Naviku usvojimo otpad odvojimo

Napoj i bio otpad

Prije Drugoga svjetskog rata veslao neki stanovnik Ugljana iz Zadra prema otoku,  a u  čamcu je s njim i kanta  splačina (napoj ili pomije) koje mu je dao neki talijanski gostioničar, koji mu je uvjetovao da mora zauzvrat na izborima glasati za talijansku stranku. Prema mojem sjećanju to je napisao Aralica u jednom novinskom  članku. Tako se Ugljanin, klijent tog talijanskog gostioničara, morao pri izborima odreći rodoljublja da bi mogao  hraniti svoje  domaće životinje koje su mu značile život.

Plan gospodarenja otpadom

No, neću pisati o klijentelističkoj  partitokraciji koje je u nas uvijek bilo, a i danas se često spominje u medijima, nego o biorazgradivom otpadu,  gdje spada i napoj. Biorazgradivi otpad  je dio komunalnog otpada  koji  je obrađen u nacrtu  Plana  gospodarenja  otpadom Republike Hrvatske za razdoblje 2016.-2022. Plan se uklapa u  Zakon o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13)  gdje je naveden red prvenstva gospodarenja otpadom i to: 1. sprečavanjenastanka otpada; 2. priprema za ponovnu uporabu; 3. recikliranje; 4. drugi postupci oporabe naprimjer energetska oporaba i 5. zbrinjavanje otpada.

U  nacrtu Plana se ističe: - Uzevši u obzir nacionalni cilj u vezi odlaganja biorazgradivog otpada, kapaciteti za obradu biootpada, na svim razinama (kućni, lokalni i nacionalni) nisu zadovoljavajući. Sustav odvojenog skupljanja biootpada[i] u većini jedinica lokalne samouprave (JLS-a) je nedostatno razvijen. Sustav odvojenog skupljanja jestivog ulja  (sastavni dio napoja ili splačina op. JK)  nije dostatno razvijen pa treba razmotriti mogućnosti primjene instituta obveznog postupanja proizvođača otpada koji proizvode veće količine otpadnog jestivog ulja (restorani, kantine, itd.)

Kućno kompstiranje
Tako to propisuje zakonodavac i navodi u nacrtu novog Plana ključne mjere, a to su: kućno kompostiranje, centri za ponovnu uporabu te gradnja reciklažnih centara sa sortirnicama i kompostištima. U jednim dnevnim novinama autor članka se izruguje kako veliki centri za gospodarenje otpadom nisu više bitni, sad su in sortirnice i kompostišta. Čak,  štoviše, podrugljivo savjetuje -  kompostirajte na balkonima i  kupaonskim kadama - to je sad nova politika.

U Plan su uvrštene i preporuke Europske komisije iz travnja ove godine. Ministar je dodao da se u Planu razmatra kako planirane centre za gospodarenje otpadom treba prilagoditi novom sustavu i smanjiti kapacitete obrade miješanog komunalnog otpada, što će utjecati na nižu cijenu odvoza otpada.

                                                      Kućni komposter od 300 litara

- Tim Planom unapređujemo politiku gospodarenja otpadom sukladno konceptu kružnog gospodarstva u kojemu vrijedne sirovine iz otpada ponovno iskorištavamo umjesto da završavaju na odlagalištima. Plan se temelji na odvojenom prikupljanju otpada, recikliranju i kompostiranju. Time ćemo omogućit ispunjenje EU obaveze da do 2020. godine odvojeno prikupljamo 50 % papira, stakla, plastike i metala. Jednako važno, donošenje Plana uvjet je za iskorištenje 475 milijuna eura koji su Hrvatskoj na raspolaganju za projekte zaštite okoliša kroz Operativni program konkurentnost i kohezija 2014.-2020. Međimurska županija i Prelog pokazuju kako je moguće izgraditi održivi sustav gospodarenja otpadom i njihov primjer trebao bi slijediti veći dio Hrvatske -izjavio je ministar zaštite okoliša i prirode Slaven Dobrović.

Iskustva oko gospodarenja bio otpadom

Svjedočim kako je nekad naš seljački tradicionalan način  života, bio resursno učinkovito društvo u skladu s današnjim preporukama Europske unije koja  se zalaže  za tzv.  kružno gospodarstvo s konceptom  zero waste  -  bez  otpada. Ništa se nije bacalo! Sjećam se kako je mama govorila da se napoj ne daje kravama nego svinjama i kokošima. Naši starci su znali to pravilo, jer bi napoj kod krava uzrokovao neku bolest. Poslije smo doznali da je ta bolest kravlje ludilo. Sjećam se TV emisije kad su u Velikoj Britaniji ubijali krave i zakapali u zemlju. Seoski gnoj je bio odlagalište biootpada, a napoj se davao uz ostalu hranu  svinjama i  kokošima.  Sada to  mnoge zemlje stavljaju u zakone. Primjerice, prema § 58. propisom Ministarstva poljoprivrede Republike Češke br. 299/2003 Coll. kuhinjski otpaci ne smiju se koristiti kao stočna hrana.

Dosad se 83 %  otpada bacalo na odlagališta. Kuhinjski vrtni otpad u kantama za smeće čini 36,6 % mase, što valja pod hitno smanjiti da ne odlazi na odlagališta. Podsmjehujemo se sortiranju kućnog smeća,  prepreka ima mnogo, no najvažnija je svijest nas građana kolike  količine  otpada stvaramo svakodnevno.  Godine 2014.  proizveli smo komunalnog otpada 1.637.371 tona. Prašinu možemo pomesti pod tepih, ali ne možemo otpad. Htjeli se mi baviti otpadom ili ne on je tu i stalno nas prisiljava da se informiramo  i da nešto učinimo, jer će nas u protivnom zatrpati.

                                        Kućni komposter s dvije komore po 1000 litara

Savjeti i praksa

Prvo, pročitajte ilustrativniletak Ministarstva zaštite okoliša s pozivom: Naviku usvojimo  otpad odvojimo. 

"Društvo koje je dugo živjelo u kolektivnom, a prebrzo je zakoračilo u tržišno gospodarstvo ima poremećenu percepciju privatnog vlasništva dok su javna dobra u svijesti ostala nešto  o čemu treba brinuti država. Pogledajte oko sebe - vidite dotjerane ljude u čistim vozilima, koji ako i mare za čistoću grada i zemlje, smatraju da se time treba baviti bilo tko samo ne oni sami", navodi u svom blogu dr. sc. Branimir Vidmarović 

Drugo, pročitajte ovaj tekst o kućnom  kompostiranju.

