Koza i požari

Za vrijeme ovogodišnjih požara u Dalmaciji  u jednoj TV emisiji,  pilot koji je avionom Canader  gasio   požare je rekao:“ Kada prođu ovi požari,  onda  se mora žurno  postaviti  strategija za sprečavanje,  nadziranje i gašenje požara“. Takva strategija s planiranim aktivnostima mora uzeti mnoge mogučnosti za sprečavanje i gašenje požara.  Često se čuju  razgovori,  kako je jedan od uzroka požara  gusto raslinje i trava  koje se lako  zapale. Nekad su to pasle i brstile koze. Je li jedno od mnogih rješenje za smanjivanje nastanka požara  vraćanja koza u te kršne krajeve?  Koza je biljojed, preživar koja je rasprostranjena po čitavom svijetu, a krški oskudni tereni Dalmacije joj odgovaraju za život. Dakle održivi uzgoj koza je moguć u Dalmaciji! Zašto koza nema ili zašto su istrijebljene?  To je  žalosna priča. Poslije drugog svjetskog rata 1947. zakonom su koze zabranjene,  iz  čudnih razloga, a jedan koji je naveden jest;  koza je  štetna domaća  životinja, jer uništava  šume. Koza je bila hranilica sirotinje „krava siromaha“,  koju su tada ljudi skrivali u pojatama u  šumi kako ih mililicija ne bi ubila. Oni koji su se protivili  toj zakonskoj naredbi bili su kažnjeni do godinu dana zatvorom. Mnogi ljudi  su se morali iseliti zbog uništenja koza iz svojih  životnih prostora. Koza se hrani najoskudnijom hranom, brstom i pašom. Kozarstvo kao grana stočarstva nije za podcjenjivanje. Zabilježeno je kako se sredinom XIX stoljeća u Dalmaciji uzgajalo 427000 koza, dok je 1954  ostala bez koza, iako su ovdje domestificirane  još od  vremena Ilira.                         Koza   pase travu  i brsti drveće  U to vrijeme Grčka je imala 5 milijuna, a i Španjolska 3,3 milijuna koza. Danas  postoji preko 900 milijuna koza u svijetu. Grubi statistički omjeri  vrsta životinja u   svjetskom stočarstvu su:  na svaku  kozu dolazi  brojčano  2, 5 kom. ovaca,  oko 4 kom. krava, 1,5 kom. svinja. Globalno gledano  omjer 7:1 je između ljudi i koza. U ljetopisu DZS- Državnog zavoda za statistiku nema podataka koliko imamo danas koza u RH. Postoje podaci za ovce,  dok su se koze izgleda zagubile negdje u statistici,  iako su naslikane na hrvatskom grbu,  što predstavlja Istru. Procjena je kako ima  oko 50000 koza u RH.  Još postoji  uzgoj   naših  stari hrvatskih  pasmina koza i to Dinarske  šarene koze od 7600 komada i Hrvatske bijele koze  oko 1700 komada, što je  zabilježeno 2002 godine.  Danas  postoje različite pasmine koza,  koje se uzgajaju prema potrebama  ljudi , klimi i ostalim ekonomskim parametrima. U Balkanskim zemljama   se gajila ranije pretežno brdska koza, koja se hrani po područjima  gdje ostale  životinje ne mogu opstati zbog siromašne ispaše. Od vajkada su koze vezane uz  život čovjeka. U  Pjesmi nad pjesmama (biblija) zaručnik veliča ljepotu svoje zaručnice: Kako si  lijepa prijateljice moja, kako si lijepa,... kosa ti je ko stado koza. Više o kozarstvu i  pasminama koza te isplativosti uzgoja vidi na ovoj stanici:http://www.gospodarski.hr/Publication/2014/13-14/isplativost-uzgoja-koza-2/8030#.VccgEFXauSo.  Najveći prirast u  stočarstvu bilježi se od 2005 godine u USA baš kod uzgoja koza. Koza daje nekoliko litara mlijeka dnevno i ako se preračuna njezina masa 40-50 kg  onda je kozje mlijeko  rentabilnije od kravljeg mlijeka, računato prema količini hranjiva i dobivenog mlijeka. Koza dnevno daje oko 2 litre mlijeka  što odgovora kravi, koja daje 20 litara ali u oba slučaja s dobrom prehranom. I koza doji na gubicu, znaju reći ljudi kao mudrost. No, koza daje i meso i tkaninu zvanu kostret. Kozja koža je bila  u staro doba podobna za pisanje, na kojoj su ostali sačuvani  važni povijesni za  čovječanstvo dokumenti .  