvarna godina ima  365,24219 dana i 27 sekundi te nije sinkronizirana sa Suncem.

Mnogo je ljudske pameti potrošeno na mjerenje vremena od sunčanog, vodenog zatim pješčanog sata do današnji modernih atomskih satova. Najstariji sat, koji ide i koji rado posjećuju turisti je mehaničkisat s astronomskim brojčanikom na staroj gradskoj vijećnici u Pragu,  čija izrada početne konstrukcije datira iz 1410 godine.  Kada kažem,  mnogo ljudske pameti je potrošeno za shvaćanje i mjerenje vremena, onda treba istaknuti  Galilea Galileija,  Isaaca Newtona i Alberta Einsteina koji su utvrdili prirodne zakone kojima su povezali osnovne  mjerne veličine mase, duljine i vremena. Te veličine su osnovni alati kojima je stvoren naš  znanstveni svjetonazor svijeta. Ovu godinu se slavi stota obljetnica  teorije relativnosti.

Kalendar je oduvijek imao veliko značenje u svakodnevnom životu ljudi. Tiskao se kao poučna knjižica i bio je najčešće jedina literatura u domu našeg naroda. Poznati je hrvatski katolički kalendar Danica  koji izlazi veće 134  godine. U Danici 2015. čitam kako su stari  nazivi  za listopad (oktobar) bili miholjčak, kozaprst, desetnik.

U gregorijanskom kalendaru pojedini mjeseci imaju različiti broj dana primjerice 28, 29, 30 ili  31 dan.  Dani (iznimno dopuštena jedinica vremena d=84000 s) su označeni  imenima svetaca  prema Rimskom martirologiju iz godine 1586. nadopunjenog 2001. godine. Djecu su krstili imenima  prema imenima svetaca i imendanima  se slavilo čovjeka cijeli život. Ljudi su po imenima pamtili jedne druge i nakon njihove smrti.        

 U kalendaru  Danica [2] čitam i  četiri mjesečeve mijene ili faze koje se nazivaju: Uštap ili Pun mjesec, Posljednja četvrt, Mlađ ili Mlađak,  Prva četvrt.  Mjesečeve mijene definirane su točno danom satom i minutom.

Naši preci sijali su sjemenje za svoje usjeve u polju i vrtu prema svecima i  mjesečevim mijenama. Moram priznati kada sam bio mlad smatrao sam kako su takvi postupci u sjetvi praznovjerje. Primjerice, govorilo se kako krastavce (vugorke)  treba sijati na Veliki četvrtak, na Markovo i na Helenino.

Današnja saznanja su potvrdila da treba poštivati utjecaj Mjeseca na rast biljaka, slično kao što je Mjesec uzrok plime i oseke. Ernst Zürcher (3) je ispitivao rast drveća u Norveškoj i u Ruandi. Uzeo je u razmatranje Ruandu u kojoj je cijelu godinu približno ista duljina obdanice tj.  trajanja sunčevog zračenja. Mjerio je ponovljivim obnovljivim  metodama brzinu rasta kao i promjer stabljike i to za različite vrste drveća sijući po dvjesto sjemenki za svako drvo. Koristio je matematsko-statističke metode planiranja pokusa. Dakle, znanstveno, što znači pokusima je dokazano kako vrijeme u godini i pojava mjeseca ima veliki utjecaj na bioritam i biljaka i životinja da ne kažemo i ljudi.Sjeme sijano dva dana prije punog mjeseca je isklijalo za 47,5 dana dok je sjeme koje je sijano točno na puni mjesec isklijalo za 58,5 dana tj 23, 5 % kasnije.

Danas se mogu koristiti sjetveni kalendarikoji uzimaju u obzir utjecaj Mjeseca (čak i različita sazviježđa-astrologija!?) za različite vrtne kulture kako bi se dobio što bogatiji urod. Opća pravila iz sjetvenog kalendara su: saditi biljne kulture koje rastu iznad tla kad mjesec raste, dok  biljke koje rastu ispod tla kad mjesec pada. Točnije, saditi špinat, kupus, celer,  salate u prvom tjednu iza  Mlađaka ili Mladog mjeseca, a prije Uštapa ili Punog mjeseca, (točno dva dana prije) saditi paradajz, krastavce, papriku, grah...

Temu održivosti kojoj težimo pokušao sam povezati s pojmovima: sat, dan, vrijeme te s utjecajem Sunca i Mjeseca za maksimalizaciju prinosa uroda (hrane) koje baštinimo iz Zemljinog tla za naš svakodnevni život. Sunce je izvor života koje nas preko sunčanog sata podsjeća na prolaznost i relativnost vremena. To vrijeme smo posudili od nekoga ili čak, štoviše, krademo ga, jer izgubljeno vrijeme ne možemo vratiti natrag.