Neke jedinice lokalne samouprave (primjer Komunalac-Samobor) dijele badava  kompostere od 300 litara da ih građani montiraju u svojim dvorištima ili vrtovima. Gruba računica mi govori kako 50 %  naših građana živi u obiteljskim kućama koji mogu kompostirati kod kuće. Evo i drugog teksta o kompostiranju, nije zgorega pročitati i to. 

Evo malo i teorije o biootpadu iz kojega se može dobiti i bioplin.

Deponij ili odlagalište uobičajena je praksa za uklanjanje otpada iz naših domova. To je u gospodarenju otpadom najlošije rješenje. Svaki materijalni proizvod mora negdje naći svoje mjesto. Nije moguće odbaciti nešto ni u što. Proizvod koji postaje smeće ili otpad samo se premješta s mjesta gdje je služio čovjeku na neko drugo mjesto. Određivanje  tog drugog mjesta  je specifičan problem koji  ljudi obično naopako rješavaju - nekad je to šuma, rijeka, jezero ili primjerice šljunčara  Trebež  pokraj Samobora. Sanacijasmetlišta Trebež koštala je oko sto milijuna kuna za 350.000 tona smeća. 

Odlagalištaotpada strogo su definirana različitim direktivama u EU.

Uvijek se mora misliti na pitke vode koje se mogu onečistiti nepravilnim odlaganjem otpada. Zato  kućno kompostiranje nije za ismijavanje !? Kompostiranje u dvorištu je win-winstrategija. 

---

[i] »biootpad« je biološki razgradiv otpad iz vrtova i parkova,

hrana i kuhinjski otpad iz kućanstava, restorana, ugostiteljskih i

maloprodajnih objekata i slični otpad iz proizvodnje

prehrambenih proizvoda.

Pokusom prema održivosti

Legenda kaže: idu dva Grka i primijete na tlu crnu mlaku. Prvi kaže - Crno je kao ugljen - dok drugi primijeti - Ali je tekuće kao voda. - Ugljen gori, možda bi gorjela i ta tekućina - kaže prvi. - Ali ta je crna tekućina slična vodi, a voda ne gori  - logički odgovori drugi. Takve diskusije s točnim logičkim zaključcima trajale su mjesecima, a onda se pojavi treći Grk i kaže: - Probajmo to zapaliti.
Konačno, Grci zapale crnu tekućinu i otkriju naftu. Tako je nastao  pojam pokus, a otkriće nafte pomoću pokusa ima mnoge koincidencije s današnjim stanjem svjetonazora o održivosti iklimatskim promjenama. Postoji mnogo logičkih zaključaka, ali je premalo pravih pokusa za povećanje  uvjerenja o promjeni  ljudskog ponašanja prema Zemlji.

Pokus ili eksperiment je hotimično izazivanje neke pojave zbog opažanja, promatranja, istraživanja i mjerenja te utvrđivanja odnosa uzroka i posljedica. Valja razlikovati pokuse u prirodnom okruženju promatranoga objekta  in vivo (uživo)  ili u laboratorijskim uvjetima in vitro (u staklu). Uz  pojam pokusa vezan je i pojam iskustvo - zbir ljudskih  znanja i vještina skupljenih na temelju brojnih  pokusa. Primjerice, Wilhelm Conrad Röntgen je pokusom otkrio X-zrake  još 1895. godine - koje su po njemu dobile naziv rendgenske - a tim je otkrićem uvelike unaprijedio medicinsku dijagnostiku pa možemo reći da je njegov pokus pretvoren u svakodnevno iskustvo. ( Jesi li bio na rendgenu,  je li kost slomljena?)

Tako su pokusi i ispitivanja nužni i za stvaranje novih načela i svjetonazora o održivosti života na Zemlji - koje  trebali bi prihvatiti svi društveni slojevi. Već su stvoreni neki pojmovi -  održivost, održivi razvoj, ekološki otisak i brojna načela optimizacije i učinkovitosti u  svakodnevici ljudskog ponašanja. O toj temi se stalno održavaju i raznekonferencije po cijelom svijetu.

Zelena načela. Stručnjaci različitih  tehničkih struka počeli su objavljivati svoja  zelena načela novog ponašanja u proizvodnji i trošenju izvora za  život koje nam nudi Zemlja. 

 Poznato je dvanaest načela zelene kemije od kojih ću pokušati objasniti samo neke. Kako bismo postigli poželjne ciljeve održivosti u okolišu valja krenuti od razine atoma. Prvo načelo prevencije poznato je iz svakodnevnog života - bolje spriječiti negoli liječiti. Dakle, spriječiti ili minimalizirati  otpad koji nastaje nakon kemijske reakcije. Drugo načelo je nazvano atomska ekonomija. Sintetske metode treba planirati pokusom tako da se u proces stvaranja konačnog  proizvoda maksimalno uključuju svi materijali (atomi). To se načelo može ilustrirati proizvodnjom lijeka Aspirin koji se uzima stalno ili povremeno protiv mnogih bolesti. Godišnje se u svijetu troši oko 40.000 tona Aspirina, a sintetski je prvi put proizveden 1897. godine u  tvrtki Bayer. Aspirin je kao i domaći lijek Andol zapravo acetilsalicilna kiselina formule HOOC (C₆H₄) OCOCH₃,  molekularne mase 180,2. Aspirin se proizvodi iz reaktanta ili sirovina salicilne kiselina C₆H₄(OH)COOH  molekularne mase 138,1  i anhidrida octene kiselina (CH₃CO)₂O    molekularne mase 102,1. Atomska se ekonomija zalaže da se kod kemijskih sinteza i procesa ugradi što više atoma iz sirovina u atome molekule krajnjeg proizvoda, u ovom slučaju Aspirina. Načelo atomske ekonomije izražava se s postotkom  po jednadžbi:  mol. masa aspirina 180, 2/(mol. masa reaktanta 138,1+102,1) x100 = 75 %

To znači da je 75 %  atoma molekula  sirovina ugrađeno  molekulu Aspirina što se smatra održivom i učinkovitom kemijskom reakcijom. Zaključak tog načela jest kako kemičari u svojim laboratorijima moraju tražiti mnoge sirovine kako bi dobili  pokusima optimalan proizvod povoljan za okoliš.

U ostvarivanju ostalih načela zelene kemije znanstvenici primjenjuju mnoge  pokuse, metode, modele, optimiranja i ispitivanja: primjena manje opasnih kemijskih sinteza, dizajn procesa  uz energetsku učinkovitost, sigurna otapala i pomoćna sredstva, projektiranje sigurnih kemikalija.  Većina znanstvenika mašta i promišlja kako bi nekim pokusom došli do važnog otkrića ili čak štoviše,  kako bi oborili neke ustaljene teze i teorije. Mogućnost ponavljanja pokusa važna je za njegovu vjerodostojnost. Dokaz koji se ne može ponoviti pokusom i tako opravdati ne smatra se znanstvenim dokazom. Mnogi inženjeri i tehničari promišljaju kako bi nekim pokusom stvorili izum koji bi se moglo patentirati. U najranijoj  školskoj dobi djecu valja poticati maštanju i eksperimentiranju  što se može obavljati u školskim laboratorijima ili vrtovima. Studenti na  fakultetima, a i inženjeri u proizvodnim pogonima moraju prije pokusa  čitatipatentnu dokumentaciju koja je najveći izvor tehničkog znanja i iskustava.

