Održiva baština

Tamo gdje su blještave palače polja su zarasla korovom, a žitnice su prazne.Lao Tse
Nije potrebno čitati aktualne svjetske izvještaje o stanju okoliša na Zemlji, kako bi se spoznale znakovite promjene u vodi, tlu, atmosferi u bio-raznolikom biljnom i životinjskom svijetu. Mnoge promjene u okolišu već vidimo i osjećamo. Primjerice rijeka Lika je usahla ove godine.
Očito je da se mora promijeniti način mišljenja i djelovanja u gospodarenju, kako u obiteljskom domaćinstvu tako i na razini šire društvene zajednice. No, čovjek je trom u promjenama svojih navika , svog načina života, konzumističke filozofije. Svi se ponekad pitamo, možemo li se malo vratiti u način mišljenja i življenje naših „zaostalih“ očeva i djedova? Oni su nosili uprljane košulje ali se iz potoka mogla piti voda!.Ili drugačije rečeno: trebamo li se spustiti u nižu orbitu ili na nižu razinu „planine“ koju smo nazvali pretjerana potrošnja.?
Konzumističko ponašanje, skoro svakog od nas, očigledno je; kupiš nešto, jer je jeftino, a nije ti nužno potrebno, npr. kupiš četiri pizze , a peta je badava. Kada je nešto badava, a ne treba ti, to je vrlo „skupo“ za okoliš, jer peta pizza stavlja se u hladnjak a ponekad završi u kućnom smeću.

Mi starije generacije sjećamo se R i G kartica kojima je vlast 1949 g .racionalizirala potrošnju hrane. Tada su još sela bila bogata hranom. Ja sam bio dijete kada su nam organi vlasti uzeli dva pajceka s kojima sam ja bio na paši.Tada su bile R kartice za hranu za radnike. Rudar i daktilografkinja je dobila istu R karticu!
Godišnje svaki stanovnik u 27 država EU potroši 16 tona materije npr. biomase, industrijskih roba mineralnih sirovina i goriva, u što nije uračunata voda i zrak . U proteklih 40 godina UN i svjetski državnici te različite strukovne organizacije pokušavaju kroz održavanje različitih konferencija, sumita (Rio de Janeiru ,Johannesburg, Agenda 21, Milenijska deklaracija Marrakesh proces), usmjeriti deklaracijama stanovništvo Zemlje prema Održivoj potrošnji i Održivoj proizvodnji i Održivom razvitku.
Održiva potrošnja je, prema definiciji UN-a :"Korištenje usluga i srodnih proizvoda za osnovne ljudske potrebe koje donosi bolju kvalitetu života, a umanjuje korištenje prirodnih resursa i toksičnih tvari kao i emisije otpada i zagađivača tijekom životnog ciklusa, tako da se ne
ugrozi potrebe budućih generacija ".
Održiva proizvodnja je stvaranje dobara i usluga korištenjem postupaka i sustava koji ne zagađuju okoliš, štede energiju i prirodne resurse, ekonomični su , sigurni za zdravlje radnika, zajednice, i potrošača, te društvena i kreativna nagrada za sve radne ljude“

Valja napomenuti kako je održivi razvitak koji se često puta spominje političkim govorima, zapravo inovacija, koja se sastoji od pet kategorija: štednja roba široke potrošnje, smanjenje i učinkovita uporaba ili iskorištenja različitih izvora sirovina, recikliranje i oporaba materijala.
Sve veće opterećenje „svemirskog broda“ zvanog Zemlja, očituje se kroz povećanje konzumizma, količine otpada, potrošnje energije, industrijske proizvodnje, korištenja vode, prometa i proizvodnje hrane. Analitičari ekonomskog stanja stalno govore o neuspjehu kada pada bruto društveni proizvod (BDP) neke zemlje, ali rijetko se govori o štednji i odricanju te o učinkovitom ponašanju gdje s manjim BDPe može postići isti standard života.

Može li se pronaći mogući put prema održivoj potrošnji i proizvodnji kroz usporedbu današnjeg načina života sa životom mojih djedova i roditelja koji su živjeli prema načelima koje su sadržane u ovim novijim UN- definicijama održivosti.?
Ponekad građani Republike Hrvatske dnevno troše zimi i ljeti približno jednaku količinu električne energije između maks. 56 GWh do 61 GWh. Uzrok ovakve potrošnje električne energije može biti primjerice , što na tržištu ima, uz otplate na rate, jeftinih klima uređaja, a želimo imati zimi i ljeti temperaturu +20 0C u stanu i kancelariji. Naši starci su za ljetnih žega fizički radili i podnosili ponekad s mokrim rupcem na glavi, temperaturnu neudobnost.

