.
Suša je nedostatak oborina tj vode, koja je potrebna za normalni razvitak živih bića. Dok ovo pišem, hvala Bogu, upravo pada kiša, koje nije bilo zapravo skoro sedam tjedana. Gruba bilanca oborina može se za čitavu Zemlju dati sa sljedećim podacima: U atmosferi je vrlo malo vode u omjeru prema čitavoj hidrosferi. Voda koja godišnje cirkulira od isparavanja do kondenzacije iznosi 470000 km3 „pada s neba“ na Zemlju oko 35 do 40 puta u obrocima oko 12300 km3 . Kada kiša pada obično to nazivamo ružnim vremenom, no kada su ovakve suše, onda se korigiramo u izričaju ružnog vremena.
Suša može biti u nekom ograničeno vremenu – npr. zima ili ljeto, ili suša zraka i/ ili tla, ili ona može biti samo za neku kulturu. Primjerice sada je ona djelomično nepovoljna za kukuruz koji će prerano dozoriti, dok za vinograd nije bila štetna., Sjećam se, kako je 1952 bila suša u svibnju i lipnju kada je kukuruz bio visok svega 30-40 cm pa mu je znatno suša štetila. Ovu godinu imali smo rekordnu berbu grožđa, a i urod krumpira je bio dobar. Kod vegetacije su važni kritički periodi u kojem je bitno, da biljka ima potrebnu vlagu u tlu. Za pšenicu je bitno da ima vlage u travnju i početkom svibnja, dok je bitno za kukuruz, da ima optimalne vlage od polovice lipnja do polovice srpnja.
Postoje i kišni faktor ili ekvivalent suše , mjera ili faktor s kojom se mjeri suša u različitim godišnjim periodama i na različitim mjestima. Ekvivalent suše je omjer između godišnje količine oborina u [ mm/ a] i srednje godišnje temperature zraka u [ 0C]. Kišni faktor za Osijek iznosi 699/11= 64 [mm/(0C a)] dok za Delnice iznosi 2500/8=310[mm/(0C a)]. Ali sušne godine 2003 u Baranji i Osijeku, slično ovoj godini, je godišnja količina oborina bila 499 [mm/ a] iz čega proizlazi kišni faktor 44 [mm/(0C a)] , što upućuje, kako je klima djelomice u našoj žitnici, postala slična klimi u krajevima Afrike i Azije i Amerike gdje se rasprostiru stepe ili savane.Više o globalnom povećanju temperature vidi na NASA portalu.
Važno je spoznati štete kod usjeva koje se mogu kretati u manjku uroda od 1500 do 6000 kg/ha za važne žitarice. Koje su mjere za umanjenje šteta od suše? Sušu u našem vrtu smo ublažavali zalijevanjem kišnicom, koje imamo u cisterni kraj kuće.
Postoji više pristupa rješavanju problema suše, počev od genetike, oplemenjivanja i selekcije, rejonizacije pojedinih usjeva, sorta ili hibrida do brojnih agrotehničkih mjera, koje se primjenjuju u poljodjelstvu. Poznato je kako djetelina Lucerna ima korijen dubok od 1 do 2 m i rodi pod sušnim uvjetima do 7 t/ha
Treba li pogledati kako su naši djedovi sušu ublaživali?. Da, jer su oni bili gladni, kada nije bilo uroda, i sva ljudska mudrost poljodjelstva kroz stoljeća bila je u njih „utkana“.
Najvažnije mjere su oranje tla i okapanje usjeva motikom ,jer se time presijecaju kapilare u tlu preko kojih se isparava vlaga iz zemlje. Iz iskustva znam kako su naši stari poljodjelci njive poslije žetve – strn, odmah pognojili stajskim gnojem i zaorali ,te još posijali repu ili heljdu. Kada kukuruz nikne i kada se razvija treći listić onda se mora okopati motikom, Motika je bio alat, koje se nosio na njive od svibnja do studenog i zato je izrasla u narodu poslovica „nema kruha bez motike“. Ali promjene su se ipak dogodile u zadnjih 40 godina kada se industrijska metodologija rada i „kemizacija“ umiješala u proizvodnju žitarica povrća i ostalog. Žene koje su išle bez motike po selu nisu bile na dobrom glasu.
