Vjenčanje etno i eko baština

Daj vam Bog od neba rose, od zemlje hrane, od ljudi  poštovanja i od Boga pomilovanja.

Spada li  održavanje  nematerijalne baštine svadbenih običaja  ne samo u etno  nego i u eko problematiku, koju  pokriva ovaj blog.? Mislim , da spada. U selima  Samoborskog kraja: Otok, Bobovica  Vrbovec,  Hrastina, Klokočevac,  Podvrh,  Grdanjci  Lug ,  Gradna,  Bregana , Mala i Velika  Jazbina  i Vrhovčak  djeluje udruga „Etno-fletno“  s ciljem održavanja starih običaju da se ne zaborave .

U selu  Samoborski Otok    5.listopada  „Etno-fletno“ udruga je  uprizorila  svadbu kakovu su imali naši preci prije 100 godina. U starom seoskom dvorištu vrijednih oko 50 članova ove udruge na čelu s predsjednicom Marijom Lindić, potpomognuti  udrugom uzgajivača konja „Hrvatski posavac“, okupili su više stotina znatiželjnika, koji su se zajedno s prikazivačima pomno proživljavali svaki trenutak ove „ženidbe“. TV "Jabuka" i Radio "Samobor"http://www.radiosamobor.hr/novosti.php/2013/10/06/Fletna-etno-svadba.html  su vjerno prenijeli  u svojim emisijama taj događaj. Članovi udruga pokušali su „kopirati“ svoje djedove u  ambijentu, odjeći,govoru, pjesmi , plesu , muzici,  jelima i igrokazima. Time se pokušava navoditi  mlade ljude, da se vrate samo malo u prošlost svojih djedova i da pokušaju shvati njihov život i njihova prava bogatstva.  Sadašnje generacije vrlo brzo zaborave svadbene običaje svog kraja i prihvaćaju moderne trendove,  kakovi se  nude  ponekad preko TV-a i  američkih filmova. Svatovi pred crkvom bacaju  rižu na mladence  i  mladoženja u igrokazu na svadbenoj večeri  traži podvezicu na nozi  mladenke . Svečana  odjeća  i nakiti su kopirani  iz modnih žurnala. Što znači imati  narodnu  nošnja  u nekoj  bakinoj ladici,  kada ju  mladi  ne žele nositi na vjenčanju. Ako se  temeljitije  pogledaju  današnja  zbivanja  u  razvijenom svijetu, onda se vidi, kako baš taj  svijet, cijeni svoju povijest i svoje  običaje.  

Bez nakane da  obrazložim  prave uzroke nehaja i zaborava svadbenih običaju,  ipak   valja isticati, kako  danas vjenčanje i sakramenti ženidbe nisu više svetinja kakova je bila u doba naših djedova. Olako se prihvaća  „otrovna“ teza za mlade ljude :“ brak je mrak“.

Ovakva teza stvara  konflikt , jer nekom mladića brak je samo  jedan od detalja u  životu,  dok je za njegovu izabranicu  brak smisao života. Za naše pretke   vjenčanje je bio uzvišeni događaj, i životna potreba,   jer su  mladi tada  mogli i morali  primiti motiku ako su  htjeli  imati kruha na stolu. Naši preci  su vjerovali u Božji naum glede muškarca i žene. „Bog koji je ljubav i koji je čovjeka stvorio iz ljubavi pozvao ga je na ljubav“(KATEKIZAM KATOLIČKE CRKVE  Kompedij 337).

Zgodno je pogledati kako ljubav i brak  opisuju  neki književnici.  Krleža kao nezakonito dijete,  te čovjek koji nije imao svoje dijete ,ovako opisuje ta dva pojma: „ Ljubav propisana crkvom katoličkom nesumnjivo da je kontrarevolucionarna“. (Krleža o religiji,  Oslobođenje Sarajevo 1989 ) Ili, „Više od devedeset posto bračnih odnosa osnovano je  na  antipatiji na uzajamnoj netrpeljivosti na mržnji… (Panorama pogleda pojava i pojmova  1 str. 394 ; Oslobođenje Sarajevo 1982) Tin Ujević neženja  pak kaže:  „Ljubav nije slobodna, ona je ropstvo po definiciji. Strašno je  od ljubavi,  što sebe  poistovjećuje s oblicima akcije, mjesto da bude rasplinuta kozmička apstraktna“ (Opojnost uma.A.Cesarec, Zagreb 1982 str 35)

No životno iskustvo spušta nas na zemlju i uči nas  sljedećem:   Brak i stvaranje obitelji  osnovne  ćelije društva je bogatstvo. Što je po definiciji zapravo bogatstvo ?  Materijalna i nematerijalna stvar,  koja čini bolje osobi, obitelji ili skupini ljudi. Vrijednosti  akumulirane   u  zemljištu,  zgradama   i novcu  i nematerijalne  prirode, običaji  i različita  prava. Po ekonomskim pravilima  bogatstvo je skup  svih imovina  ekonomskih  jedinica (miraz ili dota ) koje stvaraju trenutne prihode ili imaju potencijal za generiranje budućih prihoda. To uključuje i prirodne resurse i ljudski kapital.

