Suša i kaizen

Lani sam isto u ovo vrijeme pisao o   suši. 

Nadali smo se, kako  ova godina neće biti tako jako sušna. Očito je kako ćemo   morati mijenjati  naše ponašanje prema vodi  u svakodnevnom životu i gospodarstvu. Spremanje kišnice postaje imperativ.Vidi post gdje se navode primjeri spremanja kišnice. Vodu treba poslije kiša što duže zadržati u poljima.  Nijemci ponovo otkopavaju stara korita  potoka koji su krivudali po livadama i njivama. Od našeg potoka Podvršćak  „Vodoprivreda“ je iskopala bagerima duboko korito ili  jarak u kojem nema više retencije vode jer nakon  kiša  voda vrlo brzo oteče u Savu.

Nestašice vode prisiliti  će nas da mijenjamo  brzi i užurbani  život što je i srž ovog posta. Htjeli mi to ili ne, težit ćemo više prema  glagolu „biti“ nego prema glagol „imati“. To znači kako biti sposoban spoznati i naučiti nešto o održivosti, a ne samo  konzumeristički razmišljati  kako  pribaviti nešto.

 Carlo Honore napisao je knjigu Pohvala sporosti; Algoritam 2006 u kojoj se veliča nova filozofija  življenja, kojom se zagovara  smanjenje brzine  izvršavanja mnogih svakodnevnih aktivnosti, koje dovode  odrasle ljude pa čak i djecu pod stres. Stres je engleska riječ  što znači naprezanje.   Silnice ili sile svakodnevnog života opterećuju ljudsko tijelo  s    psihičkim  i fizičkim naprezanjima. To naprezanje nastaje u ljudskom tijelu,  jer se suviše trošimo u radu i koristimo veću snagu nego je potrebno. Sjetimo se formule iz fizike : Radnja/vrijeme= snaga.  Ista radnja u kraćem vremenu traži veću snagu. Prisiljavamo   skratiti  vrijeme otkucaja svog  srca i   kemijske procese u ćelijama tijela.

U Pohvali sporosti  zagovara se spori način života koji obuhvaća  pojmove:pažljivo, mirno, strpljivo ,bez  žurbe, misaono, spokojno, kvalitetno kontra  brzom načinu  života koji ima značajke; agresivno, užurbano, nestrpljivo, stresno, površno, kvantitativno. Valja  lučiti kako pojam spor ne znači biti lijen.

Prema tome filozofija sporosti odnosi se na sve dnevne aktivnosti čovjeka bilo doma ili na radnom mjestu.  Hoćete li jesti objed u Mc Donald restoranu  za 11 minuta ili će vaše blagovanje  trajati jedan ili dva sata na nekom  ugodnom mjestu.

Stvoreno je mnogo korisnih  metoda i postupaka  u proizvodnim procesima kako bi se  pospješio i olakšao rad, smanjili različiti gubici,  bilo da je čovjek kod jela  ili  kod stvaranja različitih  proizvoda. Proces je teoretski gledano osmišljena veza elemenata u nekom  sustavu Proces je slijed međusobno povezanih  postupaka,  koji  u svakoj fazi troše jedan ili više resursa  (zaposlenik,  vrijeme,  energija,  strojevi,  novac) za pretvaranje ulaza (podataka, materijala, dijelova) u izlaze (output). Ovi izlazi onda služe kao ulaz (input) za sljedeći fazu proizvodnje, dok  nije postignut poznati cilj ili krajnji rezultat.  Krajnji cilj  može biti smanjenje onečišćenje okoliša  i/ili  manja potrošnja vode.