Planiranje  pokusa (DOE - Dizajn pokusa ilieksperimenta) je važan pojam kod svih vrsta pokusa. DOE je sustavna metoda za određivanje odnosa između faktora (činitelja, čimbenika) koji utječu na procese i rezultata tog procesa. Po tim načelima od djelatnika u laboratoriju se traži da broje atome, a i domaćica kad peče kruh mora voditi brigu o svakom gramu brašna ili svakom vatsatu utrošene energije kada koristi perilicu za rublje ili suđe. Naime domaćice imaju na raspolaganju veliku snagu električnih trošila izato nose veliku odgovornost da pokusima kod korištenja trošila postignu povoljnu energetsku učinkovitost.

Električna energija koju troše kućanske perilice rublja čini značajan udio u ukupnim potrebama kućanstava za električnom energijom. Osim već postignutih poboljšanja energetske učinkovitosti, kod kućanskih perilica rublja postoje velike mogućnosti za daljnje smanjivanje potrošnje energije. DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 1061/2010 EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu označivanja energetske učinkovitosti kućanskih perilica rublja „prisiljava“ proizvođače perilica da označe u specifikacijama koliko se godišnje  troši struje i vode za pranje rublja. Godišnje  za 220 pranja rublja (pamuk 8 do 9 kg) perilice troše od 136 do 151 kWh i vode od 8100 do 9400 L, što daje  mogućnost minimaliziranja tih  vrijednosti  pomoću pokusa. 

Evo dva pojednostavljena primjera (bez statističkih računanja) planiranja pokusa  kod pečenja kruha i pranja rublja.

		Pranje rublja -pamuk
	Postupak	Temp.	Centrifuga	Potr. energije	Učinak cijeđenja
		0C	okr./min	kWh	%
	1	60	1200	0.84	80
	2	60	600		55
	3	40	1200	0.67	80
	4	40	600		55
	Varijable:
	Snaga perilice od 2 do 2,4 kW
	Vrijeme pranja od 160 do 180 min.
	Učinak cijeđenja: od 55 do 80%
	Potrošnja vode: od 49 do 52 L
	Punjenje: od 3,5 do 7 kg

Pomoću vatmetra koji se prikljući između utičnice i perilice može se izmjeriti potrošnja energije za     pranje rublja  po bilo kojem postupku ili ciklisu pranja.

Pečenje kruha:Velika raznolikost receptura kruha iskustvom je stvorena još od biblijskih vremena[i]. Najčešći sastojci kruha su: 180 ml vode, 220 ml mlijeka, 2 žlice margarina ili maslaca, 2 žličice šećera, 2 žličice soli, 600 g brašna tip 550, žličica i pol suhog kvasca. Domaćica  može  pokusom pečenja kruha umjesto mlijeka uzeti jeftiniju sirutku, ostatak kod proizvodnje sira. Ili može dodavati sjemenke bundeve ili oraha. Mnogi se pokusi - ne samo u industriji - izvode nesistematično ad hoc. Naime, uzima se najčešće metoda pokušaja i pogrešaka samo s jednim  neovisnim faktorom (X) kao što je  zamjena mlijeka sirutkom. Karakteristična varijabla (Y) je  ovisna veličina mjerljiva ovim  pokusom:  okus, tvrdoća kruha, šupljikavost, trajnost. Mliječna kiselina sirutke je dobar konzervans. Pokus opisujemo kao funkcija Y=f(X) gdje se mijenja količina sirutke (X) a promatra se i mjeri trajnost (Y). Pri planiranju pokusa postoje i kontrolirani faktori koji se tijekom pokusa ne mijenjaju kao što je vrijeme  pečenja i temperatura pećnice. Za razumijevanje planiranja pokusa valja objasniti još  i razinu faktora. U slučaju pečenja kruha sa sirutkom količina sirutke može biti 220 ml ali i 180 mililitara za jedan kruh. Za zamjenu 220 mL mlijeka s 220 mL sirutke potrebna su dva pokusa -  recimo, ispituje se okus i trajnost, ali temperatura pečenja i vrijeme mora biti isto. No, ako se mijenjaju razine kod neovisnog faktora primjerice 220 i 180 mL  onda je potrebno više pokusa. Tako se za dvije razine i dva neovisna faktora mora obaviti 2²  ili 4 mjerna postupka

 Pečenja kruha. Kruh ima sedam sastojaka pa ako dodamo temperaturu i vrijeme pečenja onda postoji devet neovisnih varijabli koje bi trebalo varirati (mjernim) postupkom u dvije razine pa bi bilo  potrebno 2⁹ = 2 · 2 · 2 · 2 · 2 · 2 · 2 · 2 · 2 = 512 pokusa da se  temeljitije ispita pečenje kruha, što je praktično nepotrebno. Valja shvatiti kako za više razina faktora kod pokusa  znači dodati više ili manje  vode, brašna,  maslaca, kvasca, šećera  ili viša ili niža temperatura pečenja.

Pranje rublja: kod pranja rublja postoji veliki broj neovisnih  faktora (  punjenje, vrsta tkanja, mrlje, vrijeme pranja, količina vode)  koji utječu na karakterističnu varijable kao što su potrošnja energije ocijeđenost i izgleda  rublja. Često se mora uzeti u obzir treba li ili ne glačati rublje tj trošiti ili ne dodatnu energiju. Na priloženoj tablici su prikazani faktori za  četiri postupka s kojima se može praviti pokuse. Uzete su dvije temperature pranja 40 i 60 ⁰C, dvije razine centrifugiranja 600 i 1200 okr/min. Mjeri se potrošnja energije i mokrina rublja (iscijeđenost).  

Zadatak u planiranju pokusa je tražiti optimalni broj postupaka,  kako bi se dobio dobar i trajan (robustan) proizvod. Najčešće se pokusi obavljaju na dvije razine uz tri ili četiri neovisna faktora.

 Metode planiranja pokusa koriste  proizvođači  pekača za kruh  i  perilica gdje su neke varijable postavljene kao konstante npr masa kruha ili rublja, a dopustio  domaćici da mijenja neke druge varijable  ili cikluse pomoću tipkala kako bi se dobio kruh s tamnijom korom ili rublje s više ili manje vode  poslije pranja.

