Globalizacija i okoliš

Globalizacija, konzumerizam,  potrošnja i okoliš su pojmovi koji se kao  paučina isprepliću u našim mislima i svakodnevnom poslu.

Prema definiciji globalizacija je normirani  proces prijenosa iskustva svakodnevnog života, te distribucija roba i ideja kroz cijeli svijet. Globalizmu pogoduju  Internet komunikacije u  poslovnim transakcijama,  čime se  uništavaju lokalne tradicije i regionalne distinkcije, stvarajući pritom homogeniziranu svjetsku  kulturu. Svaki vijak je normiran, ali i svaki sport koji danas globalno okuplja sportaše na Olimpijadi u Londonu je normiran. Čak što više  i sendvič „Big Mac“ jest  norma i   mjerilo  za  određivanje životnog standarda u Kini kod nas ili u SAD-u. U Kini košta 1,5 $ u USA 3,11 a kod nas u Arena centru 3,22 $ (???)

Konzumerizam je politika usmjerena na povećanje potrošnje  kroz reguliranje proizvoda, usluga, metoda i normi proizvođača, prodavača, i oglašivačima u interesu  zadovoljenja što više kupaca.

 Potrošnju  ekonomisti smatraju kao konačnu svrha gospodarske djelatnosti, a  razina potrošnje po osobi promatra se kao središnja mjera uspjeha nekog gospodarstva. Istraživanje potrošnje i ponašanja kupaca igra središnju ulogu u  makroekonomiji i mikroekonomiji. Nažalost, ekonomisti ne uzimaju najvažniju varijablu ili  limitirajući faktor gdje   je Zemlja ograničeni resurs.

No što je s  okolišem ? Koja je njegova uloga? Odgovorimo  na ovo pitanje na kraju teksta.

Kada je započela globalizacija? Rođenje globalizacije se dogodilo 1571 g. kada je Manila osnovana kao španjolska kolonija, kojom se povezalo trgovanje srebra  kroz Pacifik na relacija Amerike i Kine. Tako se to navodi u  knjizi: Barry K. Gills,„Globalization and Global history. Prvi  puta pomorci su  „savladali“ Pacifik  1521 godine.

Povijesni tijekovi globalizacijskih procesa u našim prostorima  imaju tada drugačiju sliku. Turci šire svoj utjecaj vojnim  pohodima  ubijanjem i zarobljavanjem ljudi te pustošenjem naših krajeva.

To je   doba kada je  živio naš veliki Marulić. On  piše poslanicu Papi Hadrijanu VI. 1522 godine: „ovo su nevolje koje nas tište: nevjerni Turci svakodnevno provalama zadaju jada i neprekidno nas muče; jedni se kolju, drugi odlaze u  ropstvo, imanja se razgrabljuju, stoka odvlači,zaseoci i sela izgaraju u vatri, a polja koja su nam obrađena omogućivala život dijelom se pustoše, dijelom ostavljena bez obrađivača rode  trnjem , a ne žitom“.

To je bilo vrijeme kada su u Europi  slijedeći važne povijesne ličnosti. Hadrijan VI. je bio Papa od siječnja 1522. do rujna 1523 godine. Nije bio lagodno primljen u Rimu jer je rođen  za Rimljane u "barbarskoj" Holandiji koja je tada bila Španjolska. Nisu ga voljeli kardinali, koji su bili podložni prijašnjem Papi Leo X. Zalagao se za borbu protiv Turaka, ali je tada bilo veliko rivalstvo svih država ili kraljevina u Europi i nije se mogla formirati fronta kontra Turaka. Ima li to sličnosti s Domovinski ratom?. Papa, u toj jednoj godini pontifikata, kao centralna ličnost Europe, imao  je kontra sebe Sulejmana I koji se naziva Veličanstveni i koji je harao Balkanom i Mediteranom.  Turci su  osvojili Beograd 1521. Taj Sulejmana I Veličanstveni bio je prema današnjem saznanju najbolji vladar-svih vremena, jer je bio subliman ili genijalac u pravu , vojništvu i ekonomiji. Vladao je od 1520. do 1566 godine. Papa Hadrijan VI je imao kontra sebe u teološkom pogledu  drugog genijalca  osnivača protestantizma Martina Luthera (1483 – 1546). Tada  počinje reformacija Crkve .  Luther opovrgava Papi da bude veza između  vjernika i Boga. U Europi se javljaju mnoge seljačke bune  protiv feudalaca.

