Radno mjesto i produkt su pupčano povezani

Onda orač reče: govori nam o Radu.Radite da biste išli ukorak sa zemljom i dušom zemljinom...… A svako znanje je uzaludno osim kad postoji rad, A svaki rad je prazan ako nema ljubavi; A kad s ljubavlju radite, sa sobom se spajate i s drugim i s Bogom „Prorok“ Halil Džubran, Libanonsko-sirijsko-američki pjesnik rođen 1883 godine.

 Parafraziram  Džubrana. Onda nezaposleni građanin, ili student ili srednjoškolac ili neki budući poduzetnik  reče meni: govori nam o radnom mjestu, o stvaranju produkta (proizvod  i/ili usluga),  ili kako inovirati. Može li  moje iskustvo  i moje svjedočenje, pomoći nekome, koji  želi  svoje sposobnosti i htjenja  pretvoriti u  neki produkt?  Slična pitanja postavljaju si vjerojatno  mnogi umirovljenici. Ili drugačije postavljeno pitanje. Postoje li neka načela (aksiomi, teoremi) i pravila koji vrijede u stvaralaštvu i poduzetništvu i koji se mogu bez dokazivanja uvijek koristi? Sigurno postoje, i to mnoga, ali svatko ima  neka  iskustva ,  koje je spoznao i kojih se pridržava ili se pridržavao  u svojem radu

Neposredni  pristup bilo kojem radu počiva na htjenju ili motivaciji, koji je lijepo oblikovan u španjolskoj poslovici: više uradi onaj koji hoće,  nego onaj koji može. Onaj tko teži k stvaralaštvu,  ili    nekom poslu, čiji  je krajnji  cilj produkt , taj mora prvo htjeti , a tek onda uključiti  neka znanja  i vještine.

Kako sam se bavio razvojem proizvoda „izvukao “ sam iz nekoliko priručnika o stvaranju produkta, kao uzorak, stotinjak  riječi, natuknica,  pojmova koje se najviše koriste u stvaralaštvu. .  Od tih stotinjak riječi prema  Paretovom pravilu „80/20“   postoji dvadeset učestali riječi (20%), koje   nose  80% informacija o dotičnom pojmu. Redom, navedeni pojmovi po učestalosti su: 1.proizvod,  2.analiza, 3.proces, 4.red, 5.plan, 6.ispitivanja,  7.koncept,  8.procjena,  9.stvaranje (generiranje), 10.materija, 11.informacija, 12.pokus,  13.odrediti, 14.funkcija, 15.istraživanje, 16.specifikacija, 17.potreba, 18.tržište, 19.pravo,  20. trošak.  Investicija kao natuknica se „plasirala“ tek na 83 mjesto, a patent  na 40 mjesto. Danas se previše koristi pojam investicija , kao darovatelj    novih radnih mjesta.

1.Proizvod. Produkt ljudskog rada može biti proizvod ili usluga. Danas ima  u svijetu prema  tvrdnji Thomson USA-tvrtke oko sto milijuna proizvoda . Ta brojka je ohrabrujuća za one  koji hoće nešto stvarati. Pokrenuti neki posao, danas se naziva  engleskom riječi „ start up“ što često koriste programeri i ljudi koji  žele stvarati poduzetništvo   na bazi IC- tehnologije.

Budući većina ljudi danas  živi u gradovima, skenirao sam  iz Quick Study Business podsjetnika „šalabahtera“ 102 posla, koja se mogu raditi iz doma. Podsjetnik se može koristiti kao izvor za ideje stvaranja novog posla. Za 50% poslova potrebno je dobro znanje u korištenju računala. Manje-više to su  pretežno usluge, no! samo na jednom mjestu spominje se microfarming što bi mi hrvatski rekli, radno mjesto ili posao na  dvorištu točnije na  napuštenom seoskom gospodarstvu.

Radno mjesto je prostor gdje se stvara produkt. Resursi ili izvori za pokretanje posla su  nezaposleni ljudi, nepokošena livada i već stvoreni   prazni prostori ili nastambe. Različite šupe, stari  štaglji, kokošinjci, garaže, obične sobe i kupaonice su bila  radna  mjesta, gdje su nastali i u buduće će nastajati  veliki produkti. Vidi sliku: Kokoši, fotografija od: Dr sc. Bare Vinković.

 Znam iz prakse, kako je bilo dovoljno da postoji samo  prostor , primjerice mjesto u kancelariji  za stol i stolac i eto  stvoreno je  fiktivno radno mjesto za nekog nepotrebnog činovnika.  Tako je rasla i raste birokratska struktura ljudi  u društvu. Dobro društvo ne priznaje stanje u gospodarstvu,  gdje se birokracija ne kontrolirano  širi, kao   korov na njivi. Često puta na fiktivnom radnom mjestu nije stvorena nova ili dodatna vrijednost  za  društvo .

Svatko nosi u glavi neku ideju iz koje može  izrasti  izum ili inovacija. Imati dobru ideju za posao, to je već  intelektualno vlasništvo.  Inovacija je tehnički, industrijski i komercijalni proces ili unapređenje, koje dovodi do komercijalne upotrebe ili difuzije novog  produkta ili procesa.  Iako su mnoge inovacije i poslovi nastali od izuma , ipak milijuni izuma badava leže u patentnim uredima, iz  kojih nije nastala inovacija. To može biti prilika za mnoge koje hoće inovirati. Mnogi izumi koji su bili zaštićeni patentom, sada se mogu badava koristiti, jer je prestala valjanost  patentne zaštite.  Valja istaći, mnoge inovacije su nastale i uspjele bez  izuma. Je  li u poslu  tipa „microfarming“? kokoš nesilica i proizvod jaje, koja ona redovito svaki dan ili svaki drugi dan donosi  vrijedna kao ideja poduzetništva? Da, i to naročito u slučaju, kad postoji  stari kokošinjac, peradarnik ili neka zapuštena šupa s malo okolnog prostora.  No,  želite       li se  stvoriti  malu farmu od 5000 kokoši, onda treba  „pogon“ površine 320 m²  što je  već  pravi poduzetnički zahvat.

Uzgoj svake domaće životinje može biti početak dobrog biznisa. Nabrojimo ih: krava, vol, bik, konj, svinja, nerast, magarac, patka, guska,  kokoš,  kopun, pura, ovca, koza, zečevi, golubovi... Uzgoj tih životinja je zbog stajskog gnoja preduvjet zdrave poljoprivrede i hrane . Moja baka  je bila pravi stručnjak  za  kopiti mlade pijevce iz kojih su izrasli  kvalitetni kopuni. Veterinar Dr. Vinković   me podučila, kako se  vađenje spolni organa kod mladih pijetlova zove kopunizacija.   

 2.Analiza. Na drugom mjestu po učestalost u uzorku  pojmova, nalazi se analiza. Logičko traženje veze uzroka i posljedica to je analiza. U mojoj struci postoje kvalitativna i kvantitativna kemijska analiza. Postoje mnoge vrste analiza ili raščlambe u matematici,  ekonomiji  psihoanalizi, pa i u svakodnevnim životnim prilikama. Postoji i znanstvena disciplina koja se zove vrijednosna analiza (value analysis) kojom se koriste konstruktori u tehničkom stvaralaštvu. Vrijednost-je svako pojedino stanje ili objekt ili subjekt, kojoj se teži umom ili radom.

Novo stvorena vrijednost je  načelo  s kojim se mjeri svaka  ljudska  aktivnost. Pisac Edvard de Bono   u knjizi  „Prilike“ (Opportunities) zgodno prikazuje  pojam stvaranja nove vrijednosti   kroz  formule u omjerima ,razlomcima:

Vrijednost= Korist/(Napor·Rizik)

Napor=(Trošak·Inercija)/(Resursi·Metode)

Rizik=(Novitet·Isplativost)/Iskustvo

Inercija=(Samodopadnost·Opozicija)/(Motivacija·Potreba)

 Skupna formula stvaranja  vrijednosti u inovacijskom procesu je razlomak:

Vrijednost=(Korist·Resursi·Metode·Motivacija·Potreba·Iskustvo)/( (Trošak·Samodopadnost·Opozicija·Novitet·Isplativost)

Ovu formulu valja čitati: Ako je produkt  faktora u brojniku velik, ili u nazivniku mali , onda je i velika mogućnost stvaranja novostvorene vrijednosti u nekom produktu .

Ovo je formula koncepata koji se mogu pretočiti arbitrarno iskustveno u brojke primjerice od 1 do 5 kako bi se razlomak izrazio brojčano. Formulu valja koristiti za raščlambu „od oka“ nekog budućeg poduhvata. Vrijednost razlomka mora biti veća od jedinice, kako  bi se dobio povod za novi posao.

Jednostavna analiza  novo stvorene vrijednosti koja nastaje  uzgojem kokoši  mogu poslužiti  ovi podaci: Za  proizvodnju  jednog kg  jajeta potrebno je 2,2 do 2,4 kg  žitarica. U masi jaja od 1 kg   ima 16 komada   težine 60 g. Godišnje kokoš nesilica daje 300 komada jaja. 

