a mudrost je u onih koji primaju savjet (Izr. 13.10)
Valja napomenuti
kako je održivi razvoj koji se često
spominje u dnevno-političkim govorima,
zapravo inovacija, koja se sastoji od pet kategorija: štednja roba široke
potrošnje, smanjenje i učinkovita
uporaba i iskorištenja različitih izvora energije, sirovina, recikliranje i
oporaba materijala.
Poznata je enciklopedijska
definicija da je za realizaciju proizvodnje ljudskih potrošnih i kapitalnih dobara potrebno pet M-elemenata, a to su: men
- čovjek, machines - strojevi, methods - metode, materials - materijali i money – novac. U svakom od tih elemenata
valja tražiti klice inovativnosti ili stvaralaštva i poduzetništva, a osobito ako se radi o održivoj proizvodnji .
Želi li se
proizvoditi bilo što, pučki rečeno od „igle do lokomotive“ mora se imati stalno
na pameti kako valja učinkovito stremiti cilju (raditi stvar dobro) i djelotvorno
(raditi pravu stvar).
Od više inovacijskipostupnika koje sam pronalazio u svom
sam radu najviše primjenjivao ovaj: 1. Otkrivanje ideje i kreativnosti; 2. Prikupljanje informacija o
potrebama; 3. Prikupljanje informacija o tehnologiji; 4. Izrada prognoze; 5.
Izobrazba, edukacija; 6. Studiranje izvodljivosti i podobnost;, 7. Formiranje
projekta ili zadatka; 8. Obrada preliminarnih planova 9. Obrada i analize
troškova; 10. Dizajn proizvoda. 11. Procjena funkcionalnosti i pouzdanosti; 12.
Provedba pokusa, proračuni; 13. Dokazivanje kvalitete proizvoda; 14. Pokusna
proizvodnja; 15. Zaštita industrijskog vlasništva; 16. Ispitivanje reakcije
tržišta; 17. Najava proizvoda; 18. Proizvodnja; 19. Poboljšavanje proizvoda; 20. Povlačenje proizvoda iz proizvodnje i
tržišta.[i]
Dobro je uzeti u stvaralaštvu koncept „inovacijskog lanca“ jer lanac je čvrst,
koliko je čvrsta njegova najslabija karika. Najslabija karika naziva se često i
„
inovacijska rupa“. „Inovacijskom rupom“ ili najslabijom karikom prekida se odvijanje inovacijskih procesa tj
lanac puca.
Moje iskustvo je kako je često uočljiva inovacijska rupa nepravilan
pristup kreativnom razmišljanju.[ii] Bez ideja nema niti inovacija.
Treba zastati već
na prvoj karici.“otkrivanje ideja i kreativnosti“ koju kod djece stvaraju i
jačaju roditelji, pedagozi, učitelji... a
kod radnika upravitelji. Pitanje je, kako stalno poticati kreativnost kod
djece i ljudi u radnim sredinama i u svakodnevnom životu? Taj zahtjev je sve
traženije jer se moraju proizvoditi eko –proizvodi ili „zeleni „ green
proizvodi.
Kad bi postojao
neki integralni predmet pod nazivom inovacija proizvoda - mada se na nekim fakultetima studenti
djelomice upoznaju s pojedinim karikama inovacijskog lanca - na prvim
stranicama udžbenika trebalo bi ispisati barem pedesetak tzv. killer-fraza odnosno ubojitih riječi
kojima se uništavaju tuđe ideje. Primjerice - to bi koštalo previše,
mi nemamo za to vremena, ljudi to nikada neće kupovati. Direktor IBM je
rekao poslije drugog svjetskog rata kako se za računala ne može u čitavom svijetu pronaći više od pet
mušterija. Ili,
računalo ne bi moglo biti lakše od 1,5 tona . Veliki umovi su također uništavali ideje sa killer frazama. Dobar upravitelj zna da od zaposlenika ne treba samo koristi ruke nego i glavu. Nije dobra praksa: "Ja mislim a ti si ovdje da radiš".
Za svako područje ljudske aktivnosti postoje neka načela, pa tako i za
kreativno razmišljanje postoje načela kreativnosti. Prvo
načelo oslobađanja kreativnosti jest ukinuti ubojite fraze kojima se ubijaju
novo stvorene ideje. Kad ih čujete, odmah pomišljate kako su neke ideje potpuno
lude, no nikad se ne zna kamo će vas luda ideja odvući. To možemo objasniti
primjerom: šumar mladu šumu ne čisti odmah, već pušta stabljike da narastu, jer se tek onda vidi
koje će drvo biti snažnije. Zato se ovo načelo može dopuniti pravilom kako ne
valja odmah prosuđivati netom stvorenu ideju.
Ne valja čekati da
vam ideja padne na pamet, treba ih sustavno proizvoditi i otkrivati. Želite li
riješiti problem nekog pogona ili proizvoda, u generiranje ideja za rješavanje
problema uključite sve - od radnika do iskusnog stručnjaka. Svatko od njih ima
mrvicu kreativnosti, a njihov doprinos rješavanju problema zna iznenaditi. Na primjer,
pitanje je li problem nov ili učestao vrijedi u svakoj prilici. Rađanje ili
otkrivanje ideja odvija se po različitim postupnicima ili metodama. Metode mogu biti intuitivne, na primjer „brainstorming“
- oluja mozgova, odnosno Osbornov upitnik[iii]
ili logička analiza patenata npr.TRIZ[iv]
- te traženje ideja po različitim katalozi, aksiomi. Logičan način mišljenja odvesti će vas od točke A do točke B , ali maštovitost, intuitivnost vas vodi u nove prostore mišljenja.
