ponedjeljak, 18. prosinca 2023.

120.obljetnica Crvenog križa

 


Humanost, nepristranost, neutralnost, neovisnost, dragovoljnost, jedinstvenost i univerzalnost-načela Crvenog križa.

1.Gradsko društvo Crvenog  križa Samobor u službi čovjeka

U Samoboru je 1. prosinca 2023. Crveni križ proslavio veliku obljetnicu – 120 godina rada. Slavilo se prigodnim programom – osim što je predstavljena monografija "Povijest i djelovanje Crvenog križa u Samoboru"[i] s dokumentima, fotografijama i svjedočanstvima predsjednika, ravnatelja, zaposlenika, volontera, dobrovoljnih darivatelja krvi i donatora, nastupala je VA Samoborke (804) Sanoborske ciklame - YouTube

te su dodijeljena priznanja, a na kraju programa poslužen je domjenak. Humanost i dragovoljnost najbolje se ogleda u djelovanju Crvenog križa kroz davatelje krvi i volontere te zaposlenike.


        Monografija  120. obljetnice Gradskog društva Crvenog križa Samobor 

 Navedeni podaci u monografiji, koju je odlično strukovno uredila Petra Somek (čestitka!) mogu biti podstrek za mnoge ljude, koji vrlo lako, kroz Crveni križ, mogu pronaći osobe u potrebi, kojima treba pružiti tako malo skrbi i ljubavi, da se ispune ljudska načela suživota.Velike  čestitke valja uputiti i ravnateljici Anici Francetić Kufrin za odličnu organizaciju  proslave.

2. Povijest. Crveni križ je humanitarna organizacija, čije se djelovanje temelji na sedam osnovnih načela: humanost, nepristranost, neutralnost, neovisnost, dragovoljnost, jedinstvenost i univerzalnost (više vidi na linku www.icrc.org). Međunarodni pokret Crvenog križa osnovan je 17. veljače 1863. u Ženevi. Inicijator je bio Henry Dunant, potaknut velikim broj vojnika koji su bespomoćni umirali na bojnom polju kod Solferina u ratu 1859. g. između Francuske i Habsburške Monarhije.

Humanost i dragovoljnost samoborskog Crvenog križa očitovala se u pomaganju nemoćnima, bolesnima, starcima, gladnima, napuštenima, siromašnima, djeci bez roditelja i doma, stradalima u potresu i poplavljenima. Naročita humanost pokazala se prema prognanicima u Domovinskom ratu.

3.Domovinski rat

Kao predsjednik Crvenog križa za vrijeme Domovinskog rata ispričao sam uredniku ove knjige moja sjećanja oko brige o prognanicima iz sela Gora kraj Petrinje. Hrvatske žitelje, pretežno seljake između Petrinje i Gline, protjerale su s njihovih dvorišta i kuća srpske postrojbe (četnici i JNA) Nakon što su popisani svi prognanici koji su zbog okupacije 1991. morali napustiti Petrinju i svoje domove, došlo se do ove brojke: 10.535 građana, od kojih 9.352 Hrvata, 215 muslimana, 790 Srba i 178 ostalih. Petrinja je za vrijeme borba za grad i okupacije Petrinje pretrpjela velike štete na gospodarskim objektima. Oštećeno je i uništeno više od 3.350 stambenih objekata, od čega je potpuno porušeno i popaljeno, bez ikakve mogućnosti popravka, 1.579 stanova i kuća.

4.Moje sjećanje

Vraćam se sudbini prognane obitelji Tominović iz sela Gora kraj Petrinje. Njihovo progonstvo moglo bi se holivudski prikazati. Možda se pronađe neki pisac scenarija i redatelj budućeg filma "Prohujalo petrinjskim vihorom". Obitelj Tominović činili su djed Blaž, baka Barica, sin Zlatko, snaha Katica, kćeri školarke Ankica i Ljubica.