Jednom sam prilikom vidio kako u Njemačkoj uče djecu kuhati jela. Kraj električnog štednjaka bilo je veliko električno brojilo koje je odmah pokazivalo koliko su kilovatasati  energije potrošili kod pripreme. Naime, ako se kuha ili peče na električnom štednjaku za utrošak kilovatsata energije potrebno je različito vrijeme u odnosu na mikrovalnu pećnicu snage 700 ili 2400 W. Primjerice, da bi se potrošio  jedan kilovatsat  energije mikrovalna pećnica će biti uključena sat i 25 minuta dok  će električna pećnica biti uključena 25 min. Kako bi ispekla kruh domaćica uz to treba uzeti u obzir dodatne  faktore ili nepoznanice kao što su vrst brašna, količina vode i aditiva te temperatura na kojoj  će se kruh  peći. Domaćica, moje iskustvo, može koristiti kišnicu za pranje  rublja kako bi rublje bilo bjelje i kako bi se minimalno potrošilo deterđenta. Korištenje kišnica (gustjerne cisterne ) su postale imperativ u današnje vrijeme.

---

[i] Osmog dana neka uzme muško janje bez mane, jedno žensko od godinu dana također bez mane tri desetine efe najboljeg brašna i zamiješana u ulju za žrtvu prinosnicu i log ulja.  Biblija, Levitski zakonik 14,10-11 (stare biblijske mjere: efa=1/3 hL, log ~1/2 litre)

Pesticidi i održiva poljoprivreda

1. DDT i  krumpirova zlatica. Tamo negdje 1953. bio sam pučkoškolac kad nam je razrednik donio u razred kolor sliku neke nama nepoznate štetočine naziva krumpirova zlatica. Rekao je kako ćemo svi ići na Varoško polje tražiti tu   štetočinu. Bilo je lijepo vrijeme, krumpir je već bio ogrnjen i nama djeci to je bilo jako zabavno, jer svatko tko nađe tu zlaticu dobit će neku nagradu. Sjećam se,  to prije podne nitko iz mog razreda nije pronašao nijednu zlaticu. Dotad  na našim poljima nije bilo krumpirove zlatice. Pričalo se kako su je Englezi napravili u laboratoriju kako bi Nijemcima otrovali krumpirišta, jer im je krumpir bio glavna hrana.
Kada se zlatica stvarno pojavila posipavali smo krumpirove listove nekim bijelim prahom ili nekom smrdljivom tekućinom čija imena sam poslije doznao - bili su to Lindan i DDT, skupnog  naziva pesticidi1. Kada sam došao u vojsku najprije su me ošišali, a onda su me posipali tom istom bijelom prašinom. Rekli su nam kako je to preventiva protiv ušiju koje su uzročnici  pjegavog tifusa.  U knjizi Narodna čitanka o zdravlju koju je još 1933. godine objavio  dr. Andrija Štampar nalazi se fotografija sela na otoku Krku koje je nestalo zbog malarije, a prenosio ju je na ljude jedan tip komarca tzv. anofeli.

Borba protiv malarije i tifusa počela je proizvodnjom izdržljivih otpornih pesticida koji su danas pronađeni u tkivu mnogih morskih i kopnenih  životinja.  Švicarski kemičar Hermann Müller dobio je 1948. Nobelovu nagradu za otkriće pesticida DDT-ja. No ptice su se trovale od DDT tako da  su im jaja imale meku lupinu i nisu se razmnažale. Danas se neki od tih pesticida ne proizvode, jer je do 2012. godine 179  država ratificiralo dogovor iz  Stokholmske konvencije o pesticidima. SAD, Izrael, Malezija i Italija nisu potpisale tu konvenciju. Kako bi se dobio jedan valjani pesticid  potrebna su  opsežna istraživanja  koja traju oko osam godina, a počinje se s deset tisuća kemijskih spojeva kako bi jedan završio na policama poljoprivrednih apoteka kao pesticid.

U našem rječniku postoj širi pojam sredstva za zaštitu bilja u kojem su kao podsustav navedeni i  pesticidi. Tako primjerice vosak za zaštitu voćaka kod rezidbe je sredstvo za zaštitu bilja, ali nije pesticid.

Božji volek ili buba mara korisna mala  životinjica koja čisti biljke

2.Kupovanje pesticida zakonom određeno. Kod nas je sad zakonski utvrđeno da nitko ne može kupiti sredstvo za zaštitu bilja tko nije završio izobrazba o njihovoj primjeni. U Njemačkoj se to provodi već oko 35 godina. Izobrazba traje deset sati i polaže se pismeni ispit nakon čega se dobiva iskaznica koja nije prenosiva na druge osobe. Polaznici dobivaju priručnik za sigurno  rukovanje i primjenu sredstava za zaštitu bilja, (221 stranica,74280 riječi) koji se  može skinuti s Interneta. Priručnik bi trebao biti u svakoj  kučnoj biblioteci!! Izobrazba košta od 300 do 400 kuna na što mnogi godrnjaju kako ih netko pljačka. Možda je izobrazba mogla biti jeftinija, ali je nužna, jer smo okruženi s mnogo kemikalija pa čak i otrova koji su opasni kako za ljude tako i za okoliš. Izobrazbom će  postati ekološko pismeni mnogih  bitnih ljude u proizvodnji i preradi hrane.

 Bio sam na izobrazbi  prema Priručniku kojeg su napisali stručnjaci, (dvadeset i jedan) iz Ministarstva poljoprivrede, Zavoda za zaštitu bilja, Instituta za medicinska  istraživanja i medicinu rada i Savjetodavne službe. Priručnik sadrži 13 poglavlja: 1.Propisi EU, 2.Održiva poljoprivreda, 3.Ekološka proizvodnja, 4.Štetni  organizmi bilja i biljnih proizvoda, 5. Sredstva za zaštitu bilja, 6. Primjena,  7.Opasnosti i rizici pri uporabi, 8.Ostaci pesticida, 9. Zaštita voda, 10. Ne ciljani organizmi i bio raznolikost,  11.Rezistentost, 12. Stavljanje na tržište i 13. Strojevi.

EU je izdala Uredbu broj 1107/2009 prema kojoj izrađen HR zakoni o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja (NN 25/09 80/13) kako bi se smanjili rizici  kod ljudi od mutagenih, karcinogeni reproduktivno toksičnih te zaštita okoliša od različitih onečišćivača.

3.Održiva poljoprivreda omogućuje stalnu proizvodnju primarnih poljoprivrednih proizvoda uz
korištenje dozvoljenih kemikalija koje imaju što manji štetni utjecaj na okoliš i zdravlje ljudi. Ona
počiva na načelima održivog razvoja budući da osigurava hranu, ogrjev i vlakna, uvažavajući
ekonomska i društvena ograničenja koja osiguravaju održivost proizvodnje u kojoj je ekološka
djelotvornost važnija od gospodarske učinkovitosti. Glavni cilj ekološke poljoprivrede je proizvesti hranu visoke hranidbene vrijednosti oslanjajući se na zaštitu i očuvanje okoliša.