Literatura:
[1] Zvonimir Jakobović: Leksikon mjernih jedinica,Školska knjiga, Zagreb str 21
[2] Danica 2015,hrvatski katolički kalendar,Hrvatsko književno društvo Sv Jeronima ,Zagreb str. 52.

[3] Adam Hart-Davis; The book of Time, Octopus Publishing  Company 2911 UK str. 104

Peta obljetnica ekovalena

Kralj  pravicom održava  državu,  a ruši je  čovjek koji nameće daće .( Izr.29.4)

 Održivost:  sposobnost biološkog sustava da ostaje raznolik i produktivan tijekom   vremena

Petu obljetnicu  „života“ ekovalen bloga  „slavim“ novim dizajnom bloga.  Zbog ugrađenog alata prevoditelja  blog se  klika i/ili čita u mnogim zemljama . Pokušavao sam se pridržavati, ne baš lako, tekstovima i slikama  zadane teme održivost,  kojom se povezuju  mnogi  pojmovi  iz ekologije,  gospodarstva i onečišćenja okoliša i politike.  Riječi  održivost(i)  nema   u Biblije,  a jedina riječ koja joj je pojmovno  blizu jest  glagol održava.   Pitamo se često,   kako održati  svakodnevni  život,  zaštititi  prirodu i okoliš  u ovom  turbulentnom  vremenu,  tražeći od vladara  pravicu uz minimalne  daće?  Vladari su i demokratska vlast i  kraljevi i feudalci,  kojima se  vjekovima plaćala daća,  bilo u naturi bilo u radnoj snazi ili novcu.  Svjedoci smo  nedostatka pravice i velikih daća u arapskim zemljama, jasno i  kod velikih  država, što  uzrokuje   ratove i  migracije ljudi. Malo  hrvatske povijesti o  migraciji ljudi i daćama ili tlakama  prije 300-400 godina, nije  loše znati, jer  smo svjedoci novih migracija ljudi.

Plavi planet biser u Svemiru

Jedna od najveće  koristi  astronautike je

                                     

                                     Snimku je izradila Sunita Williams po majci Slovenka

snimka   Zemlje   iz svemira,  kojom se svatko može uvjeriti o njezinom izgledu, o divnom biseru u tami Svemira. Realno se vide  mora,  ledenjaci, pustinje i ozelenjeni prostori na kojima postoje različiti uvjeti života. Ljudi su uvijek migrirali prema zelinim prostorima Zemlje,

Ova slika,  mogućnost  komuniciranja sa svima stanovnicima Zemlje, putovanja,  makar i pješice,  svakog  od nas podsjeća,  da smo djeca   Zemlje i obavezuje nas da ju čuvamo. Zbog svega navedenog smatrao sam,  kako pojam održivost može biti okosnica u ekovalen blogu.

Cjelovita ekologija 

Papa Franjo   predlaže da se uvode pojam  cjelovita ekologija  kojom se obuhvaćaju ljudske i društvene dimenzije, kao: ekologiju okoliša, ekonomsku ekologiju,  socijalnu ekologiju. Silna znanja mogu  postati neznanja, ako se  vrijeme, prostor,  fizički .kemijski i biološki procesi promatraju odvojeno. Sve je  oko nas umreženo.

Zamječeni postovi

Izdvojiti ću ili  povezati, neke zamječene  postove, koji su aktualni i danas.

Najpopularniji post je bio o  češnjaku  kojeg  uvozimo iz Kine. Za naše  pretke

je bilo nezamislivo jesti kineski  češnjak, koji je rastao u vrtu kraj kuće.

 Proizvodnja i potrošnja  češnjaka lijepo oslikava kompleksnost  svjetskog  globalizma, zbog kojeg   nestaju neka radna mjesta, bilo u industriji, bilo u poljoprivredi  siromašnih država. Ako  globalna pravila dopuštaju samo uvoz češnjakna na kredit,  a ne i uzgoj češnjaka,  onda se pitajmo gdje smo  izgubili mudrost naših djedova. Počnimo od elementarnih  znanja i iskustava.  Teorija i praksa uzgoja češnjaka u Kini, gdje je poznat već 4000 godina, može se uzeti da je ista kao i kod nas. Broj sunčanih i kišni  dana,  tlo i ljudski rad (eksergija)   mogu se uzeti kako su  približno jednaki. Naime, uzmimo li kako je dnevno globalno zračenje 4 i 5 kWh/m2  od proljeća do jeseni na horizontalnu plohu vrta isto u Zagrebu i u Kini, što je važno za češnjak,  onda će  isto prinosi kretati  od 0,17 kg/ m² do 0,5 kg/m². Zarada je moguća do 2000 €/ha. Kriza će nas prisiljavati da sve više tražimo podatke o prinosima različitih usjeva, ukoliko  će sjemenja biti posijana i ako će niknuti. 

