Priroda pruža besplatan ručak, ali
samo ako kontroliramo svoje apetite.
W. Ruckelshaus
W. Ruckelshaus
1.Uvod
Ekološki
porezi jesu porezi čija je porezna osnovica
fizička jedinica nečega što ima negativni učinak na okoliš. Svaki građanin RH 2015.
platio je za poreze i naknade za okoliš 384,6 €, što je naplaćeno od energenata
75%, od transporta 24% , od onečišćenja 0,19% i 0,44% za prirodne resurse.
Nova hidroelektrana na Savi- Brežice,Slovenija
2. Malo povijesti o
porezima
a) Godina 1598.
Iz te godine sačuvan je popis kraljevskog poreza dika (conscriptiones dicarum) u kojemu se spominje moje rodno selo
Klokočevac s pet kmetova i vlasnika
selišta. Elementi za proračun poreza
bile su porte - ulazna vrata u
dvorište kroz koja može proći voz sijena ili
ognjišta fumus iz kojih se dimilo kao dokaz da postoji živa porodica.
Oporezivala su se svi staleži - vlasnici ognjišta, kmetovi i župnici, časnici
i vlastela. Ljudi koji su ubirali porez
zvali su se dikatori. Porezi su bili različite pristojbe, otimale su se živežne namirnice što je uzrokovalo glad i
seljačke bune. Bila su to smrtno pogibeljna vremena. Turci nadiru vojskom na naša
područja pa je bosanski Hasan paša Predojević 1593. poharao mnoga hrvatska i
slavonska mjesta i odveo 35.000 ljudi u zarobljeništvo. I vojnici najamnici
koji su branili Hrvatsku pljačkali su kmetove.
U to vrijeme harala je kuga od koje je umrlo
mnogo ljudi koje nije imao tko pokopati. Povjesničari tadašnju Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju tj. Zagrebačku, Varaždinsku i Križevačku županiju nazivaju
ostatak od ostataka
b) Godine 1875.-1915.
Od turističkog vodiča kroz Karlovac doznao sam kako su ljudi za vrijeme austro-ugarske vlasti gradili kuće s devet prozora, jer one s deset su
se jako oporezivale. Takva se porezna praksa
provodila i u Engleskoj gdje se imovina oporezivala čak prema broju opeka od
kojih je kuća bila zazidana. Građani su se dosjetili pa su pekli opeke većih
dimenzija kako bi ih bilo manje.
Čitam statistički
atlas Kraljevine Hrvatske i Slavonije (1875.-1915.). Tada su Istra i
Dalmacija bile posebne političke jedinice u K-u-K monarhiji. Evo kako su
izgledali prihodi gradova i sela u to vrijeme. Prihodi gradova iznosili su 10,475.168
kruna, a seoskih općina 14,279.765 kruna.
Jasno, u gradovima su se najveći porezi ubirali od opće imovine i
poduzetništva, dok su porezi u selima bili vlastiti porezi i nameti. Postojali
su porezi na vino, na lov, na ribarenje,
pristojbe, takse, sjeća mesa i
sajmovi. Veličina i brojnost općina
i županija je gotovo 90 posto nalik današnjem političkom ustrojstvu
Hrvatske. Kraljevina Hrvatska i Slavonija imala je 1910. godine 2,602.161 stanovnika, a ukupni prihod od poreza je bio 24,754.933 kruna
što iznosi 9,51 kruna po stanovniku. Tražim ondašnji tečaj na internetu i
pronalazim podatak da je tečaj za 1$ = 7,5 kruna. Dakle, svaki građanin je morao izdvojiti za
porez oko 1,27 ondašnjih dolara. Moja
djedovska obitelj imala je za stolom 27 ljudi (ognjište) koje je svaki dan
netko morao nahraniti. Oni su morali
platili porez (27 x 1,27) u iznosu od 34,29
ondašnjih dolara. Gledam dalje podatke - današnji je dolar 23 puta veći
(ne i vredniji) od dolara iz 1910. što
znači da su plaćali državnog poreza 23 x 34,29 = 788,67 dolara ili 788,67 x
6,3=4968,62 današnjih kuna. Taj porez država manje-više troši na poglavarstvo i
redarstvo, vojsku, škole, održavanje cesta, mirovine i opskrbnine, zdravstvo i veterinarstvo te ubogarstvo - na brigu o starijim ljudima. Najviše troši na poglavarstvo 3,600.000, za škole 3,200.000, za vojsku 1,000.000 a za
mirovine samo 200.000 kruna! Dakle, moji djedovi tada nisu mogli imati mirovinu, govorili su da su im mirovine
njihova djeca.
c) Godina 1948. Sjećam se vremena kada sam bio pastir. Od roditelja sam dobio zadatak da čuvam svinje na gmajni, jer se
doznalo kako će navečer doći nova vlast po otkup. No ja nisam mogao svinje
držati pod kontrolom i one su čim je zašlo sunce otrčale doma. Upravo tada
dolazi džip s prikolicom i dva milicionara te nam uzmu dva pajceka od 80 kila. U
to vrijeme na selu je još bilo hrane koja se
gradovima racionalizirala dijeljenjem na bonove.
