srijeda, 28. rujna 2011.

Održiva baština


Tamo gdje su blještave palače polja su zarasla korovom, a žitnice su prazne.Lao Tse
Nije potrebno čitati aktualne svjetske izvještaje o stanju okoliša na Zemlji, kako bi se spoznale znakovite promjene u vodi, tlu, atmosferi u bio-raznolikom biljnom i životinjskom svijetu. Mnoge promjene u okolišu već vidimo i osjećamo. Primjerice rijeka Lika je usahla ove godine.
Očito je da se mora promijeniti način mišljenja i djelovanja u gospodarenju, kako u obiteljskom domaćinstvu tako i na razini šire društvene zajednice. No, čovjek je trom u promjenama svojih navika , svog načina života, konzumističke filozofije. Svi se ponekad pitamo, možemo li se malo vratiti u način mišljenja i življenje naših „zaostalih“ očeva i djedova? Oni su nosili uprljane košulje ali se iz potoka mogla piti voda!.Ili drugačije rečeno: trebamo li se spustiti u nižu orbitu ili na nižu razinu „planine“ koju smo nazvali pretjerana potrošnja.?
Konzumističko ponašanje, skoro svakog od nas, očigledno je; kupiš nešto, jer je jeftino, a nije ti nužno potrebno, npr. kupiš četiri pizze , a peta je badava. Kada je nešto badava, a ne treba ti, to je vrlo „skupo“ za okoliš, jer peta pizza stavlja se u hladnjak a ponekad završi u kućnom smeću.
Mi starije generacije sjećamo se R i G kartica kojima je vlast 1949 g .racionalizirala potrošnju hrane. Tada su još sela bila bogata hranom. Ja sam bio dijete kada su nam organi vlasti uzeli dva pajceka s kojima sam ja bio na paši.Tada su bile R kartice za hranu za radnike. Rudar i daktilografkinja je dobila istu R karticu!
Godišnje svaki stanovnik u 27 država EU potroši 16 tona materije npr. biomase, industrijskih roba mineralnih sirovina i goriva, u što nije uračunata voda i zrak . U proteklih 40 godina UN i svjetski državnici te različite strukovne organizacije pokušavaju kroz održavanje različitih konferencija, sumita (Rio de Janeiru ,Johannesburg, Agenda 21, Milenijska deklaracija Marrakesh proces), usmjeriti deklaracijama stanovništvo Zemlje prema Održivoj potrošnji i Održivoj proizvodnji i Održivom razvitku.
Održiva potrošnja je, prema definiciji UN-a :"Korištenje usluga i srodnih proizvoda za osnovne ljudske potrebe koje donosi bolju kvalitetu života, a umanjuje korištenje prirodnih resursa i toksičnih tvari kao i emisije otpada i zagađivača tijekom životnog ciklusa, tako da se ne
ugrozi potrebe budućih generacija ".

Održiva proizvodnja je stvaranje dobara i usluga korištenjem postupaka i sustava koji ne zagađuju okoliš, štede energiju i prirodne resurse, ekonomični su , sigurni za zdravlje radnika, zajednice, i potrošača, te društvena i kreativna nagrada za sve radne ljude“

Valja napomenuti kako je održivi razvitak koji se često puta spominje političkim govorima, zapravo inovacija, koja se sastoji od pet kategorija: štednja roba široke potrošnje, smanjenje i učinkovita uporaba ili iskorištenja različitih izvora sirovina, recikliranje i oporaba materijala.
Sve veće opterećenje „svemirskog broda“ zvanog Zemlja, očituje se kroz povećanje konzumizma, količine otpada, potrošnje energije, industrijske proizvodnje, korištenja vode, prometa i proizvodnje hrane. Analitičari ekonomskog stanja stalno govore o neuspjehu kada pada bruto društveni proizvod (BDP) neke zemlje, ali rijetko se govori o štednji i odricanju te o učinkovitom ponašanju gdje s manjim BDPe može postići isti standard života.

