Prva energetska kriza koju rado prešućujemo jest krčenje šuma. John U.Nef str [i]
1. Uvod. Kada se nalazite blizu neke biljke, npr. drveta, skinite jedan list i poklonite mu se kao „bogu života“, budući da je milijune godina fotosintezom proizvodio biomasu i skladištio je kao fosilnu energiju, koju danas nemilice trošimo. U ranoj geološkoj fazi Zemlje biomasa se pretvorila i uskladištila u utrobi Zemlje kao ugljen, nafta i plin. Fotosinteza je proces u kojem zelena biljka pomoću klorofila, ugljikovog dioksida i vode stvara šećer u kojem se svjetlosna energija pretvara u kemijsku. Jednostavna jednadžba fotosinteze glasi:
Ugljkov dioksid 6 CO2 + voda 6 H2O + foton ↔ glukoza C6H12O6 + kisik 6 O2
Foton iz sunčeva zračenja ili svjetla pobuđuje
elektron u listu i nastaje složena kemijska reakcija (smjer strelice u desno),
koja se svakodnevno odvija, stvarajući kisik
i glukozu od kojih živimo. Noću,
kada nema sunčeva zračenja, odvija se "natraške" proces respiracije (smjer strelice u lijevo) gdje
glukoza i kisik stvaraju biomasu celulozu,
škrob, vodu i ugljikov dioksid. Za
1 g bio mase biljci je potrebno 21 kJ
energije. Čovjek udišući zrak s kisikom (isto smjer strelice u lijevo) za 24
sata izdahne 1 kg CO2.
Krava pase travu( također i alergen ambroziju) koja raste pomoću fotosinteze dajući gnoj, odjeću, obuću, i hranu.
Sada smo sučeljeni s problemom prevelikog trošenja
energije koju nazivamo energetska kriza,
s posljedicom globalnog zagrijavanja.
Uz trošenje energije – izgaranjem fosilnih goriva – ljudi moraju riješiti i
prevelike koncentracije plinova koji se stvaraju u atmosferi, tzv. stakleničke plinove. Ovi plinovi su isto
dio života, jer da njih nema, temperatura atmosfere na Zemlji bila bi -73 °C.
Globalno zagrijavanje prepoznato je kao ozbiljan problem. Predstavnici brojnih
država postigli su 1997. u Kyotu sporazum (Protokol iz Kyota) radi smanjivanja
emisije ugljikova dioksida i drugih stakleničkih plinova. Protokolom se
propisuje tj. smanjuje ispuštanje šest stakleničkih
plinova: ugljikovog dioksida, metana,
dušikovog oksida, fluoriranih ugljikovodika,
perfluoriranih ugljikovodika i heksafluorida. No, i vodena para je također
staklenički plin. Otprilike 60 do 70 % efekta staklenika posljedica je vodene
pare. Mjerni podaci toplinskog učinka stakleničkih plinova preračunavaju se na
zajednički nazivnik i prikazuju se kao potencijal
globalnog zatopljenja ugljikovog dioksida (GWP) CO2 eq.
2.
Uz fosilna goriva postoje i obnovljivi izvori energije. Nedostatak
fosilnih goriva i emisija CO2 prisiljavaju čovječanstvo na usmjeravanje
prema obnovljivim izvorima energije.
Zbog te problematike EU je izdala propisala smjernice o obnovljivim izvorima energije na osnovi kojih je Hrvatska izdala zakon . Na početku zakona definirani su važni pojmovi:
1.
energija iz obnovljivih izvora –
energija iz obnovljivih nefosilnih izvora, primjerice energija vjetra, solarnaenergija (toplinska i foto naponska) te geotermalna energija, energija iz
okoliša, energija plime i oseke, energija oceana, hidroenergija, biomasa, plin
dobiven od otpada, plin dobiven iz uređaja za obradu otpadnih voda.
2.
bio otpad – biološki razgradiv otpad
iz vrtova i parkova, hrana i kuhinjski otpad iz kućanstava, restorana,
ugostiteljskih i maloprodajnih objekata i slični otpad iz prehrambene
industrije.
3.
biomasa – bio razgradljiv dio otpada i ostataka
biološkog podrijetla iz poljoprivrede, uključujući tvari biljnog i životinjskog
podrijetla, iz šumarstva i s njima
povezanih proizvodnih djelatnosti, uključujući ribarstvo i akvakulturu, te
biorazgradiv udio otpada, uključujući industrijski i komunalni otpad biološkog
podrijetla.
4.
bioplin – plinovita goriva proizvedena iz biomase.
3. Bioplin . Biomasa uz prisustvo kisika (smjer
strelice u lijevo) truljenjem propada
tj. aerobno se oksidira stvarajući opet ugljikov dioksid. No, ako se biomasu
pusti da propada bez kisika (anaerobno) uz djelovanje methano bakterija, gdje se ugljikov dioksid reducira u metan CH4,
nastaje smjesa plinova sastava: metan 50 –70 %, ugljikov dioksid 30 –50 %, vodik 1 – 3 %, kisik 0,5 – 1 % te ostali plinovi 1
– 5 %. Toplinska ili ogrjevna
moć kubnog metra bioplina iznosi od 5,2 do 6,5 kWh/m3.
