Održiva potrošnja

Krenimo s par  primjera kojim  želim osvijetliti  pojam održiva potrošnja, koja mora biti prvi korak u težnji  savladavanja  mnogih problema   društva,  ne samo u nas.

Primjer br. 1.Vijest od  nekidan:  U Parizu su  gradske vlasti uvele  gradsku vožnju automobilima na par nepar ( zadnji broj na registarskoj tablici) kako smo mi nekada to radili, kada  je došlo do naftne krize  1973 godine. Uzrok  restrikcije vožnje automobilima je previsoka razina smoga , koji je štetan za zdravlje.

            Primjer br. 2. U  TV emisiji OPRAH prikazali  su jednu  ženu i liječnika  (psihijatar) koji joj je trebao  objasniti,  kako ona pati od ovisnosti konzumerizma.  Naime u njezinom domu   je bilo mnogo paketa  kupljene robe,  koje ona uopće nije otvorila. Očito joj nije trebala kupljena  roba.  Ta ovisnost se naziva šoping  zbog šopinga.  Psihijatar  je rekao terapiju njezinom  mužu,  da joj sve  kreditne kartice izreže škarama.

Primjer br. 3. Amerikanci su htjeli predložiti UN da se prašume oko rijeke Amazone,  pretvore u svjetsko nacionalno blago i da se njima globalno gospodari. Brazilci su  oštro odgovorili:  Vi ste svoje  šume posjekli,  a sada badava  trošite kisik,  koji se proizvodi u našim  šumama,  pa vam stoga  nećemo niti vratiti dug koji smo vam dužni.

Primjer br. 4.  U austrijskoj  pokrajini Voralberg  vlasti su uvele skraćenu vožnju  školske djece u školu, tako da autobus stane oko 2 km prije  škole, kako bi djeca hodala. Imaju slogan: Hodajmo više,  da imamo  čišći  okoliš.

Spomenik kumici koja je na glavi nosila hranu za građane Zagreba

Razvoj ,  proizvodnja i potrošnja, pojmovi koje često  koristimo u svakodnevnoj privatnoj ili društvenoj  komunikaciji. Stavimo li ispred ovih imenica još pridjev održiv(a) onda komunikacije  među  ljudima postaju  nejasne i teško gospodarive.

Važeće UN-definicije navedenih pojmova vrijede globalno za sve ljude.  Izgledaju  dosta općenite,  ali se ih može  prilagodi  svakodnevnim  uvjetima života.

Održiva  potrošnja je, prema  definiciji UN-a  :"Korištenje usluga i srodnih proizvoda  za  osnovne ljudske  potrebe koje donosi bolju kvalitetu života,  a umanjuje korištenje prirodnih resursa i toksičnih tvari kao i emisije otpada[i] i zagađivača tijekom životnog ciklusa proizvoda, tako da se  ne ugrozi  potrebe  budućih generacija ".

Održiva proizvodnja je stvaranje dobara i usluga korištenjem postupaka i sustava koji ne zagađuju okoliš, štede  energiju i prirodne resurse,  ekonomični  su , sigurni za  zdravlje  radnika,  zajednice i potrošača, te društvena  i kreativna  nagrada  za sve radne ljude“[ii]

Valja napomenuti kako je održivi razvoj koji se često puta spominje u  političkim govorima,  zapravo  inovacija, koja se sastoji od pet kategorija: štednja roba široke potrošnje, smanjenje i  učinkovita uporaba ili iskorištenja različitih izvora sirovina, recikliranje i oporaba materijala. U svim EU zemljama postoje stranke,  koje se  bore za model života po konceptu održivog razvoja i obično se nazivaju „zelene stranke“. Kod nas se ujedinjuju  političke zelene stranke ili  akcije pod nazivom ORaH (Održivi razvoj Hrvatske)  i pomalo dobivaju sve više  povjerenja građana.