Koja je sličnost između onog i današnjeg doba. Vrlo velika. I danas imamo veličanstvene vladare svijeta koji  vladaju svijetom ali rafiniranijim metodama. Ti vladari imaju armije strukovnih ljudi,  koji  ne uvijek ratom,  nego znanstvenim metodama kroz medije, banke i proizvode, te različitim ideologijama  zauzimaju strateška područja  na zemaljskoj kugli.

Slično kako su se  prije 500 godina formirale i ukidale  teološke i moralne norme, imamo i danas  različite etičke principe po kojima živimo. Prema navodima u časopisu Busness horizonts (1984 -3-

5) živimo,  nazovimo ga  u modernom društvu, gdje postoji stara i nova etika u kojem stvaralaštvo za budućnost teško preživljava. Neki zagovaraju staru etiku ponašanja i vrijednosti, dok drugi žive po novoj  što stvara u društvu „šizofreničke“ situacije .  Paralelno gledano usporedba izgleda ovako:

Stara  etika                             Nova  etika

1. Rad                                      ↔        1. Dokolica,  slobodno vrijeme

2. Štednja                                ↔        2. Zaduživanje

3. Konkurencija                       ↔        3. Protekcija

4. Žrtvovanje                           ↔        4. Sebičnost

5. Jednakost/nejednakost          ↔         5. Jednakost

6. Bogatstvo/akumulacija         ↔          6. Raspodjela bogatstva (nacionalizacija)

7. Poštivanje zakona     ↔                    7. Traženje rupa u zakonu

8. Prihvaćanje rizika     ↔                    8. Neprihvaćanje rizika

9. Korisnost/produktivnost       ↔         9. Kvaliteta života

10. Investicija              ↔                    10. Opća potrošnja

Uzmimo pretpostavku kako su naši starci  živjeli po ovoj staroj etici, dok mi sada  živimo po novoj etici, koja se ne opiri globalizacijskim procesima. Iz te  pretpostavke rađa se  pitanje; je su li naši „polupismeni“ starci bili napredniji ili lošiji gospodari  od sadašnje „školovane“ generacije?

Kada je globalizam ušao u našu roditeljsku kuću? Možda je kava koju su nam Turci „donijeli“  bila neki znak pojave globalizma.  Naime,  u našoj obitelji uoči velikih blagdana kupilo se par zrnaca  prave kave i pomiješalo s prženim ječmom.  Naši starci su inače pili čajeve; lipa,  kamilica,  kimlin,  glog i šipak koje su brali po livadama i grmlju. Od tih par zrnaca kave danas smo uveli kulturu pijenja kave, koja ne raste na našem tlu. Mislim da je pravilnije uzeti početak globalizacija u nas, vrijeme  kada su naši djedovi lojenice i lući zamijenjene s petrolejskim svjetiljkama ( lampašima) u kojima se koristio petrolej. Kroničari su zapisali kako je 1892 godine  prvi puta  pod zapovjedništvom Franje  Šodića rodom iz  Kostrene dopremljeno 3500 tona nafte iz Crnog mora u petrolejsku rafineriju Rijeka.

Mnogo pothvata i izuma koji su izvori globalizacije može se vidjeti na ovoj adresi .http://www.chemgeneration.com/hr/milestones/kronologija.html

Glavna značajka homogenizirane svjetsku  kulture je konzumerizam   kroz zaduživanje. Ako se zadužujemo onda je okoliš prvi i najveći „vjerovnik“. Nekretnine ,vrtovi kraj  kuća se prepuštaju  čudnim globalistima. Globalizam može biti koristan ili štetan kao i voda vatra ili sol u prehrani. Procesi  anti konzumerizma  i politika održivosti su „lijekovi“ protiv pošasti sve općeg globalizma i konzumerizma.  Mnogo tekstova na Internetu postoji ako se na tražilice otipkaju ovi pojmovi anti konzumerizma  i  održivost. Nije moguće smanjiti  onečišćenje okoliša ako se ne smanjuje težnja prema  konzumerizmu.

Konzumerizam kod mojih roditelja počeo je oko 1950. kada smo loženje i kuhanje na komenu (otvoreno ložište) zamijenili s  štednjakom. No nismo se zadužili nego smo prodali tele i kupili štednjak.