 Usput ako imate pijetla, onda se mogu jaja skuplje prodavati (to je nova dodana vrijednost) recimo po 2 kn/kom, a ne po 1,5 ili 1 kn .   Gruba analiza  vrijednosti proizvodnje 1 kg jaja (bez proizvodnje  mesa i gnoja) je slijedeća:  Korist  32 kn od  prodanih jaja, a trošak  žitarica 5 kn kao trošak nabave 2,4 kg žitarica. Jasno ne računam rad i postojeće resurse. Usput spomenuto, briga oko kokoši je jednaka ili manja od kućnih mezimaca.  Dodajem novu ideju! Zašto se ne prebaciti u uzgoj kopuna čije meso ima visoku cijenu.  Zašto ne imati viziju primjerice   izvoz kopuna u Europu!!? Vlada traži putove re-industrijalizacije,  a ja predlažem kopune iz vremena moje bake, jer imamo resurse, i nemamo novaca.

Kada se  želi  dublje ući u poduzetnički poduhvat, onda valja znati još  neke načela i osnovne ali važne pojmova iz financijskog  menadžmenta. Vidi prilog, gdje sam pokušao u kratko  prikazati problematiku  od kamatnog računa,  profita, troškova. Zašto vas "tupim" sa kokošima ? Zato, jer su stari kokošinjci  i šupe,   koje služe svrsi, fiksni trošak za kojeg bi trebali, gradeći ih, uzeti  kredit. .

Prema mojem iskustvu točka pokrića i ROI su dva  postupka ili izračuna koja  pokrivaju skoro 80%  znanja za  poduzetnike iz financijskog  menadžmenta.

.

Granice rasta 40+

Sadašnja  politička situacija se može  opisati s dva aktualna  prosvjeda u nas. Prvi prosvjed organiziraju  proizvođači   mlijeka koji ne mogu više isporučivati mlijeko po cijeni od 2,1-2,7  kune. O mlijeku sam pisao u veljači ove godine kada su stočari također prosvjedovali. Drugi prosvjed organizirali  su građani u Marčeljima i Viškovu , zbog nesnosnog smrada iz deponije  smeća  koji se dovozi pretežno iz  Rijeke. Smeće na Jakuševcu  je stalni  problem Zagreba. Priznajmo kako o smeću i otpadu ne  želimo previše čuti. iako je ta problematika stalno prisutna .

Dok ljudi vjeruju kako će se  kriza riješiti uz tehnološka znanja iz : robotike, nanotehnologije, ICT, biotehnologije, svemirske tehnologije, dobivanja energija iz obnovljivih izvora, dotle će nas zatrpati smeće!?

Uzroke prosvjeda i neka rješanja   pokušajmo sebi racijonalno predočiti,  gledajući četiri decenije unatrag .

Jedna istraživalačka skupina iz Massachusetts Institute of Tehnology poznat po skračenici MIT izradila je 1972.  nacrt   o dilemama preživljavanja  čovječanstva. Naslov tog nacrta ili izvještaja je: „The Limits to growth“    preveden u nas s naslovom „Granice rasta (Stvarnost –Zagreb 1974 )“.

Pomoću računala pokušalo se izračunati i predvidjeti  globalno ponašanja pučanstva u svijetu do 2100 godine. Prema tada poznatim podacima stvoren je  matematski model World 3 kojim se prikazao globalni dinamički sustav proizvodnje i potrošnje stanovništva Zemlje. Model je „napunjen“ s 99 funkcija koje su objedinjavale uzročno- posljedične veze između : porasta stanovništva,  kapitala, industrijske proizvodnje , proizvodnje hrane i onečišćenja okoliša.

U „Granici rasta“  predložene su  mjere za globalnu ravnotežu  prema podacima iz 1970 g.: ustaljeni  rast populacije, potrošnju sirovina smanjiti za 25%, onečišćenja okoliša smanjiti za 25%,  proizvodnju materijalnih dobara usmjeravati  u usluge (zdravstvo, obrazovanje), a kapital usmjeravati prema proizvodnji hrane. Ako bi se postigli ti ciljevi moguća je globalna ravnoteža uvjeta života na Zemlji.

   Što se je kod nas dogodilo od tada ? Rast stanovništva   se nije nažalost povećao u Hrvatskoj  nego čak sada godišnje postoji 0,2 % blagi pad.  To bi trebao biti  pozitivan trend prema mjerama   predloženih u „Granici rasta“ ali negativni  prema budućoj našoj opstojnosti.

Stanovništvo u RH se nije povećalo, ali se pretjerano urbaniziralo i sada dolazi do kumulativnog negativnog efekta:  prenatrpanost gradova smećem i potreba industrijske proizvodnje mlijeka na velikim farmama, koje su opterećene kreditom  zbog posuđenog kapitala.

Na akademskoj razini  se tada diskutiralo, koliko ima rezerve nafte i različitih rudača i koliko ih trebamo za proizvodnju ljudskih dobara . Postoje mnoge preporuke i scenariji u „Granici rasta“, ali  jedna je bila upečatljiva: možemo imati na Zemlji  i koristiti neograničene resurse primjerice  naftu, rudače i kapital  , ali smeće (onečišćenje okoliša) će nas  tada zatrpati. 

Mnoge vlade (npr iz Novog Zelanda) osnivale su specijalne  komisije za  proučavanje dokumenata iz „Granice raste“ koje su se  koristile za  odgovarajuće strategije. Ne može se reći, kako se kod nas tada „spavalo“. Tada smo mi u Samoboru sve smeće odvozili u jamu Trebež, koja je bila zapravo umjetno jezero, nastalo nakon gradnje ceste Zagreb- Ljubljana 1958 godine. U Hrvatskoj je osnovan 1971 . Sveučilišni računski centar SRCE. Moja tvrtka sudjeluje u izgradnji velebnog hotela Croatia“ u Cavtatu,  jer i tada je turizam bio poluga razvoja. U političkom  životu Sabor SRH donosi 36 amandmana na Ustav iz 1963 godine. Vlast i javnost je zaokupljena s  političkim i sudskim procesima protiv nacionalista i vojnim pohodom na prostoru Bugojna protiv 19 članova „Hrvatskog revolucionarnog  bratstva“.

Mnoge gradske vlasti nisu tada  mnogo razmišljale o smeću, nego su ga odvozili u što dublje vrtače, jame ili jezerca. Važno je bilo ne daleko od gradova. Sada valja popravljati te greške. Ove jeseni povodom obljetnice 770 godina Grada,  Gradonačelnik  Samobora je dijelio zaslužnim građanima Nagrade i Plakete gdje je  između ostalog pisalo:Nije dovoljno raditi-treba i znati raditi, isto kao što nije dovoljno znati raditi, treba i raditi. Zato je ohrabrujući   reklamni oglas u našoj ambulanti gdje piše: Preuzimam, perem i dostavljam natrag pamučne pelene.  Pelene  čine  udio od 3% u masi gradskog smeća.Pamuk je skupocjena sirovina i ne može trunuti na smeću. Pamtimo za proizvodnju pamuka za hlače potrebno je  333 g pesticida- otrov z a živi svijet voda.

Što učiniti? Banalno, svi (djeca i odrasli) moramo  prvo znati razliku  između smeća i otpada. Otpad  može biti zlato, a smeće će uvijek biti smrad. Prema definiciji: OTPAD  čine ostaci tvari i stvari nakon neke uporabe. On se nekom obradbom može  vratiti u neku ponovnu uporabu. SMEĆE je pomiješani otpad.  Smeće je ne povratno uništenje tvari i nerješiv ili teško riješiv problem.

Prije 30 godina posjetio sam mojeg prijatelja Milana u Torontu. Uvečer kada se vrati iz posla  pratio sam   ga,  budući  je svoje djecu  odveo na skijanje na jedan osvijetljeni brežuljak. Pitao me znam li što je taj  mali  brežuljak. Jasno da nisam znao. On je rekao to je deponij  smeća, preko kojeg je natrpana zemlja. Poznate su tehnologije, gdje  se iz deponijasmeća  dobiva metan, koji se može koristiti, a koji je drugi najveći uzrok globalnog zagrijavanje poslije ugljičnog dioksida. Kroz masu smeća se ne smije  procijeđivati kišnica jer onda se onečišćuju podzemne vode.

 U našim gradovima se osnivaju tzv CGO  Centri za gospodarenjem otpadom . Vrijedi li za  ljude, koji upravljaju s CGO, one maksime koje pišu na Plaketi  Samobora? Koju tehnologiju primijeniti? Mnogo je toga stavljeno pod upitnik. Možda je gospodarenje otpadom zahtjevniji zadatak od robotike, jer razvijene zemlje isto imaju  isti problem. Kalifornija je izdala zakon, gdje se do 2015 otpad mora obraditi tako, da samo 30%  ostaje kao smeće.
 Ne mogu  biti odgovorni samo ministri pišući HR-Zakone  poštujući EUDirektive   te upravitelji Komunalnih  tvrtki, za ogromne  hrpe nezbrinutog smeća oko gradova.

Valja voditi brigu o smeću od domaćinstva do mjesnih  odbora  naselja, te obrazovati ljude  pomoću sustava obrazovanja i informiranja kroz vrtiće, škole  i medije. Prvotni ciljevi obrazovanja i  gospodarenja otpadom su:izbjegavanje i smanjivanje nastajanja otpada i smanjivanje opasnih svojstava otpada.

Direktive EU i naš Zakon pripisuje istu politiku gospodarenja otpadom : 1.prevencija, 2 ponovna upotreba, 3. recikliranje, 4.korištenje kao  energetski izvor, 5. odlaganje na deponij.

Napoj se davao životinjama, a ostalo smeće je istrunulo na gnoju. Stajski gnoj je veliko bogatstvo u proizvodnji hrane. Gnoj  je važan argument, zašto mora postojati domaća proizvodnja mlijeka. 

