Strast za održivim gospodarenjem otpada

Kako razvrstati otpad? Otvorite ovu poveznicu  (link) na stranicu poznatog magazina "Majstor", otisnite tekst o vrstama i načinu razvrstavanja otpada, te prilijepite taj list papira  na vidno mjesto, kako bi vas  podsjećao na zbrinjavanje vašeg otpada.
Ovaj mjesec 24 srpnja moramo  početi ozbiljno klasirati, selektirati  otpad.

 Priznajmo si,  kako o problematici otpada ne želimo slušati  tako dugo,  dok se  tuđe smeće ne približi  našim vratima. Na reklamnom  plakatu neke  pivovare  za vrijeme  nogometnog prvenstva u Brazilu,  pročitao sam kako nas strast za nogometom  spaja.  Neka nas  sada, isto spaja  strast za održivim gospodarenjem otpada!  Je li to aluzija ili iluzija ne znam, ali  ćemo morati do 2018. sanirati  200 službenih  i oko 250 divljih odlagališta otpada.
Hrvatska je zacrtala - do kraja 2018. godine uvesti cjeloviti sustav gospodarenja otpadom. Nadam se, kako će biti  važnije rješavati problem otpada, nego plasman nogometaša  na slijedeće svjetsko nogometno prvenstvo,  koje će se održati 2018. u Rusiji.
 

Jeste li vidjeli kako mačka kada se pokaka, zasipa pijeskom taj svoj „otpad“ svojim capicama. Slično čini i čovjek (pa sisavci smo!) pokušavajući  također svoj otpad,  što dublje utisnuti ili odložiti ili zakopati  u zemlju. Građani Samobora , otpad su godinama odlagali u šljunčaru  Trebež.  Možemo se  posramiti,  bez isprike,  kako  su i građani USA i   SSSR u prošlom stoljeću utiskivali otpad (deep
well
injection)  u prazne bušotine i šupljine zapušteni rudnika i  time neprovrativo  onečistili podzemne vode. Vjerojatno  se to i danas čini.  Prijatelj Milan koji  živi u Torontu priča  mi, kako se njihov komunalni  otpada odvozi u Detroit-USA .  Detroit  nekadašnji industrijski grad,  postaje prazan (hollow city) jer se svake godine smanjuje 20%  njegovih građana.  Kanađani plaćaju Amerikancima spremanje tog otpada.  Njemačka isto izvozi godišnje oko milijun tona svojeg otpada. 

  

Trebež, prekriveno odlagalište  377000 tona komunalnog i industrijskog otpada. Sanacija će koštati 95,7 milijuna kuna, Smeće se dovozilo od 1968. do 2007 godine. 

Republika Hrvatska je 2010. godine stvorila ukupno 1,629.915 tona komunalnog krutog

otpada, što odgovara 367 kg po glavi stanovnika. Samo je 68.947 tona (4%) izravno upućeno u reciklažna postrojena. Ako uzmemo u obzir,  da je oko 75% otpada,  koji se odlaže na odlagališta,  organskog podrijetla,  a što je  moguće iskoristiti recikliranjem ili potpunim spaljivanjem  čime se dobiva korisna energija, onda se vidi da nismo dobri gospodari.  Vlast je odredila neke daleki ciljeve,  kako će se morati do  2025. zabraniti da se na smetlištima zakopava ikakvi reciklažni otpad, poput plastike,  stakla,  papira,  metala  i biološki  razgradivi  otpad.

Do 2016. količinu biorazgradivog otpada na odlagalištima moramo smanjiti za 50 posto u odnosu na 1997. godinu, a taj postotak se do 2020. povećava na čak 65 posto. Također, do 2020. moramo odvajati minimalno 50 posto komunalnog otpada i čak 70 posto građevinskog, a postoji mogućnost da će se navedeni postoci još i povisiti.

Tek poneki gradovi i općine, poput otoka Krka i grada Čakovca, uspjeli su uspostaviti kvalitetan sustav gospodarenja otpadom, tako da odvajaju gotovo 40 posto otpada. Ali, najveći broj gradova i općina nema cjelovitu  politiku  rješenja tog problema. „Drago mi je da su se mnogi gradovi probudili i počeli s uvođenjem primarne selekcije“  nedavno je rekao ministar Mihael Zmajlović 

Sada imamo mnoga znanja o otpadu, koja nas usmjeruju na istinu,  kako otpad nije smeće,  nego sirovina. O tome  postoje mnoge  EU-smjernice i Direktive.  Naš  Zakon o održivom gospodarenju otpadom, koji je donesen  2013. propisuje mnoge elemente gospodarenja otpadom,  gdje valja istaći  operacije prevencije ili smanjivanja otpada, te izobrazbu.