Sve je ostavljeno u kući i dvorištu osim što su u progonstvo uzeli osobne stvari i blago, krave Biserku i Bebu (dvojčeki), Milenku i Zvjezdanu. Bile su to krave koje su im značile egzistenciju i život, jer su od njihova mlijeka pravili i prodavali sir i mliječne proizvode na tržnici u Petrinji.

Put te prognaničke kolonije počinje prvo dolaskom u mjesto Nebojan kraj Siska, te dalje, zbog ratne situacije, u Malu Goricu, pa Mahovo i Gornje Vrapče. Krave su potom odvedene na neko gospodstvo u Sveti Ivan Zelinu. Dalje je Crveni križ odveo obitelj Tominović u Klokočevac Samoborski na dvorište obitelji Špelko. Po svršetku rata odvedeni su natrag u Nebojan i Letovanić, pa u Goru na svoje popaljeno dvorište s porušenim gospodarskim zgradama i kućom.

Jesen je, posjećujem obitelj Tominović u Klokočevcu da ih pitam kako su i treba li im nešto. Baka Barica odmah mi kaže da bi sve bilo dobro da barem znaju gdje su im krave i da ih dovedu ovdje, jer na dvorištu Špelko postoje štala i sjenik. Doznajemo da su krave spašene i organiziramo dovoz pomoću "Stočara", poljoprivrednog poduzeće koje ima kamion za transport goveda.

Kakvo je to bilo veselje kada su krave dovedene. Organiziran je dovoz sijena. No odmah drugi dan baka i djed vežu vojkama krave i vode ih na pašu na obližnje livade. Nakon par dana posjetim ih i Katica mi kaže: "Bilo bi dobro da mogu prodavati na tržnici mlijeko i sir i vrhnje." Otiđem do uprave Komunalca koji gospodari samoborskom tržnicom i zamolim ih da prognanicima bez naknade dopuste prodaju mlijeka. Tada se vidjelo da je krava velika pomoćnica ili "tvornica" za pomoć prognanicima, jer trave ima u izobilju i treba je kroz ispašu i sijeno dati kravama, a one bogato uzvraćaju najboljom hranom – mlijekom.

Bilo kako bilo, događaji u Domovinskom ratu i život idu dalje. Obitelj Tominović je već bila u Letovaniću i mole me da dođem na svadbu unuke Ljubice. Vjenčanje i svadbena večera održali su se u Sisku. Ujutro mi pristupi baka Barica i nudi mi, izvezen rukom, tradicionalni ručnik koji je dio narodne nošnje sela Gore iz Župe Sv. Lovre (crkva je bila srušena). Ja kažem: "Nemojte mi to dati, evo, hvala Bogu, familija će se povećati, pa ćete unucima i unukama morati dati to znamenje vašeg sela i roda." Ona mi uzvrati: "Gledajte, odavde se vidi Petrinja i ne znamo hoćemo li se ikada vratiti." Oboje smo se rasplakali.

Hvala Bogu, bio sam u Petrinji kada je oslobođena 8. kolovoza 1995. g. Nakon toga, obitelj Tominović vraća se doma na porušenu kuću, štalu i sjenik. Država je obnovila kuću, a staju su obnovili sami. Prisustvovao sam sprovodu bake Barice i sina Zlatka, a brigu oko krava preuzele su Katica i kći Ankica.

Da tragedija bude veća, kuća obitelji Tominović nastradala je i u potresu 2020. godine. Popucao je dimnjak i oštećena je štala. Danas su u štali neke druge krave koje nisu lako podnijele potres Katica i Ankica mi kažu kako su još uvijek u depresiji od tog potresa i nemilih događaja koje su proživjele.


[i] Petra Somek, Povijest i djelovanje Crvenog križa u Samoboru, Nakladnik Meridijani, Samobor, 2023.

1 komentar:

  1. Moram istaknuti dobrovoljne davatelje krvi laureate koji dali više od sto puta i koje je Predsjednik Republike Hrvatske Milanovic odlikovao Redom Danice Hrvatske s likom.Katarine Zrinski.Tu specijalno ističemo mog dragog prijatelja IVANA KAlINGARA koji je dao107 puta krv

    OdgovoriIzbriši