Zašto sam  prvo  naveo primjere  o potrošnji  koja uključuje energiju te  robu  široke potrošnje   s posljedicama,   koje se manifestiraju kroz  razinu kisika ,  ugljikovog dioksida i smoga u  zraku te različitog  onečišćenja okoliša?

Zato što  su aktivnosti potrošnje krajnja faza  ljudske djelatnosti u odnosu na  pojmove  razvoja i proizvodnje i lako se može  mijenjati.  Kod planiranja bilo kojeg  posla,  prva razmišljanja kreću od cilja, kojeg se  želi postići,  te se  misaono  postupno  kreće  natrag prema startu  odakle treba početi. Putovi  bez cilja svugdje nas mogu odvesti.

Volim navoditi primjer kako je bolje uštedjeti jednu litru nafte, nego istu  proizvesti, što je danas jasno ljudima u Parizu i Voralbergu.  Kada se kaže  razvoj obično se misli u ekonomskom pogledu  na povećanje proizvodnje.  Ali  povećanje proizvodnje znači Amerikanki  iz navedenog  primjera,  omogućit kupiti robu,  koju ona neće niti pogledati, kada ju kupi.  Zbog neiskorištene  proizvedene robe,  ostao je  nepotrebno zatrovani  okoliš . Netko  će reći, a što je s radnim mjestima kada  nećemo proizvoditi i  trošiti.  Pa, postoje koncept  i napor ljudi da  počinju osnivati  radna mjesta vezana za zelene proizvode. To može biti velik broj novih radnih 
mjesta.https://www.orah.hr/files/zelena_radna_mjesta.pdf
Potrošnja mora biti osmišljena s  prvenstvenim gledanjem  značaja i potreba nekog proizvoda  bio to auto ili  kuća ili hrana ili usluga prijevoza . Trebamo li imati  baš veličinu  i broj  stanova ili automobila kao  što imaju bogati narodi i  nepotrebno se zadužiti?  Moj  pokojni prijatelj Tomica (stručnjak za projektiranje prometnica) objasnio mi je, kako su se naši auto putovi mogli jeftinije graditi s time, da budu uži, za  dopuštene brzine auta  od 100 km/h,  a ne 130 km/h. Većina automobila ima optimalnu brzinu u potrošnji benzina oko 100 km/h,  što uzrokuje smanjenje onečišćenje okoliša u odnosu na veće  brzine.

Što  i koliko   mogu ljudi  godišnje trošiti na Zemlji? Hrana koja je prva ljudska  potreba, ovisi o bio masi koja je  proizvedena u prirodi  na bazi fotosinteze  uz pomoć dozračene  sunčeve energije. Biljke uzimaju svega 1% sunčeve energije za svoje potrebe i to tako,  da 60% koriste za  respiraciju (disanje) a 40% za stvaranje bio mase.  Približno oko 21 kilodžula (kJ) energije je potrebno  za proizvodnju 1 g bio mase.  Eko sustav  je prva i najvažnija ekonomija za naš  život  koju imenujemo kao prirodna ekonomija.

 U tablici [iii]  su navedeni podaci za  godišnju proizvodnju bio mase iz čega proizlazi,  da mi u Hrvatskoj imamo prirast  naših eko sustava oko 10 t po stanovniku . Ispada na prvi pogled mnogo, ali to je određeno   za cjelokupni  živi bio svijet. Kada se   pak  uzme u obzir bio kapacitet ili proizvodnost  svjetskih  oceana,  onda stanovnik Zemlje može godišnje teoretski crpsti oko 20 tona bio mase.

Zgodno je pogledati   tablicu u Excelu s podacima,  što i koliko godišnje trošimo na  hranu  preko  pokazatelja koji se naziva ekološki otisak ili stopalo. 

