Iskorijenjenost
postaje nova norma. Sve je relativno. Sve je zamjenjivo. Čovjek više nije
osoba, nego funkcija. Savjest više nije Božji glas, nego osjećaj. Dijete nije
dar, nego izbor. Narod nije zajednica, nego statistika.
(nadbiskup
zagrebački Dražen Kutleša)
Ovu godinu misama, koncertima, kantatama i napisima
u medijima slavimo 1100. obljetnicu Hrvatskog Kraljevstva. Iz propovijedi
predsjednika Hrvatske biskupske konferencije i zagrebačkog nadbiskupa Dražena
Kutleše, u Tomislavgradu, 5. srpnja 2025. g., u crkvi sv. Nikole Tavelića
izdvajam: “Ako zaboravimo svoje
mučenike i heroje, oslabjet ćemo svoju ukorijenjenost i otežati svoj hod u
budućnost. Ako izgubimo zajedništvo, postat ćemo teret jedni drugima.“
Sačuvajmo povijesnu ukorijenjenost. Biti
ukorijenjen, biti održiv u prostoru u
kojem smo se rodili, tako si tumačim pojam ukorijenjenost.
.jpg)
Djelomična povijest hrvatskog naroda može se iščitati
gledajući nazive ulica u gradovima, ali i u imenima mlađeg naraštaja ljudi.
Tako u Samoboru imamo ulicu Grgura Ninskog, Kralja Petra Krešimira IV., Kralja Tvrtka,
a od imena Mislava, Bornu, Jelenu.
Kronološki raspored znamenitih hrvatskih knezova i
kraljeva kroz stoljeća je sljedeći:
Panonska
Hrvatska: Ljudevit Posavski 818. g., Ratimir
827. g., Mutimir 870. g.; Primorska Hrvatska:
Borna 820. g., Vladislav 820. g., Mislav 839. g.; Trpimirovići: Trpimir 852. g., Domagoj 864. g., Zdeslav 876.
g., Branimir 879. g., Mutimir 892. g., Tomislav
914. g., Trpimir II. 928. g., Krešimir 935. g., Miroslav 945. g., Mihajlo
Krešimir 949. g., Svetoslav 995. g., Krešimir Suronja 1000. g., Gojoslav 1020.
g., Stjepan I. 1030. g., Petar Krešimir IV. 1058. g., Dimitrije Zvonimir 1074.
g., (Baščanska
ploča), Stjepan II. 1089. g., Almo 1091. g., Petar Svačić 1093. g.; Arpadovići: Koloman okrunio se u
Biogradu za hrvatskog kralja, potpisan je dokument kojim je Hrvatska izgubila
samostalnost (Pacta conventa 1102.),
slijede Bela III. 1172. g., Bela IV. 1235. g., Andrija 1290. g. Znameniti mađarski
kraljevi redaju svoju vlast u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji, npr. Bela IV.
daje zlatnu bulu 1242. g. zagrebačkom Gradecu. Slijede kraljevske obitelji Anžuvinci: Ludovik I. 1342. g., Ladislav
IV. napuljski 1386. g.; Luksemburgovac
Žigmund 1387. g.; Habsburgovac
Albert Austrijski 1438. g.; Jegelovići:
Vladislav I. 1440. g.; Habsburgovac Ladislav 1457. g.; Hunjadi: Matijaš Korvin
1458–1490. g.; Jegelovići: Ludovik
II. 1516. g.; Zapolja: Ivan
1527. g.; Habsburgovci: Ferdinand
I. 1527–1564. g. Hrvatsko plemstvo je 1. 1. 1527. g. natašte izabralo Ferdinanda
I., dok je slavonsko plemstvo izabralo Zapolju i nastupio je rat. Taj su rat,
kao i mnoge druge ratove, koristili Turci, Mlečani, Bizant i drugi, čime se
Hrvatska smanjivala skoro do današnjih granica. Bio je to početak stoljetnog iskorjenjivanja
i seobe hrvatskog naroda.
Nakon poraza Tatara, povratio se kralj Bela IV. i
izvršio je obilazak pogođenih mjesta. U Virovitici su izaslanici općine
Samobora zamolili kralja da i Samoboru, koji je blizu grada Okića, podjeli
povelju ili povlastice kakve je imala
i Petrinja – kralj im ih je dao. Tom je poveljom mjesto ili općina Samobor
podignuto na SLOBODNO KRALJEVSKO POVELJENO TRGOVIŠTE. To je naziv koji se uz
Samobor morao nalaziti u dokumentima.
Ove su povlastice potvrdili dalje kralj Karlo
Roberto 1323. g., kralj Ljudevit I. 1347. g., Urlik Celjski 1450. g., kralj
Ferdinand I. 1558. g., kralj Rudolf II. 1582. g., Matija II. 1610. g., kralj
Ferdinand II. 1634. g. i kralj Leopold I. 1675. g.
Bila je to velika stvar, jer je kralj mogao davati
leno svojim vjernim velikašima, a sve je drugo bilo ostaješ rob ili kmet.
Da to nije bilo tako, Samoborci bi bili kmetovi,
ovisnici o vlasniku grada koji je bio iznad Samobora. Ta je povelja omogućila
da Samoborci mogu birati svog suca na dan u veljači sv. Blaža. Od njegove osude
bio je moguć priziv (žalba) izravno kralju. Debela knjiga, postoji u Muzeju,
gdje se mogu pratiti pravni dokumenti sudskih procesa, gdje su se građani
tužili s vlasnicima grada (danas ruševina) koji su im često spočitavali tj.
govorili “ja sam za vas kralj“. Više o povijesti Hrvatske može se pročitati u literaturi.[i]
Na kraju prepisujem stihove Petra Preradovića koje je
Vjekoslav Noršić napisao u proslovu svoje knjige „SAMOBOR- GRAD“:
Tvojih
polja rodno krilo, / Tvoj mirisni sâd, / Tvojih gora zelenilo i t v o j s t a r
i g r a d
Sve
je s tobom liepo složno, / Da bit ljepše nije možno!
Trpimir
Macan; POVIJEST HRVATSKOG NARODA, recenzent dr. Franjo Tuđman, Školska knjiga, Zagreb,
1971., str. 231
[i]Ferdo
Šišić: POVIJEST HRVATA U VRIJEME NARODNIH VLADARA, Nakladni zavod Matice
hrvatske, Zagreb, 1990. (pretisak iz 1925. g.), str. 749
Dr. Antun Dabinović: HRVATSKA DRŽAVNA I PRAVNA POVIJEST,
Matica hrvatska, Zagreb, 1940., str. 563
Vjekoslav Noršić: SAMOBOR-GRAD, prvo izdanje u Maču
1912., drugo izdanje 1942. u Brdovcu u povodu 700. godišnjeg jubileja. Tiskara
Dragutina Spullera u Samoboru.