Inženjeri u razvojnim odjelima različitih tvrtki znaju ovu maksimu:   Svaki  proizvod valja promatrati od „kolijevke do groba“ kao izvor smanjenja otpada.   Izvor smanjenja odnosi se na bilo kakve promjene u dizajnu, proizvodnji, kupnji ili korištenja  materijala ili proizvoda, uključujući i pakiranje. Na taj način pravilno se smanjuje  količina ili toksičnost otpada prije nego što postane komunalni  otpad. 

Pogledajmo nasumce kako može smanjivati nastajanje otpada i smeća. Statistički podaci o  komunalnom otpadu bilo u razvijenim zemljama ili kod nas su slični. Skoro 80 %  komunalnog otpada su ostaci hrane, papir i plastika. Toj vrsti otpada posvetiti i 80% pažnje prema pravilu „80/20“ Prema tome, prvo valja  te količine otpada racionalno smanjiti. Decenijama USA reciklira ili kompostima  dnevno po stanovniku samo 0,66 kg od 1,96 kg komunalnog otpada.

   Kruh. (Potrebno za proizvodnju 1 kg: 1,4 kWh )  Kod hrane je kruh na prvom mjestu, kojeg se  višak baca u smeće. Onaj kruh koji se vrača u pekare, oko 30% se  loži njime. Je li rentabilno  stari kruh prepeći, zamrznuti ili sušiti, te trošiti energiju? Kruh koji je otpad u Beču dostatan je za hranu svim gradovima Austrije. Mi odbacujemo 14% kruha, a treba nam godišnje oko 80 kg po stanovniku. U mojoj roditeljskoj  kući kruh se pekao jedanput tjedno i stari i tvrdi pomalo pljesniv stavljao se u čaj ili mlijeko. Mama nas je učila veliki je grijeh bacati kruh . Agencija EPA u USA daje slijedeće smjernice za otpadnu hranu prema redoslijedu važnosti:  smanjiti potrošnju , dati gladnim ljudima,  dati  životinjama ( napoj ili splačine), industrijska upotreba, kompostiranje (ne prerađevine mlijeka i mesa), odlaganje na deponiju. Ne otpatke hrane bacati u kanalizaciju! Nije pretenciozna tvrditi kako  će  brzo postojati poduzetništvo tipa : Sakupljam napoj splačine.. javiti se...

Papir. (Potrebno za proizvodnju 1 kg: 9 kWh  i 1200 litara vode)  Mislilo se kako  će pojavom digitalnog pohranjivanje podataka i potrošnja i otpad papira pasti. Nažalost povećao se trend korištenja i otpada papira  uz razvoj ICT tehnologije. Preporuke. Ne tiskati  na PC svaku poruku, koristiti i drugu stanu papira, smanjiti veličinu arka npr tiskanje računa ili nekih  drugih poruka, salveta koristi nakon upotreba kao WC papir, račune primati kroz  e-mail.

    Plastika.Potrebno za proizvodnju 1 kg :21 kWh Jako prepoznatljiva u smeću. Kada vam  u trgovini nude plastičnu vrećicu recite; „Ne hvala ne koristim to“. Procjena je kako svaki građanin  Taiwana troši godišnje 900 vrećica, a oko 750 milijardi  komada je svjetska potrošnja. Amerikancima je potrebno 12 milijuna barela ( 1 barrel=159 dm³ ) nafte za proizvodnju vrećica. Pitam se?? Jesmo li suviše komotni (lijeni)  koristiti košare , cekeri i logožare za nositi robu. U kući smo imali  desetak vrsti košara,  koševa i brenti. Da se ne zaboravi nabrojit ću ih: ručkasta košara za nositi jelo. drempača, šopnata, šibnata i lucnasta košara, krušnica ,koš za krmu, pleteni koš te brenta, Sve se to koristilo u doba života naših djedova i  očeva, za koje olako kažemo kako nije bilo napredno. 

Učinkovito gospodarenje energijom

HEP tvrdi: grijanje mora za 37 % poskupiti !

Iza  podnaslova  sam stavio uskličnik, a ne upitnik,  koji  našu zbilju povezuje  ekonomski, politički i ekološki. Jasno, da se ne veselim poskupljenjima  grijanja s toplom vodom iz TE-TO elektrana, koju  koriste  mnogi  građani. Zašto (!) uskličnik.  Zato jer uz dosta  razonode, sporta i ispraznosti, koje prenose  mediji,  javnost  se   informira i o pravim životnim pitanjima. Kada situacija prelazi u konflikt onda se počinju  stvari  rješavati. Vlada samo savjetuje još ne piše zakone  : „ugradite brojila pa više nećete grijati parkove“ (?)  

Iza ove rečenica stavio sam  upitnik  jer  izlaz u učinkovito gospodarenje s toplinskom i električnom energijom  je u prvom redu  povećana toplinska zaštiti zgrada .

a u drugom redu promjena ponašanja  građana prema energiji, što znači kontrola energetske potrošnje tj ugradba brojila.  Proizvođači gradiva za toplinsku zaštitu obodnih konstrukcija zgrada,  naprežu sve svoje financijske mogućnosti, spuštaju cijene,  poklanjaju u akciji fasadnu žbuku, kako bi prodali toplinske izolatore i ostala gradiva. Ljudi nemaju novaca niti  za razonodu gledanja nogometa, niti za toplinska brojila tzv elektronični razdjelnici topline, ali niti za toplinsku zaštitu  zgrade ili stana.
 Njemački zakonodavac je 1977g godine rješavao isti zadatak,  kako smanjiti godišnju energetsku  potrošnju u zgradarstvu  od 300 kWh/m²  na 150 kWh/m² po četvornom metru stambene  površine. Cilj  je postignut nakon 5 godina, time da je toplinska zaštita imala najveći udio u tom smanjenju. Dakle glavna briga su i u nas  stare neizolirane zgrade.

"Samoterm" mortovi ili  sustav toplinskih fasada  "Samoborka" je  prva počela u SFRJ  razvijati već 1968 godine. Slika iz knjige "Štedljivije grijanje" Izdavač  magazin "Majstor"  

Valja promijeniti  ponašanje prema potrošnji energije. Kako ? Brod koji uplovio u luku s ugljenom ili naftom  za termoelektranu doveo je energiju koja se naziva primarna energija. Troškovi i nabava primarne energije su briga Vlade koji se podmiruju iz budžeta . Toplinska energija koju koristimo za naša potrebe je sekundarna ili finalna energija čije troškove plaća krajnji  potrošač. Ti troškovi ne mogu biti socijalne naravi i te troškove ne može podmiriti neki gradonačelnik svojim vetom na poskupljenje . Isto tako ne može  isti gradonačelnik  dozvoliti  badava vožnju tramvajem stanovnicima starije dobi  tj svojim biračima?.

Kako najbolje iskoristiti primarnu energiju   vidi se u statističkim podacima o energetskoj  intenzivnosti . Energetska intenzivnost je omjer između  energije izraženo normiranom naftom u tonama  tzv naftnim ekvivalentom  (t_oe)  koja se potroši za stvaranje koristi i zadovoljenje ljudskih potreba,  izraženo dohotkom  BDP-a u  US $ ili € . [ 1 t_oe= 11600 kWh ]

Energetska intenzivnost je u direktnoj vezi sa energetskom učinkovitosti  i za našu zemlju ona iznosi    0, 284 t_oe za svakih 1.000 €  BDP-a. U Hrvatskoj se 2009 g. potrošilo  ukupna energije 8,72 milijuna  t_oe  naftnog ekvivalenta , odnosno 2,2 t_oe  po stanovniku. U Hrvatskoj se troši 39% manje energije po stanovniku, ali je zato energetska intenzivnost  1,67 puta veća  nego u EU. Energetska intenzivnost Hrvatske usporediva je s energetskom intenzivnošću novih država članica EU (Slovenija:0,253,29 t_oe /1000 €, Poljska i Mađarska oko 0, 400 t_oe /1000 €).(više vidi http://library.fes.de/pdf-files/bueros/kroatien/08880.pdf)

Dakle, svaki građanin u svakom procesu (doma ili na radnom mjestu) mora  početi mijenjati svoje ponašanje  prema iskorištenju  u pretvorbi primarne energije u korisnu energiju. Na početku ove godine sam pisao u ovom blogu o toplinskoj zaštiti zgrada . Toplinski neizolirana obiteljska kuća korisne tlocrtne površine 143 m² na području Zagreba godišnje troši 182 kWh/m² toplinske energije, dok isti takav objekt izoliran prema odredbama Tehničkog propisa o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (NN 110/08, 89/09) troši 50 kWh/m². To znači da se pravilnom izolacijom i gradnjom godišnje može uštedjeti 18.913 kWh ili 72 posto nekadašnje godišnje potrebne energije za grijanje  gore navedene zgrade.http://ekovalen.blogspot.com/2012/01/toplinska-zastita-zgrada-i-grijanje.html .U Tehničkom  propisu  su popisane najveće dopuštene vrijednosti koeficijenata prolaska topline, U [W/(m²·K)], građevnih dijelova zgrade koje treba ispuniti pri projektiranju novih i projektiranju rekonstrukcije postojećih zgrada i utvrđene su vrijednosti tehničkih svojstava nekih građevnih proizvoda s kojima se mogu provoditi dokazni proračuni propisani ovim Propisom.  
Smanjiti   energetsku potrebu zgrade ,što je zapravo vrlo važno svojstvo zgrade  znači smanjiti energetsku potrošnju. Za grubo mjerilo potreba goriva za sezonu grijanja po četvornom metru stambenog prostora mogu poslužiti slijedeći podaci: mrki ugljen 30- 40 kg /m²  , suho bukovo drvo 55 do 65 kg/m² , loživo  ulje 12-16 kg/m² ,  plin 17-22 kg/m² , električna struja  120 -150 kWh/m² . Energetska potreba zgrade obično iznosi po kubnom metru prostora  u grubo oko 35 W/m³. Vrlo rijetki kupci stanova pitaju za ovo svojstvo zgrada, ali skoro svi odmah pitaju koliko auto troši  benzina. Opet u grubo rečeno i auto i stan troše godišnje oko 10000 kWh energije. 