Važniji pojmove za lakše razumijevanje i primjenu  pesticida su: integrirana zaštita bilja, biološka raznolikost, travopoljni plodored, konzervacijska obrada tla, čuvanje vode i vlage u tlu, zaštitni usjevi međuusjevi i  žetveni ostaci, gnojidba, drveće i grmlje.

Integrirana zaštita bilja jest racionalna primjena kombinacije bioloških, biotehnoloških, kemijskih ili oplemenjivačkih mjera kultiviranja bilja, pri čemu je uporaba kemijskih sredstava ograničena na najnužniju mjeru potrebnu za održavanje populacije štetnih organizama ispod razine koja može prouzročiti znatnu gospodarsku štetu ili gubitak.

Postoje dvije temeljne skupine mjera zaštite bilja izravne  i neizravne. Izravne mjere zaštite bilja su: mehaničke, fizikalne, biološke, biotehničke, i kemijske mjere. Neizravne mjere zaštite su: agrotehničke  mjere certificirano sjeme otpornih sorti voćaka,  obvezan plodored,  zelena gnojidba, kemijska  analiza tla. Štetni  organizmi bilja i biljnih proizvoda su:kukci, grinje, nematode, puževi, glodavci,ptice, divljač. No postoji još mnogo uzročnika bolesti biljaka kao što su visoke i niske temperature  različiti paraziti gljive, pseudogljive, fitopatogene bakterije, fito plazme  i virusi.

4. Vrste pesticida. Čime uništiti tu gamad  često čujemo: 1.ZOOCIDI – sredstva za suzbijanje ili odbijanje životinja, podijeljeni su u nekoliko skupina:insekticidi – sredstva za suzbijanje kukaca, akaricidi – sredstva za suzbijanje grinja, nematocidi – sredstva za suzbijanje nematoda, limacidi – sredstva za suzbijanje puževa, rodenticidi – sredstva za suzbijanje glodavaca, korvifugi – sredstva za odbijanje ptica od sjemena.2. FUNGICIDI – sredstva za suzbijanje gljiva i pseudogljiva i nekih bakterija uzročnika bolesti.3. HERBICIDI – sredstva za suzbijanje korova 4. Ostala sredstva – regulatori rasta biljaka i pomoćna sredstva. Svatko kao proizvođač pa tako i potrošač pa i trgovac mora znati  kako je karenca   vrijeme u danima  koje mora proći nakon posljednje primjene pesticida. Osobno iskustvo,kada se jedu jagode  ili grožđe onda dolazi ponekad do povraćanja ako se ne pridržavaju pravila  karence koje obično traju od 22 do 42 dana.

Ono  što nam stalno upozorava kako nešto nije u redu s biljkama oko nas su invazivni  korovi kojeg se vidi svugdje kako što je pelinolisni  limundžik ili ambrozija. Izgleda kako su Mađarska u Hrvatska lideri po tom opasnom korovu. Sredstva za zaštitu bilja su: tekuće formulacije, krute formulacije, formulacije za tretiranje sjemena, formulacije bez razrjeđenja, ostale vrste formulacija kao  što su paste i štapići.

5. Prirodne metode.Kako se prirodnim metodama bez kemikalija boriti protiv svih ovih pošasti? Ekološka poljoprivreda i održiva poljoprivreda  uklapaju se u  održivi razvoj  a provode se  s zelenim  žutim i  crvenim mjerama. Zelene mjere  su agrotehničke, biotehničke mehaničke i fizikalne. Žute mjere se koriste kada  zelene  mjere ne uspijevaju a provode se sa sredstvima za  zaštitu  bilja. Crvene mjere su zabranjene u integriranoj i  ekološkoj poljoprivredi.

Institut za zdravlje i sigurnost Rima i Odjel za infektivne i tropske bolesti u Viterbo su proučavali inhibitorni učinak eteričnog ulja Lavandula officinalis na rast korova. Naglašeno je da je ovo eterično ulje ne samo da koči rast korova, ali i utječe na razvoj gljivica i bakterija koje su uključene u rast usjeva. U svjetlu ovih rezultata, eterična ulja su potencijalni pesticidi  koji mogu zamijeniti pesticide i herbicide  iz umjetnih sinteze koji mogu biti  toksični. U Dalmaciji raste biljka buhač koju su ljudi koristili za uništenje buha. Dopušteno je koristiti tvari  biljnog i  životinjskog podrijetla, primjerice  vosak ,lecitin želatina, biljna ulja i piretrin koji je ekstrakt buhača. Kemijsku strukturu piretrina I i piretrina II identificirali su 1924. godine njemački kemičar Hermann Staudinger (1881-1965) i hrvatski znanstvenik Lavoslav Ružička (1887-1976), dobitnik Nobelove nagrade za kemiju. Iz tradicionalne upotreba dopušteno je koristiti spojevi bakra  kao fungicid i baktericid u dozi do 6 kg/ha time da se  čuva od dospijeća u vode. Također i  preporučeno je korištenje sumpora kao fungicida i akaricida (grinje). Biljke same sebi pomažu ako su dobro raspoređene prema svojim svojstvima i bolestima koje se javljaju na njima. Voćnjaci nikada nisu bili od samo jedne vrste voćaka a  gredice povrće valja pomiješati tako da postoji prema neko redu zaštite. U knjizi Bio vrt[i] spominje se kako kadifice izlučuju određene fitoncide koje djeluju protiv nematoda glistaca. U tablici (vidi link navedeni su još neki primjeri).

U priručniku je navedeno a i predavači su isticali važnost čitanja irazumijevanja  sadržaja etikete koje moraju biti na svakom pakovanju pesticida. Na etiketi su navedeni važni podaci kao što su rizici za zdravlje  te koncentracija i doza škropiva kojima se tretira biljka.

Koncentracija je postotak( %) sredstva za zaštitu bilja u vodi (škropivu). Preporučena koncentracija na etiketi nekog sredstva za zaštitu bilja je pokusima provjerena učinkovita koncentracija namijenjena suzbijanju određenog štetnika ili uzročnika biljne bolesti (uz prihvatljiv rizik za primjenitelja, okoliš, korisne i naciljane organizme). Doza je količina sredstva za zaštitu bilja koja se primjenjuje po jedinici površine (ha, m²). Krutim pripravcima dozu iskazujemo u kilogramima (ili manjim jedinicama) po hektaru (1 kg/ha, 200 g/ha), dok se za tekuće pripravke iskazuje u litrama (ili manjim jedinicama) po hektaru (1 L/ha, 200 mL/ha). Više o koncentraciji i dozi tvari koje  čovjek unosi u svoje tijelo vidi link.