Zbog primjene pesticida (kojima se onečišćuju podzemne vode) ne mogu se saditi i sijati druge plodine uz kukuruz. Uz kukuruz se ranije na istoj njivi sijao grah (bažul) sirak, bob, čičak, leća, kihra i sadile se bundeve. To je bilo moguće, jer je stabljika kukuruza čuvala tlo od prekomjernog sušenja tla u ljetnim žegama i bila je“kolac“ za grah.
Kada se okopalo“batvo“ stabljike kukuruza, onda se sav korov ili drač pokrio zemljom, što je bilo dobro, kako za stvaranje bio flore u tlu, tako i za zadržavanje vode, što je bitno za buduće sušno vrijeme. Korov se obično sastojao od gaveza, slaka, lobode ,osjaka i črevca, divlji mak i pirike. Sav drač se mogao zakopati, ali ne i pirika, koju je trebalo isćupati i odnijeti van iz njive. Višak drača bio je hrana za svinje.
S mineralnim gnojivima i pesticidima dohodili smo se „nepozvanog“ korova, kojeg se sada ne možemo riješiti skoro nikakvim herbicidima. Najpoznatiji sadašnji korov je divlji sirak i ambrozija koji se širi neviđenom brzinom, po nekada pitomim poljima naših prostora.
Spomenut ću još načine borbe naših staraca protiv suše. U mojem selu postoji potok, koji se zove „Podrvršćak“. U ljetu kada je voda bila niska, ljudi su ispred svojih njiva, kuda teče potok, produbljivali lopatama korito potoka i zimi sa saonicama, vozili tu zemlju na svoju njive, koje su bile pjeskovite i neotporne na sušu. Mi smo imali jednu takovu njivu „Blatnica“ na kojoj je sve raslo u svim vremenskim uvjetima. Sada je iznad nje asfaltiran autoput Ljubljana-Zagreb. Usput spomenuto velika melioracija malih potoka doprinose brzom isušivanju tla, a kišne vode brzo oteku u velike rijeke. Bojimo se poplava, a zaboravljamo na suše!?
Antologijska sliku, koju vidite, snimio sam prije 30 godina s Gregorić brijega iznad Samobora. Vidi se starica s motikom, dok je u pozadini kamenolom „Samoborke“ gdje sam radio 40 godina. Zbog industrije je nestala šuma(!?)na jednom brijegu, koja čuva vodu, dok se okapanjem motikom voda u tlu čuva na drugom brijegu. Norvežani i jeftinu sirovinu dolomit, kopaju iz utrobe zemlje, a pitku vodu koje im čuva šuma prodaju Europi!
Zaključak bi trebao izgledati ovako. Vratimo natrag motike ,lopate na njive.! Zašto? Nema kruha bez motike, kako tvrdi naša stara poslovica. Jasno, to je provokativna strategija povrata u bio agrikulturu ili kako se danas zove organska poljoprivreda. U organskoj poljoprivredi mora se koristiti stajski gnoj. Stajski gnoj (potrošnja do 25t/ha) doprinosi povećanju humusa u tlu, koji je bio velika barijera isparavanju vode. Krava koja pase ambroziju daje stajski gnoj! Kao dijete pasao sam krave.
O „!motiki“ valja pričati i onda odlučnošću i taktikom primijeniti neke mudrosti naših djedova. Mnogima koji žele raditi tjedno samo pet dana i tjednu, ovaj zaključak izgleda kao humor, ali podaci o zatrovanosti tla i voda, te česte pojave suša nisu humor. Reći će mnogi sušu riješimo navodnjavanjem! No to je tema u kojoj ima mnogo nepoznanica.
