nedjelja, 17. studenoga 2013.

Vukovar

Na zidovima sobe moje bake  bilo je puno  nabožnih sličica. No, bila je jedna slika, koja je bila u  koloru i koja je  meni kao djetetu bila vrlo draga,  jer su na njoj bili  lijepo obučeni kraljevi    s različitim ordenjem. Slika je napravljena u početku prvog svjetskog rata 1914.  kojem je  100. obljetnica slijedeće 2014 godine. Baka je bila nepismena i  znala me pitati,  kada  sam čitao novine: „kaj piše v novinama da bude morti  rata? “ Bila su mi to onda  čudna pitanja, ali  kada sam sada  na Internetu pronašao  web adresu :http://de.wikipedia.org/wiki/Liste_der_Kriege_und_Schlachten_im_19._Jahrhundert
učestalosti  svih  ratova  i bitaka u XIX stoljeću,  zaključio sam, da je baka bila zabrinuta s razlogom.
 Nedjelja je  17 studeni,  danas uz svijeće, a sutra   u povorci u Vukovaru  pitajmo se - zašto su potrebne tolike žrtve? Neke moje misli  napisao sam ovdje. Letimično  sam prelistao povijesne  kronologije, kako bi  spoznao s kime i pod čijom zastavom su se zapravo naši preci borili u prošlih par stoljeća.
Prije  20 godina  posjetio sam poslovno tvrtku „Wacker-Chemie“ koja se nalazi u gradu Burghausen-u  BAVARSKA . Kada smo na trgu u kafiću  pili kavu, spazim na zidu, obližnje kuće neku spomeničku  ploču,  gdje je pisalo, kako je u ratu s  AUSTRIJOM  u tom gradu neki bavarski kapetan pobio 54  Hrvata (Kroaten). Domaćin  mi je objasnio, kako su kraljevi Austrije i Bavarska mnogo ratovali na granici  rijeke Isar.  AUSTRIJA je uvelike novačila za svoje ratove i bitke vojnike iz  Hrvatske.
TURCI zauzimaju 1575. Ostrožac i Zrin.  Turci provaljuju oko 50 puta u Hrvatsku.   Rudof II i Murat III potpisuju  8 godišnji mir,  kojeg se Turci ne drže. Pobjeda kod Siska 1593. je prekretnica 100 godišnjeg ratovanja s Turcima,  turskog  istrebljivanja i proganjana Hrvata i ostalih  kršćana. Pritom u toj bitci mnogi su se utopili, a među njima i Hasan-paša Predojević.  Sve do danas, kao znak zahvale za pobjedu u bitci kod Siska, malo zvono Zagrebačke katedrale oglašava se svakoga dana u 14 sati. Tom pobjedom stvorena  je uvjetna ravnoteža  na granici s OSMANLIJSKIM CARSTVOM nakon velikog poraza 1493. hrvatskog plemstva na Krbavskom polju.
Rabatta kraljevski namjesnik 1601. razoruža senjske uskoke i pogubi im vođe. Preostali uskoci  i građani Senja ubijaju Rabattu. Buna  žitelja  otoka Lastova 1602. protiv Dubrovačke Republike. Ustanici traže MLETAČKU VLAST. Dubrovnik pobjeđuje.
U trideset godišnjem ratu  između katolika i protestanata 1618-48. http://hr.wikipedia.org/wiki/Tridesetogodi%C5%A1nji_rat hrvatski velikaši i plemići sudjeluju s oko 30000 vojnika i   lake konjice. Tada se hrvatski vojnici prepoznaju od druge vojske, po nošnji marama oko vrata-  kravata. Riječ "kravata" se spominje po prvi put u francuskoj enciklopediji u 17  stoljeću.  Kravatu oko vrata su  imali  kao znak raspoznavanja hrvatski vojnici na dvoru Luja XIV u Parizu. Hrvatski odredi bore se u ČEŠKOJ I  MAĐARSKOJ  ( Ugarskoj) pod vodstvom bana Jurja Zrinjskog. Hrvatske postrojbe od 1200 konjanika  sudjeluju u bitci kod Wimpfena i zauzimaju Heiderberg. Juraj Zrinjski   je otrovan,  pa hrvatske odrede preuzima  general Isolani. Hrvatski odredi ulaze 1631. prvi u Magdeburg. Hrvatski vojnici ratuju  1636. u Francuskoj pod vodstvom generala Ljudevita Isolanija i prodiru u FRANCUSKOJ  gotovo do Pariza. Bore se protiv ŠVEĐANA 1632. u bitci kod Lutzena.  Kralj Gustav Adolf naziva Hrvate „đavolskim plemenom“. Prijatelj koji je živio u Švedskoj pričao mi je, kako nas Šveđani ne  „vole“ jer smo im ubili kralja Gustava i bacili u rijeku pod most.
Zrinski i Frankopani traže  pomoć po Europskim dvorovima, pa čak ju traže i od Turaka, što dovodi do zavjere hrvatskih i ugarskih velikaša protiv Habsburgovaca. Epilog te urote je žalostan i poguban za Hrvatski narod. Petar Zrinski otišao je u Beč da se opravda, zajedno sa šurjakom mladim Franom Krstom Frankopanom. Obojica su optužena za urotu i mačem 30 travnja 1671. smaknuta.  Međimurje,  koje je bilo vlasništvo Zrinski,  pripalo je odmah kraljevskoj komori u Beču. Hrvatski sabor 1687. zavjetuje Hrvatski narod  za  nebesku zaštitu našeg naroda  Sv . Josipu. Više o tome pročitajte. http://ekovalen.blogspot.com/2013/03/brend-svjosip.html
Na zahtjev Karla III  hrvatski ban vrši novačenje 1712. za rat u BELGIJI.
U pohodu Napoleona na RUSIJU 1811. borile  su se i četiri  Hrvatske pukovnije. Povlačenjem iz Rusije, dvije trećine Hrvata u francuskoj vojsci izgubilo je život. Napoleon  je rekao dajte mi 100000 vojnika kao što su Hrvati osvojit  ću cijeli svijet.
