subota, 30. rujna 2017.

Ekološki porezi

Priroda pruža besplatan ručak, ali samo ako kontroliramo svoje apetite.
W. Ruckelshaus
1.Uvod
Ekološki porezi jesu  porezi čija  je porezna osnovica fizička jedinica nečega što ima negativni učinak na okoliš. Svaki građanin RH 2015. platio je za poreze i naknade za okoliš 384,6 €,  što je naplaćeno od  energenata 75%, od transporta 24% , od onečišćenja 0,19% i 0,44% za prirodne resurse.
Nova hidroelektrana na Savi- Brežice,Slovenija

2. Malo povijesti o porezima

a) Godina 1598. Iz te godine sačuvan je popis kraljevskog poreza dika (conscriptiones dicarum) u kojemu se spominje moje rodno selo Klokočevac s pet kmetova i vlasnika  selišta. Elementi za proračun poreza  bile su porte - ulazna vrata  u dvorište kroz koja može proći voz sijena ili  ognjišta fumus iz kojih se dimilo kao dokaz da postoji živa porodica. Oporezivala su se svi staleži - vlasnici ognjišta, kmetovi i župnici, časnici i  vlastela. Ljudi koji su ubirali porez zvali su se dikatori. Porezi su bili različite pristojbe, otimale su se  živežne namirnice što je uzrokovalo glad i seljačke bune. Bila su to smrtno pogibeljna vremena. Turci nadiru vojskom na naša područja pa je bosanski Hasan paša Predojević 1593. poharao mnoga hrvatska i slavonska mjesta i odveo 35.000 ljudi u zarobljeništvo. I vojnici najamnici koji su branili Hrvatsku pljačkali  su kmetove. U to vrijeme harala je   kuga od koje je umrlo mnogo ljudi koje nije imao tko pokopati. Povjesničari tadašnju  Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju tj.  Zagrebačku, Varaždinsku i Križevačku županiju nazivaju ostatak od ostataka 
b) Godine 1875.-1915. Od turističkog vodiča kroz Karlovac doznao sam kako su ljudi za vrijeme  austro-ugarske vlasti  gradili kuće s devet prozora, jer one s deset su se  jako oporezivale. Takva se porezna praksa provodila i u Engleskoj gdje se imovina oporezivala čak prema broju opeka od kojih je kuća bila zazidana. Građani su se dosjetili pa su pekli opeke većih dimenzija kako bi ih bilo manje.
 Čitam statistički atlas Kraljevine Hrvatske i Slavonije (1875.-1915.). Tada su Istra i Dalmacija  bile posebne političke  jedinice u K-u-K monarhiji. Evo kako su izgledali prihodi gradova i sela u to vrijeme. Prihodi gradova iznosili su 10,475.168 kruna,  a seoskih općina 14,279.765 kruna. Jasno, u gradovima su se najveći porezi ubirali od opće imovine i poduzetništva, dok su porezi u selima bili vlastiti porezi i nameti. Postojali su  porezi na vino, na lov,  na ribarenje,  pristojbe, takse, sjeća mesa i  sajmovi.  Veličina i brojnost općina i  županija je gotovo  90 posto nalik današnjem političkom ustrojstvu Hrvatske. Kraljevina Hrvatska i Slavonija imala je 1910. godine  2,602.161 stanovnika, a  ukupni prihod od poreza je bio 24,754.933 kruna što iznosi 9,51 kruna po stanovniku. Tražim ondašnji tečaj na internetu i pronalazim podatak  da je tečaj za  1$ = 7,5 kruna.  Dakle, svaki građanin je morao izdvojiti za porez oko 1,27  ondašnjih dolara. Moja djedovska obitelj imala je za stolom 27 ljudi (ognjište) koje je svaki dan netko morao nahraniti. Oni su  morali platili porez (27 x 1,27) u iznosu od 34,29  ondašnjih dolara. Gledam dalje podatke - današnji je dolar 23 puta veći (ne i vredniji)  od dolara iz 1910. što znači da su plaćali državnog poreza 23 x 34,29 = 788,67  dolara ili 788,67 x 6,3=4968,62 današnjih kuna. Taj porez država manje-više troši na poglavarstvo i redarstvo, vojsku, škole, održavanje cesta, mirovine i opskrbnine,  zdravstvo i veterinarstvo te  ubogarstvo - na brigu o starijim ljudima.  Najviše troši na  poglavarstvo 3,600.000, za  škole 3,200.000, za vojsku 1,000.000 a za mirovine samo 200.000 kruna! Dakle, moji djedovi tada nisu mogli imati  mirovinu, govorili su da su im mirovine njihova djeca.
c) Godina 1948.  Sjećam se vremena kada sam bio pastir.  Od roditelja sam dobio  zadatak da čuvam svinje na gmajni, jer se doznalo kako će navečer doći nova vlast po otkup. No ja nisam mogao svinje držati pod kontrolom i one su čim je zašlo sunce otrčale doma. Upravo tada dolazi džip s prikolicom i dva milicionara te nam uzmu dva pajceka od 80 kila. U to vrijeme na selu je još bilo hrane koja se  gradovima racionalizirala dijeljenjem na bonove.

