Mlijeko naše svagdanje

Ženi sina gdje je rodu dika , 
a kćer udaj gdje je sira i mlijeka( hrvatska  poslovica)
Proizvođači  mlijeka, stočari,  dovezli se po hladnoći  traktorima iz mnogih Županije i prosvjeduju pred mljekarama i Saborom. Prema Budžetu za 2012 g.,smanjeni su im poticaji, a mliječna industrija ( pretežno u stranom vlasništvo)   ne  želi   nabavljati mlijeko, po cijeni koju nude naši stočari.  Među građanima postoje mišljenja: „Što se opet ti seljaci bune? Zašto zbog prosvjeda izlijevaju  dragocjeno mlijeko u kanalizaciju?
Ajdmo  za početak diskusije dati djelomično pravo stočarima(?,!) Naši  starci su imali izreku. „U koga su mliječne krave u toga su riječi prave“. Onaj koji je imao krave smatrao se dobrim gospodarom.
Kada  sam išao 50-tih godina prošlog stoljeća u osnovnu školu prisjećam se nekih događanja iz roditeljske  kuće .  Tada su određena seoska gospodarstva sa dvije i više krava, morala davati državi  mlijeko. Bio je to  otkup mlijeka. Ja sam dvaput tjedno nosio po 5 litara mlijeka na otkupnu stanicu. Kad je majka donijela dižu s  mlijekom iz štale  i počela ga ulijevati u metalnu kantu, otac je rekao - ulij i vode,  a majka je odgovorila:  Ne, to je grijeh.  On joj je ljutito odgovorio : Ali na otkupnoj stanici se krade naše mlijeko i umjesto njega se u zbirnu posudu ulijeva voda. Majka mu uzvraća: Ali to je njihov grijeh.
Danas stočar ne može varati razrjeđenjem ili ulijevanjem vode u mlijeko, jer se kod isporuke mjeri  koncentracija masnoće i ostale značajke važni za kakvoću mlijeka. Naprotiv, u mljekarama se iz mlijeka vade masti i proteini pa se stvaraju različiti namazi i različite sorte konzumnog mlijeka.
„Ne bi se štel mešat“ poručuje ministar poljoprivrede prosvjednicima, jer to je stvar tržišnog dogovaranja. No kapitalizam, kako se danas u svijetu  provodi, jeste smjesa politike koja se bazira na načelu,  gdje se smatra  kako  kapitalistička ekonomija postaje mješovito gospodarstvo u kojem se rukovode događaji na tržištu "nevidljivom"rukom“(A. Smithov) i "vidljivom  rukom“ države Keynesova). Tako smatra veliki ekonomist  Samuelson.  Po njegovim priručnicima danas uče i naši studenti. Naime, o visini raznih poticaja može se raspravljati jednako tako kao i o razinama kamata, profita u čitavom lancu proizvodnje mlijeka od njive do stola.
Ministar  poljoprivrede se mora „mešat“ u taj  konflikt kojeg učtivo nazivamo dogovaranje. Zašto?
Stočarstvo je najznačajnija  proizvodnja, koja obuhvaća uzgoj određene vrste stoke: govedarstvo, svinjogojstvo, ovčarstvo, konjogojstvo, peradarstvo, kunićarstvo. Značaj: izvor hrane i bjelančevina; osigurava  tekstil, kožu, krzna, ljepila, stočnu hranu; omogućava dobivanje stajskog gnojiva; utječe na stabilnost poljoprivredne. proizvodnje; omogućuje oplemenjivanje biljnih proizvoda i uključivanje zemljišnih površina u proizvodnju; utječe na poboljšanje izvoza; pridonosi povećanju nacionalnog dohotka. Grubo procijenjeno, hrana koja dolazi sa polja dijeli se  60%  na biljnu  proizvodnju, a 40% na stočarstvo. Prema tome gospodarenje sa proizvodnjom i potrošnjom hrane je hitan i važan problem bez da se  ekonomski i ekološki mnogo eksperimentirati na tom području. Čak što više tvrdim, kako se moraju uzeti u obzir i neki „čvrsti teoremi“ naših djedova. Primjerce,. mlijeka češ dobiti onoliko koliko ima trave na livadi, a ne  koliko imaš krava na livadi. Danas se u Hrvatskoj proizvodi 792.000 tona krušnih žitarica u koje se samo ubraja pšenica i 1,700.000 tona stočnih žitarica, a drugih industrijskih kultura (izraženo u  uvjetnim količinama žitarica) još 400.000 tona. Međutim, broj stoke  je 1991. godine smanjen na samo 438.000 komada, što je 2,5 puta manje od godine 1931.  kad  je bilo 1,055.000 komada stoke. Treba istaknuti da je krajem osamdesetih godina u Hrvatskoj bilo oko 977.000 uvjetnih grla stoke. To je stoka od 500 kg mase. Godine 2003.  bilo je 444.000 grla od čega otpada 280.000 na krave i steone junice.
Godine 2003. u svijetu je bilo oko 1.370,000.000 goveda (FAO),  što  čini omjer 1 govedo na oko 5 stanovnika. U Hrvatskoj se proizvelo 2008. godine  657.000 tona mlijeka.  Otprilike toliko  ćemo moći proizvoditi prema dogovoru za ulazak u EU. Gledajući kroz  fenomen radnih mjesta, onda se mora istaći, kako je broj obiteljskih poljoprivrednih gazdinstava ( OPG) u kratkom vremenu pao s 55000 na 15000 stočara. Dalje, količina domaćeg mlijeka opada za snabdijevanje  domaće prehrambene industrije-mljekara.
Smanjenjem broja stoke siromaši poljoprivreda, jer stoka i stočarska proizvodnja daju vrijednost tlu koja višestruko povećava dohodak poljoprivredne proizvodnje. Ovi podaci pokazuju, kako smo od  izvoznika postali uvoznici hrane.  To je  prava tema za znanstvenike, akademike, političare i običan puk koji izlazi na birališta i bira vlast. Moj otac je nama govorio . ako ne iskoristiš ono što ti Bog dao krepat ćeš od gladi. Zelena trava pašnjaka i livada je ono, što se mora iskoristiti- to je  tema koja je stalno na stolu za diskusiju.