Pokušavao sam sebe i druge motivirati za održivost kroz brigu i odgoj odgovornosti  u mnogim postupcima i potrošnji vezano za okoliš. Navodio sam, neke smjernice  primjernice o izbjegavanju  korištenja  plastičnih vrećica (gdje su logožari?), smanjenju potrošnje  vode,  odvajanju   otpada,  korištenje javnog prijevoza, sadnje  novih stabala, isključivanja električnih trošila kada ih ne koristimo, ponovo korištenje  nekih stvari  umjesto  da ih se odbacuje. Svatko  od nas je dovoljno domišljat i kreativan da to može provesti i da bude dobar gospodar. Biti dobar gospodar znači mnoge pojave oko sebe  opažati ali ih istodobno mjeriti. Konzumerizam kod siromaha je opasna pojava.

Na drugom  mjestu “ popularnosti“ je bio post  koji govori o mjerenju i kojeg držim  važnim za poimanje održivosti.  Što je mjerenje? Mjerenje - skup djelovanja radi određivanja  brojčane vrijednosti  neke  mjerne veličine. Mjerna veličina je volumen vode izražen mjernim jedinicama litrama ili kubnim metrima. Dobro je znati kako ispiranjem WC trošimo  oko 50 litara vode dnevno po stanovniku. Ugradnjom perlatora na slavine može se uštedjeti do 8  kubnih metara vode godišnje. Kontrolirati mjerenjem potrošnju pitke vode,  mnogo se može  učiniti za okoliš i održivost života na Zemlji. Znam,  neki  će reči- zašto da štedim kada se skoro trečina vode izgubi zbog loše vodovodne mreže. 

 Mjerenje je omogućilo da se "homo sapiens" uzdigne tako visoko.” rekao je  slovenski metrolog Avčin. Ili, jedno točno mjerenje je vrijednije od tisuću mišljenja eksperata rekao Murray-admiral US mornarice. Mjerenje, informacija, teorije i naša znanja su povezani pojmovi svugdje pa i kod pojma održivosti.

Na trećem mjestu je   post kojim se  dotiče problematika  iz socijalneekologije a to je vjenčanje i demografska slika našeg društva.

Daj vam Bog od neba rose, od zemlje hrane, od ljudi  poštovanja i od Boga pomilovanja. To su govorili, ili tako su blagoslovili  roditelji svoju  djecu  prije odlaska u crkvu na sklapanje braka. Time se pokušavalo  navoditi  mlade ljude, da se vrate samo malo u prošlost svojih djedova i da pokušaju shvati njihov i svoj  život i  prava bogatstva.  Sadašnje generacije vrlo brzo zaborave svadbene običaje svog kraja i prihvaćaju  moderne trendove,  kakovi se  nude  ponekad preko TV-a i  američkih filmova.  Istinito. Dođe mlada djevojka u drugom stanju u matični ured i kaže:- Ajd sada vi pozovite mojeg dečka, oca mojeg djeteta, da me ženi!?

Na kraju valja istači ,kako je proizvodnja ljudski dobara  jako vezana na  pojam održivosti.

Neposredni  pristup bilo kojem radu počiva na htjenju ili motivaciji, koji je lijepo oblikovan u španjolskoj poslovici: više uradi onaj koji hoće,  nego onaj koji može. Onaj tko teži k stvaralaštvu,  ili    nekom poslu, čiji  je krajnji cilj produkt , taj mora prvo htjeti , a tek onda uključiti  neka znanja  i vještine. Kako sam se bavio razvojem proizvoda „izvukao “ sam iz nekoliko priručnika o stvaranju produkta, kao uzorak, stotinjak  riječi, natuknica,  pojmova koje se najviše koriste u stvaralaštvu. .  Od tih stotinjak riječi prema  Paretovom pravilu „80/20“   postoji dvadeset učestali riječi (20%), koje   nose  80% informacija o dotičnom pojmu. Redom, navedeni pojmovi po učestalosti su: 1.proizvod,  2.analiza, 3.proces, 4.red, 5.plan, 6.ispitivanja,  7.koncept,  8.procijena,  9.stvaranje (generiranje) ideja, 10.materija, 11.informacija, 12.pokus,  13.odrediti, 14.funkcija, 15.istraživanje, 16.specifikacija, 17.potreba, 18.tržište, 19.pravo,  20. trošak.