Učinkovito gospodarenje energijom primjerice kod obiteljske  kuće može se vidjeti u slijedećem:  Neizolirana kuća troši 34000 kWh   toplinske energije od loživog ulja ili 47 000 kWh primarne energije.  Ako se pak  grije  električnom strujom dobivena isto iz  mazuta onda  troši 100000 kWh primarne energije. No, ima li ista zgrada dostatnu  toplinsku zaštitu i ako se snabdijeva energijom iz   lokalne TE-TO (plinofikacija naselja)  plinske centrale, onda će trošiti  18 000 kWh primarne energije i to za grijanje 10000 kWh dok  će usput dobiti i 6000 kWh električne energije. Kod električnog grijanja zgrade atmosfera se onečišćuje s 187 kg sumpornog dioksida (SO₂) dok kod plinske TE-TO grijanja emisija  SO₂ iznosi samo 0,7 kg. To se naziva kogeneracija  u korištenju energije.

   Postoje mnoge EU direktive koje to propisuje. Tako je bilo propisano: do 31.03.2010. godine nacionalna državna tijela članica usvojiti će jedinstvenu metodu za izračun ukupne energetske učinkovitosti objekta, pri čemu se potrošnja odnosi na primarnu energiju.
-    Kod novih i postojećih objekata kod velike rekonstrukcije,  zahtjev je zemalja članica  uporaba visoko-učinkovitih alternativnih sistema kao npr:  
a)    decentralna   opskrba energijom iz obnovljivih izvora
b)    kogeneracija
c)    blokovsko grijanje i hlađenje
d)    dizalice topline 
e)    oprema za nadzor i kontrolu.

Prije dvadesetak godina  pisao sam u časopisu „Sam svoj majstor“ o  problemima  vlage u stanovima. Mnogo je bilo  upita  čitalaca redakciji o pojavi pljesnivih zidova.  Ti problemi su i danas prisutni. Kondenzna vlaga je pretežni uzročnik  ovlaživanja  zidova koji nisu dostatno izolirani. Te članke sam skenirao i mogu sepročitati.

Toplinska izolacija se može ugraditi s vanjske i unutarnje strane zida. Grijanje  će biti sve više diskontinuirano tj grijat će se povremeno i samo pojedine sobe. Ako se  želi brzo ugrijati  dnevna soba  onda  će se postići toplinska ugoda  (veća površinska temperatura stjenke i zraka) ugradbom toplinskih izolatora s unutarnje strane  zida. Kako spriječiti toplinske mostove i  kondenzaciju  vlage vidi crteže u priloženom linku.

Zbog smanjenja energetske  intenzivnosti i povećanja energetske učinkovitosti u cjelokupnom gospodarstvu, savjetovao bi Vladi da otežava svojim mjerama investicije u energetska trošila kao što su auto i klima uređaji, a potiče   proizvodnju i štednju energije ugradbom toplinskih fasada i sunčanih kolektora.

Prije desetak godina posjetio DOW tvrtku u Švicarskoj i začudio sam se kako su im kancelarije prazne. Na moj upit zašto su kancelarije prazne odgovorili su mi kako je zbog štednje energije jeftinije činovnike  premjesti u vlastite domove, a komunikacije među ljudima izvesti pomoću moderne   IT-tehnologije.  Kancelarije nije potrebno grijati i hladiti kada ljudi mogu raditi doma, gdje se također  moraju grijati i hladiti  prostorije. Usput postoji i  ušteda energije od smanjenja prijevoza. Samo  povremeno se činovnike [primjerice moguće  u nas iz JAVNOG SEKTORA] pozove ne važne sastanke.

Na kraju podsjetimo se na MEĐUNARODNI DAN ZAŠTITE OZONSKOG SLOJA – 16. RUJNA . Svi živimo pod „istim krovom“.

Suša i kaizen

Lani sam isto u ovo vrijeme pisao o   suši. 

Nadali smo se, kako  ova godina neće biti tako jako sušna. Očito je kako ćemo   morati mijenjati  naše ponašanje prema vodi  u svakodnevnom životu i gospodarstvu. Spremanje kišnice postaje imperativ.Vidi post gdje se navode primjeri spremanja kišnice. Vodu treba poslije kiša što duže zadržati u poljima.  Nijemci ponovo otkopavaju stara korita  potoka koji su krivudali po livadama i njivama. Od našeg potoka Podvršćak  „Vodoprivreda“ je iskopala bagerima duboko korito ili  jarak u kojem nema više retencije vode jer nakon  kiša  voda vrlo brzo oteče u Savu.

Nestašice vode prisiliti  će nas da mijenjamo  brzi i užurbani  život što je i srž ovog posta. Htjeli mi to ili ne, težit ćemo više prema  glagolu „biti“ nego prema glagol „imati“. To znači kako biti sposoban spoznati i naučiti nešto o održivosti, a ne samo  konzumeristički razmišljati  kako  pribaviti nešto.

 Carlo Honore napisao je knjigu Pohvala sporosti; Algoritam 2006 u kojoj se veliča nova filozofija  življenja, kojom se zagovara  smanjenje brzine  izvršavanja mnogih svakodnevnih aktivnosti, koje dovode  odrasle ljude pa čak i djecu pod stres. Stres je engleska riječ  što znači naprezanje.   Silnice ili sile svakodnevnog života opterećuju ljudsko tijelo  s    psihičkim  i fizičkim naprezanjima. To naprezanje nastaje u ljudskom tijelu,  jer se suviše trošimo u radu i koristimo veću snagu nego je potrebno. Sjetimo se formule iz fizike : Radnja/vrijeme= snaga.  Ista radnja u kraćem vremenu traži veću snagu. Prisiljavamo   skratiti  vrijeme otkucaja svog  srca i   kemijske procese u ćelijama tijela.

U Pohvali sporosti  zagovara se spori način života koji obuhvaća  pojmove:pažljivo, mirno, strpljivo ,bez  žurbe, misaono, spokojno, kvalitetno kontra  brzom načinu  života koji ima značajke; agresivno, užurbano, nestrpljivo, stresno, površno, kvantitativno. Valja  lučiti kako pojam spor ne znači biti lijen.

Prema tome filozofija sporosti odnosi se na sve dnevne aktivnosti čovjeka bilo doma ili na radnom mjestu.  Hoćete li jesti objed u Mc Donald restoranu  za 11 minuta ili će vaše blagovanje  trajati jedan ili dva sata na nekom  ugodnom mjestu.

Stvoreno je mnogo korisnih  metoda i postupaka  u proizvodnim procesima kako bi se  pospješio i olakšao rad, smanjili različiti gubici,  bilo da je čovjek kod jela  ili  kod stvaranja različitih  proizvoda. Proces je teoretski gledano osmišljena veza elemenata u nekom  sustavu Proces je slijed međusobno povezanih  postupaka,  koji  u svakoj fazi troše jedan ili više resursa  (zaposlenik,  vrijeme,  energija,  strojevi,  novac) za pretvaranje ulaza (podataka, materijala, dijelova) u izlaze (output). Ovi izlazi onda služe kao ulaz (input) za sljedeći fazu proizvodnje, dok  nije postignut poznati cilj ili krajnji rezultat.  Krajnji cilj  može biti smanjenje onečišćenje okoliša  i/ili  manja potrošnja vode.

U industrijskoj proizvodnji smanjenje potrošnje sirovina, onečišćenja ili emisija različitih tvari u okoliš  postiže se metodama koje se nazivaju čistija proizvodnja[i] . Osnovni koncept čistije proizvodnje definira se pravilom „4-R“  prema engleskim riječima što znači : Reduce -  smanji otpad i nepoželjne emisije, potrošnju energije i materijala; Reuse - ponovno upotrijebi primjerice  povratnu ambalažu;  Recicle -  vrati otpadni materijal, škart  kao sirovinu u ponovnu preradu,  tj.recikliraj;  Replace  - zamijeni agresivne tvari, energiju i štetne procese  podobnim za okoliš i prirodu . Zgodno  je znati koliko vode trošimo za pojedini proizvod. Primjerice, za papir je potrebno 1200 l vode za  1 kg papira.

Jednostavna pravila „4-R“ morala bi „ući u nas“ kao rutina , kao svakodnevno razmišljanje ili filozofija  života.  

Japanci, čija razmišljanja mnogi u svijetu kopiraju kako u proizvodnji tako i svakodnevnim poslovima imaju pojam kaizen  koji se kao životna filozofija ugrađuje u svijest ljudi. Kaizen  je koncept kontinuiranog poboljšanja koji je uveo u praksu Masaaki Imai. Njegova knjiga  Kaizen: The Key to Japan’s Competitive Success (1986) postala je svjetska uspješnica. U japanskom rječniku kaizen znači  stalno poboljšanje stanja u privatnom i poslovnom životu. Na radnom mjestu kaizen označuje obvezu stalnog poboljšanja, nametnutu i upravi i radnicima. Postoje mnogi kaizen upitnici ili postupnici, za poboljšanja  koji  imanju radne nazive „5-S“, „3-M“, „7-W“.