Danas, u odnosu na vrijeme naših djedove, ima oko 5 puta više ljudi na Zemlji. Uz to, prekomjerna potrošnja i način života, stvara u nama strah od ekoloških katastrofa. Ljudi zato na globalnoj razini postavljaju različite ciljeve. Jedan od takvih ciljeva jest: globalna srednja temperatura površine na Zemlji ne bi se smjela prekoraćiti za 2 0C onu koja je bila u predindustrijsko vrijeme Kako to postići? Postoje optimistički pristupi u rješavanju tog problema i pesimističko odbijanje s obrazloženjem kako je to nerješivi problem.
Dalja nakana ovog teksta je mobilizacija ljudi u prostoru u kojem živimo približiti se optimističkom putu. Valja se preorijentirati, kako to optimistički piše Lester Brown na PLAN B ako sada živimo prema PLANU A.
Državni sabor RH donio je 2009 godine. Zakon o Strategiji održivog razvoja RH i Strategiju energetskog razvoja RH. Trenutačno trošimo 16,5 % više primarne energije po jedinici BDP-a od prosjeka potrošnje u Europskoj uniji (EU27). U posljednjem desetljeću broj automobila u RH se povećao od 140 komada na 280 komada na1000 stanovnika, dok je prevoz putnika željeznicom zanemarivo nizak. Imamo 133 mobilna telefona na 100 stanovnika i na osamnaestom mjestu smo po tome u svijetu. Hrvatska je na četrnaestom mjestu u svijetu po broju umrlih od raka što iznosi 166 smrti na¸100000 stanovnika. Navedeni podatci mogu biti indikatori lošeg ekološkog i potrošačkog stanja u RH

Sve današnje strategije u svijetu i u nas, temelje se na paradigmi, da se povećanje učinkovitosti uporabe energije, sirovina (materije) znanja(informacija) promatra kao stvaranje »novih izvora za život“.Težiti učinkovitom radu i djelotvornom predmetu rada znači približavati se održivosti života na planetu Zemlji.

Kritički gledano, konzumizam pokušava stvoriti na Zemlji fiktivni raj, kroz ponudu obilja potrošnih dobara, koja nam trebaju i ne trebaju. Karl. R. Popper je rekao: „Onaj koji pokušava stvarati raj na zemlji vjerojatno stvara pakao“. Ovaj način života, vidljiv je na svakom koraku: dijete traži nove cipele mada su stare su još dobre, tata ih kupuje karticom na dug, trgovac u banci uzima na dug devize, rashodi u budžetu rastu, država se zadužuje i onda slijedi na kraju još i onečišćenje okoliša zbog svih tih aktivnosti.
Tehnosfera koja uništava ekosferu nije i ne smije biti cilj nijednog društva. Moramo si slikovito prikazati pravac potrošnje, koji spaja minimalnu potrošnju naših staraca, s našom potrošnjom, kako bi imali orijentire u svakodnevnom gospodarenju. Smanjivanje neke iracionalne potrošnje, pa makar se i smanjuje BDP ne može se smatrati nazadovanjem, naprotiv to može biti pozitivan podatak za naš život i život nasljednika.
Kad se ne može drugačije, onda je prikladno rješenje minimalizirati uništavanje eko sfere, kako bi se produžio , na ovom planetu, životni vijek, naše djece i unučadi.

Suša prirodna ili elementarna nepogoda?