 

 Zašto sam se osudio postati bloger?

Primao sam različite kritike,  primjerice o prevelikoj duljini teksta za format  bloga, o stilu pisanja o pravopisnim greškama. U jednom drugom blogu  na moj komentar o potrebi povećanja energetske učinkovitost ugradbom toplinskih fasada,  dobio sam epitet „ekofašista“. Naime,  čovjek koji je  podstanar  tvrdi, kako država daje poticaje ljudima, koji imaju vile, za ugradbu  toplinskih  fasada, a ne  pomaže  podstanarima da steknu krov nad glavom. Gdje je tu pravica? 

Živio sam kao djete na selu, gdje nije bilo još  električne struje, gdje se tkala odjeća od konoplje i pravile cipele od kože krave,  koju sam čuvao kao pastir na pašnjaku, Završio sam studij tehničkih znanosti i radio 43 godine u industriji. Kroz moja stečena iskustva svjedočim i potičem čitaoce  ekovalena da uvijek i svugdje pokušaju održivo djelovati  

.

Koza i požari

Za vrijeme ovogodišnjih požara u Dalmaciji  u jednoj TV emisiji,  pilot koji je avionom Canader  gasio   požare je rekao:“ Kada prođu ovi požari,  onda  se mora žurno  postaviti  strategija za sprečavanje,  nadziranje i gašenje požara“. Takva strategija s planiranim aktivnostima mora uzeti mnoge mogučnosti za sprečavanje i gašenje požara.  Često se čuju  razgovori,  kako je jedan od uzroka požara  gusto raslinje i trava  koje se lako  zapale. Nekad su to pasle i brstile koze. Je li jedno od mnogih rješenje za smanjivanje nastanka požara  vraćanja koza u te kršne krajeve?  Koza je biljojed, preživar koja je rasprostranjena po čitavom svijetu, a krški oskudni tereni Dalmacije joj odgovaraju za život. Dakle održivi uzgoj koza je moguć u Dalmaciji! Zašto koza nema ili zašto su istrijebljene?  To je  žalosna priča. Poslije drugog svjetskog rata 1947. zakonom su koze zabranjene,  iz  čudnih razloga, a jedan koji je naveden jest;  koza je  štetna domaća  životinja, jer uništava  šume. Koza je bila hranilica sirotinje „krava siromaha“,  koju su tada ljudi skrivali u pojatama u  šumi kako ih mililicija ne bi ubila. Oni koji su se protivili  toj zakonskoj naredbi bili su kažnjeni do godinu dana zatvorom. Mnogi ljudi  su se morali iseliti zbog uništenja koza iz svojih  životnih prostora. Koza se hrani najoskudnijom hranom, brstom i pašom. Kozarstvo kao grana stočarstva nije za podcjenjivanje. Zabilježeno je kako se sredinom XIX stoljeća u Dalmaciji uzgajalo 427000 koza, dok je 1954  ostala bez koza, iako su ovdje domestificirane  još od  vremena Ilira.                         Koza   pase travu  i brsti drveće  U to vrijeme Grčka je imala 5 milijuna, a i Španjolska 3,3 milijuna koza. Danas  postoji preko 900 milijuna koza u svijetu. Grubi statistički omjeri  vrsta životinja u   svjetskom stočarstvu su:  na svaku  kozu dolazi  brojčano  2, 5 kom. ovaca,  oko 4 kom. krava, 1,5 kom. svinja. Globalno gledano  omjer 7:1 je između ljudi i koza. U ljetopisu DZS- Državnog zavoda za statistiku nema podataka koliko imamo danas koza u RH. Postoje podaci za ovce,  dok su se koze izgleda zagubile negdje u statistici,  iako su naslikane na hrvatskom grbu,  što predstavlja Istru. Procjena je kako ima  oko 50000 koza u RH.  Još postoji  uzgoj   naših  stari hrvatskih  pasmina koza i to Dinarske  šarene koze od 7600 komada i Hrvatske bijele koze  oko 1700 komada, što je  zabilježeno 2002 godine.  Danas  postoje različite pasmine koza,  koje se uzgajaju prema potrebama  ljudi , klimi i ostalim ekonomskim parametrima. U Balkanskim zemljama   se gajila ranije pretežno brdska koza, koja se hrani po područjima  gdje ostale  životinje ne mogu opstati zbog siromašne ispaše. Od vajkada su koze vezane uz  život čovjeka. U  Pjesmi nad pjesmama (biblija) zaručnik veliča ljepotu svoje zaručnice: Kako si  lijepa prijateljice moja, kako si lijepa,... kosa ti je ko stado koza. Više o kozarstvu i  pasminama koza te isplativosti uzgoja vidi na ovoj stanici:http://www.gospodarski.hr/Publication/2014/13-14/isplativost-uzgoja-koza-2/8030#.VccgEFXauSo.  