Borislav Škegro piše u „Večernjaku“ u svojoj
kolumni „Ekonomija
ekonomistima“ pod naslovom „ Igrati nam je po globalnim pravilima“, gdje
objašnjava utjecaj globalizma na naše gospodarstvo. Citiram dvije njegove rečenice, koje su meni dale povoda, da pišem ovaj post. Prva
rečenica glasi: “Koliko puta ste se
začudili spoznavši da mnogo toga što
danas kupujemo u našim trgovinama ima uvijek istu zemlju porijekla -Kinu. Od bijelog
luka preko vrtnih garnitura do elektronskih uređaja“. Podvukao sam bijeli luk koji se
uobičajeno naziva češnjak. Češnjak je ne zaobilazni dodatak ,konzervans ili začin za većinu jela od povrća i mesa, a služi i kao lijek protiv
krvnog tlaka. Moja majka u dubokoj
starosti uzgajala ga je u svom vrtu i ozimi
i jari češnjak. Trenutačno, cijena domaćeg crvenog češnjak je 40
kn/kg, a kineskog bijelog 20 kn/kg na polici istog prodavača povrća u Samoboru. Velika
razlika u cijeni između kineskog i
domaćeg češnjaka uklapa se u drugu
Škegrinu rečenicu: „Zato mi
infantilno zvuče kod nas često izgovorene fraze o zaštiti nacionalnih
interesa“.
Pokušajmo se sučeliti s ekološko-gospodarstvenim argumentima navedenom mišljenju i pitajmo se,
po kojim to globalnim pravilima moramo igrati i usput si definirajmo pojam
globalizacije? Ako globalna pravila dopuštaju
samo uvoz češnjak na kredit, a ne i uzgoj češnjaka onda se pitajmo gdje smo izgubili mudrost naših djedova.
Počnimo od elementarnih znanja i iskustava. Teorija i praksa uzgoja češnjaka u Kini, gdje
je poznat već 4000 godina, može se uzeti da je ista kao i kod nas. Broj
sunčanih i kišni dana tlo i ljudski rad (eksergija) mogu
se uzeti kako su približno jednaki. Naime, uzmimo kako je dnevno globalno zračenje 4
i 5 kWh/m2 od proljeća do
jeseni na horizontalnu plohu vrta isto u Zagrebu i u Kini , što je važno jer
češnjak „voli“ osunčane vrtove . Na uzgoju češnjaka http://www.komora.hr/?page=savjeti,17,152 može se
zaraditi oko 2000 €/ha s dohotkom od 6000 €/ha. Prinosi se kreću od 0,175 kg/ m2
do 0,5 kg/m2 . Prema statistici
češnjak se kod nas proizvodi na oko 3000 ha.
Pretvorba energije u materiju-češnjak je ista u Kini u nas.
Termo-kemija i biologija nas uči kako se
kroz fotosintezu u biljkama pomoću vode
i ugljičnog dioksida stvara glukoza i kisik ,što su goriva za disanje u našem tijelu i glavni
sastojci biomase koja prekriva naš planet. Kada se uđe u suvremene robne kuće
koje danas imaju oko 40000 proizvoda, skoro svi proizvodi, osim oni na bazi
plastike , stakla i metala koriste sirovinu C6H12O6 glukozu. Ona
je produkt fotosinteze.
Energiju za tu reakciju daje sunce i to 2805 kJ/mol. Raslinje na našem planetu apsorbira godišnje tu energiju i stvara 6x1014 kg glukoze
ili neke druge biomase. . Globalno
sunčevo zračenje na naše tlo i s time prinos
češnjaka valja promatrati kao „nacionalni interes“ jer je to baza za stvaranje
proizvoda –češnjaka i stvaranje novog radnog mjesta.