U industrijskoj proizvodnji smanjenje potrošnje sirovina, onečišćenja ili emisija različitih tvari u okoliš  postiže se metodama koje se nazivaju čistija proizvodnja[i] . Osnovni koncept čistije proizvodnje definira se pravilom „4-R“  prema engleskim riječima što znači : Reduce -  smanji otpad i nepoželjne emisije, potrošnju energije i materijala; Reuse - ponovno upotrijebi primjerice  povratnu ambalažu;  Recicle -  vrati otpadni materijal, škart  kao sirovinu u ponovnu preradu,  tj.recikliraj;  Replace  - zamijeni agresivne tvari, energiju i štetne procese  podobnim za okoliš i prirodu . Zgodno  je znati koliko vode trošimo za pojedini proizvod. Primjerice, za papir je potrebno 1200 l vode za  1 kg papira.

Jednostavna pravila „4-R“ morala bi „ući u nas“ kao rutina , kao svakodnevno razmišljanje ili filozofija  života.  

Japanci, čija razmišljanja mnogi u svijetu kopiraju kako u proizvodnji tako i svakodnevnim poslovima imaju pojam kaizen  koji se kao životna filozofija ugrađuje u svijest ljudi. Kaizen  je koncept kontinuiranog poboljšanja koji je uveo u praksu Masaaki Imai. Njegova knjiga  Kaizen: The Key to Japan’s Competitive Success (1986) postala je svjetska uspješnica. U japanskom rječniku kaizen znači  stalno poboljšanje stanja u privatnom i poslovnom životu. Na radnom mjestu kaizen označuje obvezu stalnog poboljšanja, nametnutu i upravi i radnicima. Postoje mnogi kaizen upitnici ili postupnici, za poboljšanja  koji  imanju radne nazive „5-S“, „3-M“, „7-W“.

 Najpoznatiji je kaizen-postupnik „5-S“ sastavljen od natuknica pet japanskih riječi koje počinju sa slovom S: 1. seiri (stvori red) • spriječi pogrešan tok (materijala, energije, informacija i događaja) • ukloni nepotrebni alat • ukloni nepotrebnu opremu • ukloni pokvarene dijelove • sredi papire i dokumente 2. seiton (svaki alat ili predmet na svom mjestu) • čuvaj ih i održavaj tako da su ti uvijek pri ruci. 3. seiso (čistoća) • drži radno mjesto čistim. Pojam seiso na izvornom japanskom jeziku znači - pod u pogonu mora biti tako čist da se iz njega možeš napiti vode. 4. seiketsu (osobna čistoća i red) • neka ti tvoja sređenost bude navika i vrlina. 5. shitsuke (stega, disciplina) • pridržavaj se propisa i procedure na radnom mjestu. Ili, stvori od svog posla proceduru ili normu. Ljudi su se procjenjivali kao gospodari već po tome kako su  imali pospremljeno dvorište. Stvoriti red značilo je ne kamenje i drvo imati na istom kupu u dvorištu..

Poznat je i postupnik kaizen,[ii] „3-M“ koji se možeš „u grubo“ prevesti  „ iz suhog drveta može se još iscijediti voda“.Postupnik „3-M“    poklanja naročitu pažnju:  gubicima tj otpadu, preopterećenjima i odstupanjima . Uspješna domaćica ili  upravitelj proizvodnje ili nekog drugo sektora u tvrtkama, mora kroz  ta četiri faktora analizirati: suradnike, tehniku, metode, mogućnosti, alate,  materijal, količinu proizvodnje, protok, prostor, mjesto, način mišljenja... kako bi se dobila najbolja kvaliteta proizvoda ili ukusno jelo.  Nije dovoljno primijeniti samo najbolju raspoloživu tehnologiju,  nego valja pametno  upravljački povezati   mnoge  procese . Vidi tablicu 

Parolu  uz koju smo rasli i vrijedila prije 50 godina glasila je:  elektrifikacija+  industrijalizacija = socijalizam, sada  valja zamijeniti novom: minimalizacija  gubitaka + maksimalizacija  učinkovitosti i djelotvornosti = eko-proizvod. To se odnosi na sve procese u održivom gospodarstvu,  gdje svim  čimbenicima mora biti jasno, kako  učinkovitost znači napraviti dobar proizvod, a djelotvornost - pravi proizvod ili uslugu.