 Nepotrebno smo „ kopirali“ u svemu  Amerikance? Amerikanci troše po glavi stanovnika 800 kg  ukupnih žitarica, a potrebno im  je za kruh samo 100-150 kg, koliko troše npr. Indijci, a ostalih 700 kilograma troši se za proizvodnju proteina npr. goveđeg mesa. Svijet danas proizvodi  oko 21 000 000 000 tona žitarica što iznosi oko 300 kg po  stanovniku, ako se zna da nas ljudi već  ima 7 milijardi na Zemlji.
 Naši djedovi su bili  polu-vegetarijanci, jer su jeli oko upola manje   mesa, nego što jedemo mi i tomu treba težiti. Jer blago - neću reći  stoka - je vrlo funkcionalno povezano sa životom ljudi. Proizvodnja mlijeka  je po količini na  drugom mjestu  poslije krušni žitarica, kako u svjetskim razmjerima tako i kod nas. Dakle, kruh  i mlijeko su osnovica ljudske prehrane. što mora biti jasno već svakom pučkoškolcu.
No što je ipak glavni EKOLOŠKI-EKONOMSKI problem konflikata stočara- i mljekarske industrije , kako ga ja vidim?
Stočari su „ovisnici“ o specijalnim hibridnom sjemenju kukuruza „Pioneer“ kojeg isporučuje SAD-tvrtka DuPont i koja daje visoke prinose mlijeka, jer se  krave hrane s kukuruznom  ili travnom silažom. Na taj način se dobije od 40000 do 50000 litara mlijeka po hektaru. Druga strana tog velikog prinosa mlijeka  jest prekomjerno gnojenje oranica i livada dušičnim gnojivima, što uzrokuje onečišćenje pitkih voda.
Iako umjetna gnojiva pomažu u prehrani polovice svjetske populacije poticanjem prinosa usjeva, plaćamo visoku cijenu u šteti po ljudsko zdravlje i okoliš. Ove riječi upozorenja dolaze od strane 200 istraživača koji su prošlog mjeseca pokrenuli Europsku procjenu dušika, prvu procjenu učinka onečišćenja dušikom na zdravlje i okoliš na razini kontinenta. Procjena je, kako zagađenje dušikom u Europi svakog europskog građanina stoji oko 1000 dolara godišnje, od čega 40 posto otpada na popravak štete učinjene poljoprivredi.
Primjerice, 92 posto antropogenog pritiska dušika na hrvatske vodne resurse potječe iz poljoprivrede, kao i 94 posto emisija amonijaka, 70 posto didušikova oksida i 26 posto emisija metana. Prema podacima  iz strukovnih izvora, mineralna gnojiva se koriste na 93 posto, a pesticidi na 82 posto hrvatskih oranica, uslijed čega dolazi do onečišćenja vodnih resursa i gubitka biološke raznolikosti. Zbog neracionalnog gospodarenja i prekomjerne upotrebe mineralnih gnojiva i pesticida došlo je do značajnog opadanja plodnosti tla .
Razlika  kod proizvodnje mlijeka u doba mojih roditelja i današnje  proizvodnje mlijeka sastoji se u slijedećoj bilanci:.  Krava snage 700 W troši ( treba) za jedan sat 3200 kJ energije koju dobiva pašom. ili  kroz  sijeno ili silirani kukuruz, dok traktor, koji je dio intenzivne  stočne proizvodnji, snage 50 kW troši 378 000 kJ energije od benzina. . Krava proizvodi ,mlijeko ,meso, stajski gnoj, dok traktor samo znatno onečišćuje okoliš. Danas živa sila ljudi i krava volova je nadomještena s radom traktora. Da stvar bude gora, traktor, kojeg se vidi uz  prosvjednika je kupljen na kredit, od kojeg bankari „žive“ . Bankari ne vole razgovarati oko smanjenja kamata ili otplata anuiteta, iako je primjerice bila sušna prošla godina. Današnja situacija vrlo složena, jer troškovi proizvodnje današnjeg mlijeka ovise, ne o travi nego o cijeni energije i drugih  proizvoda i usluga (pesticidi  sjeme),  , kojih prije 60 godina nije bilo.  Netko  će mi reći, ali danas više proizvodimo mlijeka po kravi i hektaru  oranica nego u doba mojih roditelja. Da to je točno, ali kada se napravi točna bilanca (dio eko-pismenosti) svih eko-energetski faktora, koji sudjeluju u proizvodnji mlijeka onda se vidi, kako je intenzivna proizvodnja mlijeka bila ekološki i energetskih povoljnija u vrijeme mojih roditelja, koji su imali ekstenzivni uzgoj krava.