.
Suša je nedostatak oborina tj vode, koja je potrebna za normalni razvitak živih bića. Dok ovo pišem, hvala Bogu, upravo pada kiša, koje nije bilo zapravo skoro sedam tjedana. Gruba bilanca oborina može se za čitavu Zemlju dati sa sljedećim podacima: U atmosferi je vrlo malo vode u omjeru prema čitavoj hidrosferi. Voda koja godišnje cirkulira od isparavanja do kondenzacije iznosi 470000 km3 „pada s neba“ na Zemlju oko 35 do 40 puta u obrocima oko 12300 km3 . Kada kiša pada obično to nazivamo ružnim vremenom, no kada su ovakve suše, onda se korigiramo u izričaju ružnog vremena.
Suša može biti u nekom ograničeno vremenu – npr. zima ili ljeto, ili suša zraka i/ ili tla, ili ona može biti samo za neku kulturu. Primjerice sada je ona djelomično nepovoljna za kukuruz koji će prerano dozoriti, dok za vinograd nije bila štetna., Sjećam se, kako je 1952 bila suša u svibnju i lipnju kada je kukuruz bio visok svega 30-40 cm pa mu je znatno suša štetila. Ovu godinu imali smo rekordnu berbu grožđa, a i urod krumpira je bio dobar. Kod vegetacije su važni kritički periodi u kojem je bitno, da biljka ima potrebnu vlagu u tlu. Za pšenicu je bitno da ima vlage u travnju i početkom svibnja, dok je bitno za kukuruz, da ima optimalne vlage od polovice lipnja do polovice srpnja.
Postoje i kišni faktor ili ekvivalent suše , mjera ili faktor s kojom se mjeri suša u različitim godišnjim periodama i na različitim mjestima. Ekvivalent suše je omjer između godišnje količine oborina u [ mm/ a] i srednje godišnje temperature zraka u [ 0C]. Kišni faktor za Osijek iznosi 699/11= 64 [mm/(0C a)] dok za Delnice iznosi 2500/8=310[mm/(0C a)]. Ali sušne godine 2003 u Baranji i Osijeku, slično ovoj godini, je godišnja količina oborina bila 499 [mm/ a] iz čega proizlazi kišni faktor 44 [mm/(0C a)] , što upućuje, kako je klima djelomice u našoj žitnici, postala slična klimi u krajevima Afrike i Azije i Amerike gdje se rasprostiru stepe ili savane.Više o globalnom povećanju temperature vidi na NASA portalu.
Važno je spoznati štete kod usjeva koje se mogu kretati u manjku uroda od 1500 do 6000 kg/ha za važne žitarice. Koje su mjere za umanjenje šteta od suše? Sušu u našem vrtu smo ublažavali zalijevanjem kišnicom, koje imamo u cisterni kraj kuće.
Postoji više pristupa rješavanju problema suše, počev od genetike, oplemenjivanja i selekcije, rejonizacije pojedinih usjeva, sorta ili hibrida do brojnih agrotehničkih mjera, koje se primjenjuju u poljodjelstvu. Poznato je kako djetelina Lucerna ima korijen dubok od 1 do 2 m i rodi pod sušnim uvjetima do 7 t/ha
Treba li pogledati kako su naši djedovi sušu ublaživali?. Da, jer su oni bili gladni, kada nije bilo uroda, i sva ljudska mudrost poljodjelstva kroz stoljeća bila je u njih „utkana“.
Najvažnije mjere su oranje tla i okapanje usjeva motikom ,jer se time presijecaju kapilare u tlu preko kojih se isparava vlaga iz zemlje. Iz iskustva znam kako su naši stari poljodjelci njive poslije žetve – strn, odmah pognojili stajskim gnojem i zaorali ,te još posijali repu ili heljdu. Kada kukuruz nikne i kada se razvija treći listić onda se mora okopati motikom, Motika je bio alat, koje se nosio na njive od svibnja do studenog i zato je izrasla u narodu poslovica „nema kruha bez motike“. Ali promjene su se ipak dogodile u zadnjih 40 godina kada se industrijska metodologija rada i „kemizacija“ umiješala u proizvodnju žitarica povrća i ostalog. Žene koje su išle bez motike po selu nisu bile na dobrom glasu.
Zbog primjene pesticida (kojima se onečišćuju podzemne vode) ne mogu se saditi i sijati druge plodine uz kukuruz. Uz kukuruz se ranije na istoj njivi sijao grah (bažul) sirak, bob, čičak, leća, kihra i sadile se bundeve. To je bilo moguće, jer je stabljika kukuruza čuvala tlo od prekomjernog sušenja tla u ljetnim žegama i bila je“kolac“ za grah.
Kada se okopalo“batvo“ stabljike kukuruza, onda se sav korov ili drač pokrio zemljom, što je bilo dobro, kako za stvaranje bio flore u tlu, tako i za zadržavanje vode, što je bitno za buduće sušno vrijeme. Korov se obično sastojao od gaveza, slaka, lobode ,osjaka i črevca, divlji mak i pirike. Sav drač se mogao zakopati, ali ne i pirika, koju je trebalo isćupati i odnijeti van iz njive. Višak drača bio je hrana za svinje.
S mineralnim gnojivima i pesticidima dohodili smo se „nepozvanog“ korova, kojeg se sada ne možemo riješiti skoro nikakvim herbicidima. Najpoznatiji sadašnji korov je divlji sirak i ambrozija koji se širi neviđenom brzinom, po nekada pitomim poljima naših prostora.
Spomenut ću još načine borbe naših staraca protiv suše. U mojem selu postoji potok, koji se zove „Podrvršćak“. U ljetu kada je voda bila niska, ljudi su ispred svojih njiva, kuda teče potok, produbljivali lopatama korito potoka i zimi sa saonicama, vozili tu zemlju na svoju njive, koje su bile pjeskovite i neotporne na sušu. Mi smo imali jednu takovu njivu „Blatnica“ na kojoj je sve raslo u svim vremenskim uvjetima. Sada je iznad nje asfaltiran autoput Ljubljana-Zagreb. Usput spomenuto velika melioracija malih potoka doprinose brzom isušivanju tla, a kišne vode brzo oteku u velike rijeke. Bojimo se poplava, a zaboravljamo na suše!?
Antologijska sliku, koju vidite, snimio sam prije 30 godina s Gregorić brijega iznad Samobora. Vidi se starica s motikom, dok je u pozadini kamenolom „Samoborke“ gdje sam radio 40 godina. Zbog industrije je nestala šuma(!?)na jednom brijegu, koja čuva vodu, dok se okapanjem motikom voda u tlu čuva na drugom brijegu. Norvežani i jeftinu sirovinu dolomit, kopaju iz utrobe zemlje, a pitku vodu koje im čuva šuma prodaju Europi!
Zaključak bi trebao izgledati ovako. Vratimo natrag motike ,lopate na njive.! Zašto? Nema kruha bez motike, kako tvrdi naša stara poslovica. Jasno, to je provokativna strategija povrata u bio agrikulturu ili kako se danas zove organska poljoprivreda. U organskoj poljoprivredi mora se koristiti stajski gnoj. Stajski gnoj (potrošnja do 25t/ha) doprinosi povećanju humusa u tlu, koji je bio velika barijera isparavanju vode. Krava koja pase ambroziju daje stajski gnoj! Kao dijete pasao sam krave.
O „!motiki“ valja pričati i onda odlučnošću i taktikom primijeniti neke mudrosti naših djedova. Mnogima koji žele raditi tjedno samo pet dana i tjednu, ovaj zaključak izgleda kao humor, ali podaci o zatrovanosti tla i voda, te česte pojave suša nisu humor. Reći će mnogi sušu riješimo navodnjavanjem! No to je tema u kojoj ima mnogo nepoznanica.