Ove vrlo sušne godine  morat ćemo shvatit kako je najvažniji događaj godine žetva .  Iako smo imali  sjetvu  ali ne mora biti žetve,  u onoj količini koju smo planirali.

 Sjećanjem  na gospodarenja naših predaka, koji su isto imali svoja „kaizen pravila“.  Ona su  bila oštra kao „britve“.[iii] "Ako ne pokupiš ono što ti je Bog dao krepati ćeš od gladi"

Ovu  „britvu“ „nosim“ iz  roditeljskom doma,  gdje čovjek započinje svoj život i odakle se počinju stjecati, iskustva, vještine i znanja. Moj otac  rekao mi je , na tramniku  kada nisam temeljito pograbljao sjeno "Ako ne pokupiš ono što ti je Bog dao krepati ćeš od gladi".  S riječi krepat (kao životinja) želio mi je uputiti  svoj prijekor  za nepoštivanje Božjeg dara u obliku obične pokošene trave, koja je već bila sijeno tj hrana za naše blago. Kao dijete morao sam kupiti svako jutro u ljeti i jeseni ranije otpale jabuke i kruške. Bio je to baš posao za dječju dob. Naime jabuke  nisu smije  propasti, jer su se koristile kao svježa hrana za ljude i svinje i kao i sirovina za jabučnjak , jabukovaču. Baka je sušila jabuke na suncu, očistila ih je, ako su bile već nagnjile , te ih spremala za zimu . Baka je smanjenjila otpada kod jabuka po kaizen postupnicima 5-S 3-M . Jabuke, izrezane na tanke ljuske se mogu posušiti bez upotrebe električnog  sušila na ovom žarkom suncu, što je opet zoran primjer iz „4- R“ postupnika .

Mnoge  jabuke otpadaju ranije, ali u njima se nalazi  Božji dar voda i ugljikohidrati koji su stvoreni i mogu poslužiti kao hrana i kao  sirovina za novi proizvod. Bez stresa, polagano i bez , velikih znanja ,  može se i u ovim sušnim vremenima mnogo toga spasiti i smanjiti šteta od propasti onoga što je  već izraslo.  

 

Ovakve otpale jabuke moja baka  ih je očistila , ako su već bile  na-gnjile , sušila na suncu,  , te ih spremala kao suho voće za zimu.

---

[i] Čistiji proizvodnju sam proučavao kroz trening i za to sam 2002. godine dobio Certifikat od Državnog instituta za tehnologiju u  Oslu (National Institute of Technology)

[ii] http://www.creativesafetysupply.com/Kaizen.pdf

[iii] Na mojem  poslu na području "Istraživanje i razvoj proizvoda" doznao sam za pojam tzv-e  "Ockham-ove britve". Wilhelm Ockham franjevac i filozof živio  oko 1280 g. je rekao;:"Besmisleno je koristit više pretpostavki ako je moguće s manje pojasniti neki pojam" Ili drugačije kazano "Odstraniti sve što je suvišno" ili "ako je moguće nešto postići s manje uzaludno je trošiti više"

S konceptom Ockham-ovu britve mogu se jezgrovito izraziti prirodni zakoni,  zapovjedi , pravila.

Globalizacija i okoliš

Globalizacija, konzumerizam,  potrošnja i okoliš su pojmovi koji se kao  paučina isprepliću u našim mislima i svakodnevnom poslu.

Prema definiciji globalizacija je normirani  proces prijenosa iskustva svakodnevnog života, te distribucija roba i ideja kroz cijeli svijet. Globalizmu pogoduju  Internet komunikacije u  poslovnim transakcijama,  čime se  uništavaju lokalne tradicije i regionalne distinkcije, stvarajući pritom homogeniziranu svjetsku  kulturu. Svaki vijak je normiran, ali i svaki sport koji danas globalno okuplja sportaše na Olimpijadi u Londonu je normiran. Čak što više  i sendvič „Big Mac“ jest  norma i   mjerilo  za  određivanje životnog standarda u Kini kod nas ili u SAD-u. U Kini košta 1,5 $ u USA 3,11 a kod nas u Arena centru 3,22 $ (???)