U priručniku  je navedeno prskanje s prskalicom koju vuće traktor. Pomoću nomograma (viša matematika)  povezane su funkcije doze, koncentracije, tlaka u spremniku gdje je  škropivo, promjer dizne ili sapnica te brzina traktora. Nije  lako odrediti prskanja škropiva bez tablica i nomograma.

6. EU direktiva o nitatima u tlu

Poznato  je što  preopterećenje tla s gnojivima  ima posljedicu pojavi štetnika ali i onečišćenja voda naročito pitkih voda. Zato sada postoje EU direktive za kontrolu nitrata u tlu koje mi slijedimo i koje zapravo opet traže dodatna predavanja koja sam odslušao. Valja  210 kg/ha nitrata smanjiti na 170  pobliže je objašnjeno zakonom. Težimo velim prinosima i dolazi Božja kazna protiv industrijske poljoprivrede koja zapravo uništava ruralni razvoj. Mjere koje moraju biti uključene: Gnojiva organskog i mineralnog podrijetla koriste se u skladu s potrebama biljaka za hranjivima što znači da će se na ¼ površina poljoprivrednog gospodarstva godišnje morati provesti analiza tla. Biti će potrebno voditi evidencije korištenja gnojiva na poljoprivrednom gospodarstvu. Na kraju dodajem. Život svih kukaca na Zemlji (koja je zapravo „svemirski brod“) od kojih smo mi neke proglasili štetnicima je dio ukupnog eko sustava koji je bez  čovjeka u ravnoteži. Usporedimo neke kvantitativne brojke na tom brodu o kojem znamo masu hidrosfere, atmosfere i biosfere onda  vidimo kako je ljudi je bilo 1987  godine 5,0 x 10⁹ dok je insekata crva i mrava bilo 3,5 x10³⁰  a bakterija i algi 2,2 x10³³ .Prema tome ti  mali organizmi se trebaju pobuniti protiv nas i to sada i čine, ali  čine to  i od biblijskih vremena kada su polja  hrane napadali skakavi gusjenice.

. Kako tome doskočiti pogledajte što savjetuje FAO. 

 Mnogo hrane propada zbog lošeg gospodarenja u poljoprivredi savjeta i akcija nikada dovoljno!

[i] Marie-Luise Kreuter: BIO VRT ,Marjan tisak 2008 Split

Učinkovito trošenje energije kod zgrada

                      

1. Zahtjevi za građevinu

Građevine  koje je čovjek gradio  od  prapovijesti do danas imale su  različite konstruktivne elemente primjerice: nakupljeno kamenje (piramide) stupove i grede (grčki hramovi) lukovi i svodovi kod mostova ili crkava. Moderno građevno inženjerstvo počinje 1743. kada je papa Benedikt XIV. pozvao tri matematičara, znanstvenika i isusovca Ruđera Boškovića te Jacquiera i Le Soara da pokušaju riješiti pukotine nastale na kupoli katedrale Svetog Petra. Oni su podastrli pismeno stručnjačko mišljenje (slično  certifikatu) na osnovi ispitivanja o uzroku nastalih pukotina te predložili ugradnju  pet vlačnih  metalnih ringova kojima su učvrstili kupolu. Bilo je to rađanje znanstvene discipline statike. Može se reći, kako je na taj način znanost ušla u graditeljstvo koje je dotad počivalo na iskustvima starih  graditeljskih majstora. Danas praksa, teorija i zakoni definiraju zgradu kao jedinstveni proizvod preko temeljnih zahtjeva za građevinu: 1. mehanička otpornost i stabilnost, 2. sigurnost u slučaju požara, 3. higijena, zdravlje i okoliš, 4. sigurnost i pristupačnost tijekom uporabe, 5. zaštita od buke 6. gospodarenje energijom i očuvanje topline 7. održiva uporaba prirodnih izvora.  U povijesti graditeljstva  u Hrvatskoj vjerojatno će pisati kako se 1936. godine počelo proizvoditi tzv. heraklit,  drveno-cementne ploče koje su se ugrađivale na fasade, stropove i podove kao toplinski izolator čuvaju u zgradi toplinu stvarajući čovjeku i životinji toplinsku ugodu. Isto tako izum polimera polistirena 1930. pa poslije i ekspandiranog polistirena - stiropora 1954. u tvrtki BASF u Njemačkoj odigrao je veliku ulogu u graditeljstvu oko očuvanja topline u zgradama.

Kuća Pinculić potrošnja energije prije  45313 kWh/a,

ista kuća sada s 6965 kWh/a = ušteda od 38348 kWh/a je primjer učinkovitosti.

B. Gospodarenje energijom i očuvanje topline

Prvo, valja zapamtiti neke podatke o energiji. Uvozimo 50% energije koju trošimo na: stanovanje i  zgradarstvo 41 %, transport 31 %, i industriju 28 %. U zgradama javnog i stambenog sektora trošenje energije raspoređeno je ovako: grijanje prostora od 52 do 57 %, priprema tople vode od 9 do 25%, hlađenje oko 4 %, električni uređaji, rasvjeta i uredska oprema od 11 do 16 %. Od stanova  u kojima se danas troši energija 47% je građeno od 1919.  do 1970. godine i u njima se troši godišnje toplinske energije od 230 do 250 [kWh/ (m²·a)] iz čega proizlaze analize kako tu postoji potencijal od 30 % ušteda do 2020. Drugo, energetska učinkovitost ovisi najviše o primjeni toplinske zaštite u zgradama, a prema njihovom obliku i načinu gradnje specifična godišnja potrebna toplinska energija za grijanje i hlađenje može se spustiti na razinu od 51 do 95 [(kWh/ (m²·a)]

Gospodarenje energijom i očuvanje topline u zgradama uređeno je Uredbom EU br. 244/2012 i ranijim direktivama Europskog  parlamenta iz kojih proizlaze  HR-zakoni,  propisi i HR-norme koje su koncentrirane u Tehničkom propisu o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama koji važi od 1. siječnja 2016.

C. Tehnički propis i algoritam za provedbu proračuna

Kako bismo mogli nabavljati (i zaduživati se) naša Vlada kao i svaki vlasnik zgrade mora znati kolika je godišnja potrebna toplinske energija za grijanje i hlađenje Q_HC  (kWh/a)  za stanovanje i rad u zgradama. No, racionalno gospodarenje energijom ipak je prvenstveno zadaća svakog potrošača koji  se mora podučavati i priklanjati današnjim izazovnimtrenucima, kada nam po pitanju energije i održivosti nestaje tlo pod nogama. Pitajmo se, kako pomažemo državi.