Sunčeva energija koja je uskladištena godišnje u korisnoj formi
biomase naše planete je samo 1011 kJ
ili 1,162 108 kWh. No, čovječanstvo godišnje troši energije 3x1017 kJ ili 3,481014 kWh , a to je tri
milijuna puta više nego što nam sunce
dostavi kroz biomasu. Ono što je danas
važno za nas, jest - milijune godina uskladištena biomasa pretvorena u
mineralna goriva koji mi sad nemilice trošimo kao primarni
izvor energije. [1]
Kinezi troše energiju
od mineralnih goriva u
vrijednosti od 0,16 MJ za 1 tonu npr. češnjaka po kilometru, da ga dopreme brodom u Europu. Grubom računicom može se dokazati,
kako transport skladištenje i distribucija
češnjaka do nas košta oko 5-6 kn / kg. Češnjak (mnogi proizvodi npr strojevi za berbu vezani
uz njega) nude se na 248 Internet stranica na portalu www.alibaba.com . Prosječno se cijene za
bijeli češnjak kreću oko FOB 600 $/t, dok je ružičasti skuplji i košta i do 2000 $/t. Preračunato
utovareni češnjak na brod (FOB) košta 0,6 $ x 6 kn=3,6 kn/kg . Dovezen češnjak u
Hrvatsku na veliko trebao bi koštati oko 10 kn/kg.
Kinez ili Hrvat treba približno
istu energiju mišića kod uzgoja češnjaka, iako postoje i strojevi za sadnju i
berbu češnjaka. Naime, povrtlarstvo
traži dosta ručnog rada u kojeg se mogu uključiti starije osobe (umirovljenici?)
i djeca starija od 12 godina. Kina ima 5970 $ dohodak po stanovniku te 4,3%
nezaposlenih ljudi . Mi imamo veći
dohodak 17660 $ po stanovniku, ali i 18
do 20% nezaposlenih radni ljudi. Mnogi
Kinezi su zaposleni vjerojatno na uzgoju
češnjaka, jer ih ima 41% ,dok nas
ima svega 6%, u poljoprivrednoj djelatnosti. Ekonomisti bi rekli pa ne možemo
ljude iz grada koji čine 70% žitelja naše zemlje prisiliti da
uzgajaju češnjak. Ja pitam njih kako stvoriti jeftino radno mjesto?
Priznajmo, kako o
povijesti i kalkulacijama troškova u gospodarstvu kineskog društva znamo
relativno malo. Ekonomisti moraju spoznati, kako tako jeftino Kinezi proizvode češnjak u odnosu na nas. Možda ovi podaci
izvađeni iz jednog bloga mogu pomoći. Počevši od 2006 godine kineska Vlada ukida prikupljanja poreza od seljaka. To je prvi put u više od 2600 godina kineske povijesti, da se ukida porez
seljacima i izjednačuju ih s radnicima u gradovima. Ili,
svima nam je poznat slogan kineske gospodarske reforme „Bijela ili crna mačka, dobra je ona,
koja lovi miševe “ . No taj slogan odriče vrijednost morala u poslovanju, te isključuje zaštitu
okoliša. U Kini ne manjka izvrsnosti kod
političara, inovatora, znanstvenika, inženjera i umjetnika. Oni su marljivi i
izdržljivi radnici , strašno su sebični i
svi žive pod stresom „umri ili rasti“. Pretpostavimo kako nema poštene
trgovine u „globalnom selu“ od Kine do nas, što bi trebalo biti prvo pravilo koje
moramo pomno paziti u globalizmu. Postoji međunarodni
pokret www.maketradefair.com koji djeluju pod sloganom: 'učinimo
trgovinu poštenom', (Make trade fair),
sa željom da se izgradi pokret, koji bi bio kao oni, koji su doveli do rušenja
aparthejda, zabrane upotrebe nagaznih mina i znatnog pomaka u smanjenju dugova zemalja Trećeg svijeta.
Čitajući na Internetu pravila i preporuke
„odvjetnika globalizacije“, WTO, MMF i Svjetske banke, ekonomisti malih gospodarstava, moraju pronalaziti i druga znanja i pravila
igre. Uvijek smo „navijali“ za miša koji se u Diznijevom crtiću
bori na život i smrt s mačkom. Meni se taj crtić čini kao dobra slika
ili definicija pojma globalizacije. Mali miš je uzgajivač češnjaka , a mačak je
naš uvozni lobi u suradnji s Kinezom.