Zakon o održivom gospodarenju otpadom  definira:  1. »biološki razgradivi otpad« je otpad koji se može razgraditi biološkim aerobnim ili anaerobnim postupkom; 2. »biootpad« je biološki razgradiv otpad iz vrtova i parkova, hrana i kuhinjski otpad iz kućanstava, restorana, ugostiteljskih i maloprodajnih objekata i slični otpad iz proizvodnje prehrambenih proizvoda; 3. »biorazgradivi komunalni otpad« je otpad nastao u kućanstvu i otpad koji je po prirodi i sastavu sličan otpadu iz kućanstva, osim proizvodnog otpada i otpada iz poljoprivrede, šumarstva, a koji u svom sastavu sadrži biološki razgradiv otpad.  4.»miješani komunalni otpad« je otpad iz kućanstava i otpad iz trgovina, industrije i iz ustanova koji je po svojstvima i sastavu sličan otpadu iz kućanstava, iz kojeg posebnim postupkom nisu izdvojeni pojedini materijali (kao što je papir, staklo i dr.) te je u katalogu otpada označen kao 20 03 01; Nije  potreban veliki napor i mudrost kako ukućani, djeca također, trebaju selektirati otpad , jer poslije je to ogroman trošak  u selektiranju o svekoliki gubitak. Kompostiranje biološki razgradivog otpada je jedan od način recikliranja otpada u korisne svrhe.

Svake godine u EU se proizvede 90 milijuna tona otpada hrane, otprilike 180 kg po osobi, a oko 40% toga bio otpada i dalje završava na odlagalištima.  

Ovom pričom o otpadu hrane, vračam se sjećanjem u djetinjstvo u roditeljski dom,  kada je bilo normalno, da  se ostatke  hrane : napoj, pominje, splačine,  ,  vračalo kao hranu  svinjama i živadi, ali ne i kravama.  Na dvorištu smo imali stajski gnoj u kojeg se zakapalo otpaci od  životinja i sav organski otpad. Nije trebalo imati nikakvih pogona kafilerije.   Sjećate li se „ludih krava“ u  Engleskoj,  koje su se pogrešno hranile proteinskim i masnim otpadom od  ostataka ljudske hrane i klaonica. Napredna praksa gospodarenja otpadom  naših djedova,  danas  se naziva resursna  učinkovitost  resursa!?  EU je 2011. godine napravila važan korak prema popularizaciji i institucionalizaciji izraza »resursne učinkovitosti resursa«  uvođenjem inicijative o resursnoj učinkovitosti ( Resource Efficiency Flagship – REF) . Mnoge EU uredbe  propisuju pravila o otpadu iz restorana i kućanstva. Tako da bi napoj bio klasificiran u katalogu otpada  pod  oznakom Y46.

 Pitam ja svoju kolegicu iz srednje  škole Zlatu  koja živi u Las Vegasu, kako se tamo gospodari s otpadom hrane. Ona priča, kako postoji jedan    farmer,  koji svojim vozilom obilazi kockarnice i hotele te sakuplja  točno definirani otpad hrane i hrani svinje.  Može li ove „USA-mudrosti“ biti povod za neko poduzetništvo kod nas? Zamislite neki kamionet koji prolazi ulicom  iz kojeg se preko  razglasa  čuje; „Sakupljam napoj, splačine“.

