Tvornička fizika

Vrijeme je za božićnepriče, koje pričamo djeci ,ali i za priče koje se prikazuju na TV- . Obično te priče uz mnogo peripetija  završe sretnim skupljanjem članova obitelji uz „kristpan“(božično drvce). Neki dan sam na domaćem TV vidio jednu takvu priču, gdje je u Dnevniku prikazan bager, koji je počeo kopati kraj aerodroma u Zagrebu, jer je konačno krenula jedna investicija- koja bi  trebala otvoriti nova radna mjesta. Na TV-ekranu pojavio se direktor „Vijadukta“ i radosno rekao, kako oni vole kopati, betonirati i asfaltirati. Drugu priču sam gledao na satelitskoj TV na prvom programu (ARD 1) njemačke televizije. Phttp://mediathek.daserste.de/sendungen_a-z/10318946_filmmittwoch-im-ersten/18723276_was-machen-frauen-morgens-um-halb-vier-Priča je vezana uz jednu  malu  zaduženu obiteljsku pekaru, u kojoj stari pekar  zajedno s kćerkom Franzi peče peciva, kojeg ona ranim jutrom oko pola četiri  razvozi  biciklom po gradu. Pekar završi u bolnici s infarktom i nastane panika. Što će Franzi sada sama uraditi? Da stvar bude gora, Franzi je samohrana majka jedne curice. Ona za pomoć telefonom zove  svoje stare školske prijatelje, raspršene po  čitavom svijetu. Jedan prijatelj joj se javlja iz Emirata i organizira joj prezentaciju njezinih peciva i  kolača u velikom hotelskom lancu. Jedva skupi  novac za avionsku kartu uzimajući novac,   čak  iz „kasice prasice“ svoje  kćerkice i odleti s uzorcima svojih proizvoda  u Emirate. Uz mnogo, smiješni peripetija, ona potpiše ugovor na veliku količinu kolača,  koji će se transportirati avionom iz Njemačke prema Emiratima.  Franzi upada u nerješive probleme proizvodnje, jer nema ljude za takovu proizvodnju. Dosjeti se i pozove na kavu svoje nezaposlene susjede, te neke svoje mušterije, ženu s malim djetetom, jednog traktoristu seljaka, koji krivo uvijek parkira svoj traktor kraj njene pekare , jednog starca oronule odjeće, te ih zamoli da joj pomognu u proizvodnji peciva  i kolača. Svi oduševljeno pristanu. Jasno, isporuka kolača dolazi u pitanje, jer  u proizvodnji s priučenim ljudima, dolazi do mnogo komplikacija i kolači nisu u roku spremni za isporuku. Drama nastupa, kada privatnim avionom dolete bogati šeici obučeni tradicionalno u bijele halje da pitaju što je s kolačima. Oni  simboliziraju kraljeve Gašpara, Melhiora i   Baltaza koji su se došli pokloniti malom Isusu –Božiću. Da bi se dobilo na vremenu, šeike izvode na gradske ulice, gdje se već slavi Božić. Oni su oduševljeni, je vide božićno slavlje, mnogo veselih ljudi  uz okićene „kristpane“. Na kraju sretan završetak ove globalizacijske božićne priče, jer  kolači su  pečeni i dolazi kamion i odvoze ih na aerodrom.

Ove dvije  uvodne božićne priče su  meni zgodne za ovu temu   tvornička fizika. Ova fizika se kao znanstvena disciplina, nije još jako udomaćila u  proizvodnim i obrazovnim  strukama niti u nas niti u svijetu.  

Tvornička fizika, jednostavno rečeno, određuje matematsko fizičke  zakonitosti ili relacije između temeljnih proizvodnih veličina: vrijeme  obrta ili ciklusa proizvodnje, zalihe sirovina i gotovih proizvoda, količina proizvodnje, kapaciteti (oprema, ljudi) varijabilnost kod operacija,  servis korisnika.

Tvornička fizika (W.Hope ,M Spaerman:Factory Physics,  McGraww-Hill)  je  osnova proizvodnog menadžmenta ili dio industrijskog inženjeringa, koju je udruženje IIE Joint Publisher  nagradilo nagradom „knjiga 1998 godine“.