Tehnički propis (članak 7) zadržava dosta termodinamskih zakona i pojmova iz građevne fizike prema kojem se utvrđuju tehnički zahtjevi: 1. najvećom dopuštenom godišnjom potrebnom toplinskom energijom za grijanje po jedinici ploštine korisne površine zgrade, 2. najvećom dopuštenom godišnjom isporučenom energijom po jedinici ploštine korisne površine zgrade, 3. najvećom dopuštenom godišnjom primarnom energijom po jedinici ploštine korisne površine zgrade, 4. najvećim dopuštenim koeficijentom transmisijskog toplinskog gubitka po jedinici oplošja grijanog dijela zgrade, 5. sprečavanjem pregrijavanja prostorija zgrade zbog djelovanja sunčeva zračenja tijekom ljeta, 6. dopuštenom zrakopropusnošću ovojnice zgrade, 7. najvećim dopuštenim koeficijentima prolaska topline pojedinih građevnih dijelova ovojnice grijanog dijela zgrade i pojedinih građevnih dijelova između grijanih dijelova zgrade različitih korisnika, 8. smanjenjem utjecaja toplinskih mostova, 9. najvećom dopuštenom kondenzacijom vodene pare unutar građevnog dijela zgrade, 10. sprečavanjem površinske kondenzacije vodene pare, 11. učinkovitošću tehničkog sustava grijanja, hlađenja, ventilacije, klimatizacije i pripreme potrošne tople vode, 12. najvećom dopuštenom godišnjom potrebnom energijom za rasvjetu zgrade, osim obiteljskih kuća i višestambenih  zgrada, 13. razredom učinkovitosti sustava automatizacije i upravljanja zgrade, 14. udjelom obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji primarne energije, ako ovim propisom nije drukčije određeno.

Certifikatori koriste različite  algoritme za  proračunavanje toplinskih tokova u zgradama. Najpoznatiji je propisan u normi HRN-EN-ISO-13790

Proračun  godišnje potrebne toplinske energije za grijanje Q _H,nd  izračunava se po jednadžbi:

Q _H,nd = Q_Tr + Q_Ve –η _{H ,gn} (Q_int + Q_sol) [kWh]  koji se vidi u  grafičkom prilogu

gdje su: Q_Tr – izmjenjena toplinska energija transmisijom (kWh); Q_Ve – potrebna toplinska energija za ventilaciju/klimatizaciju (kWh); η _H,gn – faktor iskorištenja toplinskih dobitaka (-); Q_int – unutrašnji toplinski dobici zgrade (ljudi, uređaji, rasvjeta) (kWh); Q_sol – toplinski dobici od Sunčevog zračenja (kWh). Pasivno korištenje sunčeve energije je bitno za smanjenje potrošnje goriva. Ljeti valja zasjeniti prozore kako ne bi došlo do pregrijavanja prostora. U tehničkom propisu (tablica 8) naveden je zahtjev za racionalnu uporabu energije i toplinsku zaštitu zgrade kojim se utvrđuje najveća dopuštena godišnja potrebna toplinska energija za grijanje po jedinici ploštine korisne površine zgrade Q’’_H,nd [kWh/(m²·a)], najveća dopuštena godišnja isporučena energija po jedinici ploštine korisne površine zgrade E_del [kWh/(m2·a)] te najveća dopuštena godišnja primarna energija po jedinici ploštine korisne površine zgrade E_prim [kWh/(m2·a)] na temelju troškovno optimalnih razina. Pojam troškovno optimalna razina iz Tehničkog  propisa vidi se najljepše iz ovoga primjera; Amortizacija troškova za ugradnju toplinskih fasada ETICS s EPS pločama od 6 cm iznosi 6,9 godina s godišnjim troškovima grijanja od 2,57 €/(m²·a) dok kod 10 cm amortizacija iznosi 6,7 godina, a grijanje 1,78 €/(m²·a).

 Važno  je znati kod zgrada  kakav imaju ili  će imati oblik koji se definira količnikom između volumena i oplošja ovojnice i naziva se  faktor oblika zgrade f₀. Faktor oblika zgrade f₀=A/V (m-1) je važna značajka, jer objedinjuje volumen prostora V (m³) koji treba grijati i oplošje ovojnice A (m²) na koje  se ugrađuje toplinska zaštita za sprečavanje toplinskog toka koji je zapravo gubitak topline. Faktor oblika zgrade je prva veličina kojoj arhitekt mora posvetiti pažnju. Jer, ako se izgradi zgrada koja je nepovoljnog oblika (kocka, valjak, prizma, piramida), nepovoljnog tlocrta i istaka balkona (toplinski most)  onda će to biti vječni arhitektonski grijeh. U istom volumenu čovjek može stanovati, a oplošje zgrade mu može biti različito za 60 %; To dalje znači da  će i troškovi gradnje i grijanja biti 60 % veći. Ilustrativni podatak: za gradnju obiteljske kuće potrebno je primarne energije 638 kWh/m².

  Budući da se najviše topline gubi transmisijom (prijelaz i prolaz) Q_Tr kroz ovojnicu zgrade (fasada, prozori, pod i strop) onda se to izračunava po jednadžbi:

                                                    Q_Tr=A ·U· t· (Θ_a - Θ_u)

Gdje je: 1.oplošje grijanog dijela zgrade A (m²), što je zapravo ukupna ploština[i] građevnih dijelova koji razdvajaju grijani dio zgrade od vanjskog  prostora, tla ili negrijanih dijelova zgrade (ovojnica ili  grijanog dijela zgrade), zatim 2. koeficijent prolaska topline U [W/(m2·K)], koji se određuje za neprozirne građevne dijelove prema normi HRN EN ISO 6946:2008. Koeficijent prolaska topline U objedinjuje toplinska svojstva građevnog materijala i vrstu obodnih konstrukcija  (zida, poda stropa krova) zgrade. Koeficijent U[ii] je bitan za minimalnu toplinsku zaštita koja je propisana (tablicom 1 prilog B). Primjerice, za  fasadni zid to iznosi od 0,3 do 0,6 [W/(m²·K)],   3. Vrijeme korištenja uređaja za grijanje ili hlađenje  t  (h). Grijanje ili hlađenje u našim krajevima može trajati i do  pet ili šest mjeseci, za što je potrebna određena količina topline koju sustavom grijanja treba tijekom jedne godine dovesti u zgradu za održavanje unutrašnje projektne temperature Θ_u (⁰C) u zgradi tijekom razdoblja grijanja zgrade; Najvažniji utjecaj, na što čovjek ne može djelovati, na godišnju potrebu energije je vanjska temperatura Θ_v.  4. Razlika temperatura (mjerna jedinica⁰C),  unutrašnjeg i vanjskog prostora  je isto utjecajan  faktor za određivanje godišnje potrebne toplinske energija za grijanje i hlađenje zgrade. Kod energetskog certificiranja zgrada, za proračun Q_H,nd koristiti se tzv. kvazistacionarni proračun na bazi mjesečnih vrijednosti prema normi HRN EN ISO 13790. Godišnja vrijednost potrebne toplinske energije za grijanje izračunava se kao suma pozitivnih mjesečnih vrijednosti. Naime, formula koju sam naveo je primjerena za stacionarno stanje prolaza topline kroz ovojnicu zgrada, primjerice tiho vrijeme bez vjetra i sunca.