3.Današnja situacija
a)Vrsta poreza
a)Vrsta poreza
Načelo poreznog sustava je jednostavno - treba prikupiti
dostatnu količinu novca za pokrivanje rashoda u proračunu. Postoje tri stope
poreza na dodanu vrijednost (PDV). Isporuka svih dobara i usluga 25 %, usluge
smještaja (hoteli, turizam) isporuke struje i vode 13 % i isporuke kruha i
mlijeka 5 %. Mislimo kako je to najbolji raspored opterećenja za prikupljanje
poreza. Winston Churchill je rekao: - Ne
postoji takva dobra stvar kao dobar porez.
Današnji mediji vrve naslovima poput onoga kako ćemo gubitak u zdravstvu
riješiti povećanjem trošarina za cigarete i alkohol. Zakonodavac se lomi
od koga uzeti novac - realnom
sektoru ili građanima i kome ga
dati - zdravstvu ili obrazovanju. U Kanadi se
čeka tri mjeseca da se snimi pacijentu magnetska rezonancija (NMR), što
njihove građane čini nestrpljivim pa odu u Ameriku i to odmah obave za
1000 dolara. Slično je i kod nas, građani dugo
čekaju na različita ispitivanja pa
tko može radije plati iz svog džepa
privatnom sanatoriju, čime se ne opterećuje zdravstveni fond.
Svejedno, je su li
porezi državni - npr. PDV - županijski,
gradski ili općinski oni se skupljaju iz novčanika običnih građana.
Kada se uzme plaćanje poreza, uključivši
potrebe mirovinskih i zdravstvenih fondova onda građani od 100 kuna u BDP-u plaćaju
od 37 do 45 kuna poreza i ostalih davanja. Prijatelj Milan Iz Kanade mi priča sličnu priču, kako
njihovi građani rade sedam mjeseci za državu, a pet za sebe. Usput
spomenimo da kanadski građani do Prvoga svjetskog rata uopće nisu plaćali
poreze.
Nije mi cilj temeljitije objašnjavanje o prikupljanju i trošenjuporeza, prireza, trošarina, nameta, paušala i različitim dadžbinama, jer je sve
vidljivo na ovom linku.
Oni koji pak žele izbjegavati plaćanje poreza sugeriram
pročitati barem porezni zakon gdje su opisane i ovrhe i amnestije zbog
poreza.
b) Postoje li pravični ekološki porezi? - Trudim
objasniti sebi treba li današnje poreze prestrukturirati
tako da građani plaćaju ekološki porez i
osjete ga na svom kućnom budžetu. Zašto? Onaj tko onečišćuje okoliš mora to
platiti. To je jedno od načela suvremenog gospodarenja i ponašanja u prostoru u
kojem živimo. Manje-više gotovo svi smatraju kako treba nešto učiniti da se
smanji onečišćenje okoliša. Ali kako to ugraditi u svijest i promijeniti
ponašanje? Nešto treba ponoviti i tisuću puta kako bi se u društvu počela mijenjati
gledišta pa i ponašanje prema okolišu. Trebaju li nam moderni dikari koji će prisiljavati ljude da plate ekološki porez?
Djelomično oni već postoje i šalju nam ekološki porez da ga platimo preko račune za struju i vodu i
trošarine za gorivo ili automobile. Primjerice na računima za potrošenu električnu energije uz
državne poreze postoji i naknada za poticanje proizvodnje električne energije
iz obnovljivih izvora. Na šalteru Elektre izračunali su mi kako ću u sljedećem obračunskom razdoblju na 2328 kWh potrošene energije platiti naknadu
za poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora 225 kn što je
dodatak od 10 % na iznos za potrošenu
energiju. Povećavši naknadu za obnovljive izvore energije s 3,5 na 10,5 lipa po kWh država nam daje do znanja
da razmišlja o budućnosti proizvodnje energije.
Što se pak tiče vode za uslugu opskrbe i odvodnje ubuduće ću
za kubni metar vode platiti 18,92 kn
gdje su uključeni izdaci: naknada za korištenje voda 2,85 kn, naknada za
zaštitu voda 1,35 kn, naknada za razvoj opskrbe 0,5 kn i odvodnje 1,7 kn po kubnom metru potrošene vode.