Konzumerizam u mojoj obitelji započeo je 1971. kupovanjem automobila „Fićo 750“na kredit. Štagalj bez krme postaje garaža. Jasno krediti u gradnji  kuće su bili glavni pokretači  konzumerizma.  Na sličan način Amerikanci 40 godina kasnije rade financijsku krizu u čitavom svijetu. Uvijek smo se pitali, tko to  štedi iz čijih  bankovnih pologa smo dobivali  krediti?. Odgovor nismo mogli dobiti. Inflacija ulazi u naš rječnik, anuitete ne osjetimo u kućnom budžetu. Što veća potrošnja to veći  životni standard te se uspoređujemo s drugim zemljama prema broju automobila , televizora, perilica za rublje po glavi stanovnika. Okoliš postaje sve prljaviji.

Mnogi vjeruju  kako netko ekonomski točno prognozira razinu  životnog standarda  primjerice u Zagrebu. Direktor Njemačkog ekonomskog instituta T. Straubhaar tvrdi: „kako je ekonomija društvena znanost i stoga nikada neće biti moguće precizno prognozirati , kao u prirodnim znanostima, iako se sve češće koriste matematički  modeli“. Razvoj društva može biti jako  nekontroliran.

Ako mediji prezentiraju trenutačno stanje stvarnog  života, onda se vidi preko informacija koje one transmitiraju u društvu  kako stvarno  živimo  super novoj  poslovnoj etici gdje nam je dokolica slobodno vrijeme i zaduživanje glavna okupacija. Jedna od vrlo važnih značajki globalizma jest brzi rast urbanog stanovništva. Može se opet praviti paralela između  Marulićeve  poslanice i današnjeg stanja: a polja koja su nam obrađena omogućivala život dijelom se pustoše, dijelom ostavljena bez obrađivača rode  trnjem , a ne žitom.

Urbanizacija sve više travu pretvara u beton. Grad Zagreb je megacity  za Hrvatsku. Uzevši stanovništvo RH on je više megacity   nego što su to gradovi Tokyo, Mumbai, Mexico City koji imaju od 20 do 35 milijuna stanovnika . U Zagrebu  i u bližoj okolici (Zaprešić Velika Gorica) živi oko milijun stanovnika. To čini 25% od ukupnog RH stanovništva.

Sada 62% ljudi u svijetu  živi u gradovima s stalnim rastom. Mnogi gradovi u svijetu imaju politiku da se ne povećavaju iznad „plave linije“. Veliki  gradovi su velika trošila u odnosu na okoliš u kojem svaki stanovnik godišnje direktno ili indirektno troši 208 t vode, 660 kg hrane,  1,660 t otpadnih voda i  660 kg  čvrstog otpada  i   220 kg  onečišćivača  atmosfere. Sve to treba „netko“ platiti kao javni trošak. Prema tome, definirati pojam okoliš-a, može se uz mnoge postojeće definicije i ovako: „Okoliš mora biti najvažnija  kočnica globalizmu, konzumerizmu i prevelikoj potrošnji.

Gradovi su   karcinomi prostora. Zagreb je isto karcinom i današnji  političari  koji većinom  žive u njemu  stvaraju    politiku (Zakoni i  Uredbe) da se on svaki dan povećava. Kako? Politika je vrlo jednostavna: Evo vama besplatne karte za gradski prijevoz pa glasajte za mene!???  Troškovi za prijevoz autobusa i tramvaja u ZET-u 2011. iznose  1,4 milijarde s kumulativnim gubitkom od  900 milijuna.   U izvještaju čitam, kako je bio značajan porast broja korisnika besplatnog prijevoza.

Besplatni prijevoz je bio jedan od razloga zašto je moja poznanica Katy Štibuhar došla iz New Yorka kao umirovljenica  živjeti u Zagreb.(???!!)

Ako se složimo  da većinom  živimo po novoj  etici onda je u pravu kolumnist Drljača koji  piše  u „Večernjaku“  :“Kriza privatnog sektora je toliko duboka, da više ne može trpjeti jaram  javnih troškova. Čitam dalje:  ..“Socijalistička misao na ovim prostorima je od 1945. moralna vertikala  ekonomska horizontala, ona je početak i kraj,  smisao i  svrha.