 Najpoznatiji je kaizen-postupnik „5-S“ sastavljen od natuknica pet japanskih riječi koje počinju sa slovom S: 1. seiri (stvori red) • spriječi pogrešan tok (materijala, energije, informacija i događaja) • ukloni nepotrebni alat • ukloni nepotrebnu opremu • ukloni pokvarene dijelove • sredi papire i dokumente 2. seiton (svaki alat ili predmet na svom mjestu) • čuvaj ih i održavaj tako da su ti uvijek pri ruci. 3. seiso (čistoća) • drži radno mjesto čistim. Pojam seiso na izvornom japanskom jeziku znači - pod u pogonu mora biti tako čist da se iz njega možeš napiti vode. 4. seiketsu (osobna čistoća i red) • neka ti tvoja sređenost bude navika i vrlina. 5. shitsuke (stega, disciplina) • pridržavaj se propisa i procedure na radnom mjestu. Ili, stvori od svog posla proceduru ili normu. Ljudi su se procjenjivali kao gospodari već po tome kako su  imali pospremljeno dvorište. Stvoriti red značilo je ne kamenje i drvo imati na istom kupu u dvorištu..

Poznat je i postupnik kaizen,[ii] „3-M“ koji se možeš „u grubo“ prevesti  „ iz suhog drveta može se još iscijediti voda“.Postupnik „3-M“    poklanja naročitu pažnju:  gubicima tj otpadu, preopterećenjima i odstupanjima . Uspješna domaćica ili  upravitelj proizvodnje ili nekog drugo sektora u tvrtkama, mora kroz  ta četiri faktora analizirati: suradnike, tehniku, metode, mogućnosti, alate,  materijal, količinu proizvodnje, protok, prostor, mjesto, način mišljenja... kako bi se dobila najbolja kvaliteta proizvoda ili ukusno jelo.  Nije dovoljno primijeniti samo najbolju raspoloživu tehnologiju,  nego valja pametno  upravljački povezati   mnoge  procese . Vidi tablicu 

Parolu  uz koju smo rasli i vrijedila prije 50 godina glasila je:  elektrifikacija+  industrijalizacija = socijalizam, sada  valja zamijeniti novom: minimalizacija  gubitaka + maksimalizacija  učinkovitosti i djelotvornosti = eko-proizvod. To se odnosi na sve procese u održivom gospodarstvu,  gdje svim  čimbenicima mora biti jasno, kako  učinkovitost znači napraviti dobar proizvod, a djelotvornost - pravi proizvod ili uslugu.

Ove vrlo sušne godine  morat ćemo shvatit kako je najvažniji događaj godine žetva .  Iako smo imali  sjetvu  ali ne mora biti žetve,  u onoj količini koju smo planirali.

 Sjećanjem  na gospodarenja naših predaka, koji su isto imali svoja „kaizen pravila“.  Ona su  bila oštra kao „britve“.[iii] "Ako ne pokupiš ono što ti je Bog dao krepati ćeš od gladi"

Ovu  „britvu“ „nosim“ iz  roditeljskom doma,  gdje čovjek započinje svoj život i odakle se počinju stjecati, iskustva, vještine i znanja. Moj otac  rekao mi je , na tramniku  kada nisam temeljito pograbljao sjeno "Ako ne pokupiš ono što ti je Bog dao krepati ćeš od gladi".  S riječi krepat (kao životinja) želio mi je uputiti  svoj prijekor  za nepoštivanje Božjeg dara u obliku obične pokošene trave, koja je već bila sijeno tj hrana za naše blago. Kao dijete morao sam kupiti svako jutro u ljeti i jeseni ranije otpale jabuke i kruške. Bio je to baš posao za dječju dob. Naime jabuke  nisu smije  propasti, jer su se koristile kao svježa hrana za ljude i svinje i kao i sirovina za jabučnjak , jabukovaču. Baka je sušila jabuke na suncu, očistila ih je, ako su bile već nagnjile , te ih spremala za zimu . Baka je smanjenjila otpada kod jabuka po kaizen postupnicima 5-S 3-M . Jabuke, izrezane na tanke ljuske se mogu posušiti bez upotrebe električnog  sušila na ovom žarkom suncu, što je opet zoran primjer iz „4- R“ postupnika .

Mnoge  jabuke otpadaju ranije, ali u njima se nalazi  Božji dar voda i ugljikohidrati koji su stvoreni i mogu poslužiti kao hrana i kao  sirovina za novi proizvod. Bez stresa, polagano i bez , velikih znanja ,  može se i u ovim sušnim vremenima mnogo toga spasiti i smanjiti šteta od propasti onoga što je  već izraslo.  

 

Ovakve otpale jabuke moja baka  ih je očistila , ako su već bile  na-gnjile , sušila na suncu,  , te ih spremala kao suho voće za zimu.

---

[i] Čistiji proizvodnju sam proučavao kroz trening i za to sam 2002. godine dobio Certifikat od Državnog instituta za tehnologiju u  Oslu (National Institute of Technology)

[ii] http://www.creativesafetysupply.com/Kaizen.pdf

[iii] Na mojem  poslu na području "Istraživanje i razvoj proizvoda" doznao sam za pojam tzv-e  "Ockham-ove britve". Wilhelm Ockham franjevac i filozof živio  oko 1280 g. je rekao;:"Besmisleno je koristit više pretpostavki ako je moguće s manje pojasniti neki pojam" Ili drugačije kazano "Odstraniti sve što je suvišno" ili "ako je moguće nešto postići s manje uzaludno je trošiti više"

S konceptom Ockham-ovu britve mogu se jezgrovito izraziti prirodni zakoni,  zapovjedi , pravila.

Globalizacija i okoliš

Globalizacija, konzumerizam,  potrošnja i okoliš su pojmovi koji se kao  paučina isprepliću u našim mislima i svakodnevnom poslu.

Prema definiciji globalizacija je normirani  proces prijenosa iskustva svakodnevnog života, te distribucija roba i ideja kroz cijeli svijet. Globalizmu pogoduju  Internet komunikacije u  poslovnim transakcijama,  čime se  uništavaju lokalne tradicije i regionalne distinkcije, stvarajući pritom homogeniziranu svjetsku  kulturu. Svaki vijak je normiran, ali i svaki sport koji danas globalno okuplja sportaše na Olimpijadi u Londonu je normiran. Čak što više  i sendvič „Big Mac“ jest  norma i   mjerilo  za  određivanje životnog standarda u Kini kod nas ili u SAD-u. U Kini košta 1,5 $ u USA 3,11 a kod nas u Arena centru 3,22 $ (???)

Konzumerizam je politika usmjerena na povećanje potrošnje  kroz reguliranje proizvoda, usluga, metoda i normi proizvođača, prodavača, i oglašivačima u interesu  zadovoljenja što više kupaca.

 Potrošnju  ekonomisti smatraju kao konačnu svrha gospodarske djelatnosti, a  razina potrošnje po osobi promatra se kao središnja mjera uspjeha nekog gospodarstva. Istraživanje potrošnje i ponašanja kupaca igra središnju ulogu u  makroekonomiji i mikroekonomiji. Nažalost, ekonomisti ne uzimaju najvažniju varijablu ili  limitirajući faktor gdje   je Zemlja ograničeni resurs.

No što je s  okolišem ? Koja je njegova uloga? Odgovorimo  na ovo pitanje na kraju teksta.

Kada je započela globalizacija? Rođenje globalizacije se dogodilo 1571 g. kada je Manila osnovana kao španjolska kolonija, kojom se povezalo trgovanje srebra  kroz Pacifik na relacija Amerike i Kine. Tako se to navodi u  knjizi: Barry K. Gills,„Globalization and Global history. Prvi  puta pomorci su  „savladali“ Pacifik  1521 godine.

Povijesni tijekovi globalizacijskih procesa u našim prostorima  imaju tada drugačiju sliku. Turci šire svoj utjecaj vojnim  pohodima  ubijanjem i zarobljavanjem ljudi te pustošenjem naših krajeva.

To je   doba kada je  živio naš veliki Marulić. On  piše poslanicu Papi Hadrijanu VI. 1522 godine: „ovo su nevolje koje nas tište: nevjerni Turci svakodnevno provalama zadaju jada i neprekidno nas muče; jedni se kolju, drugi odlaze u  ropstvo, imanja se razgrabljuju, stoka odvlači,zaseoci i sela izgaraju u vatri, a polja koja su nam obrađena omogućivala život dijelom se pustoše, dijelom ostavljena bez obrađivača rode  trnjem , a ne žitom“.

To je bilo vrijeme kada su u Europi  slijedeći važne povijesne ličnosti. Hadrijan VI. je bio Papa od siječnja 1522. do rujna 1523 godine. Nije bio lagodno primljen u Rimu jer je rođen  za Rimljane u "barbarskoj" Holandiji koja je tada bila Španjolska. Nisu ga voljeli kardinali, koji su bili podložni prijašnjem Papi Leo X. Zalagao se za borbu protiv Turaka, ali je tada bilo veliko rivalstvo svih država ili kraljevina u Europi i nije se mogla formirati fronta kontra Turaka. Ima li to sličnosti s Domovinski ratom?. Papa, u toj jednoj godini pontifikata, kao centralna ličnost Europe, imao  je kontra sebe Sulejmana I koji se naziva Veličanstveni i koji je harao Balkanom i Mediteranom.  Turci su  osvojili Beograd 1521. Taj Sulejmana I Veličanstveni bio je prema današnjem saznanju najbolji vladar-svih vremena, jer je bio subliman ili genijalac u pravu , vojništvu i ekonomiji. Vladao je od 1520. do 1566 godine. Papa Hadrijan VI je imao kontra sebe u teološkom pogledu  drugog genijalca  osnivača protestantizma Martina Luthera (1483 – 1546). Tada  počinje reformacija Crkve .  Luther opovrgava Papi da bude veza između  vjernika i Boga. U Europi se javljaju mnoge seljačke bune  protiv feudalaca.