Energetska analiza proizvodnje hrane

na način naših staraca, pokazuje kako je tradicionalna poljoprivreda održiva ili energetski učinkovitija od današnje moderne poljoprivrede s mnogo tehnike umjetnog gnojiva i zaštite bilja. Prema energetskoj bilanci


[i]
na prosječnoj njivi dobije se godišnje po četvornom metru prinosa (pšenica ili repa)  preračunato na energetske jedinice 2,91 kWh/(m²a). Energetski troškovi za benzin, proizvodnju umjetnog gnojiva, pesticida, siliranje, konzerviranje, sušenje plodova...  potrebno je 0,49 kWh/(m²a). Omjer potrošene inputi i dobivene output energije je oko 1:6.  No, kod naših predaka prinos je bio manji, ali energetski omjeri su iznosili 1:20 ili 1:75 jer su volovi bili  pogonjeni solarnom energijom iz sijena uz veliki ljudski napor. No, nije bilo zagađenja okoliša i to je važno u promatranju održivosti nekad i danas. Do 2003 godine, muzao sam našu kravu i poznati su mi neki elementi tradicionalne poljoprivrede. Usput  spomenuto danas nas u RH  ima 75 ljudi,  a u doba mojeg djeda 65 ljudi po četvornom kilometru. Postavimo si pitanje!  U  budućim  energetskim  krizama je li „svjetlo na kraju tunela“ ekstenzivna poljoprivreda ?

---

[i]


Klaus Friedrich Klein, Wie funktionier dass? Die Umwelt des Menschen. Meyer,Bibliographisches Institut Mannheim, 1981 str 304