Najveći prirast u  stočarstvu bilježi se od 2005 godine u USA baš kod uzgoja koza. Koza daje nekoliko litara mlijeka dnevno i ako se preračuna njezina masa 40-50 kg  onda je kozje mlijeko  rentabilnije od kravljeg mlijeka, računato prema količini hranjiva i dobivenog mlijeka. Koza dnevno daje oko 2 litre mlijeka  što odgovora kravi, koja daje 20 litara ali u oba slučaja s dobrom prehranom. I koza doji na gubicu, znaju reći ljudi kao mudrost. No, koza daje i meso i tkaninu zvanu kostret. Kozja koža je bila  u staro doba podobna za pisanje, na kojoj su ostali sačuvani  važni povijesni za  čovječanstvo dokumenti .  Kozje mlijeko je manje alergično nego kravlje i obično ga brižne majka nabavljaju za svoju djecu koja su boležljiva. Sanska koza koja je uzgojene u doline rijeke Saane ( po kojoj je i ime dobila)  u Švcarskoj ima  mliječnost iznosi 650 kg s 3,5% masti u laktacionom periodu od 270 dana. Rekordi mliječnosti iznose u 365 dana od 1880 kg u USA. No vratimo se brštenju drveća  koja je dio prehrane koze. Koza se može uzgajati nomadski polunomadski u staji ili  privezana uz  štap.  Ograđeni pašnjaci također su jedno od rješenja.Svakako treba  čovjek biti blizu tog uzgoja koza, jer je paša jedan od glavni faktor zdrave  ishrane koza. Jedan  čovjek može uzgajati od 10 do 90 koza ovisno o terenu i ostalim elementima kao  što su voda i ispaša i ostalih pomoći zajednice i obitelji. Vratimo se na problem različitog  gustog raslinja koje raste  na terenima uz  more  koje je uzrok lakog nastanka i   širenja požara.  Sunce sjaji  približno istom snagom sa globalnim sunčevim zračenjem godišnje od 1400 kWh/m2 na tla ili zemljišta RH ali  će se samo  od  2 do 3  kWh/m2 pretvoriti u ugljik C biomase . Fotosintezom (sunce,  voda, tlo) izrast  će  godišnje različita količina biomase (trave ili  šumskog raslinja) ovisno radi li se o livadskom močvarnim tlima ili  golom kršu. Kod travnjaka (livade i pašnjaci) dobit  će se oko 0,24 kg/m2 godišnje biomase ili trave . Kod kršnog tla   će se  dobiti samo oko 70-350  kg /ha tj min.  0,007 kg/m2 različitih biljni vrsta.  Ishrana  koza, jaradi žive vage  40 kg iznosi  od 2 do 5  kg/d  hranjiva. Grubo računato jedna koza bi za 35 do 70  dana pojela biomase  što se dobiva  fotosintezom na  jednom  hektaru kršnog tla. Znači jedna koza traži za svoj  život više hektara za ispašu  na kršnom tlu. Prije pisanja ovog posta posjetio sam veterinarku Anu Galetić  koja drži oko 80  koza u   Slapnici kraj Smerovišča. Proveo sam čak neko vrijeme na paši s tim kozama po relativnom  napuštenim brdskim livadama i gušticima . Gđa. Ana tvrdi; kako koza ne ostavlja pustoš iz sebe. Koza ostavlja list na mladom stablu i neće uništit raslinje kroz koje se kreće pase i brsti.. Ali ako se uzgaja koza blizu naselja, onda „prijeti opasnost“ da „uleti“ u susjedni vrt ili njivu i pojede recimao kupus ili ruže . Koze pasu i  brste skoro sve raslinje pa čak  koprivu. Koze se mogu držati na   kršnom tlu  kao divlja stada, tvrdi Ana, koja  bi se  brojačano ekološki uravnotežila  prema količini raslinja koje izraste. Koza kada pase treba vrlo malo vode ,budući da trava sadrži vodu. Ako bi koza „podivljala „ pustimo  ju da  živi bez pažnje  čovjeka, onda imamo istu situaciju kao što je s divljim svinjama na otoku Krku. Povremeno bi trebali tada  lovci održavati  brojnost koza na terenu. Recimo, da ipak  čovjek mora biti uz te (divlje!) koze koje štite teren od požara, onda se tzv.  renđeri, lovci i čuvari terena pretvore s mobitelima kao  „narodna garda“ koja kontrolira prostor recimo od piromana. Za vrijeme Austrougarske carevine moj djeda Franjo  je bio odgovoran za straže koje su noću i danju pazile na došljake ili domaće  ljude  recimo kradljivaca usijeva. Mogu li ove  ideje, ili koncepti biti neka mogučnost u  stvaranju strategije  koju spominje pilot Canadera? Poznato je kako postoje dobre i loše strategije, a razlika između njih je  koliko ima inercije i entropije u društvu koje  teži k nekom  vrijednom cilju. To tvrdi Richard Rumelt u  svojoj knjizi : GOOD STRATEGY , BAD STRATEGY. Zamišljam turistu  koji jede  kozji sir  i paradajz  dakako pije vino  (sve domaće) bez straha da  će buknuti požar. O razvoju kozarstva u  Istri i pašnjacima vidi više. http://www.glasistre.hr/vijesti/pula_istra/zadruga-dva-roga-zeli-pokrenuti-stocarstvo-u-istri-369829   ili o  festivalu sira http://www.festivalsira.com/   te sufinaciranje sajma  sireva http://www.istra-istria.hr/fileadmin/dokumenti/novosti/Akti_zupana/2014/08/08-31.pdf ..