Jedna od najpoznatijih intuitivnih metoda je brainstorming. Intuitivne zig-zag metode iskorišćuju tzv. lateralno razmišljanje[v] i mogu se opisati drugim načelom kreativnosti koje glasi: kad rješavate problem razmišljajte i o onim stvarima, pojmovima i idejama koje nemaju s njim nikakvu izravnu vezu. Možete uključiti i nekoliko pravila – „24“, „25“ koja pospješuju kreativnost. Pravilo 24 upućuje: imajte uza se notes danju i noću zapisujte sve ideje koje nam padnu na pamet. Kad noću budni prevrćete neku ideju, ustanite i odmah je zapišite, jer ujutro ćete se samo maglovito prisjećati što vas je noću zaokupljalo. Da riješite neki ozbiljniji problem treba sakupiti barem 25 ideja. Tu je najbolji brainstorming. Pozovite na sastanak grupu ljudi( razina obrazovanja nije bitna) različitih zvanja i stručnosti uz obvezno objašnjenje razloga i teme sastanka. Na početku ih upoznajte s osnovnim pravilima generiranja ideja, pri čemu je jedna od najvažnijih uputa zabrana brzoplete kritike iznesenih prijedloga. Osobni stav ili kritika ne smije se izražavati grimasama, mimikom niti slijeganjem ramenima. Sudionici svoje ideje zapisuju na papir, a potom ih svi zajedno dopunjuju. Svi imaju potpunu slobodu i neometan tok misli.
Jedna od najpoznatijih intuitivnih metoda je brainstorming. Intuitivne zig-zag metode iskorišćuju tzv. lateralno razmišljanje[v] i mogu se opisati drugim načelom kreativnosti koje glasi: kad rješavate problem razmišljajte i o onim stvarima, pojmovima i idejama koje nemaju s njim nikakvu izravnu vezu. Možete uključiti i nekoliko pravila – „24“, „25“ koja pospješuju kreativnost. Pravilo 24 upućuje: imajte uza se notes danju i noću zapisujte sve ideje koje nam padnu na pamet. Kad noću budni prevrćete neku ideju, ustanite i odmah je zapišite, jer ujutro ćete se samo maglovito prisjećati što vas je noću zaokupljalo. Da riješite neki ozbiljniji problem treba sakupiti barem 25 ideja. Tu je najbolji brainstorming. Pozovite na sastanak grupu ljudi( razina obrazovanja nije bitna) različitih zvanja i stručnosti uz obvezno objašnjenje razloga i teme sastanka. Na početku ih upoznajte s osnovnim pravilima generiranja ideja, pri čemu je jedna od najvažnijih uputa zabrana brzoplete kritike iznesenih prijedloga. Osobni stav ili kritika ne smije se izražavati grimasama, mimikom niti slijeganjem ramenima. Sudionici svoje ideje zapisuju na papir, a potom ih svi zajedno dopunjuju. Svi imaju potpunu slobodu i neometan tok misli.
Na internetu se mogu pronaći mnoge stranice o
kreativnom razmišljanju.[vi] Pobrojene
su192 metode od kojih valja uzeti one
koje najviše odgovaraju problemu koji se rješava.
Stupnjevito
gledano, dobrog radnika i dobr og birokratu odlikuju vrline koje ne vode upoduzetništvo. Iako vrijedni u svom poslu ti ljudi nikad neće povući inovacijski lanac.
Revnosni upravitelji pogona koji savršeno znaju svoj posao vrhunski su
rutineri, ali nemaju poriva niti živaca inovirati ili dograditi proizvod koji
godinama silazi s trake.
Strahuju
od promjena, odbijaju nove poslovne pothvate i ne prihvaćaju rizike.
Zavirite
li u bibliografiju znanstvenih radova bivše Jugoslavije (B. Milinović: Institut
za društvena istraživanja Sveučilišta u
Zagrebu 1989.), otkrivate kako je od 5689 znanstvenih radova samo 390 posvećeno
problematici inventivnosti, izumiteljstvu, inovacijama i know-how. Po tome se vidi kako su u nas društvene znanosti pretekle tehničke znanosti,
što se onda negativno manifestira na stvaralaštvo u proizvodnji ljudskih
dobara.
Svijet se
mijenja brže nego što mislimo, mijenja se dok njime prolazimo, napisao je nuklearni fizičar R. Oppenheimer.
Danas
smo okruženi bezbrojnim industrijskim proizvodima i čovjek se često se
pita što bi i kako valjalo proizvoditi
da se što manje zagađuje okoliš.To je zapravo globalni problem?!
Kad se zaviri u patentnu dokumentaciju poput
Međunarodne klasifikacije patenata- Int. Cl ili klasifikacija Američkog patentnog ureda (United
States Patent Office - U.S. Cl.) vidi
se kako je potrebna cijela knjiga samo da se nabroje klase
prema kojima se traže vrste i tipovi proizvoda.
Mnogi industrijski i ne samo
industrijski, proizvodi nisu ekološki
jer sviše onečišćuju okoliš. Zadaća svakog inovatora, poduzetnika i proizvođača
bilo kojeg proizvoda jest ukinuti
ili minimalizirati štetni utjecaj na
okoliš. Minimalizacija utjecaja na okoliš je alfa i omega održivosti života na
Zemlji. I baš zbog toga valja težiti razvoju kreativnosti od djece do
umirovljenika.
[i]
Holt K ,Product Innovation, Newns Butterworts, London 1977
[ii]
Josip Kumerički, Inovacija i kreativnost,
STROJARSTVO 26(1984) 99-108
[iii]
Osborn F.A., Applied Imagination, Charls Scribner &Sohns New York, 1973
[iv]
Josip Kumerički: Sjeme uspjeha Majstor Zagreb 2(2003)
Ovakvi događaji nisu rijetki i vide se od Sabornice do mnogih radnih mjesta.