Koja je sličnost između onog i današnjeg doba. Vrlo velika. I danas imamo veličanstvene vladare svijeta koji  vladaju svijetom ali rafiniranijim metodama. Ti vladari imaju armije strukovnih ljudi,  koji  ne uvijek ratom,  nego znanstvenim metodama kroz medije, banke i proizvode, te različitim ideologijama  zauzimaju strateška područja  na zemaljskoj kugli.

Slično kako su se  prije 500 godina formirale i ukidale  teološke i moralne norme, imamo i danas  različite etičke principe po kojima živimo. Prema navodima u časopisu Busness horizonts (1984 -3-

5) živimo,  nazovimo ga  u modernom društvu, gdje postoji stara i nova etika u kojem stvaralaštvo za budućnost teško preživljava. Neki zagovaraju staru etiku ponašanja i vrijednosti, dok drugi žive po novoj  što stvara u društvu „šizofreničke“ situacije .  Paralelno gledano usporedba izgleda ovako:

Stara  etika                             Nova  etika

1. Rad                                      ↔        1. Dokolica,  slobodno vrijeme

2. Štednja                                ↔        2. Zaduživanje

3. Konkurencija                       ↔        3. Protekcija

4. Žrtvovanje                           ↔        4. Sebičnost

5. Jednakost/nejednakost          ↔         5. Jednakost

6. Bogatstvo/akumulacija         ↔          6. Raspodjela bogatstva (nacionalizacija)

7. Poštivanje zakona     ↔                    7. Traženje rupa u zakonu

8. Prihvaćanje rizika     ↔                    8. Neprihvaćanje rizika

9. Korisnost/produktivnost       ↔         9. Kvaliteta života

10. Investicija              ↔                    10. Opća potrošnja

Uzmimo pretpostavku kako su naši starci  živjeli po ovoj staroj etici, dok mi sada  živimo po novoj etici, koja se ne opiri globalizacijskim procesima. Iz te  pretpostavke rađa se  pitanje; je su li naši „polupismeni“ starci bili napredniji ili lošiji gospodari  od sadašnje „školovane“ generacije?

Kada je globalizam ušao u našu roditeljsku kuću? Možda je kava koju su nam Turci „donijeli“  bila neki znak pojave globalizma.  Naime,  u našoj obitelji uoči velikih blagdana kupilo se par zrnaca  prave kave i pomiješalo s prženim ječmom.  Naši starci su inače pili čajeve; lipa,  kamilica,  kimlin,  glog i šipak koje su brali po livadama i grmlju. Od tih par zrnaca kave danas smo uveli kulturu pijenja kave, koja ne raste na našem tlu. Mislim da je pravilnije uzeti početak globalizacija u nas, vrijeme  kada su naši djedovi lojenice i lući zamijenjene s petrolejskim svjetiljkama ( lampašima) u kojima se koristio petrolej. Kroničari su zapisali kako je 1892 godine  prvi puta  pod zapovjedništvom Franje  Šodića rodom iz  Kostrene dopremljeno 3500 tona nafte iz Crnog mora u petrolejsku rafineriju Rijeka.

Mnogo pothvata i izuma koji su izvori globalizacije može se vidjeti na ovoj adresi .http://www.chemgeneration.com/hr/milestones/kronologija.html

Glavna značajka homogenizirane svjetsku  kulture je konzumerizam   kroz zaduživanje. Ako se zadužujemo onda je okoliš prvi i najveći „vjerovnik“. Nekretnine ,vrtovi kraj  kuća se prepuštaju  čudnim globalistima. Globalizam može biti koristan ili štetan kao i voda vatra ili sol u prehrani. Procesi  anti konzumerizma  i politika održivosti su „lijekovi“ protiv pošasti sve općeg globalizma i konzumerizma.  Mnogo tekstova na Internetu postoji ako se na tražilice otipkaju ovi pojmovi anti konzumerizma  i  održivost. Nije moguće smanjiti  onečišćenje okoliša ako se ne smanjuje težnja prema  konzumerizmu.

Konzumerizam kod mojih roditelja počeo je oko 1950. kada smo loženje i kuhanje na komenu (otvoreno ložište) zamijenili s  štednjakom. No nismo se zadužili nego smo prodali tele i kupili štednjak.

Konzumerizam u mojoj obitelji započeo je 1971. kupovanjem automobila „Fićo 750“na kredit. Štagalj bez krme postaje garaža. Jasno krediti u gradnji  kuće su bili glavni pokretači  konzumerizma.  Na sličan način Amerikanci 40 godina kasnije rade financijsku krizu u čitavom svijetu. Uvijek smo se pitali, tko to  štedi iz čijih  bankovnih pologa smo dobivali  krediti?. Odgovor nismo mogli dobiti. Inflacija ulazi u naš rječnik, anuitete ne osjetimo u kućnom budžetu. Što veća potrošnja to veći  životni standard te se uspoređujemo s drugim zemljama prema broju automobila , televizora, perilica za rublje po glavi stanovnika. Okoliš postaje sve prljaviji.

Mnogi vjeruju  kako netko ekonomski točno prognozira razinu  životnog standarda  primjerice u Zagrebu. Direktor Njemačkog ekonomskog instituta T. Straubhaar tvrdi: „kako je ekonomija društvena znanost i stoga nikada neće biti moguće precizno prognozirati , kao u prirodnim znanostima, iako se sve češće koriste matematički  modeli“. Razvoj društva može biti jako  nekontroliran.

Ako mediji prezentiraju trenutačno stanje stvarnog  života, onda se vidi preko informacija koje one transmitiraju u društvu  kako stvarno  živimo  super novoj  poslovnoj etici gdje nam je dokolica slobodno vrijeme i zaduživanje glavna okupacija. Jedna od vrlo važnih značajki globalizma jest brzi rast urbanog stanovništva. Može se opet praviti paralela između  Marulićeve  poslanice i današnjeg stanja: a polja koja su nam obrađena omogućivala život dijelom se pustoše, dijelom ostavljena bez obrađivača rode  trnjem , a ne žitom.

Urbanizacija sve više travu pretvara u beton. Grad Zagreb je megacity  za Hrvatsku. Uzevši stanovništvo RH on je više megacity   nego što su to gradovi Tokyo, Mumbai, Mexico City koji imaju od 20 do 35 milijuna stanovnika . U Zagrebu  i u bližoj okolici (Zaprešić Velika Gorica) živi oko milijun stanovnika. To čini 25% od ukupnog RH stanovništva.

Sada 62% ljudi u svijetu  živi u gradovima s stalnim rastom. Mnogi gradovi u svijetu imaju politiku da se ne povećavaju iznad „plave linije“. Veliki  gradovi su velika trošila u odnosu na okoliš u kojem svaki stanovnik godišnje direktno ili indirektno troši 208 t vode, 660 kg hrane,  1,660 t otpadnih voda i  660 kg  čvrstog otpada  i   220 kg  onečišćivača  atmosfere. Sve to treba „netko“ platiti kao javni trošak. Prema tome, definirati pojam okoliš-a, može se uz mnoge postojeće definicije i ovako: „Okoliš mora biti najvažnija  kočnica globalizmu, konzumerizmu i prevelikoj potrošnji.

Gradovi su   karcinomi prostora. Zagreb je isto karcinom i današnji  političari  koji većinom  žive u njemu  stvaraju    politiku (Zakoni i  Uredbe) da se on svaki dan povećava. Kako? Politika je vrlo jednostavna: Evo vama besplatne karte za gradski prijevoz pa glasajte za mene!???  Troškovi za prijevoz autobusa i tramvaja u ZET-u 2011. iznose  1,4 milijarde s kumulativnim gubitkom od  900 milijuna.   U izvještaju čitam, kako je bio značajan porast broja korisnika besplatnog prijevoza.

Besplatni prijevoz je bio jedan od razloga zašto je moja poznanica Katy Štibuhar došla iz New Yorka kao umirovljenica  živjeti u Zagreb.(???!!)

Ako se složimo  da većinom  živimo po novoj  etici onda je u pravu kolumnist Drljača koji  piše  u „Večernjaku“  :“Kriza privatnog sektora je toliko duboka, da više ne može trpjeti jaram  javnih troškova. Čitam dalje:  ..“Socijalistička misao na ovim prostorima je od 1945. moralna vertikala  ekonomska horizontala, ona je početak i kraj,  smisao i  svrha.

Revolucija i okoliš

Ne prodaj sine zemlju

Naročito ne strancu

Kad ne budeš zemlje ima

U debelom bit ćeš lancu

 (seljak iz Drniša čije ime sam zagubio)

Danas struji velika promidžba kroz sve medije: „To je revolucija“ tj pretplatite se na naš sustav mobilne telefonije. Ali kod nas vremešniji ljudi revolucija ima i drugačijih značenja.