Skrb pape Franje za okoliš

Čuvaj Zemlju koja te hrani,/Koja ti daje život i dom,/Čuvaj tu kuglu

Zeleno-plavu i bit ćeš sretan,/Sretna na njoj.

Papa Franjo objavio je encikliku, s naslovom“Laudato si’” "Hvaljen budi"s porukom  koju zrači i ova kitice   himne eko-skupina.  Nju me je naučila   naša unuka prvoškolac Kaja, koja ju je  pjevala zajedno sa ostalom djecom u vrtiću "Vjeverica“.

Poruka enciklike (45000 riječi, 80 str.) govori o  ekološko-socijalno-ekonomskim problemima današnjice,  navodeći moralna i fizička    onečišćenja (zagađenja)  koje  čovjek  čini na Zemlji. Papa je moralni uzor, pa je ova enciklika s pod naslovom  "skrb za zajednički dom" uzorak smjernica  za poticanje aktivnosti, ozdravljenja   i zaštite okoliša.  Naime, ranije  papinske enciklike bile su namijenjene pretežno za rimo- katolike, dok ova nosi  poruku za ljude,  koji prihvaćaju norme i  načela kršćanskih  religija  različitih konfesija  (katolicizam, protestantizam, pravoslavlje, monofizitizam, nestorijanizam), te za  ljude  inih svjetskih religija i svjetonazora.

Naslov "Hvaljen budi" uzeta je iz  pjesme (himan) ."Pohvale  stvorenjima" od Svetog Franje Asiškoga, koji je živio prije više od  sedamsto   godina. Nasumce izvučene kitica iz te pjesme glase: Hvaljen budi Gospodine moj,.zbog sestre naše majke Zemlje./Ona nas hrani i nosi /i rodi svakovrsnim plodom šarenim  cvijećem i travom.

Enciklika je razdijeljena na  šest poglavlja. U prvom poglavlju Papa Franjo se pita  što se to događa u našem zajedničkom domu. Navodi već poznate stvari kao  što su: onečišćenja (zagađenja) okoliša, probleme vode, siromaštva i globalne nejednakosti,  klimatskih promjena,  gubitka bio-raznolikosti i otpad. Čovjek je stvorio kulturu odbacivanja,  što sve skupa  stvara opadanje kvalitete ljudskog  života i raspad društva. Navodi   se  primjerice prekomjerno korištenje fosilnih goriva za grijane. 

Klima uređaji na fasadi  građevnog fakulteta

Danas se  uz grijanje mora spomenuti i hlađenje zgrada. Uređaji za klimatizaciju prostorija troše godišnje od 800 do 1100 kWh    električne energije po domaćinstvu. Zbog toga EU- smjernice nalažu Španjolcima,  Francuzima , Talijanima,  Grcima pa  sada i nama,  smanjenje  upotrebe tih aparata, jer se više struje troši u ljeti nego zimi. Ovo s hlađenjem sam dopisao, kako bi ilustrirao  slikom koju prilažem. Nije  čovjeku dopušteno da  iscrpljuje i onečišćuje Zemlju, kako bi imao i ljeti i  zimi + 20 ⁰C u  prostorima zgrada. Postoje različite  energetsko jeftinije  metode stvaranja toplinske ugode.