MEĐUNARODNI DAN ZAŠTITE OZONSKOG OMOTAČA

Danas 16. rujna je MEĐUNARODNI DAN ZAŠTITE OZONSKOG OMOTAČA . Podsjetio me na taj događaj veliki đambo plakat kraj autobusnog kolodvora . Kakova je to zaštita i čega? Prosječno informiran građanin to donekle i zna. Za višu razinu informiranosti i znanja o zaštiti ozonskog omotača nije loše da se podsjetimo ili da se eko-opismenimo. Ako znamo što je ozon vjerojatno si postavljamo pitanje što ja kao stanovnik lijepe modrozelene Zemlje mogu učiniti za zaštitu ozona?. Ozon je molekula kisika s tri atoma. Kemičari bi rekli ozon je altrop kisika koji se pojavljuje s dva atoma i s tri atoma (altropija). On se nalazi na visini od 20-30 km i stvara ozonosferu, koja nas štiti od ultraljubičasti zraka (UV zračenje) opasni za zdravlje ne samo ljudi nego i za fitoplankton koji važan element hranidbenog lanca. Danas je UV zračenje pojačano na našem podneblju za oko 3% u odnosu na ranija stanja. Pomažemo si tako da čuvamo djecu od jakog zračenja ili koristimo zaštitne kreme. U atmosferi su otkrivene tzv „ozonske rupe“ u kojima je stanjen sloj zaštitnog ozona. Koja pojava se odvija u ozonosferi koja doprinosi stanjenu ili utanjenju ozonskog sloja? Postoje staklenički plinovi CO2 metan, dušični oksidi i klorfluorugljici (CFC) koji se svakodnevno emitiraju u atmosferu koji su (vjerojatno!?) uzrokom klimatskih promjena. Stanovnici RH emitiraju godišnje oko 33-34 milijuna tona stakleničkih plinova što nam dopušta tzv Kyoto-protokol. Za stvaranje „ozonskih rupa“ naročito su opasni CFC spojevi poznati pod komercijalnim nazivom „freoni“. Freoni, veliki izum kemičara, su neotrovni i vrlo stabilni spojevi. Oni su zamijenili u rashladnoj tehnici otrovni amonijak. Za čovjeka su freoni neotrovni, ali su „ubojice ozona“, budući ih UV zračenje fotolitički disocira, gdje nastaje složena kemijska reakcije od više spojeva u kojem atom klora razara vrlo mnogo molekula ozona.
Jedno od važnih eko- načela jest:Svaki materijalni proizvod mora negdje naći svoje mjesto. Nije moguće odbaciti nešto ni u što. Proizvod koji postaje smeće ili otpad samo se premješta s mjesta na kojem je odslužio čovjeku na neko drugo mjesto. Mislimo, kako u zrak koji je oko nas nevidljiv možemo odbaciti freon koji je također nevidljiv i to bez mirisa, lakši od zraka i kako to nitko neće primijetiti. Ali „vrag ne spava“.i „ ironično nam se smije“ iz visokih slojeva atmosfere.
I sada dolazi pitanje koja ljudska djelatnost najviše doprinosi utanjenju ozonskog sloja? Odgovor je bitan za stvaranje strategija ponašanja u životu i gospodarstvu svakog pojedinca i društva.
Dakle današnji način industrijske proizvodnje potrošnje i skladištenja hrane (ledenice hladnjaci) jest onaj koji najviše doprinosi stvaranju ozonskih rupa. Više o tome vidi i tablicu…