3.Današnja situacija

a)Vrsta poreza
 Načelo poreznog sustava je jednostavno - treba prikupiti dostatnu količinu novca za pokrivanje rashoda u proračunu. Postoje tri stope poreza na dodanu vrijednost (PDV). Isporuka svih dobara i usluga 25 %, usluge smještaja (hoteli, turizam) isporuke struje i vode 13 % i isporuke kruha i mlijeka 5 %. Mislimo kako je to najbolji raspored opterećenja za prikupljanje poreza. Winston Churchill je rekao: - Ne postoji takva dobra stvar kao dobar porez. 
Današnji mediji vrve naslovima poput onoga kako ćemo gubitak u zdravstvu riješiti povećanjem trošarina za cigarete i alkohol. Zakonodavac  se lomi  od koga uzeti novac - realnom  sektoru ili građanima i kome  ga dati - zdravstvu  ili obrazovanju.  U Kanadi se  čeka tri mjeseca da se snimi pacijentu magnetska rezonancija (NMR),  što  njihove građane čini nestrpljivim pa odu u Ameriku i to odmah obave za 1000 dolara. Slično je i kod nas,  građani dugo  čekaju na različita ispitivanja  pa tko može radije plati iz svog  džepa privatnom sanatoriju, čime se ne opterećuje zdravstveni  fond.
Svejedno,  je su li porezi državni - npr. PDV -  županijski, gradski ili  općinski oni  se skupljaju iz novčanika običnih građana. Kada se uzme plaćanje  poreza, uključivši potrebe mirovinskih i zdravstvenih fondova onda građani od 100  kuna  u BDP-u plaćaju od 37 do 45 kuna poreza i ostalih davanja. Prijatelj Milan Iz  Kanade mi priča sličnu priču,  kako  njihovi građani rade sedam mjeseci za državu, a pet za sebe. Usput spomenimo da kanadski građani do Prvoga svjetskog rata uopće nisu plaćali poreze. 
Nije mi cilj temeljitije objašnjavanje o prikupljanju i trošenjuporeza, prireza, trošarina, nameta, paušala i različitim dadžbinama, jer je sve vidljivo na ovom linku.
Oni koji pak žele izbjegavati plaćanje poreza sugeriram pročitati barem  porezni zakon  gdje su opisane i ovrhe i amnestije zbog poreza. 