Može li se pronaći mogući put prema održivoj potrošnji i proizvodnji kroz usporedbu današnjeg načina života sa životom mojih djedova i roditelja koji su živjeli prema načelima koje su sadržane u ovim novijim UN- definicijama održivosti.?
Ponekad građani Republike Hrvatske dnevno troše zimi i ljeti približno jednaku količinu električne energije između maks. 56 GWh do 61 GWh. Uzrok ovakve potrošnje električne energije može biti primjerice , što na tržištu ima, uz otplate na rate, jeftinih klima uređaja, a želimo imati zimi i ljeti temperaturu +20 0C u stanu i kancelariji. Naši starci su za ljetnih žega fizički radili i podnosili ponekad s mokrim rupcem na glavi, temperaturnu neudobnost.

Danas, u odnosu na vrijeme naših djedove, ima oko 5 puta više ljudi na Zemlji. Uz to, prekomjerna potrošnja i način života, stvara u nama strah od ekoloških katastrofa. Ljudi zato na globalnoj razini postavljaju različite ciljeve. Jedan od takvih ciljeva jest: globalna srednja temperatura površine na Zemlji ne bi se smjela prekoraćiti za 2 0C onu koja je bila u predindustrijsko vrijeme Kako to postići? Postoje optimistički pristupi u rješavanju tog problema i pesimističko odbijanje s obrazloženjem kako je to nerješivi problem.
Dalja nakana ovog teksta je mobilizacija ljudi u prostoru u kojem živimo približiti se optimističkom putu. Valja se preorijentirati, kako to optimistički piše Lester Brown na PLAN B ako sada živimo prema PLANU A.
Državni sabor RH donio je 2009 godine. Zakon o Strategiji održivog razvoja RH i Strategiju energetskog razvoja RH. Trenutačno trošimo 16,5 % više primarne energije po jedinici BDP-a od prosjeka potrošnje u Europskoj uniji (EU27). U posljednjem desetljeću broj automobila u RH se povećao od 140 komada na 280 komada na1000 stanovnika, dok je prevoz putnika željeznicom zanemarivo nizak. Imamo 133 mobilna telefona na 100 stanovnika i na osamnaestom mjestu smo po tome u svijetu. Hrvatska je na četrnaestom mjestu u svijetu po broju umrlih od raka što iznosi 166 smrti na¸100000 stanovnika. Navedeni podatci mogu biti indikatori lošeg ekološkog i potrošačkog stanja u RH

Sve današnje strategije u svijetu i u nas, temelje se na paradigmi, da se povećanje učinkovitosti uporabe energije, sirovina (materije) znanja(informacija) promatra kao stvaranje »novih izvora za život“.Težiti učinkovitom radu i djelotvornom predmetu rada znači približavati se održivosti života na planetu Zemlji.

Kritički gledano, konzumizam pokušava stvoriti na Zemlji fiktivni raj, kroz ponudu obilja potrošnih dobara, koja nam trebaju i ne trebaju. Karl. R. Popper je rekao: „Onaj koji pokušava stvarati raj na zemlji vjerojatno stvara pakao“. Ovaj način života, vidljiv je na svakom koraku: dijete traži nove cipele mada su stare su još dobre, tata ih kupuje karticom na dug, trgovac u banci uzima na dug devize, rashodi u budžetu rastu, država se zadužuje i onda slijedi na kraju još i onečišćenje okoliša zbog svih tih aktivnosti.
Tehnosfera koja uništava ekosferu nije i ne smije biti cilj nijednog društva. Moramo si slikovito prikazati pravac potrošnje, koji spaja minimalnu potrošnju naših staraca, s našom potrošnjom, kako bi imali orijentire u svakodnevnom gospodarenju. Smanjivanje neke iracionalne potrošnje, pa makar se i smanjuje BDP ne može se smatrati nazadovanjem, naprotiv to može biti pozitivan podatak za naš život i život nasljednika.
Kad se ne može drugačije, onda je prikladno rješenje minimalizirati uništavanje eko sfere, kako bi se produžio , na ovom planetu, životni vijek, naše djece i unučadi.