Mislim da se moje kućanstvo s dva člana ponaša štedljivo i ekološki, jer dnevno trošimo 66 L vode i 6,3 kWh električne energije. Relativno mala potrošnja zasniva se na pripravi tople vode pomoću sunčanih kolektora i korištenjem kišnice iz cisterne. Japanska kućanstva troše od 6 do 10 kWh energije.
Mislim da se moje kućanstvo s dva člana ponaša štedljivo i ekološki, jer dnevno trošimo 66 L vode i 6,3 kWh električne energije. Relativno mala potrošnja zasniva se na pripravi tople vode pomoću sunčanih kolektora i korištenjem kišnice iz cisterne. Japanska kućanstva troše od 6 do 10 kWh energije.
b) Električni
automobili i električna mreža. Sada
dolazim do srži problematike koja me proganja
glede proizvodnje i potrošnje energije. Kroz medije vidimo kako će se u
nas poticajima stimulirati kupnja
elektromobila, ali ne hibridnih i poluhibridnih vozila. Poticaji za taj tip
vozila iznosili su 2014. i 2015. od 30.000
do 70.000 kn po vozilu. U svjetskom medijima se vidi BMW će graditi
u Americi pogone za proizvodnju elektromobila i litijevih akumulatora.
Cijeli svijet je u naletu novih tehnologija proizvodnje i potrošnje energije. Zamišljena je budućnost u kojoj će se električna struja za pogon elektromobila dobivati iz obnovljivih
izvora energije iz hidroelektrana, vjetroelektrana, sunca i biomase čime će se smanjiti onečišćenje i emisije CO2
. No tu ima puno otežavajući kvaka.
Elektromobili koji su izumljeni već prije sto godina dobivali su onda i danas
struju iz električne mreže, koja se dobiva pretežno iz elektrana na ugljen,
plin, naftu i uran te hidroelektrana. U svjetskim razmjerima svega 16 % do 19 %
struje dobiva se iz obnovljivih izvora, što je nedovoljno za pogone i
elektromobila. Amerikanci su izračunali kako treba sagraditi 170 novih termoelektrana za milijun
elektromobila. Zašto? U godini od 8784
sati samo 3300 sati rade vjetroelektrane
na Atlantiku, dok sunce po noći ne svijetli pa su zato stabilne električne mreže najvažniji element
u strategiji korištenja
elektromobila. Dalje, znamo preko termodinamskih
zakona da čovjek ne stvara energiju nego ima zadatak da pazi na njezine
gubitke kroz pretvorbu. Punionice akumulatora elektromobila su
zapravo trafostanice, jer za punjenje akumulatora s kapacitetom od 24 kWh koje traje oko 30 minuta potrebna je utičnica s priključnom snagom od
50 kW. Domaćinstva imaju snagu električnog priključka od 5 do 10 kW. Sva ta
infrastruktura je golema investicija za koje ni bogate zemlje a pogotovo
siromašne nemaju kapitala. Uzevši sve energetske gubitke u
pretvorbi prema postojećoj tehnologiji proizvodnje struje elektromobilonečišćuju okoliš deset puta više nego obični automobil.
Naše
današnje energetske brige oblikuje jedna
mjerna jedinica koja se naziva EROI.
EROI je omjer energije koju je neki proces isporučio i
energije koja se izravno i neizravno koristi za taj proces. EROI od 1:1 znači
da se energija ne dobiva iz proizvodnje energetskog resursa recimo uljnih
škriljevaca. Postoje različiti podaci o mjernoj jedinici EROI ovisno o
državi, mjeriteljima,metodama i godinama računanja. Primjerice EROI za dobivenu energiju iz ugljena iznosi od 1:25 do 1:80, za hidroenergiju od
1:35 - 1:100, solarna energija od 1:0,85 do 1:3, vjetar od
1:3,6 do 1:18, nuklearna od 1:10 do 1:75
Vraćam se na mojih 225 kn koje ću uplatiti za nove izvore
energije. Bojim se kako će to završiti u nekom fondu iz kojeg će država davati netransparentne poticaje, a
ne primjerice za gradnju hidroelektrane na
Savi. Snage elektrane na Savi iznosi 45 MW što smo se uvjerili kada sam s DITS članovima posjetio novo otvorenu elektranu u Brežicama koja se gradila 3 godine.
c.)Proizvodnja, transport i skladištenje hrane su najveći onečišćivač okoliša
Moj prijedlog
koji će zvučati vrlo heretički
glede ekološkkog poreza bio bi kako bi trebalo povećati poreze na kruh i
mlijeko, jer se najviše onečišćenja okoliša događa zbog proizvodnje hrane. Zbog
socijalne politike porezi na kruh i mlijeko su najmanji, a treba ih povećavati čime
će se rješavati i socijalni problemi jer će se ljude tjerati k proizvodnji hrane.i stvorit će fondovi za osiguranja usijeva od
elementarnih nepogoda.