U drugom  poglavlju navode se mnoge mudrosti iz Biblije koje se tiču savršenstva  života na Zemlji koje je stvorio Stvoritelj. Jednostavnu poruka  upućuje papa Franjo: „Mi nismo Bog i   Zemlju moramo  čuvati  koja nam je dana na upravljanje“.Postoje i postojat će kritike na ovu encikliku,  koje se mogu svesti na  rečenicu: Pa nebu nam papa „držal“ prodike o životu na Zemlji, neka se on bavi samo religijom. Za  potvrdu svojih stajališta papa citira stajališta šesnaest biskupskih konferencija. Da bi se ljude uvjerilo u   savršenstvo života na Zemlji i misterij svemira,  mora  spoznati  ljudski um,  nedokučivi broj  procesa,  koji su vođeni nekim redom,  da imamo travu, životinje i da smo mi na vrhu te piramide. Veliki  naš fizičar isusovac Ruđer Bošković ovako definira u "Teoriji prirodne  filozofije" tajnu stvaranja života na Zemlji : Koliko li je znanja  bilo potrebno da bi se oblikovao jedan jedini list? Kolika je  dalekovidnost bila potrebna da bi se bezbrojna gibanja, koja traju kroz vjekove i koja su tako tijesno povezana s ostalim gibanjima,  dovela sve pojedine čestice materije dotle,  da konačno u onom određenom vremenu proizvedu list određene vlastite zakrivljenosti.Danas znamo, kako  list razlaže vodu na kisik i vodik pomoću fotosinteze na  300 K, za što je inače potrebna tehnologija za toplinsku razgradnju s temperaturom od 5000 K. Zbog toga valja sa dubokim poštovanjem pristupiti svakom listu, kako bi se formirala svijest oko brige za okoliš.

Kada je pitanje  „očuvanje doma“ onda ne bi smjelo biti podjela između ljudi različitih svjetonazora. U mnogim  ljudskim svjetonazorima  ne priznaje  se Stvoritelj,  što ne treba  biti prepreka  u dijagnosticiranju i liječenju  bolesti, koju su ljudi nanijeli  okolišu.

U tekstu Alberta Einsteina:“Znanost i religija“ piše: „Znanost može odrediti  što jest, ali ne i što bi trebalo biti, a i dalje su nužni raznorazni sudovi koji ostaju izvan njezina područja. Religija se, s druge strane, bavi samo procjenama čovjekovih misli i ,djelovanja i ne može opravdano govoriti o činjenicama i vezama među činjenicama. Iako su područja kojima se bave   religija i znanost tako jasno odijeljena, između njih  ipak postoji snažna recipročna povezanost i međuovisnost. Tu  ćemo situaciju najlakše dočarati jednom slikom: znanost je bez religije slaba i nemoćna; religija je bez znanosti slijepa“.

 Zato, navodi papa,  znanost i religija, sa svojim prepoznatljivim pristupima razumijevanja  stvarnosti, mogu ući u plodonosan i intenzivan dijalog za skrb  majke Zemlje. Postoje različite opstrukcije sa stavovima u rasponu od poricanja ekoloških problema do ravnodušnosti, nonšalantnost i slijepog povjerenje u dostupna tehnička rješenja.

 U trećem poglavlju papa Franjo uočava ljudske uzroke ekološke krize. On kaže kako se ne čuje krik prirode jer se ne čuje niti plač siromaha i nerođenog djeteta. Papa Franjo hvali mnoge koristi, koje je donijela tehnologija, strojevi, elektrifikacija, računala i   bio tehnologija. Tehnologija je kreativnost i snaga. No, drugi pogled na stvarnost uvjerava nas o putu u   krivom  smjeru, ako  globalizaciju  i tehnologiju uzimamo kao jedini lijek.  Nema prave ekologije bez ispravne antropologije.U tom poglavlju navode se mnoga zla koje potječu od  čovjeka. Ne spominju se  zli našeg svijeta kao što pokvarenost, bezakonje, nemoral, kojih je bilo uvijek, nego suvremena  zla, koja se baziraju na skrivenim  željama   vrlo bogatih država, da se zarobe ostale narode osobito njihova prirodna bogatstva. Danas  prevladava svjetonazor  (antropocentrizam) kako je čovjek   mjera svega,  ali  s druge strane valja upitati: kako mjeriti  pohlepu čovjeka? Enciklika ukazuje na  ljudsku pohlepu  koja gazi sve što je "živo" na zemlji, samo da sebe zadovolji.