Konflikt za naše gospodarstvo, gdje se vidi kako je moj prodavač povrća postao „niša“
za kineski češnjak, objašnjava se
znanstveno s tzv „dugim repom“ koji je detaljno objašnjen na portalu: http://hr.wikipedia.org/wiki/Dugi_rep
Pojam „dugi rep“ je
dio statističke funkcije, koja je poznata kao Pareto načelo ili pravilo
„80/20“. Paretovo načelo
navodi, kako npr. 20 % proizvoda na tržištu, često puta stvara financijski 80 % ukupne prodaje. Ili
80% proizvoda koji čine „dugi rep“ u statističkoj funkciji čine financijski
samo 20% udjela prodaje. Ovo načelo
se može shvatiti preko drveta čiju
80% masu vidimo u stablu i
glavnim korijenima, dok 20% mase otpada
na sitno korijene, koji na
krajevima imaju fine dlačice za apsorpciju hrane i vode. Ovdje
je drvo
slikovito proizvodnja kineskog
češnjaka, čije male dlačice korijenja su
doprle do police mojeg prodavača povrća. Prema
teoriji „dugog repa“ te fine tanke
dlačice korijena postaju sve dulje i deblje i kao „korov“ unište domaću proizvodnju češnjaka.
Vjerojatno, kineski proizvođači češnjaka koriste koncept „dugog repa“ za prodaju u našoj
zemlji. Sinergizam kineskih seljaka s
računalnim programerima i IT stručnjacima koristeći
znanja Amazon.com prodaju češnjak
slično prodaji knjiga čija cijena je 1$. Dohodak od velikog
broja naslova jeftinih knjiga sve više
raste. Bolje je imati mnogo malih kupaca
nego jednog velikog. Sanjam kako se udružuju mladi programeri s uzgajivačima
češnjaka i kako zajedno stvaraju nova radna mjesta!!
Koja to globalna pravila trebamo poslušati od 200 korporacija
čija ukupna ekonomija premašuju kombiniranu ekonomiju 182.države???.
Možemo li koristiti naše tlo, ljude i dnevno globalno sunčevo zračenje za
uzgoj češnjaka? Naime, možemo li
izvesti češnjak u Kinu i od njih kupiti za protu vrijednost računala ili solarne ćelije, koje su isto
najjeftinije u svijetu?. Kinezi prodaju i Vijetnamski češnjak zašto ne bi i
naš! Znam, kako to izgleda kao paradoks. Ali na mnogim paradoksima se grade noviteti i
novi proizvodi koji su uzrok novih radna
mjesta.
Kada žitelji sela Ljubotovica http://www.slobodnadalmacija.hr/Split-%C5%BEupanija/tabid/76/articleType/ArticleView/articleId/64331/Default.aspx kraj Trogira slave u kolovozu „dan češnjaka“,
onda je to vrijedno za zaštitu kao nacionalni interes i zaštita
vrijednosti bio-raznolikosti našeg ružičastog češnjaka i baštine njegova uzgoja. Čuvajmo domaće iskustvo i zbog opasnosti novih biljnih bolesti s uvozom
kineskog češnjaka? . Država mora
štititi svoj narod od bilo kakovih lopovluka i zaraza.
Valja citirati bogatog Warrena Buffeta:
„Ne troši novac koji nemaš. Krediti, zajmovi su izmišljeni od strane potrošačkog društva“ .
Ili ja ću ga parafrazirati :Ne troši
novac koji nemaš da kupuješ češnjak
kojeg možeš u svojem vrtu ili dvorištu
i to u Zagrebu uzgojiti. Češnjak je proizvod
čiji uzgoj može stvoriti mnoga nova
radna mjesta za 330000 nezaposlenih Hrvata
i oko 500 000 mladih penzionera koji uzgajaju „kulturu pijenje kave“.
Joza, idem redom:
OdgovoriIzbriši1) Pisete da nas ima 18-20% nezaposlenih radnih ljudi, a istina je da nas ima 50%, sto jos vise ide vasoj teoriji da se ima tko ukljuciti u proizvodnju cesnjaka.
2) Dugi rep pravilo 50/50 a ne 20/80. Chris Anderson ga je otkrio kad je analizirao ukupni prihod Amazon.com i otkrio da je 50% tog prihoda od hitova, a 50% od ne hitova i zastarijelih knjiga.