Suša je nedostatak oborina tj vode, koja je potrebna za normalni razvitak živih bića. Dok ovo pišem, hvala Bogu, upravo pada kiša, koje nije bilo zapravo skoro sedam tjedana. Gruba bilanca oborina može se za čitavu Zemlju dati sa sljedećim podacima: U atmosferi je vrlo malo vode u omjeru prema čitavoj hidrosferi. Voda koja godišnje cirkulira od isparavanja do kondenzacije iznosi 470000 km3 „pada s neba“ na Zemlju oko 35 do 40 puta u obrocima oko 12300 km3 . Kada kiša pada obično to nazivamo ružnim vremenom, no kada su ovakve suše, onda se korigiramo u izričaju ružnog vremena.
Suša može biti u nekom ograničeno vremenu – npr. zima ili ljeto, ili suša zraka i/ ili tla, ili ona može biti samo za neku kulturu. Primjerice sada je ona djelomično nepovoljna za kukuruz koji će prerano dozoriti, dok za vinograd nije bila štetna., Sjećam se, kako je 1952 bila suša u svibnju i lipnju kada je kukuruz bio visok svega 30-40 cm pa mu je znatno suša štetila. Ovu godinu imali smo rekordnu berbu grožđa, a i urod krumpira je bio dobar. Kod vegetacije su važni kritički periodi u kojem je bitno, da biljka ima potrebnu vlagu u tlu. Za pšenicu je bitno da ima vlage u travnju i početkom svibnja, dok je bitno za kukuruz, da ima optimalne vlage od polovice lipnja do polovice srpnja.
Postoje i kišni faktor ili ekvivalent suše , mjera ili faktor s kojom se mjeri suša u različitim godišnjim periodama i na različitim mjestima. Ekvivalent suše je omjer između godišnje količine oborina u [ mm/ a] i srednje godišnje temperature zraka u [ 0C]. Kišni faktor za Osijek iznosi 699/11= 64 [mm/(0C a)] dok za Delnice iznosi 2500/8=310[mm/(0C a)]. Ali sušne godine 2003 u Baranji i Osijeku, slično ovoj godini, je godišnja količina oborina bila 499 [mm/ a] iz čega proizlazi kišni faktor 44 [mm/(0C a)] , što upućuje, kako je klima djelomice u našoj žitnici, postala slična klimi u krajevima Afrike i Azije i Amerike gdje se rasprostiru stepe ili savane.Više o globalnom povećanju temperature vidi na NASA portalu.
Važno je spoznati štete kod usjeva koje se mogu kretati u manjku uroda od 1500 do 6000 kg/ha za važne žitarice. Koje su mjere za umanjenje šteta od suše? Sušu u našem vrtu smo ublažavali zalijevanjem kišnicom, koje imamo u cisterni kraj kuće.
Postoji više pristupa rješavanju problema suše, počev od genetike, oplemenjivanja i selekcije, rejonizacije pojedinih usjeva, sorta ili hibrida do brojnih agrotehničkih mjera, koje se primjenjuju u poljodjelstvu. Poznato je kako djetelina Lucerna ima korijen dubok od 1 do 2 m i rodi pod sušnim uvjetima do 7 t/ha
Treba li pogledati kako su naši djedovi sušu ublaživali?. Da, jer su oni bili gladni, kada nije bilo uroda, i sva ljudska mudrost poljodjelstva kroz stoljeća bila je u njih „utkana“.
Najvažnije mjere su oranje tla i okapanje usjeva motikom ,jer se time presijecaju kapilare u tlu preko kojih se isparava vlaga iz zemlje. Iz iskustva znam kako su naši stari poljodjelci njive poslije žetve – strn, odmah pognojili stajskim gnojem i zaorali ,te još posijali repu ili heljdu. Kada kukuruz nikne i kada se razvija treći listić onda se mora okopati motikom, Motika je bio alat, koje se nosio na njive od svibnja do studenog i zato je izrasla u narodu poslovica „nema kruha bez motike“. Ali promjene su se ipak dogodile u zadnjih 40 godina kada se industrijska metodologija rada i „kemizacija“ umiješala u proizvodnju žitarica povrća i ostalog. Žene koje su išle bez motike po selu nisu bile na dobrom glasu.