Konzumerizam je politika usmjerena na povećanje potrošnje  kroz reguliranje proizvoda, usluga, metoda i normi proizvođača, prodavača, i oglašivačima u interesu  zadovoljenja što više kupaca.

 Potrošnju  ekonomisti smatraju kao konačnu svrha gospodarske djelatnosti, a  razina potrošnje po osobi promatra se kao središnja mjera uspjeha nekog gospodarstva. Istraživanje potrošnje i ponašanja kupaca igra središnju ulogu u  makroekonomiji i mikroekonomiji. Nažalost, ekonomisti ne uzimaju najvažniju varijablu ili  limitirajući faktor gdje   je Zemlja ograničeni resurs.

No što je s  okolišem ? Koja je njegova uloga? Odgovorimo  na ovo pitanje na kraju teksta.

Kada je započela globalizacija? Rođenje globalizacije se dogodilo 1571 g. kada je Manila osnovana kao španjolska kolonija, kojom se povezalo trgovanje srebra  kroz Pacifik na relacija Amerike i Kine. Tako se to navodi u  knjizi: Barry K. Gills,„Globalization and Global history. Prvi  puta pomorci su  „savladali“ Pacifik  1521 godine.

Povijesni tijekovi globalizacijskih procesa u našim prostorima  imaju tada drugačiju sliku. Turci šire svoj utjecaj vojnim  pohodima  ubijanjem i zarobljavanjem ljudi te pustošenjem naših krajeva.

To je   doba kada je  živio naš veliki Marulić. On  piše poslanicu Papi Hadrijanu VI. 1522 godine: „ovo su nevolje koje nas tište: nevjerni Turci svakodnevno provalama zadaju jada i neprekidno nas muče; jedni se kolju, drugi odlaze u  ropstvo, imanja se razgrabljuju, stoka odvlači,zaseoci i sela izgaraju u vatri, a polja koja su nam obrađena omogućivala život dijelom se pustoše, dijelom ostavljena bez obrađivača rode  trnjem , a ne žitom“.

To je bilo vrijeme kada su u Europi  slijedeći važne povijesne ličnosti. Hadrijan VI. je bio Papa od siječnja 1522. do rujna 1523 godine. Nije bio lagodno primljen u Rimu jer je rođen  za Rimljane u "barbarskoj" Holandiji koja je tada bila Španjolska. Nisu ga voljeli kardinali, koji su bili podložni prijašnjem Papi Leo X. Zalagao se za borbu protiv Turaka, ali je tada bilo veliko rivalstvo svih država ili kraljevina u Europi i nije se mogla formirati fronta kontra Turaka. Ima li to sličnosti s Domovinski ratom?. Papa, u toj jednoj godini pontifikata, kao centralna ličnost Europe, imao  je kontra sebe Sulejmana I koji se naziva Veličanstveni i koji je harao Balkanom i Mediteranom.  Turci su  osvojili Beograd 1521. Taj Sulejmana I Veličanstveni bio je prema današnjem saznanju najbolji vladar-svih vremena, jer je bio subliman ili genijalac u pravu , vojništvu i ekonomiji. Vladao je od 1520. do 1566 godine. Papa Hadrijan VI je imao kontra sebe u teološkom pogledu  drugog genijalca  osnivača protestantizma Martina Luthera (1483 – 1546). Tada  počinje reformacija Crkve .  Luther opovrgava Papi da bude veza između  vjernika i Boga. U Europi se javljaju mnoge seljačke bune  protiv feudalaca.

Koja je sličnost između onog i današnjeg doba. Vrlo velika. I danas imamo veličanstvene vladare svijeta koji  vladaju svijetom ali rafiniranijim metodama. Ti vladari imaju armije strukovnih ljudi,  koji  ne uvijek ratom,  nego znanstvenim metodama kroz medije, banke i proizvode, te različitim ideologijama  zauzimaju strateška područja  na zemaljskoj kugli.