Tako je dugi rep dao krila malom covjeku i pokrenuo novi val entuzijazma i zaposljavanja u vlastite 1-covjek firme, knjige Malo je veliko itd. Mali covjek je odjednom shvatio da je velik jer je dio dugog repa, a ujedno je slobodan u izboru onog sto ce raditi, kad ce raditi, koliko ce raditi. To malo sto sam zaradio je jako puno zbrojeno s ostalima kao ja, ali također to je moje, a ne korporacijsko, to je moj autorski rad, i to je jako jako podiglo adrenalin malom covjeku a mnoge nagnalo da napuste korporacijske poslove pune stege i stresa.
3) Globalizacija je nesto novo ne ispred nas nego oko nas i vec u nama. Kad se okrenemo iza sebe, mi vidimo put kojim smo prosli, ali kad gledamo ispred sebe mi ne vidimo sto nas ceka. Tako je uvjek bilo. Kroz koliko smo toga prosli do ovoga gdje smo sad, i sad je na nama da idemo dalje. Nismo zaobilazili dogadjaje u prslosti a niti su oni nas zaobilazili. Tako je is globalizacijom.
Globalizacija je nesto novo za sve, a glavno joj je obiljezje, citiram vas: nema postene trgovine u globalnom selu od Kine do nas. Slazem se! To je popularno drukcije reci: nemoj biti fer. I to je danas pravilo. Nemoj biti fer znaci da ako igras bolje nogomet od mene, puno bolje, onda nemoj biti fer pa mi pustati nego me jednostavno pobijedi s 100:0. Na taj nacin protivniku jasno dajes do znanja u cemu si ti jak, jaci od njega, i protivnik moze naci svoju nisu puno prije nego da ga mazis i da mu glumis slabost. Ali i sebi stvaras samopouzdanje i otkrivas sebi najbolju poziciju jer eto u toj nisi si ti jaci od drugih.
I sad ispada da bolje funkcioniramo kao svijet, nego do jucer nasi seljaci gdje je svaki sve imao. Nije bilo specijalizacije. Svi sve. Danas, globalno, imamo podijelu zahvaljujuci nefer igri, podijelu na puno vrhunskih igraca.
Znaci: svatko treba naci svoj ring u kojem nece biti fer i tako ce i sebi i svima oko sebe biti najvise od pomoci.
4) danas je toliko radnih mjesta, bas zahvaljujuci dugom repu jasno i tehnologiji, da je to nevjerojatno! Evo nekoliko primjera:
A) moja maturantica Ana je 6 mjeseci radila ove 3 minute animacije, svaki dan po 8 sati i napravila je nesto sto je jucer mogao samo Walt Disney ili Jadran film: http://www.youtube.com/watch?v=-VnWddQzBnE
OdgovoriIzbrišiOd 7 razreda hrani sebe i roditelje s 8 sati rada dnevno na 3D likovima za imvu.com http://www.imvu.com/shop/web_search.php?manufacturers_id=5854489&fb_source=message
A onda mi se javi moj ucenik Romano iz varazdina da je on napravio ovaj 3D film za mjesec dana: http://vimeo.com/35726487
Ja sinoc zavrsim ovaj projekt za JapanPrize2012: http://www.youtube.com/watch?v=9HwVk_6XAqc&list=UUFAM5DMs584DUhNuO3XZqJw&index=1&feature=plcp
Danas mi jedan ucenik odmah dade primjedbu na engleski i on ce mi sve ispraviti. Drugi mi kaze da bi on to stilski drukcije prikazao i napravit ce svoju verziju.
S Anom i Romanom mozda pokrenemo Animacijski studio za cjelovecernje filmove itd itd
Danas zaposljava srce i nefer, a jucer misici i hraniteljstvo. Jedan moj prijatelj umjetnik mi kaze: Ivica ja sam cijeli radni vijek bio hranitelj obitelji, to je bilo moje radno mjesto. Tek sad u mirovini uziva u pisanju kao svojoj ljubavi.
Moji ucenici su vrlo veseli i optimsticni. Imaju svi svoje ljubavi. Na zalost nemam ni jednog zainteresiranog za cesnjak, ali tko zna, mozda se pojavi.