Kozje mlijeko je manje alergično nego kravlje i obično ga brižne majka nabavljaju za svoju djecu koja su boležljiva. Sanska koza koja je uzgojene u doline rijeke Saane ( po kojoj je i ime dobila)  u Švcarskoj ima  mliječnost iznosi 650 kg s 3,5% masti u laktacionom periodu od 270 dana. Rekordi mliječnosti iznose u 365 dana od 1880 kg u USA. No vratimo se brštenju drveća  koja je dio prehrane koze. Koza se može uzgajati nomadski polunomadski u staji ili  privezana uz  štap.  Ograđeni pašnjaci također su jedno od rješenja.Svakako treba  čovjek biti blizu tog uzgoja koza, jer je paša jedan od glavni faktor zdrave  ishrane koza. Jedan  čovjek može uzgajati od 10 do 90 koza ovisno o terenu i ostalim elementima kao  što su voda i ispaša i ostalih pomoći zajednice i obitelji. Vratimo se na problem različitog  gustog raslinja koje raste  na terenima uz  more  koje je uzrok lakog nastanka i   širenja požara.  Sunce sjaji  približno istom snagom sa globalnim sunčevim zračenjem godišnje od 1400 kWh/m2 na tla ili zemljišta RH ali  će se samo  od  2 do 3  kWh/m2 pretvoriti u ugljik C biomase . Fotosintezom (sunce,  voda, tlo) izrast  će  godišnje različita količina biomase (trave ili  šumskog raslinja) ovisno radi li se o livadskom močvarnim tlima ili  golom kršu. Kod travnjaka (livade i pašnjaci) dobit  će se oko 0,24 kg/m2 godišnje biomase ili trave . Kod kršnog tla   će se  dobiti samo oko 70-350  kg /ha tj min.  0,007 kg/m2 različitih biljni vrsta.  Ishrana  koza, jaradi žive vage  40 kg iznosi  od 2 do 5  kg/d  hranjiva. Grubo računato jedna koza bi za 35 do 70  dana pojela biomase  što se dobiva  fotosintezom na  jednom  hektaru kršnog tla. Znači jedna koza traži za svoj  život više hektara za ispašu  na kršnom tlu. Prije pisanja ovog posta posjetio sam veterinarku Anu Galetić  koja drži oko 80  koza u   Slapnici kraj Smerovišča. Proveo sam čak neko vrijeme na paši s tim kozama po relativnom  napuštenim brdskim livadama i gušticima . Gđa. Ana tvrdi; kako koza ne ostavlja pustoš iz sebe. Koza ostavlja list na mladom stablu i neće uništit raslinje kroz koje se kreće pase i brsti.. Ali ako se uzgaja koza blizu naselja, onda „prijeti opasnost“ da „uleti“ u susjedni vrt ili njivu i pojede recimao kupus ili ruže . Koze pasu i  brste skoro sve raslinje pa čak  koprivu. Koze se mogu držati na   kršnom tlu  kao divlja stada, tvrdi Ana, koja  bi se  brojačano ekološki uravnotežila  prema količini raslinja koje izraste. Koza kada pase treba vrlo malo vode ,budući da trava sadrži vodu. Ako bi koza „podivljala „ pustimo  ju da  živi bez pažnje  čovjeka, onda imamo istu situaciju kao što je s divljim svinjama na otoku Krku. Povremeno bi trebali tada  lovci održavati  brojnost koza na terenu. Recimo, da ipak  čovjek mora biti uz te (divlje!) koze koje štite teren od požara, onda se tzv.  renđeri, lovci i čuvari terena pretvore s mobitelima kao  „narodna garda“ koja kontrolira prostor recimo od piromana. Za vrijeme Austrougarske carevine moj djeda Franjo  je bio odgovoran za straže koje su noću i danju pazile na došljake ili domaće  ljude  recimo kradljivaca usijeva. Mogu li ove  ideje, ili koncepti biti neka mogučnost u  stvaranju strategije  koju spominje pilot Canadera? Poznato je kako postoje dobre i loše strategije, a razlika između njih je  koliko ima inercije i entropije u društvu koje  teži k nekom  vrijednom cilju. To tvrdi Richard Rumelt u  svojoj knjizi : GOOD STRATEGY , BAD STRATEGY. Zamišljam turistu  koji jede  kozji sir  i paradajz  dakako pije vino  (sve domaće) bez straha da  će buknuti požar. O razvoju kozarstva u  Istri i pašnjacima vidi više. http://www.glasistre.hr/vijesti/pula_istra/zadruga-dva-roga-zeli-pokrenuti-stocarstvo-u-istri-369829   ili o  festivalu sira http://www.festivalsira.com/   te sufinaciranje sajma  sireva http://www.istra-istria.hr/fileadmin/dokumenti/novosti/Akti_zupana/2014/08/08-31.pdf ..