Kada smo bili djeca i kada bi pronašli  ptičje gnijezdo s jajima, onda bi uzeli jaja i kriomice  ih stavili nekome u  džep pa se smijali, kada su se ta jaja polupala u džepu. Bila je  to naša opaka dječja igra. Čovjeku nije dozvoljeno protjerati čovjeka iz svojeg staništa, pa  čak mu niti ne oduzeti posao. Slikovito  u enciklici se te pojave navode,  kako se  ne smije  potjerati  pticu iz gnijezda kada sjedi na jajima. Čovjeku je dano da gospodari, ali ne da  uništava  biosferu sa svojom tehnosferom. Prava su rješenja u samo ograničavanju, a ona su nedostupna, ako na sebe gledamo kao na autonomne subjekte ili ako smo vođeni samoljubljem, a ne Bogom.

Ujedno nas papa uči suzdržanosti naspram nadmene vjere modernog čovjeka, kojemu je sve raspoloživo i rješivo, a koji odbija uvidjeti kako je ljudsko i etičko propadanje usko vezano uz propadanje okoliša. Nasuprot takvim propustima, papa Franjo povezuje stanje siromašnih dijelova svijeta s krhkošću planeta te u varijantama ponavlja svoj dubinski uvid: sve je povezano. Neki ljudi od  svjetskog utjecaja tvrde, kako  će  trenutna ekonomija i tehnologija riješiti sve probleme okoliša, a probleme globalne gladi i siromaštva će se riješiti jednostavno rastom tržišta.

Nestanak kulture može biti jednako ozbiljan, ili čak i više ozbiljniji, nego nestanak  nekih vrsta biljaka ili životinja. Nametanje dominantnog načina života povezanog s jednim oblikom proizvodnje, može biti jednako štetna kao i mijenjanja ekosustava. Tehnokratska paradigma također ima tendenciju dominirati ekonomskim i političkim životom. Gospodarstvo olako  prihvaća svaki napredak u tehnologiji s pogledom na dobit  ili profit, bez brige za  potencijalno negativne utjecaja na ljudska bića. Financije (banke) svojim računima lome realno gospodarstvo. Lekcije iz globalne financijske krize nismo još asimilirali.

Moram dodati  pojam tzv. „Josipov pfenning“ u ovaj komentar  papine enciklike,  koji slikovito objašnjava aktualni  problem dužničkog ropstva,  apsurdnost  povećanja duga, koji se temelji na  novcu i kamatama. Izračunato je, da bi u vrijeme Kristova rođenja jedan uloženi pfening uz 5% kamata donio 1446. godine vrijednost  zlatne kugle  kao Zemlja. Dalje 1990. taj dug bi narastao na vrijednost od 134 mlrd. zlatnih Zemljinih kugla. U Bibliji (Pnz 23.20) piše;.. ne traži kamate od svog brata niti kamate za novac... U  općoj molitvi „Oče naš“ stoji... „“otpusti nam duge naše kao  što i mi otpuštamo dužnicima našim...“Danas cijeli svijet govori o problemu  financijskog dugovanja!?Pogledajte rang listu banaka u svijetu!! kako bi se uvjerili tko vodi igru.

U  četvrtom poglavlju papa uvodi pojam integralne ekologije koja je ključna riječ  čitave enciklike. Naime „sve je povezano“  u kvaliteti svakodnevnog života od prijevoza i stanovanja,  što je utkano u relacije  pojedinac-društvo-okoliš. Ljudi moraju spoznati temeljno načelo općeg dobra i međugenaracijske pravednosti.

U petom poglavlju papa poziva na pošten transparentan dijalog o okolišu na svjetskoj razini. Taj dijalog mora biti  realni dijalog između politike i gospodarstva, dijalog među religijama i religije  i znanosti. Načelo maksimizacije profita ne smije biti načelo,  koje bi  se moralo poštivati u  tim dijalozima. Etičkim se može smatrati samo ono gospodarenje, kada se jasno predoče  ljudima svih uzrasta i obrazovanja  socijalne i ekološki troškove.   Navodi  pozitivan pristup kod adaptacija zgrada u pogledu veće energetske učinkovitosti. Papa se bori i za zaštitu malih  proizvođača i poljoprivrednika.

U posljednjem  poglavlju papa Franjo  se  vraća najvažnijem, a to je odgoj za ekologiju i  ekološku duhovnost. Dobar primjer i zahvalnost valja uputiti tetama u vrtićima, gdje djecu  uče   ekološke pjesmice koju sam naveo na početku. Te pjesmice slične  su  molitvama ( za neke to mogu biti mantre) koje papa navodi na kraju svoje enciklike.