Slično kako su se  prije 500 godina formirale i ukidale  teološke i moralne norme, imamo i danas  različite etičke principe po kojima živimo. Prema navodima u časopisu Busness horizonts (1984 -3-

5) živimo,  nazovimo ga  u modernom društvu, gdje postoji stara i nova etika u kojem stvaralaštvo za budućnost teško preživljava. Neki zagovaraju staru etiku ponašanja i vrijednosti, dok drugi žive po novoj  što stvara u društvu „šizofreničke“ situacije .  Paralelno gledano usporedba izgleda ovako:

Stara  etika                             Nova  etika

1. Rad                                      ↔        1. Dokolica,  slobodno vrijeme

2. Štednja                                ↔        2. Zaduživanje

3. Konkurencija                       ↔        3. Protekcija

4. Žrtvovanje                           ↔        4. Sebičnost

5. Jednakost/nejednakost          ↔         5. Jednakost

6. Bogatstvo/akumulacija         ↔          6. Raspodjela bogatstva (nacionalizacija)

7. Poštivanje zakona     ↔                    7. Traženje rupa u zakonu

8. Prihvaćanje rizika     ↔                    8. Neprihvaćanje rizika

9. Korisnost/produktivnost       ↔         9. Kvaliteta života

10. Investicija              ↔                    10. Opća potrošnja

Uzmimo pretpostavku kako su naši starci  živjeli po ovoj staroj etici, dok mi sada  živimo po novoj etici, koja se ne opiri globalizacijskim procesima. Iz te  pretpostavke rađa se  pitanje; je su li naši „polupismeni“ starci bili napredniji ili lošiji gospodari  od sadašnje „školovane“ generacije?

Kada je globalizam ušao u našu roditeljsku kuću? Možda je kava koju su nam Turci „donijeli“  bila neki znak pojave globalizma.  Naime,  u našoj obitelji uoči velikih blagdana kupilo se par zrnaca  prave kave i pomiješalo s prženim ječmom.  Naši starci su inače pili čajeve; lipa,  kamilica,  kimlin,  glog i šipak koje su brali po livadama i grmlju. Od tih par zrnaca kave danas smo uveli kulturu pijenja kave, koja ne raste na našem tlu. Mislim da je pravilnije uzeti početak globalizacija u nas, vrijeme  kada su naši djedovi lojenice i lući zamijenjene s petrolejskim svjetiljkama ( lampašima) u kojima se koristio petrolej. Kroničari su zapisali kako je 1892 godine  prvi puta  pod zapovjedništvom Franje  Šodića rodom iz  Kostrene dopremljeno 3500 tona nafte iz Crnog mora u petrolejsku rafineriju Rijeka.

Mnogo pothvata i izuma koji su izvori globalizacije može se vidjeti na ovoj adresi .http://www.chemgeneration.com/hr/milestones/kronologija.html

Glavna značajka homogenizirane svjetsku  kulture je konzumerizam   kroz zaduživanje. Ako se zadužujemo onda je okoliš prvi i najveći „vjerovnik“. Nekretnine ,vrtovi kraj  kuća se prepuštaju  čudnim globalistima. Globalizam može biti koristan ili štetan kao i voda vatra ili sol u prehrani. Procesi  anti konzumerizma  i politika održivosti su „lijekovi“ protiv pošasti sve općeg globalizma i konzumerizma.  Mnogo tekstova na Internetu postoji ako se na tražilice otipkaju ovi pojmovi anti konzumerizma  i  održivost. Nije moguće smanjiti  onečišćenje okoliša ako se ne smanjuje težnja prema  konzumerizmu.

Konzumerizam kod mojih roditelja počeo je oko 1950. kada smo loženje i kuhanje na komenu (otvoreno ložište) zamijenili s  štednjakom. No nismo se zadužili nego smo prodali tele i kupili štednjak.