 Sklapanjem  braka stvara se  bogatstvo. Kako?  Prvo, pomoću  braka, kojim se unosi red u društvo, drugo dolaze ljudi najlakše do svog  blagostanja. U  braku je energetski   učinkovitije i djelotvornije   (budimo u eko temi ovog bloga!)   kuhati jedan lonac jela  za dvoje ljudi  nego kuhati dva lonca jela za dva samca.  Taj „ teorem“ se  može dalje nadograditi;  bolje je  graditi  i grijati samo jednu sobu za spavanje,  nego dvije,  bolje je gledati  skupno  TV program nego sam.  Ove tvrdnje izgledaju  nekome banalno,  ali pogledajmo malo  i brojke.  Za gradnju stana troši se energije od 1000 do 1600 kWh/m²  stambene  površine . Jedna analiza pokazuje  kako prosječni zagrebački stan od 60 m² treba 14.000 kWh energije za grijanje i 2900 kWh za pripravu tople vode, ali to nije sve što se trošenja energije tiće. Razvijene zemlje, primjerice Njemačka, ima po stanovniku 32 m² stambenog prostora,  prosjek za Hrvatsku je 27 m²,  Zagreb  ima 23 m², dok je  u našoj roditeljskoj kući bilo 10 m² stambene površine po članu domaćinstva ili kućanstva. Hrvatska ima 1500 000 kućanstva. HR-statistika 

 od 2011 . pokazuje slijedeće stanje  : U samačkim kućanstvima živi 373.120 osoba (24,6 posto), a u dvočlanim kućanstvima njih 388.803 (25,6 posto). U tročlanim kućanstvima živi 18,8 posto osoba, u četveročlanim 17,3 posto, a 8 posto je peteročlanih te 3,5 posto šesteročlanih i 2,2 posto kućanstava sa sedam ili više članova.   U izvanbračnoj zajednici su 97.772 osobe, 1.918.974 u bračnoj, a 1.615.575 osoba nije ni u jednoj od tih vrsta zajednica. Prosječan broj djece pada tijekom godina, pa je tako u popisu iz 1961. on iznosio 2,2 djece, a 2011. godine 1,4 djece ,što je trend puta prema siromaštvu  a ne prema bogatstvu.

Ponekad se pogrešno  tumače  statistički podaci  o razvodima braka.Tako  čitam :Svaki peti brak u Hrvatskoj se raspada.  U Zagrebačkoj županiji, od 1468 brakova sklopljenih prošle godine, razvrgnuto je 272.  Taj podatak   je  pogrešan, jer se procjenjuje  isti  statistički uzorak sklopljenih brakova  i razvrgnutih brakova.  Vremenski ranije sklopljeni brakovi  se isto  razvrgavaju, a to je drugi  statistički  uzorak  u odnosu na onaj neposredno sklopljenih brakova u jednoj godini.   U  Hrvatskoj  ima 4% muškaraca i 5% žena koji su razvedeni.

Skloni smo se uspoređivati s tzv razvijenim zemljama,  kada je u pitanju brak. Prijatelj koji je živio u  Švedskoj   naveo mi je  podatak kako je  biti žena u  Švedskoj  neka vrsta „zanimanja“ koja koristi blagodati njihovog načina života. Naime, Šveđanki se isplati  biti  samohrana majka, primjerice  s troje djece, jer ima bolja socijalna prava s lijepim prihodima  u odnosu na  udate majke  i neudate  žene. Rastava braka izgleda nije ekonomski  traumatična kod njih  kao kod nas.

Vratimo se na našu  svadbu. Kada su naše bake i djedovi kao mladenci odlazili  u crkvu na primanje sakramenta  ženidbe onda su roditelji mladenaca blagoslovili  svoju djecu s ovim riječima: „Što išćete od nas draga djeco. Prosimo  mira i Božega blagoslova. Daj vam Bog od neba rose, od zemlje hrane, od ljudi  poštovanja i od Boga pomilovanja“.  Pročitajte!  još jednom ovu zadnju rečenicu.

                                                Glumci: Zaručna Mateja i mladoženja Ivan

Ps, Na ovoj svadbi  igrao sam se malo pisca scenaria i " redatelja"a bio sam plesač starog  samoborskog plesa "Šemička". Svadba je bila u dvorištu gdje se rodila  moja baka Obranić rođena Grgina.tj Gorišek.