b) Postoje li  pravični ekološki porezi? - Trudim objasniti sebi treba li  današnje poreze prestrukturirati tako  da građani plaćaju ekološki porez i osjete ga na svom kućnom budžetu. Zašto? Onaj tko onečišćuje okoliš mora to platiti. To je jedno od načela suvremenog gospodarenja i ponašanja u prostoru u kojem živimo. Manje-više gotovo svi smatraju kako treba nešto učiniti da se smanji onečišćenje okoliša. Ali kako to ugraditi u svijest i promijeniti ponašanje? Nešto treba ponoviti i tisuću puta kako bi se u društvu počela mijenjati gledišta pa i ponašanje prema okolišu. Trebaju li nam moderni dikari koji  će prisiljavati ljude da plate ekološki porez? Djelomično oni već postoje i šalju nam ekološki porez  da ga platimo preko račune za struju i vodu i trošarine za gorivo ili automobile. Primjerice na  računima za potrošenu električnu energije uz državne poreze postoji i naknada za poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora. Na šalteru Elektre  izračunali su mi kako  ću u sljedećem  obračunskom razdoblju na  2328 kWh potrošene energije platiti naknadu za poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora 225 kn što je dodatak od 10 % na  iznos za potrošenu energiju. Povećavši naknadu za obnovljive izvore energije s 3,5  na 10,5 lipa po kWh država nam daje do znanja da razmišlja o budućnosti proizvodnje energije.
Što se pak tiče vode za uslugu opskrbe i odvodnje ubuduće ću za kubni metar vode platiti 18,92 kn  gdje su uključeni izdaci: naknada za korištenje voda 2,85 kn, naknada za zaštitu voda 1,35 kn, naknada za razvoj opskrbe 0,5 kn  i odvodnje 1,7 kn po  kubnom metru potrošene vode.
Mislim da  se moje kućanstvo s dva člana ponaša  štedljivo i  ekološki, jer dnevno trošimo 66 L vode i 6,3 kWh  električne energije. Relativno mala potrošnja zasniva se na pripravi tople vode pomoću sunčanih kolektora i korištenjem kišnice iz cisterne. Japanska kućanstva troše od 6 do 10 kWh energije.
b) Električni automobili i električna  mreža. Sada dolazim do srži problematike koja me proganja  glede proizvodnje i potrošnje energije. Kroz medije vidimo  kako  će se  u nas poticajima stimulirati  kupnja elektromobila, ali ne hibridnih i poluhibridnih vozila. Poticaji za taj tip vozila  iznosili su 2014. i 2015. od 30.000 do 70.000 kn po vozilu. U svjetskom medijima se vidi BMW  će graditi  u Americi pogone za proizvodnju elektromobila i litijevih akumulatora. Cijeli svijet je u naletu novih tehnologija proizvodnje i potrošnje energije.  Zamišljena je budućnost u kojoj  će se električna struja za  pogon elektromobila dobivati iz obnovljivih izvora energije iz hidroelektrana, vjetroelektrana, sunca i biomase čime  će se smanjiti onečišćenje i emisije CO2 . No tu ima puno otežavajući  kvaka. Elektromobili koji su izumljeni već prije sto godina dobivali su onda i danas struju iz električne mreže, koja se dobiva pretežno iz elektrana na ugljen, plin, naftu i uran te hidroelektrana. U svjetskim razmjerima svega 16 % do 19 % struje dobiva se iz obnovljivih izvora, što je nedovoljno za pogone i elektromobila. Amerikanci su izračunali kako treba sagraditi 170  novih termoelektrana za milijun elektromobila. Zašto? U godini od  8784 sati samo 3300 sati rade  vjetroelektrane na Atlantiku, dok sunce po noći ne svijetli pa su zato  stabilne električne mreže najvažniji element u strategiji  korištenja elektromobila.  Dalje, znamo preko termodinamskih zakona da čovjek ne stvara energiju nego ima zadatak da pazi na  njezine  gubitke kroz pretvorbu. Punionice akumulatora elektromobila su zapravo  trafostanice, jer za punjenje akumulatora  s kapacitetom od 24 kWh koje traje oko 30 minuta  potrebna je utičnica s priključnom snagom od 50 kW. Domaćinstva imaju snagu električnog priključka od 5 do 10 kW. Sva ta infrastruktura je golema investicija za koje ni bogate zemlje a pogotovo siromašne nemaju kapitala. Uzevši sve energetske  gubitke u  pretvorbi prema postojećoj tehnologiji proizvodnje struje elektromobilonečišćuju okoliš deset puta više nego obični automobil.

  Naše današnje  energetske brige oblikuje jedna  mjerna jedinica koja se naziva EROI
EROI je omjer energije koju je neki proces isporučio i energije koja se izravno i neizravno koristi za taj proces. EROI od 1:1 znači da se energija ne dobiva iz proizvodnje energetskog resursa recimo  uljnih  škriljevaca. Postoje različiti podaci o mjernoj jedinici EROI ovisno o državi, mjeriteljima,metodama i godinama računanja. Primjerice EROI  za dobivenu energiju iz ugljena  iznosi od 1:25 do 1:80, za hidroenergiju od 1:35 - 1:100, solarna energija od 1:0,85 do 1:3,  vjetar od  1:3,6 do 1:18, nuklearna od 1:10 do 1:75
Vraćam se na mojih 225 kn koje ću uplatiti za nove izvore energije. Bojim se kako će to završiti u nekom fondu iz kojeg  će država davati netransparentne poticaje, a ne primjerice za gradnju hidroelektrane na  Savi. Snage elektrane na Savi iznosi 45 MW što smo se uvjerili  kada sam  s DITS članovima posjetio novo otvorenu elektranu  u Brežicama koja se gradila 3 godine.
c.)Proizvodnja, transport i skladištenje hrane su najveći onečišćivač okoliša
Moj prijedlog  koji  će zvučati vrlo heretički glede ekološkkog poreza bio bi kako bi trebalo povećati poreze na kruh i mlijeko, jer se najviše onečišćenja okoliša događa zbog proizvodnje hrane. Zbog socijalne politike porezi na kruh i mlijeko su najmanji, a treba ih povećavati čime će se rješavati i socijalni problemi jer će se ljude  tjerati k proizvodnji hrane.i stvorit  će fondovi za osiguranja usijeva od elementarnih nepogoda.