Konzumerizam u mojoj obitelji započeo je 1971. kupovanjem automobila „Fićo 750“na kredit. Štagalj bez krme postaje garaža. Jasno krediti u gradnji  kuće su bili glavni pokretači  konzumerizma.  Na sličan način Amerikanci 40 godina kasnije rade financijsku krizu u čitavom svijetu. Uvijek smo se pitali, tko to  štedi iz čijih  bankovnih pologa smo dobivali  krediti?. Odgovor nismo mogli dobiti. Inflacija ulazi u naš rječnik, anuitete ne osjetimo u kućnom budžetu. Što veća potrošnja to veći  životni standard te se uspoređujemo s drugim zemljama prema broju automobila , televizora, perilica za rublje po glavi stanovnika. Okoliš postaje sve prljaviji.

Mnogi vjeruju  kako netko ekonomski točno prognozira razinu  životnog standarda  primjerice u Zagrebu. Direktor Njemačkog ekonomskog instituta T. Straubhaar tvrdi: „kako je ekonomija društvena znanost i stoga nikada neće biti moguće precizno prognozirati , kao u prirodnim znanostima, iako se sve češće koriste matematički  modeli“. Razvoj društva može biti jako  nekontroliran.

Ako mediji prezentiraju trenutačno stanje stvarnog  života, onda se vidi preko informacija koje one transmitiraju u društvu  kako stvarno  živimo  super novoj  poslovnoj etici gdje nam je dokolica slobodno vrijeme i zaduživanje glavna okupacija. Jedna od vrlo važnih značajki globalizma jest brzi rast urbanog stanovništva. Može se opet praviti paralela između  Marulićeve  poslanice i današnjeg stanja: a polja koja su nam obrađena omogućivala život dijelom se pustoše, dijelom ostavljena bez obrađivača rode  trnjem , a ne žitom.

Urbanizacija sve više travu pretvara u beton. Grad Zagreb je megacity  za Hrvatsku. Uzevši stanovništvo RH on je više megacity   nego što su to gradovi Tokyo, Mumbai, Mexico City koji imaju od 20 do 35 milijuna stanovnika . U Zagrebu  i u bližoj okolici (Zaprešić Velika Gorica) živi oko milijun stanovnika. To čini 25% od ukupnog RH stanovništva.

Sada 62% ljudi u svijetu  živi u gradovima s stalnim rastom. Mnogi gradovi u svijetu imaju politiku da se ne povećavaju iznad „plave linije“. Veliki  gradovi su velika trošila u odnosu na okoliš u kojem svaki stanovnik godišnje direktno ili indirektno troši 208 t vode, 660 kg hrane,  1,660 t otpadnih voda i  660 kg  čvrstog otpada  i   220 kg  onečišćivača  atmosfere. Sve to treba „netko“ platiti kao javni trošak. Prema tome, definirati pojam okoliš-a, može se uz mnoge postojeće definicije i ovako: „Okoliš mora biti najvažnija  kočnica globalizmu, konzumerizmu i prevelikoj potrošnji.

Gradovi su   karcinomi prostora. Zagreb je isto karcinom i današnji  političari  koji većinom  žive u njemu  stvaraju    politiku (Zakoni i  Uredbe) da se on svaki dan povećava. Kako? Politika je vrlo jednostavna: Evo vama besplatne karte za gradski prijevoz pa glasajte za mene!???  Troškovi za prijevoz autobusa i tramvaja u ZET-u 2011. iznose  1,4 milijarde s kumulativnim gubitkom od  900 milijuna.   U izvještaju čitam, kako je bio značajan porast broja korisnika besplatnog prijevoza.

Besplatni prijevoz je bio jedan od razloga zašto je moja poznanica Katy Štibuhar došla iz New Yorka kao umirovljenica  živjeti u Zagreb.(???!!)

Ako se složimo  da većinom  živimo po novoj  etici onda je u pravu kolumnist Drljača koji  piše  u „Večernjaku“  :“Kriza privatnog sektora je toliko duboka, da više ne može trpjeti jaram  javnih troškova. Čitam dalje:  ..“Socijalistička misao na ovim prostorima je od 1945. moralna vertikala  ekonomska horizontala, ona je početak i kraj,  smisao i  svrha.