petak, 17. studenoga 2023.

Domoljublje

Bonum est diffusioum sui - Ono što je dobro želi se raspršiti

Kad bi se udružilo ljude u neku svrhovitu akciju o održivom razvoju, odmah bi se čuli prigovori o svekolikim nepodopštinama u državi. Zamijenimo pojam države pojmovima domovina ili zavičaj i pitajmo se jesmo li domoljubni. Da bismo pozitivno odgovorili na ovo pitanje, pokušajmo se usporediti sa životom naših djedova i vidjeti što su oni govorili o svijetu, ljudima i životu. Domoljublje je zaglavni kamen koji se u porodici ne mijenja kao što se danas mijenjaju kravate.

Pogledajmo u epohalno djelo Milana Langa[i] u kojem on ističe društveno-socijalnu komponentu života u Samoboru prije sto godina. On je vjerno kroz originalni sanoborski kajkavski govor zabilježio tadašnje društveno ponašanje. Ispod natuknica navodim linkove nekih mojih raniji postova koji djelomično prikazuju današnje prilike.

                                                Milan Lang snimljen pred kraj života ( Samoborski muzej)




 

1.         Domovina

Samoborci znadu, da su se naši djedovi borili za domovinu svoju, pak da se i sada – ustreba li – mora svaki za nju boriti do posljednje kaplje krvi. Ne pojme i prigovaraju, kako može tko drugi u njihovoj zemlji s njima gospodariti. Samoborac je iskreno odan prejasnoj dinastiji. U mnogim se kućama slika našega sijedoga kralja nalazi na počasnome mjestu. Naročito se ljudi ugodno sjećaju nadvojvode Leopoda Salvatora, koji je sa svojom obitelji češće boravio u Samoboru, kad je prije više godina ljetovao u susjednim Mokricama. Vladaru je dana sva vlast od naroda. Saka obitel ima svojega glavara.

Onda je trebalo delat ceste od jednega sela do drugega, tak se spojilo jedno selo z drugim i tak je onda nastala država. Pokle se je takvih malih državih više skupa složilo, a te su pak zebrale još većega gospodara, koji sudi sim onim državam. Vidi link o Vukovaru

2.O braku

Uvijek je čovjeku ljepše, imade li uza se ženski stvor. Ako se ne oženi, onda je „kak pušćenik“, nima ga gdo oprati, rediti, jesti mu skuhati, nima se s kim pospominat, a kad zbetêža, nima ga gdo podvorït. Naši ljudi tvrdo vjeruju, da je žena čovjeku suđena. Bolje se ženiti zamlada, samo ako je čovjek u svom zvanju toliko usavršen, da je sposoban svojim radom da uzdržava nesamo sebe, već i ženu i djecu. Dok je čovjek mlađi, jači je i zdraviji, bolje može prionuti uz posao i više zaslužiti. Ako ima djevojka ili udovica koju stotinu forinti ili drugi imutak, sve se jagmi za njom. Link o vjenčanju.

3. O vjeri

Osim svoje vjere katoličke poznaje naš svijet još ove vjere: vlašku (grkoistočnu, grkokatoličku), židovsku, tursku i luteransku vjeru. Svatko u svojoj vjeri može da se spasi, samo ako sve obdržava i živi onako, kako mu vjera njegova zapovijeda. Naroda se neugodno doima, kad jedni rade, a drugi svetkuju na pr. katolici i pravoslavni. Kod nas je u Samoboru malo inovjeraca, tek po koji činovnik i trgovac, zato i nema nikakova trvenja ili mržnje vjerske. Kad je jeden Bog, ki nas je stvoril i ki je nad semi nami, da zakaj ne bi i si jednaku veru imali i si jedne dane svetkuvali? Naši ljudi štuju i inovjerce, ako su inače vrijedni i pošteni ljudi i ako se slažu s njima. Link o Sv Josipu.