Zbog primjene pesticida (kojima se onečišćuju podzemne vode) ne mogu se saditi i sijati druge plodine uz kukuruz. Uz kukuruz se ranije na istoj njivi sijao grah (bažul) sirak, bob, čičak, leća, kihra i sadile se bundeve. To je bilo moguće, jer je stabljika kukuruza čuvala tlo od prekomjernog sušenja tla u ljetnim žegama i bila je“kolac“ za grah.
Kada se okopalo“batvo“ stabljike kukuruza, onda se sav korov ili drač pokrio zemljom, što je bilo dobro, kako za stvaranje bio flore u tlu, tako i za zadržavanje vode, što je bitno za buduće sušno vrijeme. Korov se obično sastojao od gaveza, slaka, lobode ,osjaka i črevca, divlji mak i pirike. Sav drač se mogao zakopati, ali ne i pirika, koju je trebalo isćupati i odnijeti van iz njive. Višak drača bio je hrana za svinje.
S mineralnim gnojivima i pesticidima dohodili smo se „nepozvanog“ korova, kojeg se sada ne možemo riješiti skoro nikakvim herbicidima. Najpoznatiji sadašnji korov je divlji sirak i ambrozija koji se širi neviđenom brzinom, po nekada pitomim poljima naših prostora.
Spomenut ću još načine borbe naših staraca protiv suše. U mojem selu postoji potok, koji se zove „Podrvršćak“. U ljetu kada je voda bila niska, ljudi su ispred svojih njiva, kuda teče potok, produbljivali lopatama korito potoka i zimi sa saonicama, vozili tu zemlju na svoju njive, koje su bile pjeskovite i neotporne na sušu. Mi smo imali jednu takovu njivu „Blatnica“ na kojoj je sve raslo u svim vremenskim uvjetima. Sada je iznad nje asfaltiran autoput Ljubljana-Zagreb. Usput spomenuto velika melioracija malih potoka doprinose brzom isušivanju tla, a kišne vode brzo oteku u velike rijeke. Bojimo se poplava, a zaboravljamo na suše!?
Antologijska sliku, koju vidite, snimio sam prije 30 godina s Gregorić brijega iznad Samobora. Vidi se starica s motikom, dok je u pozadini kamenolom „Samoborke“ gdje sam radio 40 godina. Zbog industrije je nestala šuma(!?)na jednom brijegu, koja čuva vodu, dok se okapanjem motikom voda u tlu čuva na drugom brijegu. Norvežani i jeftinu sirovinu dolomit, kopaju iz utrobe zemlje, a pitku vodu koje im čuva šuma prodaju Europi!
Zaključak bi trebao izgledati ovako. Vratimo natrag motike ,lopate na njive.! Zašto? Nema kruha bez motike, kako tvrdi naša stara poslovica. Jasno, to je provokativna strategija povrata u bio agrikulturu ili kako se danas zove organska poljoprivreda. U organskoj poljoprivredi mora se koristiti stajski gnoj. Stajski gnoj (potrošnja do 25t/ha) doprinosi povećanju humusa u tlu, koji je bio velika barijera isparavanju vode. Krava koja pase ambroziju daje stajski gnoj! Kao dijete pasao sam krave.
O „!motiki“ valja pričati i onda odlučnošću i taktikom primijeniti neke mudrosti naših djedova. Mnogima koji žele raditi tjedno samo pet dana i tjednu, ovaj zaključak izgleda kao humor, ali podaci o zatrovanosti tla i voda, te česte pojave suša nisu humor. Reći će mnogi sušu riješimo navodnjavanjem! No to je tema u kojoj ima mnogo nepoznanica.
Adolf paar mi šalje prezentaciju "Neugodna istina"
OdgovoriIzbrišihttps://docs.google.com/#query/vr?view=0&filter=presentations&hidden=1