Na Ugarskom saboru u  Požunu (Bratislava) 1832. mađarski su zastupnici pokušali nametnuti  Hrvatima svoje  mađarski jezik i zakone. To je dovodilo do sukoba koji je 1848. kulminirao   ratom. Sabor donosi 1847. odluku da se umjesto službenog Latinskog jezika uvede Hrvatski jezik.
Ban Jelačić s 40000 vojnika 1848. prelazi Dravu i priključuje Hrvatskoj preoteto Međimurje. Ban Jelačić i general Windischgratz su ušli u Budimpeštu 1849. na ćelu svojih vojski.  .
Iz novije povijesti  poznata je obrana životnog  prostora na Jadranskom moru u pomorskoj  bitki 1866. kod Visa. AUSTRIJSKA flota sastavljena pretežno od hrvatskih mornara pobijedila je  brojčanu jaču TALIJANSKU flotu.
Hrvati iz Gabele u HERCEGOVINI su podigli buna protiv Turaka  1875. i stvoreno je oko 100000 bjegunaca. Završen je RUSKO –TURSKI rat 1878. te je prema Berlinskom kongresu izvršena  okupacija  BOSNE I HERCEGOVINE OD AUSTRO- UGARSKE CAREVINE . Hrvatski političari su se nadali  kako će  te pokrajine biti priključene Hrvatskoj. Na izborima 1882. u Splitu narodnjaci pobjeđuju autonomaše (talijanaše) a 1883. Talijanski jezik nije više službeni jezik u Dalmatinskom saboru.  Ugarska vlada potajno postavlja grbove s mađarskim natpisima na porezne carinske i slične urede po Hrvatskoj. Matko Laginja održao je u Istarskom saboru 1883. prvi put govor na Hrvatskom jeziku.
Počeo je 1914. prvi svjetski rat, gdje se Hrvati , u vojsci AUSTRO- UGARSKE CAREVINE bore u  SRBIJI, u Galiciji protiv RUSIJE, a na moru protiv FRANCUSKE I ENGLESKE koje su zatvorile pomorske pravce prema Trstu, Puli i  Rijeci.
Ministar Nikola Pašić  priznao 1916. je pravo ITALIJI na okupaciju Jadranske obale s time, da SRBIJA dobiva izlaz na more. U znak protesta Supilo napustio Jugoslavenski odbor. Velika bitka na Soči –Kobarid  1917. gdje je ITALIJA poražena. U bitki su se istakli Hrvati ,Slovenci i Srbi iz AUSTROUGARSKE vojske. TALIJANSKA vojska je 1918.  okupirala  Zadar  čija je biskupija još i danas pripojena Rimu. Engleska i Francuska nakon rata poklanjaju Italiji  Istru i kvarnerske otoke.
Ako grubo pobrojimo ratove, gdje su Hrvati  kao vojnici i mornari ginuli i pod čijom zastavom zadnja tri stoljeća,  onda se vidi, kako su naši preci pretežno ginuli  pod tuđom zastavom zajedno ili  protiv  skoro svih država  današnje Europe i  velesila:  Rusije , Francuske , Njemačke,  Engleske,  Italije i Turske  i to ne jednom nego više puta.  NDH je 1941. čak najavila rat SAD-u.
Samo u Domovinskom ratu, treći rat  u XX stoljeću, koji  traje s posljedicma od 1990. do danas, kako vojno, tako i pravno-ekonomski,  borili smo se sami  za svoj dom, za svoje „sveto tlo“. Rat je  bio obrambeni i pošten   čija PRAVDA  je  dobivena  tek na međunarodnom  sudu ICTY u Haagu 2012. u pravorijeku   sudaca   s rezultatom  2:1 u našu korist.
Theodor Meron, predsjednik Žalbenog vijeća Haškog suda u slučaju Gotovina – Markač, potpisao je "odbijenicu" na zahtjev 12 vojnih i pravnih stručnjaka iz SAD-a, Kanade i Velike Britanije, koji su tražili da Vijeće oslobodi generale, upozoravajući da će, prihvate li se obrazloženja grozne  prvostupanjske presude, de facto postati nemoguće ratovati  jer sve može biti zločin.
 Čovjek  kao i biljke  i životinje ima  svoja staništa,  obitavališta,  ekolozi bi rekli  ima  „kuću“ („eko“ potječe  od grčke riječi oikos i znači kuća) organiziran  u zajednice kao  obitelj,  i  kao narod. Kućom  možemo nazivati  dom ili  selo ili  grad ili  država. Gdje i kako i zašto su  ljudi naselili  svoje životne prostore   izučava se na različite načine. Dr. Ivan Jurić u knjizi „Podrijetlo Hrvata“  genetički dokazuje autohtonost Hrvata na ovom našem starosjedilačkom prostoru. Informacije o prošlosti naroda mogu se proniknuti  iz povijesti,  povijesti jezika,  arheologije i evolucijske genetike. Dok povijesna istraživanja sežu  u prošlost malo više od tisuću godina,  arheologija  par desetaka tisuća godina, onda evolucijska genetike seže i preko  milijuna godina. Reklo bi se, svi smo braća prema evolucijskoj genetici. Budući  smo  čitavim svijetom  „povezani“   Internetom i konzumerizmom usput  nas „hvata“ urbanizam, kozmopolitizam,  te  EU i čitav svijet smatramo svojom domovinom napuštajući olako svoju rodnu kuću, selo i baštinu.
Moramo  se duboko u  svijesti  sjećati, poginulih  branioca  pravog doma, imajući na pameti sve poginule  stradalnike,  prvo u Vukovaru, a onda u ostalim  mjestima  Domovinskog rata. Neka ova sjećanja skupe u pameti i  dobroj nakani sve Hrvate i sve građane  RH, koji priznaju  Hrvatsku svojom kućom.  Zato posluhnite ove  rodoljubne  pjesme , jer govore nama i svima u svijetu najjasniju  istinu  nedavne  patnje i ponosa.