Razgradnja ili fermentacija
hrane kod goveda bez prisustva kisika (anaeroban proces) u buragu koji je dio želuca
odvija se pomoću methano bakterija i ostalih mikroorganizama. Kao krajnji
rezultat nastaju razni tekući i plinoviti spojevi, primjerice metan koji izlazi
iz probavnog sustava preživača. Govedo prosječne tjelesne mase (550 kg), u
procesima probave, dnevno proizvede oko 250 L metana.
Upravo imamo politički problem odvoz i odlaganje
gradskog smeča na odlagališće Prudenec/Jakuševec,
na kojem
ima oko 8 milijuna kubnih metara komunalnog otpada. Odlagališće je zapravo bioreaktor
koji stvara odlagališni plin i zagađenu vodu . U periodu od 15 do 25 godina iz
jedne tone komunalnog otpada
nastaje 100 do 200 m3 odlagališnog plina koji ima do 50% metana. Problematiku
odlagališća i teoriju stvaranja metana vidi u ovom linku,https://hrcak.srce.hr/file/191236.
Od travnate smjese
može se po jednoj toni suhe tvari dobiti od 400 do 500 kg bioplina, što je
dvostruko od količine koja se može dobiti iz gnojnice. Zato se danas za
proizvodnju bioplina u fermentorima najviše koristi smjesa trave, biljaka u
silaži i gnojnice, što se sve usitnjuje i miješa, te se tako pretvara u tekuću
masu unutar različitih fermentatora. [ii]
Proizvodnja bioplina
iz tekućeg stajskog gnojiva – gnojnice, po dosadašnjim zapadno europskim
tehnologijama, ekonomična je samo za postrojenja koja prerađuju gnojnicu od
najmanje 80 do 100 UVG (Uvjetno grlo je preračunata jedinica od 500 kg težine
životinja). Za prehranu 70 uvjetnih grla potrebna je biomasa silaže s 25
hektara.
Bio plinsko postrojenje koncipirano je za
kontinuirani proces fermentacije. Iz toga se u postupku proizvodnje ili
kogeneracije može proizvesti 83,8 % upotrebljive energije, dok su ostalo gubici
u pretvorbi.
Biowatt je prvo i najsuvremenije bio plinsko postrojenje u RH koje koristi
higijenizirani biotpad. Obradom bio otpada iz kantina, kuhinja te prehrambene
industrije dobivamo električnu energiju koju vraćamo u elektroenergetski
sustav.
4. LCA i metan. Prelaskom na energiju iz obnovljivih izvora
energije trebat će osmislite mnoge proizvodne procese i lance snabdijevanja s
računima rentabilnosti i LCA procjenama.
LCA (pokrata od engl.
Life-Cycle Assessment), procjena životnog
ciklusa proizvoda, tehnika je za utvrđivanje i procjenu ukupnog djelovanja
na okoliš: izrade, korištenja i odlaganja proizvoda. To je sustavno vrednovanje ekoloških aspekata produkta
ljudskog rada (proizvoda i usluga) kroz sve faze njegovog životnog ciklusa.
Kada se drvo zapali ono stvara ugljikov dioksid koji je dio stakleničkih plinova. No kada se napravi LCA procjena ukupnog djelovanja na okoliš, onda se mora izračunati koliko je drvo proizvelo ugljičnog dioksida kod izgaranja i koliko ga je stvorilo fotosintezom kod rasta. Bilanca je nula tj. drvo nije štetno za okoliš. Slično se može izraditi LCA procjena krave koja proizvodi 65 % proteina za ljudsku prehranu, ali koja proizvodi i štetan staklenički plin metan. Krava pase travu( također i alergen ambroziju) koja također raste pomoću fotosinteze uzimajući ugljikov dioksid iz zraka i dajući mlijeko koje je nezaobilazna hrana. No krava daje i stajsko gnojivo iz kojeg se može praviti metan, ali i gnoj za stvaranje humusa njiva i travnjaka. U Indiji se kravlja balega suši i služi kao gorivo za peći i za proizvodnju metana. Zbog čuvanje bio mase šuma stanovnici Švicarske ne krče šume zbog groblja nego pepeo pokojnika stavljaju pokraj stabla. Vlast u Japanu stimulira ljude da napuste Tokio i otiđu živjeti u ruralni dio Japana uz poticaj od milijun jena
Protein u
ljudskoj prehrani potječe 65 % od životinja, a 35 % od bilja. Tako znanstvenaLCA analiza dokazuje kako se za 100 g proteina kojeg konzumiramo od sira proizvede
11 g, dok iz tofu vegetarijanske prehrane samo 2 g CO2 eq.
Nema komentara:
Objavi komentar