EU i kokoši

U svetkovini Božića glavno jelo u našoj kući bila je "živalska pečenka" pečena kokoš ili kokot ili ( u doba moje bake)kopun. Zašto? Kokoši se hrane čeprkanjem tražeći crve u zemlji , te pritom nogama stružu prema natrag. Reklo se, prema narodnom vjerovanju, neka se prošla godina ne vraća i neka dođe Nova Godina, koja se obično slavila s pečenim odojkom, koji ruje rilcem prema naprijed za bolja vremena.

U ruci imam jedan praktičan priručnik:"Alternativni sustavi držanja kokoši nesilica na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima", kojeg su napisale Dr. Kristina Matković i Dr Bara Vinković. Izdavač:Veterinarski fakultet u Zagrebu 2011. U uvodnom tekstu se spominju EU Direktive 1999/74 EC i naši Zakoni i Pravilnici glede kokoši ( NN 77/10,51/Pravilnik o minimalnim uvjetima za zaštitu kokoši nesilica. Alternativno držanje kokoši obuhvaća svaki način koji nije kavezni. Industrijski model razmišljanja, gdje je profit bio glavni kriterij, primijenjen u peradarstvu, doveo je do načina uzgoja kokoši u kavezima. Danas se polako vračamo i mišljenju i djelovanju, ne samo kod uzgoja kokoši, prema nekim tekovinama koje baštinimo od naših baka i djedova. Iako ima malo gospodarstva koja još drže slobodni uzgoj kokoši, ipak u svijetu, Europi pa i u nas trend je napuštanje kaveznog uzgoja kokoši. Našu tradiciju ako mi to ne želimo, ne može uništiti Europa, glasamo ili ne za nju. Evo samo malo primjera usko vezano s uzgojem kokoši. U svijetu ima 14 milijardi kokoši, što znači uz čovjeka na Zemji žive i dvije kokoši, koje mu daju godišnje oko 500 do 600 komada jaja i odgovarajuću količinu mesa. Kokoš snese godišnje oko 300 jaja. Statistike govore kako se svjetska potrošnja kokošinjeg mesa povećala od 46 milijuna tona od 1995. g na 70 milijuna tona u 2005 godini. Dnevno u godini 2006 stanovnik RH je pojeo 54 g. kokošinjeg mesa i pola jajeta, tj 28 grama jaja.

No, za proizvodnju hrane čovjek istovremeno onečišćuje i okoliš. Valja raditi eko-energetske bilance u proizvodnji hrane ,kako bi se pravilno gospodarilo ne samo u malim gospodarstvima, nego i u čitavoj državi. Iz priložene tablice vidi se podaci kako je za proizvodnju 1 kg kokošinjeg mesa potrebno 3900 litara vode (računa se i voda za rast žitarica), 1,8 kg žitarica, 6,4 četvorna metra zemlje, a štetna emisija u atmosferu ugljičnog dioksida CO2 iznosi 4,6 kg. Za proizvodnju 1 kg govedskog mesa potrebno je 6 kg žitarica, a emisija CO2 iznosi 16 kg. Energetska hranjivost kokošinjeg mesa iznosi 6930 kJ/kg (165okcal/kg ) dok govedskog mesa 10374 kJ/kg , (2470 kcal/kg). Eko-energetske bilance u proizvodnji hrane pokazat će, kako su naši djedovi i bake bili vrlo eko- prosvijećeni u današnjem pogledu. Naime, kokoši ili živad u obiteljskim gospodarstvima su bili mali pogoni za "recikliranje" organskoga otpada ili otpadne hrane . Napoj, "pomijak" naziva se otpad od hrane, koji se nije bacao, kao sada u smeće, nego se koristio kao hrana za kokoši ili svinja. U smeću od 1,17 kg kojeg svaki dan proizvodimo po stanovniku u RH ima oko 30% organskog otpada. Kada ovo pišem onda imam na pameti naše kokoši, slobodan uzgoj. Prije tjedan dana bilo ih je 10 komada od kojih sada imamo 8 komada i pijetla. Svaki dan naše kokice iznesu od 5 do 6 jaja. Za Božić će biti na stolu pečeni pijetao, kako bi poštovali stare običaje, te čestitali si međusobno i pjevati: "Narodi nam se Kralj nebeski...na tom mladom ljetu veselimo se"..Poslije si bumo išli čestitati, kak nekad: Daj nam Bog picekov, pune hambare žitka... a mira Božjega i Blagoslova najviše.