Žetva i/ili berba II dio

Naša percepcije žetve je mnogo kombajna slikano u kosoj perspektivi, koji žanju žito na velikim žitnim poljima nekadašnjeg SSSR-a, SAD-a, Slavonije i Baranje. To su slike, koje su nas sve ispunjavale mirom, kako nema više problema s hranom. Danas se preko medija poručuje propast će u EU oni, čija su polja manja od 300 hektara. Također se još jedan podatak, uklapa u spomenutu percepciju. U industrijskim razvijenim državama potrebno je svega od 3 do 6% ljudi, koji mogu modernom poljoprivredom hraniti sve građane. To potvrđuju i pokazatelji hrvatskog gospodarstva , jer poljoprivreda čini samo 6% postotnih udjela u stvaranju BDP. Nema srpa nema kose , koje spominjem u „Žetva i berba“, I dio, nema mnogo seljaka jer oko 70% ljudi žive u gradovima, gdje se bavi 65% s raznim uslugama.
No postoji i druga strana medalje koju valja pogledati.
Stari Latini već su znali reći: „Alvus homini plurinum negotii exhibet“= Trbuh zadaje čovjeku najviše posla“. Rim je propao jer nije bilo dovoljno robova, koji bi brodovima dopremili žito iz velikog Rimskog carstva.
Od onda do danas, vrijedi ova tvrdnja, kako su uvijek velike brige povezane oko prehrane. Od pluga do tanjura duga je „traka“ proizvodnje hrane, ispunjena s raznolikim djelatnicima. Hranu proizvodi i vulkanizer koji mijenja gume na kombajnu i elektro-mehaničar koji montira opremu i održava hladnjače za čuvanje hrane od kvarenja.
Gdje je onda naša briga? Svi „plačemo“ kako smo suviše otrovali našu jedinu modrozelenu majku Zemlju. Koji je to proizvod, čija proizvodnja i trošenje najviše onečišćuje/zagađuje prirodu/okoliš.? To je pitanje na koje su tražili odgovore stručnjaci iz mnogih znanstvenih disciplina, a ne samo oni koji se bave ekologijom ili ekotoksikologijom.
EIPRO # studija iz 2006 godine za 25 europskih zemalja, na 137 stranica govori ekološkom opterećenju životnog prostora. Iz te studije izdvojeni su podaci navedeni u tablici koji govore koliko utječe na okoliš proizvodnja proizvoda i usluga za najvažnije ljudske potrebe. Tu su povezane EU-proizvodnja i uporaba roba s osam vrsta utjecaja na okoliš kao što su: iskorištenje tla, iscrpljivanje rudnih nalazišta i naftnih izvora (abiotsko iscrpljivanje zemlje) globalno zatopljenje, oštećenje ozonskog omotača, zakiseljavanje voda i tla, otrovnost za ljude, životinje i biljke (eko toksičnost) i eutrofikacija (onečišćenje voda). Iz tog izvještaj čitamo kako je proizvodnja hrane najveći „onečišćivač“ . Preračunato na proizvodnju od 1 Eura hrana onečišćuje za 32% ili centa na drugom mjestu je prijevoz s 17% a na trećem mjestu je građevinarstvo i održavanje zgrada s 14% od ukupni svih onečišćenja prema UN klasifikacije proizvoda i usluga. Moderna proizvodnja hrane naročito onečišćuje vode-vidi tablicu.
Podaci iz navedene studije upućuju nas, da malo po malo mijenjamo percepcije glede načina našeg života i gospodarenja. To je dokaz kako je važna briga o eko pismenosti! U Americi se ljudi počinju odricati nekih hrana, kao što su jagode za vrijeme Božića koje se avionima transportiraju iz Čile-a. Budući su oni najveći zagađivači, te mesožderi u svijetu, polako se prebacuju u polu vegetarijance , počinju graditi kompostne suhe zahode, ali najrevolucionarnije je da vraćaju poljoprivredu u gradove!!. Prva dama Amerike M . Obama ima sada vrt kraj „Bijele kuće“. Kada sam prije 30 godina s pokojnom majkom posjetio novo naselja Sopot u Zagrebu ona mi je rekla : Zašto ljudi nemaju male vrtove kraj tih nebodera?. Odgovorio sam joj bez razmišljanja. Mi na selu imamo vrtove, dok u gradu to nije moguće. No danas bi joj drugačije odgovorio. Postoje neki gradovi u svijetu (Vietnam, SAD, Canada, Indija) gdje stanovnici 90% svojih potreba za povrćem osiguravaju iz gradskih i prigradski vrtova. Uzmimo grubu računicu: Zagreb se prostire na kvadratu od 20x20 km, što čini 400 milijuna četvornih metara. Urbanisti računaju kako svakom čovjeku treba od 140 do 170 četvornih metara tla u što je uračunato sve, što je izbetonirano i asfaltirano od stambenih površina do prometnica i zgrada javnih potreba škola, bolnica, tvornica, skladišta, groblja igrališta Za hranu mu treba dodatna površine tla veličine oko pola nogomentnog igrališta. Pretpostavimo radi lakšeg računa u Zagrebu svaki dan stanuje ili dolazi raditi oko milijun ljudi. Prema tome grad ima zaposjednuto oko 170 milijuna četvornim metara. Ostaje oko 230 milijuna četvornih metara zelene površine koje su parkovi i obrađeni i neobrađeni vrtovi i voćnjaci. U svakom vrtu može izrasti od 0,5 do 5 kg/m2 bio mase; salate , rajčice ili krumpira. Hrvati troše oko 55 kg svježeg povrća po stanovniku. Po toj računici Zagrepčani troše oko 55 000 tona povrća Uzmimo opet radi lakšeg računa da Gradska vlast „naredi“ kako valja uspostaviti , reaktivirati 100 000 000 m2 zelenih ploha grada u vrtove, voćnjake kako bi se primjerice proizvelo 100 000 tisuća tona „zelenjave“ koju neće trebati dovesti iz dalekih krajeve i koristiti kamione i hladnjače za što je sve potrebna energija, kojom onečišćujemo okoliš. Viškom povrća iz Zagreba hranili bi se starci u napuštenim selima!!!??? budući većina mladeži (sposobni za fizički rad) živi u gradovima. Mnogi eko pismeni svjetski stratezi koriste baze podataka i simuliraju pomoću računala ovakve situacije, koje nam sada djeluju kao lude ideje. Ali ništa manje luda ideja nije, koja se kao mantra ponavlja (npr Velimir Srića), kako bi plodne hrvatske ravnice mogle hraniti trećinu ujedinjene Europe??. Ali kada bi se radile simulacije trovanja/ zagađenja zraka, vode i tla onda bi ta brojka bila znatno manja glede prehranjivanja Europljana s naših polja. Osim toga gdje su djelatnici ,seljaci koji će raditi na tim poljima???
Volio bi prisustvovati specijalističkom postdiplomskom studiju o gradskoj poljoprivredi koji već postoji na Agronomskom fakultetu u Zagrebu.