Problematika racionalne  uporabe energije u zgradama spaja veliki broj tehničkih struka  iz građevinarstva, elektrostrojarstva i meteorologije, koja bi trebala biti jasna i vlasnicima i kupcima neke zgrade. Zato su osnovane mnoge tvrtke za energetsko certificiranje zgrada (uključeno legalizacija i etažiranje) u kojima rade stručnjaci po Pravilniku o energetskom pregledu zgrade i energetskom certificiranju (NN 48/14, 150/14) koji poznaju struku i zakone te izdaju dokument Iskaznicu energetskih svojstava zgrade.  Obično trošak certificiranja iznosi od 1200 do 1900 kuna za obiteljske kuće. Ako automobil ima  kao osobni dokument  prometnu dozvolu onda i zgrada (stan, obiteljska kuća) treba imati isto, budući da su približno jednaka trošila energije. Ljudi, kroz auto i kuću godišnje troše pojedinačno oko 10.000 kWh/a. Društvo kroz industrijski način života putem proizvodnje i korištenje dobara utječe na okoliš najviše kroz hranu, automobile, kuće i stanove. Iskaznica potrebne energije za grijanje zgrade je sastavni dio dokumentacije o održavanju i unapređivanju bitnih zahtjeva za građevinu. Iskazana je najveća dopuštena godišnja potrebna toplina za grijanje po jedinici ploštine korisne površine zgrade [kWh/(m²a)] i obujma grijanog dijela zgrade [kWh/(m³a)]. Obvezno se prilaže dokumentaciji potrebnoj kod tehničkog pregleda zgrade, a potvrđuju je svojim žigom projektant i izvođač. Iskaznica mora biti dostupna na uvid kupcima, najmoprimcima i drugim ovlaštenim korisnicima zgrade ili njenog dijela.

D. Podaci iz prakse

Prijedlog mjera za energetsku obnovu vanjske ovojnice (vidi slike) i sufinanciranje mjera energetske obnove od strane Fonda za zaštitu okoliša ienergetsku učinkovitost, izradila je tvrtka " Arhitektika projekt" d.o.o. iz Samobora, pod vodstvom ovlaštenog certifikatora  Ivana Bortas.  To je obiteljksa kuća mojeg kuma Marijana Pinculića kod koje su vanjski zidovi zidani klasičnom opekom od 25 cm. Kuća je građena 1950 godine s balkonom koji je tada bio jako moderni elementi zgrada. U ovom slučaju certifikatom se  sugerira skidanje balkona, koji je kao toplinski most poprilično pridonosi nepotrebnom gubitku topline. Zgrada novim mjerama dobiva toplinsku zaštitu cjelokupne ovojnice tako da se na fasadne zidove ugrađuje ETIC fasada s d=15 cm od samogasivog ekspandiranog polistirena. Energetske uštede i smanjenje utjecaja na okoliš su ogromne,  jer se godišnja potrošnja energije od 45313 (kWh/a) snizila na 6965  (kWh/a) a emisija CO₂  će se smanjiti od 22 t na 3,3 t. Investicija od 75000 kn (udio Fonda 30%) se otplaćuje (amortizira) za 6,77 godina. Certifikatori postaju zapravo liječnici zgrada. Kuća  Pinculić iz razreda G prevedene-postala je "zdravija"  u razred B što je navedeno u Iskaznici energetskih svojstava

                                             

Jedan od najčešćih načina zadovoljavanja uvjeta uštede energije i toplinske zaštite vanjskih zidova je ugradnja toplinskih fasada ili povezanog sustava za vanjsku toplinsku izolaciju. Proizvođači materijala za toplinske fasade HUPFAS izdali su priručnik iz kojeg se mogu vidjeti mnogi detalji izrade toplinskih fasada. Prema hrvatskim normama HRN EN 13499 i HRN EN 13500, definicija ETICS-a je sljedeća: sustav izveden na gradilištu koji se sastoji od tvornički proizvedenih elemenata. Isporučuje se od proizvođača kao potpuni sustav i sadrži minimalno sljedeće sustavu prilagođene komponente: mort za lijepljenje i/ili mehaničko pričvršćenje, toplinsko-izolacijski materijal, mort za armaturni sloj, staklenu mrežicu, završno-dekorativnu žbuku. Sve komponente sustava odabiru se ovisno o specifičnosti sustava i podloge.Veliki dio  radnog vijeka provodio sam od 1968. u Samoborki (koja slavi110.Obljetnicu utemeljenje) na  istraživanju  morta i sustava za toplinsku zaštitu pod nazivom "SAMOTERM".

Država treba novčanim olakšicama poticati investitore i vlasnike na ugradnju toplinskih izolatora (smanjenje vrijednosti U koeficijenta) što može biti do 40 % u udjelu troškova rekonstrukcije fasada kako bi se uvozilo manje energije. Važno! Izbježive gubitke energije valja smanjivati do maksimuma. Ne trošiti energiju tamo gdje nije nužno i ne u intenzitetu ili snazi koja nije potrebna. Primjerice, možete čitati i uz specijalnu svjetiljku od 40 W s koncentričnim ili  usmjerenim svjetlosnim snopom. Također, treba obrazovati ljude o gospodarenju energijom u javnim zgradama. To se provodi preko agencija koje organiziraju tečajeve. Više vidi Gospodarenje Energijom (ISGE) UNDP na web-stranici Ministarstva graditeljstva RH.

[i] Ploština=geometrijsko svojstvo ograničene  plohe, mjerna veličina za površinu. Mjerna jedinica je  četvorni metar (m²)

[ii] Za grubu procjenu: U=1 W/(m²K)  je energetska potreba izražena kroz 10 L lož. ulja potrebna za  izgaranje u pećima stvarajući toplinu koja prolazi kroz 1 m² konstrukcija  ovojnica  zgrada  npr. fasada u grijaćoj sezoni npr. u Zagrebu.

[iii] Obiteljska kuća jest stambena zgrada s najviše tri samostalne uporabne cjeline stambene namjene i koja ima građevinsku (bruto) površinu manju ili jednaku 600 m2