Naša roditeljska  kuća bila je na sredini sela i imali smo relativno veliku dnevnu sobu. U toj sobi održavali su se   sastanci,  žitelja čitavog sela. Dolazili su odgovorni politički aktivisti, relativno mladi ljudi, na te seoske skupove   provodeći novu politiku, pod geslom svi u seljačke radne zadruge . Bilo je to nakon prevrata 1945. kako su naši starci nazivali prelazak na socijalističko-komunistički model gospodarenje. Tadašnjih  politički aktivisti nisu imali  jednostavan  zadatak govoriti ljudima na selu o novom društvu. Jasno, svi su slušali pažljivo i sa strahom, revolucionarni prelazak u novi poredak. Politički aktivisti  su govorili:  stvaramo novo društvo, gdje  će svi ljudi biti jednaki, ravnopravni, neće biti više bogatih i siromašnih ljudi.  Dati  ćete svoj grunt i blago i oruđe  i stvorit ćemo novi život u seljačkim radnim zadrugama. Govorili su,  te zadruge se zovu  kolhoz  u  Rusiji. Striček  Nacek, koji je bio dugo u zarobljeništvu u Rusiji, nakon prvog svjetskog rata, rekao im je  kako je kolhoz  zapravo logor. Strah se uvukao u svaku porodicu.

Mnogo se pričalo među ljudima o novom društvenom uređenju, gdje ne će biti siromaštva niti u gradu niti  na selu. . Moja stara mama, tako smo mi zvali baku Baru je komentirala: „kakvo  će to biti društvo jednakih ljudi? To je kao da si uzmem  siročku  (sjekirica za kosati drač) i odsiječem   prema palcu sve prste“. Znali su ljudi kako je to utopija i kako ne mogu svi ljudi biti jednaki, kao  niti  prsti na ruci. Ja sam tada bio dijete od 9 godina i ta rečenica ,o sječenju prstiju siroćkom    podsjeća me i danas na  mnoga politička događanja  kako u nas tako i u svijetu. Svugdje se među ljudima traži jednakost različitih vrsta. Tada se  revoluciju slavilo kao „zlatno tele“.  Ona je stvarala  jednako vrijedne  klase ljudi  proletere i seljake, time da su proleteri bili „nešto jednakiji.  Odričući se zemlje  seljaci žele biti proleteri, usput će dobiti dječji dodatak, 8 satno radno vrijeme , tri do  četiri tjedna plaćeni godišnji odmor.  Pohotom oduzimanja  privatnog vlasništva stvorilo  se društveno vlasništvo. Društveno vlasništvo su mnogi smatrali kako je ono svačije. Kad je nešto svačije onda je zapravo ničije, što je bio uzrok mnogim opačinama koje su bile vidljive  kroz mnoge pljačke i  korupcije u zadnjih  100 godina.  Učili smo, kako je revolucija stalna borba. Ali iz neprestane borbe rađa se nered  i surovost što ne dovodi do sklada u društvu. Poslije smo  učili u znanstvenoj disciplini termodimici kako se nered ili entropija stvara i kada se izjednače temperature materije ili primjerice pomiješa vino i rakija ili otrovi i voda . Neke mješavine se ne mogu  praktično  više razložiti u pojedine sastojke. Isto je tako kada se privatno vlasništvo ukida  podruštvuje,  nije ga praktično moguće vratiti u prijašnje stanje. Jasno,   niti  se teoretski ne može  pošteno provesti proces privatizacije, koja se isto revolucionarno provodi  na različite načine i sada u našem društvu.

Stoljećima su ljudi  tražile putove  , do društvenog  poretka  gdje  će biti mnogo socijalne pravde. U školama  smo učili: Srce socijalizma je jednakost . Karl Marks i Fridrich Engels  rezimiraju njegov cilj jednostavnim  sloganom: „Od svakog prema sposobnostima  svakom prema potrebama“.

Marks i Engels 1848. izdaju Manifest Komunističke Partije gdje se između ostalog navodi, kako se komunističkom revolucijom   ukidaju  privatno vlasništvo što je  nazvano eksproprijacija vlasništva nad zemljom. Kao odgovor  na Manifest , tek nakon 40 godina 1891. Papa Lav XIII izdaje poznatu encikliku „Nove stvari“ (Rerum novarum) gdje objašnjava načela katoličkog socijalnog nauka.  U sukobu između rada i kapitala  Lav XIII daje dva  važna načela. Zbog dostojanstva rada i radnika,  radnici se imaju pravo udružiti u sindikate, dok drugo načelo govori o pravu na privatno vlasništvo specijalno kada se misli na zemljišni posjed. Kao što ptica ima pravo na svoje gnijezdo tako i svaki čovjek ima pravo  na svoje vlasništvo.  

Od onda do danas dogodili su se mnoge  revolucije, prevrati, ratovi.  Danas  skoro svi Ustavi u  svijetu imaju članak o socijalnoj pravdi.

Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske. Dalje, članci 51,54 i 55 u RH- Ustavu govore o podmirenju javnih troškova, o slobodnom biranju poziva i zaposlenja i o pravu na zaradu zaposlenika, kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život.

Bilo kako bilo, mnoge  postavke u našem,  i ne samo  u našem Ustavu, podsjećaju me na moju baku i njezinu usporedbu o jednako dugim prstima. Svi smo jednaki i nitko ne bi trebao biti gladan, jer živimo u socijalnoj državi. No svakodnevni  naš život i članci Ustava nisu uvijek  usuglašeni.

 Što bi danas trebali pričati stranački aktivisti (a ne pričaju?)na sastancima mjesnih odbora u selima i gradovima. Ako bi bili dobro podučeni oni bi trebali  koristili usvojim govorima  slijedeće pojmove: ljudski resursi, učenje,  upravljanje kvalitetom, ekologija,  upravljanje investicijama,  upravljanje financijama,  odnos s korisnicima , upravljanje rizicima, upravljanje inovacijama.

Da bi se lakše  živjelo ovi pojmovi nam moraju biti svima jasni. Podvukao sam upravljanje  investicijama i financijama o  čemu se opet  i najviše priča kako u mnogim obiteljima,  tako i u državnim institucijama. Investicije se doživljavaju kroz  novac  kojeg treba samo podignuti u nekim bankama. Valja  temeljito promijeniti  poimanje, o novcu  koji služi kao “mazivo”u  gospodarenju i  kao mjerilo bogatstva. Novac više nema zlatnu podlogu . Zbog toga, velesile tiskaju svoj novac s oznakama:  $, ¥, €, £, kao novine. Novac “putuje” svijetom  pomoću Interneta  putem klika na  tipkovnicu  računala. Takav novac kao papir ili  kao znak u  finacijskoj bilanci, prihvačen je   svijetskom valutom, kao i onaj raniji s zlatnom podlogom.  Finacijski  moćnici  “guraju”  svijetom  takav novac u ogromnim brojčanim vrijednostima, kupujući njime   prirodne resurse,  sirovine,  medije  i tvrtke .  Male  države se zadužuju tim  novcem  te postaju dužnici. Različite novčarske  agencije klasiraju ocjenjuju države u grupe višeg ili nižeg rizika u poslovanju. Države s visokim  rizicima u poslovanju , mogu isto dobiti  kredit, ali s višim kamatama.

Trenutačno je glavna svjetska  diskusija, kako   Europska središnja banka ECB  raspodijeljuje    po vrlo niskim kamatama 1060 milijardi € prema    “projektu” ili operaciji  dugoročnog finaciranja LTRO –(long term refinancing operation). ECB praktično daje novac  bankama po vrlo niskim kamatama na dugi rok otplate, kako bi banke bile solventne i likvidne. Rezultat toga je kako u malom Samoboru imamo  šest robnih kuća, a na trgu imamo šest banaka.   

Čak  što  više, danas se ukida polako društveno i/ili državno vlasništvo što isto stvara velike opačine jer se u gruntovne knjige ono upisuju kao privatno vlasništvo. Privatni vlasnik nije  prepoznatljiv, kao što nije prepoznatljivo  i porijeklo  novca, kojim se kupuje  i privatno i državno  vlasništvo.

Ima li  ekološka misao mjesto u ovim revolucijama.   Prvo; socijalizam se urušio zbog toga jer nije prihvaćao  niti tržište niti privatno vlasništvo, naročito ne intelektualno  vlasništvo. Sve je to naše i svi smo jednaki. Drugo; sadašnji kapitalizam koji trenutačno slavodobno  vlada svijetom će „propasti“,  jer  ne  prihvaća  našu Planetu sograničenim resursima. Ne prihvaćaju  pravu vrijednost  „proizvodnje roba“ koju daju eko sustavi Planete. Nema prave  kalkulacije troškova,  jer držimo u podsvijesti  zrak, voda i tlo  badava  su nam dani. Strašna zabluda!?  Stručnjaci su izračunali kako je  proizvodna vrijednost ekosustava naše Zemlje 2008 godine bila 44000 milijarde dolara. Priroda i okoliš ne daju kredite, niti kreditne kartice  i ne priznaju stalno  tiskanje novca i permanentni porast BDP-a. USA  i EU  s udjelom stanovništava od oko 11%  u svjetskoj  populaciji imaju 58% udjela u uzrocima  globalnog zagrijavanja  Zemlje.