Žetva i/ili berba

Žetva i/ili berba
„Žetva je najvažniji događaj godine“ prepisano iz studije o hrani: HO-PING „Food for Everyone“, (M. Gabel, Anchor Books, NY, 1979.) gdje je i slika znaka „ho-ping“ iz kineskog pisma, što znači isto hrana i mir .
Žetva se slavi u stihovima ,koji nisu ušli u himnu iz „Horvatska domovina“ A. Mihanovića od 1835 g Ženju srpi, mašu kose, Djed se žuri, snope broji, Škriplju vozi, brašno nose, Snaša preduć malo doji:
Jučer smo završili berbu grožđa. Žetva i berba su radost uvijek i svugdje. Velika je radost kada se ima što žeti i što brati. Pravo značenje žetve ili berbe su kruh da nećeš biti gladan i vino s kojim se možeš okrijepiti.
Berbu i žetvu se može promatrati, ekološki gledano, kroz tzv „ekološke piramide“ gdje se računa energetska i materijalna bilanca svih faktora, pa čak i broj čimbenika od sjetve do žetve.
Sunce je „snažan grijač“ jer grije snagom od 1,35 kW na svaki četvorni metar vanjskog plašta atmosfere Zemlje. Godišnje se dozrači na tlo RH oko 1400 kWh/m2 sunčeve energije. Iskorištenje te energije iznosi od 1-4% u pretvorbi za rast biljaka npr. pšenice i grožđa. Energija sunčevog zračenja koja se godišnje pretvara u biomasu iznosi kod prašume 10,2 kWh/(m2 a) kontinentalnih šuma 6,5 kWh/(m2 a) i obradive zemlje 3,2 kWh/(m2 a) . Godišnje se iskoristi sunčeve energije oko 3,4 kWh/m2 na tlu njive ili vinograda. Uz dobru sjetvu,gnojivo i dovoljno vlage u tlu izraste 0,3 kg/m2 zrna pšenice i 0,3 kg/m2 slame, što čini ukupno prinos oko 0,6 kg/m2 bio mase. U našem vinogradu je ovu godinu na 250 trsova na površini od 600 m2 izraslo 500 litara slatkog mošta s 147 g/l šećera Preračunato urod grožđa graševine i plemenke, je bio približno 0,87 kg/m2. Zašto je berba ipak i muka! Bilo je potrebno ručno zakopati uz trsove gnoj-stajnjak i još oko 12 puta se „dotaknuti“ svakog trsa od rezidbe, njegovana do zaštite i berbe .
Prema energetskoj bilanci na prosječnoj njivi dobije se godišnje po četvornom metru priroda ( pšenica ili repa) preračunato na energetske jedinice 2,91 kWh/(m2 a). Energetski troškovi za benzin ,proizvodnju umjetnog gnojiva ,pesticida, siliranje, konzerviranje, sušenje plodova potrebno je 0,49 kWh/(m2 a). Omjer potrošene (Input) i dobivene (Output) energije je oko 1:6. U tradicionalnoj poljoprivredi naših predaka( danas kažemo organska poljoprivreda) prinos je bio manji, ali energetska učinkovitost je bila bolja, je su energetski omjeri Input/Output iznosili oko 1:20; budući su volovi ( energija žive sile) bili „pogonjeni solarnom energijom“ iz sijena. Tada onečišćenja/ zagađenje okoliša nije bilo, što je važno u promatranju održivosti potrošnje i proizvodnje nekada i danas.
Prije 35 godina kupio sam knjigu, koju je napisao poznati ekonomist E.F. Schumacher Small is beautiful – „Malo je lijepo“. Schumacher tu navodi kako u proizvodnji hrane ne može biti jedino mjerilo uspješnosti u gospodarenju profit, već valja težiti prije svega zdravoj hrani, očuvanju tla ,ljepoti, skladnosti čovjeka s prirodom. On navodi kako nije još stvorena-odgojena krava(važna za gnoj-stajnjak ) koja se može tjedno samo 5 dana hraniti.
Međunarodna organizacija IFOAM koja podupire organsku poljoprivredu također teži načelima vezanim uz zdravlje ,ekologiju, pravičnost i zaštitu sela. Definicija organske poljoprivrede je: Organska poljoprivreda je sustav proizvodnje koji održava zdravlje tla, ekosustava i ljudi. Oslanja se na ekološke procese, biološku raznolikost i cikluse prilagođene lokalnim uvjetima,bez korištenje materijala s neželjenim efektima. Organska poljoprivreda kombinira tradiciju, inovacije i znanost u korist zajedničkog okoliša i promicanja pravične odnose i dobru kvalitetu života za sve ljude. (JK)