Hijerarhija gospodarenja otpadom je prema   Europsko- okvirnoj smjernici o otpadu (2008/98/EC) i ZAKON-u O ODRŽIVOM GOSPODARENJU OTPADOM  uspostavljena  je kroz sljedeće operacije:1. sprječavanje nastanka otpada, 2. priprema za ponovnu uporabu, 3. recikliranje, 4. drugi postupci oporabe, npr. energetska oporaba i 5. zbrinjavanje otpada

Poruka ovog posta neka bude  sprječavanje nastanka otpada. Ili, kako   ne stvoriti otpad   ili minimalizirat nastanak posebice miješanog  komunalnog otpada ? Otkud  početi?  U  članku  18 navedeno je  šesnaest različitih  mjera. Na kraju članka stavljen je pasus,  koji u cijelosti navodim:  Za donesene mjere sprječavanja nastanka otpada određuju se odgovarajuća posebna kvalitativna i kvantitativna mjerila s ciljem praćenja i procjene napretka postignutih primjenom mjera, a u istu svrhu mogu se odrediti i posebni kvalitativni i kvantitativni ciljevi i pokazatelji. Taj  pasus je bitan, jer je  potrebno „nešto“ mjeriti i statistički obraditi,  kako bi se vidjelo napredovanje u gospodarenju otpadom.

Da bi se te mjere, a naročito smanjenje otapda, mogle provesti  potrebno je obuhvatiti  i članak 39,  koji govori o izobrazno-informativnim  aktivnostima.  Jedinica lokalne samouprave dužna je o svom trošku, na odgovarajući način osigurati godišnje provedbu izobrazno-informativnih aktivnosti u vezi gospodarenja otpadom na svojem području.  Organizirati  javne tribine, informativne publikacije o gospodarenju otpadom i objavu specijaliziranih priloga u medijima,  kao što su televizija i radio. Moj  komentar: poticati isto Internet portale, da preko blogova !! aktivno sudjeluju  u informiranju i praćenju svih aktivnosti oko otpada.

Velika lista savjeta se može nasumce napraviti glede minimalizacije stvaranja otpada. Primjerice, nikada i nikada ne bacati kruh u smeće, to vrijedi i za neprodani kruh kod pekara. Navodno, prema jednoj TV emisiji HR građani stvaraju otpad od kruha u vrijednosti od  600 milijuna kuna. Prosječna  svjetska proizvodnja hrane za dnevne  potrebe čovjeka iznose 2,3 kg. Mnogo  hrane zbog lošeg planiranja istrune od njive  preko smočnice do stola i to iznosi oko 25%. Kupovati hranu u rinfuzi  bez ambalaže primjerice mlijeko iz mljekomata. Sir se može kupiti  u količini  od  par kilograma, ali isto pogrešno i u malim plastičnim  kutijama od 30 do 50 grama. Tanjuri moraju poslije jela biti prazni. Prilozi jela od povrća stavljaju se u tanjur volumena  šake , dok je za četvero ljudi dovoljno kuhati rižu u količini koja se usipava u  đezvu za kavu. Mjerite , kontrolirajte i REDOVITO  smanjivajte    volumen i masu otpada. Dnevno  stanovnik RH  proizvede 1,17 kg otpada od  čega je 39%  je kuhinjski  bio otpad. Smanjiti udaljenosti prijenosa i prijevoza  hrane. Izgradite vrt, ili iskoristite zapušteni vrt. Potrošnja svježeg povrća iznosi 55 kg po RH-stanovniku. Potrebno je 0,9 MJ energije za prijevoz  1 t robe  na udaljenost od 1 km. Svježa hrana ima prednost prema ambalažiranoj hrani. Logožari  i košare za nošenje hrane iz tržnica imaju prednost pred plastičnim vrećicama.

Rješenje problema smanjivanje otpada ,prema znanstvenim  metodama,  zahtjeva sličnu  metodologiju,  koju  primjenjuju  napredni proizvođači industrijskih proizvoda.   Oni primjenjuju  metodologiju smanjivanja  škarta i negativnog utjecaja na okoliš,  primjenom normi ISO 14000, EMAS.   Za  početak dobro je da pročitate o Zelenoj  proizvodnji  ovaj  post na blogu Roberta Obraza,  tajnika Društva inženjera i tehničara Samobora koji obrađuje  metodologiju tzv  „zelenog i vitkog menadžmenta“

Zamislite ako tete u dječjim vrtićima  dobro nauče mališane  o otpadu, pa ta mala djeca onda skrenu pažnju svojim roditeljima,  kako postupati s otpadom, onda se tek može govoriti o svekolikoj izobrazbi koje propisuje  Zakon. 
No vratimo se na početak teksta. Strast se može postići, ako se organizira neko takmičenje unutar domaćinstva, stanova, zgrada,  mjesnih odbora i gradova  oko smanjivanja otpada. Je li to  iluzija?