Veza između površine Zemlje i stanovništva koje živi na njom naziva se „ekološki otisak . Svakom  stanovniku  Zemlje je dopušteno  „konzumiranje“ ili trošenje  samo 1,8 gha globalnih hektara. Građanin RH konzumira 3,34 gha  čime smo „uzeli kredit“  od okoliša, u visini od  1,54 gha. Bogate država, vlasnice svjetskih valuta konzumiraju  okoliš  Zemlje još više i to od 8 do 12 gha  po glavi stanovnika i  šire svijetom različite medijske i marketinške revolucije pa i ratove kako bi  zadovoljile svoje prohtjeve. Gdje je tu model razmišljanja moje bake? Svi svjetski centri moći  propovijedaju  jednakost i  pravičnost  među svim državama na Zemlji. Drugim riječima rečeno, valjalo bi svima nama ujednačiti duljine prstiju. To je  ne moguće i zato postoji samo jedna poruka.: Ne prodati njivu (čitaj, različite gospodarske elemente) koju baštinite od svojih predaka za papirnati novac da biste  „revolucionarno“ kupili jeftini mobitel ili auto. Zamislimo se nad revolucijom gdje je trošak od korištenja mobitela i telefona u domaćinstvima  veći od troškova za kruh i mlijeko. Prodati  njivu je isto revolucija, jer  ona vam ne će  moći davati više   hrane  od 0,1 do 3 kg/m²   koliko je davala vašim  precima. Zemlja i rad su bile glavne značajke gospodarstva moje bake i zato nije vjerovala u revolucije i jednakost među ljudima. Zato i mi moramo staviti pod upitnik mnoge članke našeg Ustava koji  građanima daje lažnu nadu,  da smo socijalna država. Bit će socijalna ako se pravilno procjeni okoliš od kojeg  živimo.

.

  

L(IJ)ENO

   

Karamarko je rekao: "neki  Hrvatsku doživljavaju kao svoje leno". Išao sam gledati u rječnik  pravilno značenje riječi leno. Leno znači:: "u feudalizmu zamišljeni posjed dobiven od vladara na uživanje". Od  državnih dužnosnika do nas umirovljenika, svi pomalo smatramo svoje dobivene pravice kao LENO. Ali što  će ti pravice koje si i pošteno stekao, kada nema novaca u "blagajni vladara". Naše postindustrijsko   društvo  je postalo , povijesno gledano,  neprilagođeno novim zahtjevima gospodarenja i možda je  LIJENO. Post-industrijsko društvo je koncept u ekonomiji,  koji opisuju kako  uslužni sektor proizvodi više bogatstva nego industrija  ili proizvodni sektor.

Naime, ekonomska i ekološka kriza, kojoj je uzrok moralna kriza, prisilit će nas, polako ili brzo  na odricanje stečenog LENA. Mirovinski izdaci  iznose 10,6 % bruto društvenog proizvoda, a svega 18 % umirovljenika ostvarilo je mirovinu s punim stažem od 40 godina. U postindustrijskom  društvu    su potrebna  neka nova pravila gospodarenja.    Većina radnih mjesta  u USA se  nalazi  u tercijarnom gospodarstvu:  usluge  ,trgovine i  banke. U RH  postoji  velika sličnost , glede vrste (ne) zaposlenosti s bogatim  zemljama.  Aritmetički gledano mora se povećati broj radnih mjesta  u sekundarnim i primarnim  granama gospodarenja,  kako bi se  smanjila  nezaposlenost. Lako reći nimalo lako objasniti i postići.

Volimo gledati gdje se nalaze naši sportaši    na nekoj  domaćoj ili međunarodnoj sportskoj ljestvici. Opterećeni smo nogometom (vidi tisak i TV) i plašimo se kako  ćemo proći na EURO 2012. Čitali smo često  uz kavu, točne sportske ,  ali nevažne egzistencijalne  podatke. Gol je pao u 17 ili onaj od Turske u 122  minuti!.

Isto, ako ne i više, treba nas interesirati, kako smo stajali 2011. na Europskoj ljestvici izvrsnosti  ili koliko smo  bili uspješni u inoviranju. :  http://ec.europa.eu/enterprise/policies/innovation/files/ius-2011_en.pdf .

Na Europskoj ljestvici izvrsnosti  od 35 europskih država nalazimo se na 25 mjestu sa zbirnih 0,310 indeksnih bodova.  Prvak je Švicarska s 0,833 dok je Turska na posljednjem mjestu s  0,213 bodova. Ako se izvještaj od 100 strana temeljitije pogleda, onda se vidi kako smo ostvarili vrlo malo bodova  u  intelektualnom vlasništvu  0,085 (patenti, žigovi) dok  uopće nismo tako loši kao inovatori s 0,404  bodova. Relativno smo dobri, od ostalih  25 indikatora,  kao što su:  obrazovanje , znanstveni  rad i ljudski resursi.

Budući sam se bavio 43 godine u industriji s razvojem proizvoda, rado pratim ovu problematiku i pitam se,  kako dijagnosticirati  uzroke  naše niske izvrsnosti u Europi.

Radna mjesta su  posljedice nastanaka nekog produkta ljudskog rada. Produkt rada je proizvod ili usluga. Proizvod nastaje od neke ideje koja se oplođuje raznim fazama inovativnog rada u  dohodak. Proizvodi u svijetu nastaju  u garažama ili u  vrtu,  te broj radnih mjesta više raste u malim tvrtkama nego u velikom korporacijama. Kada poduzetnik nekog zaposli, on zna da mora i za njega raditi. 

Na slici vam prikazujem lutku iz perušine koju je izradila umirovljenica Zlata Zorotović . Domaća sirovina, domaći rad i pitajmo se može  li ova lutka biti  brend  i prodavana primjerice turistima na  kruzerima koji uplovljavaju   u Dubrovnik ? Kako umirovljenike uključiti u stvaranje brenda?

Tražeći  podatke na Internetu o stvaralaštvu proizvoda, pronalazim crtež gdje je stvaralaštvo slikovito smješteno u koordinatni sustav.  U tom sustavu su na Y-osi navedeni pojmovi kvaliteta i kvantiteta,  dok su na X- osi smješteni pojmovi učinkovitost i djelotvornost . Na površini između XY- osi na različitim pravcima nalaze se misije i vizije stvaralaštva proizvoda. Netko tko teži  inovatorstvu  mora se "sprijateljiti" s ovim pojmovima. Da bi ostao na temi bloga (eko-pismenost,održivost, energija,materija,informacija ,bioraznolikost, proizvod/usluga, okoliš.)  uključit ću samo pojam djelotvornosti    kod inovacije lutke .

Perušina je prirodna sirovina koja štiti klip kukuruza. Kukuruz je bio i bit će  kruh naš svagdanji i stočna hrana. On je i industrijska sirovina. Iz njega se proizvodi glukoza ,dekstrin, alkohol, kukuruzno ulje, papir, cekeri http://www.youtube.com/watch?v=uimiGRBH-YI  i dakako ova lutka na slici.

U djelotvornoj proizvodnji  sirovina i proizvoda valja poštivati bioraznolikost u okolišu. Moderna proizvodnja GM usjeva   uništava bioraznolikost, koja se može mjeriti. Sve treba mjeriti! Suvremena poljoprivredna proizvodnja, zbog  visokih profita  u uzgoju monokultura i  primjeni sintetskog  herbicida  (glifozat) ostavlja mrtvu zemlju iza sebe. Smanjuje se broj biljaka, broj  pčela, leptira, pauka , puževa, žaba i ptica što već  dokazuju   mnoge studije. 

 Bioraznolikost koja je sad vrlo narušena, može se postići jedino poštivanjem plodoreda u poljoprivredi. Za  uzgoj  tih kultura nije  uvijek potreban traktor, mada ih ionako po našim selima ima previše neiskorištenih.

Na našim  njivama i vrtu, uzgajala se  pšenica, kukuruz, ječam, raž (hrž) zob, žito, jari  i ozimi lan, konoplja, sirak, heljda, djetelina, repa okruglica, povrtnica, zelje, kelj, bijela i žuta koraba, bečka repa, cikla, luk, poriluk, luk kozjak, luk črlenec,  češnjak, paprika, rajčica, žuto korijenje, peršin, celer, špinat,  salate, matovilec.

Zbog primjene pesticida ne mogu se sada saditi i sijati druge plodine uz kukuruz. Uz  kukuruz se ranije na istoj njivi sijao grah, sirak, bob, čičak, leća, kihra i sadile su se bundeve. To je bilo moguće, jer je stabljika kukuruza čuvala tlo od  prekomjernog sušenja u ljetnim žegama i bila je kolac  za grah.Nema kruha bez motike znali su naši starci reći. Djelotvornost jest  okapanje kukuruza  čime se isključuju herbicidi i stvaraju nova radna mjesta!

Možemo  biti učinkoviti i proizvesti  kukuruza 7-14  t/ha ali smo izgubili bioraznolikost, a time nismo djelotvorni. Zato uključivanje umirovljenika kao učitelja starih vještina  primjerice u proizvodnju cekera i lutaka od perušine, može se stvoriti isto novo radno mjesto, dohodak ali i ljubav  mladih naraštaja prema primarnoj i sekundarnoj proizvodnji. Ruke su stvorile čovjeka  i od ruku  počinje inventivnost. Lutka od perušine jest suvenir važan u turizmu, dok cekeri  zamjenjuju plastične  vrećice protiv kojih  se  „bori“ ministrica za okoliš. Korištenje plastičnih vrečica godišnje  prosječno domačinstvo opterećuje atmosferu s 56 kg ugljičnog dioksida.  
Sve navedene aktivnosti povećavaju i inovativnu djelotvornost društva.  

U jedanaestoj Božjoj zapovijedi trebalo bi pisati: Pojedinci inovatori   stvaraju inovaciju, a  ne  povjerenstva.