Ugoda čovjeka u prostoru

Ravnoteža ljudskog tijela u fizičkom i psihičkom pogledu jest komfor ili ugoda. Najvažnija je toplinska ugoda čovjeka, koja se definira kao skup mikroklimatskih uvjeta ili čimbenika prostora u kojem čovjek biva i koji ne smetaju na toplinsku ravnotežu ljudskog tijela. Oko dvadesetak fizičkih, psihofizičkih, i posrednih faktora djeluje na opću ravnotežu ili ugodu čovjeka u zatvorenom ili otvorenom prostoru, kao što su: .spol, tjelesna predispozicija, starost ,prehrana, temperatura brzina strujanja ,vlažnost i elektricitet zraka, te površinska temperatura obodnih konstrukcija zgrade . Dakako i optički i akustički utjecaji mogu čovjeka smetati ili mu goditi. No, odjeća i obuća mogućnost aklimatizacije i radna aktivnost jesu normirani faktori na koje čovjek djeluje i koji mogu bitno utjecati na smanjenje potrošnje energije. Čovjek zapravo regulira svoju ugodu pomoću tri vrsta svojih "koža"s kojima graniči prema životnom prostoru. Prva koža je njegova vlastita koža, zatim odjeća i obuća je druga koža, dok je treća koža obodna konstrukcije nastambe u kojoj provodi skoro 2/3 svog vremena. Više o tome više u članku kojeg sam s urednicima magazina "Majstor" napisao.