3 komentara:

  1. Joza, osim tsunamija, presusene Like i sl. mi imamo i ekonomske tsunamije u obliku kriza. Ako marketing koji je pratio industriju zadnjih 100 godina se bavi trikovima na TV radiu i novinama, onda normalno da zivi od tih trikova vise nego od samih proizvoda koje nudi. To dalje znaci da smo kupovali sto ne trebamo radi tih trikova i da takva ekonomija u kojoj trik vrijedi vise od proizvoda, ne moze vjecno hraniti cijelo drustvo. I nakon nekog vremena ti mjehuri puknu i zovemo to ekonomska kriza. Ova kriza ce trajati jos 5-6 godina koliko treba da se ljudi prebace na internet. Ovi tekstovi na internetu vjecno su nam reklama jer dovode ljude (trazilice), dok je TV i novinska reklama samo za taj dan, sutra ponovo ili nema kupaca. Pitao me ucenik maloprije na Facebook dali ce kupiti MaxTV ili Iskon. Ja sam pitao na Twitter prije toga koji QR citac skinuti. Kome cemo vjerovati? Reklami ili prijateljima? Ljudi kupe na internetu 1 pjesmu za 1$, a jucer su morali kupiti cijeli CD za 15$ radi te jedne pjesme koju obozavaju. Za 5-6 godina sve ce izgledati 100% drukcije, a 2020 godine ce biti 40% manje CO2 nego ga je danas. Tako je to, ucimo se. Do prije 10 godina sam ljude ucio pisati na racunalo 20 dana, danas 5 minuta: sjedni, otvori i tipkaj, tipkaj, tipkaj. Twitter, Facebook i sve danasnje alate, pa i ovaj Bloger, nitko nikoga ne uci, sve sami, gledamo kako drugi to rade, bas kao sto su u pocetku industrije ljudi gledali kako oni oko njih slazu daske, mjesaju cement i tako ucili... Sve je to energija, CO2, novac. Morat cemo zaradjivati od iskrenosti, od iskrenog razgovora na Twitteru, Facebooku, u ovom blogu. Nema vise propagande "Kupite moje, najbolje je!" TV gubi nase sate, internet ih dobiva. Netko je rekao: kad gledas, citas, stare medije TV, radio, novine, sjedis na kaucu, a kad koristis nove medije (blog, drustvene mreze) sjedis na konju. Jer imas i ti rijec, istrazujes, kopas, nisi vise slijepi potrosac. I za 5 godina cemo takvi biti svi.

    OdgovoriIzbriši
  2. Zamislite da se ponovo uvedu R i G potrošačke kartice-vidi blog. Ja se ih sjećam. Mi na selu nismo to dobivali ali smo plaćali porez i morali davati svinje, mlijeko kukuruz za tzv "otkup".
    Uvedimo ponovo to!? Neka to netko stavi u svoj program prije izbora. Dobit će izbore!!!!
    Primjerice; Meni vlast da godišnje samo 500 litra benzina i to zato što moram prihvati unuke da ih odgajam. Ili, možete trošiti samo 1500 kWh električne energije. To mi treba Vlast reći. Nakon toga nastupa potpuno druga situacije. To nije slično Pol Potu u Kampučiji koji je ljude istjerao iz gradova na sela u radne logore. To mora biti dogovoreno na referendumu. Jasno da će BDP pasti nešto, ali će HDI indikator porasti.Svaki porast BDP znači ekvivalentno onečišćenje okoliša u prostoru gdje se BDP stvara. To je nešto što umni ljudi države moraju raditi optimizacije.

    OdgovoriIzbriši
  3. Nakon dvije godine sam se opet vratio ovom postu i napisao ovaj tekst http://kartelo.org/blog/index.php?a=187

    OdgovoriIzbriši