4. Gospoda

Narod je uvjeren, da su potrebna i gospoda, da upravljaju i zapovijedaju ; “samo – veli – kaj je tega već preveć: već saki pisar ima pod sôbum pisara, pak kak ondȁ ne bi bilo zlo, kad moramu tulike plaćat, a nȋ ih tuliko treba“. Samo to se narodu krivo vidi, kaj nekoja gospoda imaju preveliku plaću. Kad je – veli – meni dost triput na dan jest, dost je i gosponu; kad ja morem živit vu jednoj maloj hiži, kak ne bi mogel i on. Ja morem shajat na leto s četirimi, petimi stotinami forinti, a nekoja gospoda imaju tuliko na mesec.

5.Sirotinja

Sirotinje je na svijetu uvijek bilo i bit će je, a što dalje, to više. Da je do toga došlo, krivo je: neznanje, i nedovoljna vještina u poslu, kojim se pojedinci bave, te se radi toga nijesu mogli dosta pribaviti rada i zaslužbe; bolest; lakoumna pravda, koja je već mnogima pozobala vas imutek: nekima je krivica i zloba ljudska ugrabila, što ih je išlo po Bogu i pravdi; kod nekih lijenost ili nemar za gospodarstvo; neke je uništilo kartanje, pijančevanje ili inaki razuzdan život; nekoga je obdaril Bog velikim brojem djece. Zato se i govori „da od dela još ni nigdo bil bogat“.

6. Porez

Štibra se plaća zato, da država ima otkuda plaćati činovnike i službenike, graditi ceste, regulirati potoke i rijeke i namirivati sve drugo, što je potrebno.

7. Lopovi

Kad jemput negdo nekoga vubije iz osvete, treba bi i nega takaj obesit. Isto tak i tat, koji dojde dva, tri put v vrešt zbog krađe, tega već ne pustit van. On nek dela vu kaznioni do smrti. Sada već znaju ovakvi pokvareni ludi, da ih sud miluje, a fiškali braniju, pak si misliju, da je bole ovak z lahkega živet (krasti), nek teško delat. A v reštu je tolvaju lepo: ima lepi stan i koštu, bolše neg doma, gdi ima brigu, otkud bu zmogel za se i za obitel.

8.Policija

Prez žandarov i pandurov se takaj ne bi moglo vladat, jer vnogi put ne vredi nikakova zapoved nit od najvećega poglavara, ako ni straha. Nit mačka pri hiži ne vala prez straha. Narod odobrava pandure i žandare, al ne odobrava i financov. Nekče mora zapovedat. Samo ih nesme preveć bit, jer nima gdo delat.

9. Zakon

Danas je na svijetu malo dobra. S kim razgovaraš, svaki se tuži na kakovo zlo, koje ga bije. Prez zakona takajše ne more bit, al moraju bit pravični. Tak na pr. ni prav, kad je nekče nekemu dužen, da on onda prenese na svoju ženu ili dete svoj imetek. Krivični je zakon i to, da ne smeju ludi peći rakije ze svojih sliv, drožđi i tropa, nek to se mora kakgod potepsti, a država to slobodno dela. Al ne kuha rakiju kak mi, neg piće, koje je baš pravi gift proti naši rakiji.

Veliju pri nas, da je odonda zlo, otkak su fiškali: oni okreneju, da je ono, kaj je krivo, pravo, a potem pravičan kvaruje. Još i danas pravični ludi jako žalujedu za onem vremenom, kad su još batine ladale; kad su onemu, ki je kaj vkral, odsmicali 5 na 20, tega mu već ni nigdo odnel.Link o Psalmu 15

10. Žviždači-prijavitelji nepravilnosti

Pravičan je onaj čovjek, koji ne zatvara oči i usta, kad vidi, da se čini što krivično, već podiže glas svoj protiv toga, svejedno da li krivično rade njegovi znanci i prijatelji, za koje prije nije mislio, da su takovi. Dobar čovjek ne iščekuje za to svoje djelo plaće, već mu je pri tom na umu. „Bog plati na nebeskih vrati.“Vidi NN 46. 2022

 



[i] Milan Lang, Samobor narodni život i običaji. Nakladnik: Grad Samobor, Urednica: Petra Somek, Izdavač: Meridijani, 2009., str. 1016. do 1022.

Nema komentara:

Objavi komentar