1 komentar:

  1. Đurđa mi je rekla: premalo si pisao o stradanju ljudi koji su ubijeni i protjerani iz Vukovara .Odgovaram: O tome je na TV-u, novinama i knjigama mnogo tužni događaja opisano, pa bi moj tekst bojim se bio neadekvatan. No ja sam 18.11 1991 imao satelitsku TV i tražio sam na CNN što se događa u Vukovaru. Govorili su o nekom košarkašu koji je obolio od SIDE ali o padu Vukovara niti riječi. Ja sam rekao: znači Vukovar nije pao ,jer nema vijesti na CNN. No ima jedan drugi detalj koji me rasplakao kada sam vidio cijeli rasplet događaja tih godina.. Na mojem brijegu mogao sam gledati preko odašiljača Banja Luke TV-Beograd. Novinar pita komandanta zašto sada ne napredujete prema Osijeku. On odgovara: Moramo štititi našu mladost, jer su ustaše ukopani u onoj šumi i moramo prvo tenkovima i topovima pripremiti teren. Prošlu godinu gledam na našoj TV dokumentarni program u kojem se priča o Davoru Milasu srednjoškolcu, koji je mogao otići u Slovačku ali nije. Rekao je majci : mama tko će tebe čuvati,ako ja otiđem i otišao je na obrambeni front upravo u onu šumu, koju su topovi i tenkovi pretvorili u trešće i gdje su skoro svi branioci poginuli. Danas njegova škola (mislim da je ekonomska) u Osijeku nosi njegovo ime. Njegovo ime je upisano na spomeniku na Mirogoju i kada ste tamo idite mu zapaliti svijeću.

    OdgovoriIzbriši