Ekološka pismenost ili eko pismenost

Ekološka pismenost ili eko pismenost
Eko pismenost je sposobnost razumijevanja prirodnih sustava, koji čine mogućim život na zemlji. To znači razumjeti načela organiziranja ekoloških sustava, time da se ta načela prenesu i na stvaranje održivih ljudski zajednica. Pojam je stvorio fizičar Fritjof Capra www.ecoliteracy.org prije dvadeset godina .
Znanje i organizacija ljudskog društva u današnjoj civilizaciji stvoreni su na linijsko piramidalnom hijerarhijskom koncept organiziranja, dok eko pismenost teži, da se spozna, kako su svih sustavi u prirodi povezane strukture slične „mrežama“, koje objedinjuju i čovjeka, ali ne tako, da on bude mjera svega, kako to dosada uzimamo kao zdravo za gotovo. Čovjek uvijek traži tajne prirode.
Već na drugoj strani Biblije čitamo kako je čovjek bio smješten u vrt, koji se nalazi u Edenu, koji znamo kao zemaljski Raj : „Tada Jahve Bog učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla pogledu zamamljiva dobra za hranu-i stablo života i stablo spoznaje dobra i zla. (Post 2.9) Prvi ljudi prema Bibliji učinili su prvi grijeh, jer nisu smjeli jesti plodove iz stabla spoznaje dobra i zla. Nakon što su Adam i Eva istjerani iz vrta, Jahve Bog učini…“ postavi kerubine i plameni mač koji se svjetlucao-da straže nad stazom koja vodi k stablu života“ (Post 3.24)
Čovjek mora znati čuvati, metaforički gledano, stablo svog života, čemu može voditi nova eko pismenost, za koju se valja osposobljavati. Dijete prvo nauči znakove i glasove slova, ali mu treba dosta vremena da može čitati i čak što više da razumije tekst. Usporedba, mi znamo skora sva, ili samo neka slova prirode, ali ju još ne čitamo u cijelosti i ne razumijemo dovoljno. Ne raspoznaju se lako okolo nas ; mreže svih prirodnih čimbenika, njihove strukture i dinamički procesi . te tokovi materije ,energije i informacije koji kolaju po tim mrežama.
Čovjek se nada, kako stablo života još postoji na Zemlji-našoj majci, iako se kod ovih velikih suša bojimo, da se to stablo ne posuši.
Skoro svatko može biti i učitelj i đak u savladavanju znanja iz eko pismenosti, ako si samo počinje postavljati relevantna pitanja o životu na Zemlji i tražiti odgovore. Eko pismenost je prisutna već samo, ako se potiče u nekom društvu razgovor o okolišu i prirodi. Već nam savjest, kao stablo života u nama nalaže što se smije činiti a što ne . Primjerice, ne može se u sušno vrijeme, zalijevati igrališta za nogomet i golf s vodovodnom vodom, koje nema dovoljno za osnovne ljudske potrebe. Ili, ostanimo na sportu, zadnjoj ljudskoj potrebi, ne smiju se sjeći stabla života u šumama za papir ,kako bi se pisalo na tom papiru (novinama) o dolasku slavnih nogometaša u naš grad. Isto tako, eko pismenost počinje stalnim mjerenjem veličina potrošnje vode struje i topline. Stan i auto su najveća trošila. Smanjimo godišnju korisnu toplinsku energiju za grijanje 100 m2 stambene površine s 18000 kWh/(m2 a) na normiranu vrijednost od 6800 kWh/(m2 a) U Danskoj 32% radnika putuje biciklom na posao! Zašto se ne bi iz naselja Špansko putovalo u Samobor biciklom (!!?) kao što su prije 50 godina iz Galgova na posao radnici putovali biciklom u Zagreb.
Sve je povezano u prirodi, to su znali naš djedovi, koji su bili nepismeni, ali im je eko pismenost bila na većoj razini, nego što je danas suvremenog čovjeka. Oni su bili utkani u mrežu- priroda-čovjek, dok se današnji čovjek želi postaviti kao vladar nad prirodom.
Moje djedovsko dvorište na kojem je živjelo nas devetero u obitelji je primjer kako se poštivala održivost i bioraznolikost u seoskom gospodarstvu s pravim elementima organske poljoprivrede koju danas želimo obnoviti, jasno ako se eko opismenimo.
Ne narušavati bio raznolikost je jedno od važnih načela eko pismenosti. Kako je izgledala bioraznolikost i održivost gospodarenja na našem dvorištu?.
Gledano od lijeva na desno vidi se kuća koja je imala 8-9 m2 stambenog prostora po čovjeku. Danas je prosjek u RH 27 m2 stambenog prostora. U sredini su svinjac i peradarnik desno je štala i sjenik. Iza sjenika bio je voćnjak,. U sredini se vidi gnojnik. Nužnik je kraj štale. Nema onečišćenja voda sve je gnojivo. U štali smo imali dva vola, bika, dvije krave i po jedno tele. Pili smo toplo mlijeko odmah nakon što je majka pomuzla kravu. Nije bilo biocida u mlijeku. Ispod jasli bili su zečevi, na stropu su lastavice svaku godinu imale po dva legla u dva gnijezda. Uz gnoj i blago bilo je dovoljno muha, obada koji su bili hrana za lastavice. Za lastavice smo rekli kako su korisne ptice . Gnoj nije bio samo spremište za stajnik, nego i za sav bio otpad od prehrane koji se tu prirodno reciklirao. Danas je u kućanskom otpadu oko 30% bio otpad, koji jako utječe ili opterećuje okoliš. Po dvorištu su hodale odojci i svinje, kokoši s kokotom ,pure, patke ili guske. Dakako da su pas i mačka činili ravnotežu s miševima i štakorima u čitavom prostoru. Lijevo od svinjca je bunar dubok 12 metara –s ne kloriranom vodom. Kuća je građena s podrumom, koji je bio spremište za krumpir, kiseli i slatki kupus, repu, jabuke i bure napunjeno s jabukama iz kojeg se pio ljeti jabučnjak, a poslije se pekla rakija. Podrum, koji je dodana vrijednost svake zgrade, je bio veliki nadomjestak današnjem hladnjaku i ledenici koji godišnje troše oko 1000 kWh električne struje. Za tu struju je potrebno 3000 kWh primarne energije koja se nalazi u nafti ili plinu. Energija žive sile (volovi ljudi) te kratki putovi opskrbe hranom su glavni elementi održivosti koja je tada postojala , i kojoj danas težimo, ali ne znamo kako?. Najveće onečišćenje okoliša čovjek danas radi u proizvodnji ,transportu i skladištenju hrane. Mnoga napuštena seoska gazdinstva u RH vape za mladim ljudima koji imaginarno i stvarno traže svoje mjesto pod suncem, ali u nekim dalekim zemljama(?). Zaključimo: održivost i bioraznolikost flore i faune su vrlo važna poglavlja koja valja naučiti, kako bi si priznali, da smo eko pismeni.