Kad je srce najveci pokretac, onda nam je super bilo gdje na dugom repu. Sretni smo da mozemo postupiti po svome srcu, svojoj ljubavi, afinitetu. Sretni smo da nam sat ne zvoni u jutro. Da imamo svoj business. Da smo autori. Danas je industrija autora, kao sto je do jucer bila seljaka, ili malo blize radnika. A autori su svi oni koji rade za sebe u svom projektu, bilo da su to koze, kokosi, cesnjak, dizajn, animacije, nogomet, skijanje....
Vazno je biti nefer, sto bi se moglo preveszti i kao "samo me nemoj zaliti".
Joza, evo upravo velike vijesti: prvi privatni projekt letjelice u svemiru je uspijesno spojen na svemirsku stanicu, sto je bio uvjet NASA-e da mu dade dozvolu da vozi turiste u svemir. Poduzetnik ima 40 godina, obogatio se na PayPalu kojeg je prodao eBayu i sad radi te letjelice i Tesla elektricne aute = prva serijska proizvodnja na svijetu.
OdgovoriIzbrišiSve je to dio svijetske ideje IdeaX a znaci da se dade neka nagrada onome XY koji napravi to i to. I jednostavno ljudi rade cuda za puno puno manji novac od velikih korporacija.
Tako ja predlazem prijateljima da objavimo da cemo dati 10.000 kn onome tko napravi upravljanje preko interneta nasim sahom kojeg su napravili ucenici, figure su splitski tezaci, magarac itd, velicine ljudi na Rivi. I da onda ljudi preko interneta povlace figure pomocu robota i jasno to se naplacuje, sah se prenosi po raznim turistickim lokacijama a mreza se siri po cijelom svijetu.
Na taj nacin mozete i vi objaviti da dajete 5.000 kn prvome koji napravi farmu cesnjaka iz koje ce izlaziti cesnjak po 20 kn na trznici.
Danas se na taj nacin cine cuda i upravo je ovo danas najvece: http://www.nasa.gov/multimedia/videogallery/index.html?media_id=144567711
Ja bih rado sudjelovao svojim prilogom za takve projekte, i ne da cesnjak kosta 20 kn, jer toliko kosta i kineski, nego da kosta 5 kn, da paprika kosta 5 kn a ne 39 kn, da krastavac kosta 2 kn umjesto 10 itd itd.
OdgovoriIzbrišiOvo je inace pocelo 1919. g. kad je Orteig ponudio 25.000$ prvome koji prijedje avionom odjednom od N.Y. do Parisa. I ljudi su pokusavali. Ginuli. I onda se nakon 7 godina posreci Lindberghu.
Na osnovu tog dogadjaja, autor knjige Abundance je pokrenuo ProjektX sa svojim prijateljima pa su tako sakupili za nagradu i prvom privatnom svemirskom razvozacu turista, koji je eto danas uspio. Sve to radi napretka i utroska ljudske maste i hrabrosti na dobrobit covjecanstva, a ne kao do sad na bazi ogromnih troskova iz budzeta. Ovaj poduzetnik je rekao da ce 2014 odvesti prve turiste na Mars!!!!!!!! Jasno, prve besplatno. Nevjerojatno! Zato nam slijedi blagostanje, sirenje blagostanja. Preporucam tu knjigu: Abundance. Jer se izmislilo tako dobivanje struje, vode za pice i gnojiva iz pametnih WC-a, i jako jako puno drugih izuma.
Joza, oprostite ali ja sve ne pratim linkovima kao sto vi to radite, jer bi mi to uzelo jako puno vremena a i mislim da nije potrebno danas kad imamo Google i svatko moze proguglati svaku moju rijec i istrazivati. Mislim da je puno vaznije da sam ja ovo napisao, makar imao i gresaka i odoka i po sijecanju, nego da nisam napisao radi nestasice onog vremena koje bi mi trebalo da svaki podatak popratim linkovima ili opaskom stranice ili citatima. To je moj savijet i vama. Radije pisite vise i udobnije, nego manje i neudobnije radi silnog istrazivanja tocnih izvora. Svako je nase pisanje ipak provokacija, i sebi i drugima koje bi to zanimalo i potaklo na istrazivanje i razmisljanje, a ne striktna kruta informacija servirana na tanjuru. To je vrijeme iza nas, kad nije bilo Googlea i sl.
OdgovoriIzbriši