Izazovni naslov i tekst Marka Biočine, koji tvrdi u "večernjaku" kako je veličanje poljoprivrede slijepa ulica.
Pitomi kraj iza Zagrebačke gore,klasičan je hrvatski krajolik. Snimka:Fotozadruga. Snimljeno prije 80 godina. Molim, ako je moguće, revnosnog čitaoca, mojeg bloga, neka mi javi u komentaru mjesto odakle je ovo snimljeno, kako bi se vidjela promjena krajolika!
Moj odgovor koji je obljavljen u "večernjaku" u srijedu 13. svibnja 2015. na tvrdnju kolumniste v.l. pročitajte dolje:
Na ovu tvrdnju odgovorio bih hrvatskom poslovicom: „Ako je na stolu malo kruha, drži svoj u ruci“.
Kada sam pročitao tekst, onda sam sjetio jedne šaljive zgode, kojom se opisivalo nekog lijenog seljaka ili poljodjelca ili vinogradara. Dođe u proljeće taj vinogradar u vinograd i kaže- trebalo bi ovaj vinograd okopati- i otiđe. Dođe drugi put i opet kaže- trebalo bi orezati lozu- i otiđe. Treći puta, kada se loza morala prskati protiv štetočina, ponovi se ista scena, što dovodi na kraju da u jeseni nema berbe .
Ova zgoda je slična dijelu teksta u kolumni: „Plodna zemlja, povoljna klima ,obilje vode, značajni su resurs Hrvatske , a resursi bi trebali biti iskorišteni“. Biočina dalje skreće u „drugu ulicu“ na kraju teksta i zaključuje: „Slikovita zabluda već desetljećima zamagljuje nam stratešku viziju potrebnu da bismo napredovali u onome, što jedino može osigurati dugoročni održivi rast hrvatske ekonomije -modernim tehnološkim industrijama i uslužnim djelatnostima visoke dodane vrijednosti, utemeljenim na poduzetnosti i visokoj razini obrazovanja hrvatskih građana“. Složit ćemo se kako rješenje ovog zaključka traži „visoku matematiku“ a čitavo društvo ne proizvodi dostatno „kruha našeg svagdanjeg“ slično lijenom poljodjelcu , koji bježi od „elementarne matematike“ potrebne za rad u vinogradu. Slažem se s onom tvrdnjom kolumniste , kako je suludo tvrditi da Slavonija može prehraniti pola Europe, a slična je tvrdnji naših susjeda kako Vojvodina mora biti bašta Europe.
Gospodin Biočina uspoređuje statističke podatke o minimalnom udjelu poljoprivrede od nekoliko posto u BDP u OECD razvijenim ekonomskim zemljama i u RH, pa zato i ne treba biti to glavna briga društva. Po mojem poimanju ta tvrdnja također vodi u slijepu ulicu tj. stvara opću zabludu. Poljoprivreda je osnovna ljudska djelatnost, koja je slična izvoru rijeke na čijem toku su osnovane ostale ljudske životne djelatnosti . Uzmimo samo litru mlijeka i traktor , pa neka se onda pobroje svi ljudi koji su vezani na poljoprivredu, primjerice mehaničari, koji popravljaju traktore ili koji servisiraju „mlijekomat“ na kojem kupujem domaće mlijeko, pa će postoci i značaj statistike oko poljoprivrede biti drugačiji.
Prije 35 godina kupio sam knjigu koju je napisao poznati ekonomist E.F. Schumacher „Small is beautiful“ - Malo je lijepo. Schumacher navodi kako u proizvodnji hrane ne može biti jedino mjerilo uspješnost i profit kao u industriji , već prije svega valja težiti zdravoj hrani, očuvanju tla, ljepoti i skladnosti čovjeka s prirodom. Kaže, kako još nije uzgojena krava (važna i za gnoj stajnjak ) koja se može hraniti samo pet dana tjedno i onda „ištekati iz utičnice“. Međunarodna organizacija IFOAM koja podupire organsku poljoprivredu, također teži načelima vezanim uz zdravlje, ekologiju, pravičnost i zaštitu sela. Definicija organske poljoprivrede glasi - to je sustav proizvodnje, koji održava zdravlje tla, ekosustava i ljudi. Oslanja se na ekološke procese, biološku raznolikost i cikluse prilagođene lokalnim uvjetima, a ne na primjenu problematičnih materijala i postupaka s neželjenim efektima. Organska poljoprivreda kombinira tradiciju, inovacije i znanost u korist zajedničkog okoliša, promicanja pravičnih odnosa i dobru kvalitetu života za sve ljude. Nije lako ova opažanja oko poljoprivrede opisati statističkim podacima.
Kada ovo pišem sjećam se, kako su prošle ili pred prošle godine mljekari uzaludno protestirali pred Ministarstvom poljoprivrede. Mljekari su tražili poticaje za mlijeko do cijene 4,05 kuna za litru, dok cijena u Nizozemskoj iznosi 0,11 do 0,22 € po litri mlijeka. Naši mljekari su uzeli kredite od EU- banaka, koje ne mogu otplaćivati, jer mljekari iz EU dovoze k nama cisternama svoje jeftino mlijeko a društvo ih ne pomaže. To mlijeko potječe od specijalno genetski uzgojenih krava, s vimenima do poda, koje daju dnevno od 20 do 40 litara mlijeka. Visina državnih poticaja EU- mljekarima je veliko i dugo se već primjenjuje. Usput rečeno EU mljekari također prosvjeduju u svojim državama.
Valja napomenuti, kako je održivi razvoj, koji se često puta spominje kao poštapalica u političkim govorima i novinskim tekstovima, zapravo inovacija, koja se sastoji od pet kategorija: štednja roba široke potrošnje, smanjenje i učinkovita uporaba ili iskorištenja različitih izvora sirovina, recikliranje i oporaba materijala.
Gospodin Biočina tvrdi kako god povećali dodane vrijednosti u poljoprivrednoj proizvodnji nećemo time moći servisirati dug. No, preokrenimo gledanje u drugom smjeru , jesmo li se trebali zadužiti ili jesmo li mogli štedjeti primjerice na mobilnim telefonima? U nas je 2014. prodano 924 tisuća pametnih telefona u vrijednosti 2,38 milijardi kuna, što je rast od 27% u odnosu na 2013. godinu. S tog kraja gledanja, najveći broj ovrha otpada na vjerovnike tele-operatere, kojima je ključni dio rasta prihoda od mobilnog Interneta. Moja teza: Štedimo na troškovima za pametne telefone u korist povećanje cijena mlijeka i kruha, kako bi rasla zaposlenost i povećavao bi se BDP a gradijent zaduživanja bi se smanjivao.
Poljoprivreda široko objedinjuje aktivnosti mnogih članova društva od sirovine „domaće trave i tla“ i „domaćeg sunca“ do hrane na stolu , koji se ne može samo zbog malih postotaka u statistici „pospremiti pod tepih“ i reći: nemojmo tražiti spas od poljoprivrede. Priznajmo činjenicu, kada mljekar zaveže kravu za jasle, onda i sebe zaveže 365 dana u godini za te jasle , a to nije poštapalica.
eko bloger Josip Kumerički