Za godišnju proizvodnju  hrane  je  potrebno  obradivog tla, pašnjaka i mora  stanovniku Hrvatske  (prema  jednom američkom modelu obračuna) od 8380 m²  što je veličina nogometnog igrališta površine  0,8 gha, Velike stavke su ulje, govedina,  svinjetina i kruh što se može varirati  u „košarici“ kada nam ne dostaje novaca. Ali  Hrvat ukupno  troši „majčicu Zemlju“ 3,34 gha iako mu je bio kapacitet 1,8 gha globalni hektara. 

Pustimo hranu koju nam priroda dostatno daje,  ako smo i donekle (a nismo) marljivi i gospodarni,  No,  što učiniti  sa  smanjenjem potrošnje nekih  drugih usluga i proizvoda . Čitam u najnovijem izdanju magazina  „OPEN info Trend“ kako je 2014. prodano 924 tisuća pametnih telefona  u vrijednosti 2,38 milijardi  kuna,  što je rast od  27% u odnosu na 2013. godinu. S drugog kraja gledanja,  najveći broj ovrha otpada od vjerovnika teleoperatere, kojima  je ključni dio prihoda  rast mobilnog Interneta. Jučer se vozim u tramvaju i gledam ljude, polovica i "bulji" u pametne mobitele.

Godinama skupljam  informacije  ( naputci,  rješenja, smjernica) kako učinkovito gospodariti da se postigne održiva potrošnja od njive do stola i el. centrala do svjetiljke u sobi. Podaci su dio iskustva  iz  mojeg   posla,  koji se odnosio na toplinsku  zaštitu zgrada. Držim kako  korisne informacije moraju imati u sebi  imenicu ,glagol ali i mjernu veličinu i jedinicu. Cilj se postiže tek mjerenjem mjernih  veličina i usporedbama  izmjerenih podataka kroz duže vrijeme. Održivu potrošnja nije moguće postići  na „horuk“ načine  djelovanja.  Navedeni podaci su u tekstu  Worda. 

Ako se samo letimično pogledaju ti podaci,  onda se vidi kako ima bezbroj aktivnosti, koje dovode do  boljeg gospodarenja s okolišem i svakodnevnim utjecajem na zrak ,vodu, tlo  prijevoz , stanovanje , potrošnju energije kroz održivu potrošnju različitih proizvoda.

Sliku  spomenika kumice  i pjesmu „Lepe ti je Zagorje zelene“

 koju prilažem ovom postu  su dio mojeg sjećanja, kada  sam gledao kumice,  kako iz obližnjih krajeve  oko Zagreba na glavi nose u šibnatoj košari:  „sira, putra, mesa i krumpira“  kako bi građani imali što jesti. To su  vremena koja nisu  tako daleka povijest, a treba ih ponovo uzeti u razmatranje.

---

[i]  Svaki stanovnik EU je 2006 g. stvorio 524 kg kučnog smeća i 6 tona ostalog otpada.

[ii] Agenda 21 je sveobuhvatni plan djelovanja koje treba poduzeti globalno, nacionalno i lokalno od strane organizacija u sustavu Ujedinjenih naroda, Vlade, a glavne skupine u svakom području u kojem se ljudski utjecaj na okoliš.

Punu provedbu Agende 21, Program za daljnju provedbu Agende 21 i obveze do Rio načela, bili su jako potvrdili na Svjetskom samitu o održivom razvoju (WSSD) održan u Johannesburgu, Južna Afrika od 26 kolovoz - 4 rujan 2002.

Što je Marrakech proces? Marrakech Proces je globalni multi-dionički proces za  potporu  i provedbu  održive  potrošnje i proizvodnja (SCP). To je 10-godišnji  program. Prijedlozi ( 10YFP) će biti pregledani od strane Komisije za održivi razvoj (CSD) tijekom 2010/11 godine. Proces odgovara na
poziv Svjetskog  samita o održivom razvoju (WSSD) Johannesburg. http://www.unep.fr/scp/marrakech/pdf/MP%20Flyer%2019.02.10%20Final.pdf

[iii] R. Ricklefs : Ecology –The Economy of Nature ,Freeman and Company 2014 new York str.489