U toj knjizi od 700 stranica postoji jedna relacija ili formula koja se zove Little zakon (imenovan po John D.C. Litlle) i glasi: WIP=TH x CT . Prevedeno to bi glasilo:  posao = norma x vrijeme. Mjernim jedinicama  izraženo može se pisati:  kg = kg/h x h. Mogu se uključiti i druge jedinice u taj zakon, kao što su  litra, m³ ,komad, radnik, dan, tjedan  mjesec i godina. Posao je isto kao  količina proizvodnje, dok je norma, radna norma, slična pojmu  normativ koji  se  često koristi u troškovnicima. Na božičnim sajmovima vidi se prodaja  različitih poljoprivrednih proizvoda. Nije loše  vidjeti normativ uzdizanja novog vinograda-stvaranje novih radnih mjesta. Ilustracija radi,   Fordu je trebalo 1908 godine  12,5 sati za proizvodnju  jednog automobila poznatog  T-modela, dok je 1920 potrošio samo 1,5 sat za isti model, na svojoj poznatoj proizvodnoj traci. On je morao mnogo   kombinirati i balansirati ovim zakonom, kod postavljanja opreme, radnika i procesa da poveća  produktivnost za osam puta.

Litlle zakon je jednostavan (množenje dvaju brojeva) koji je i glavna okosnica božićne priče  u kojoj Franzi (David)  mora ugovorom šeicima ( Golijat) u određenom  vremenu proizvesti  povećanu količinu kolača. Franzi zna posao, ona je izučena pekarica, ali nema dovoljno radnika. Ako ne uspije sve će propasti. Traži radnike, koje nalazi u nezaposlenima s ceste. U domaćoj božićnoj priči „glumci“  su bageri, koji mogu kopati  mnogo m³ zemlje, koju je  francuski investitor dobio badava ali  nigdje nema u priči nezaposlenih. Francuski investitor koristi navedeni zakon, računajući svoj dohodak: broj avio putnika/ godinu koji će preletjeti ili doletjeti u Zagreb,  množeći taj broj sa  određenim iznosom u   $/putniku i dobije dohodak, ili prinos, urod na našoj njivi.

Tvornička fizika  izgleda svima jasna, jer radnik  mora znati što i kako treba raditi, od kakvog materijala, kakvim sredstvima, za koje vrijeme, koju količinu i kakvu kvalitetu mora postići, te odakle će materijale i predmete rada dobiti i kome i kuda će ih nakon završenog rada poslati. U tvornicama se to organizira u odjelima zvanim najčešće tehnička ili operativna priprema rada ili razvojni ili konstrukcijski ili tehnološki odjel.

U  stvarnoj proizvodnji nije baš  lagano provoditi   i postići ovu jasnoću. Naime,   u „Littlle zakonu“ se vrlo rijetko  uvrštavaju  točne (deterministički)  brojke, nego  obično  kvantitativne (probalističke) vrijednosti,, koje podliježu matematičkom pojmu vjerojatnost. Vjerojatnost opisuje slučajnost pojavljivanja uočenih događaja, koji stvarno postoje u procesima proizvodnje. Dakle, norma nije  brojčani iznos 2 kg/h  nego, 2  kg/h, s P= 0,75. Čitaj, norma „leži“ s 75% vjerojatnosti u granicama od 1,5 do 2,5  kg/h i to se stalno vremenom mijenja tj oscilira, oko neke vrijednosti. Slikovito,  učinci stvarne proizvodnje  u nekom procesu   su bacanje nebalansirane igračke kocke, koja nema točne dimenzije, niti je  ujednačene mase, pa se zato i ne može  postići teoretska 1/6 vjerojatnost,  da će pasti primjerice brojka  četiri. Brojka četiri će pasti, ali jednom u vjerojatnosti od 1/5 , a drugi puta 1/7  vjerojatno.

Moram usput spomenuti, postoji oko 20 ljudi, koji su gledano vjekovima, rođeni na tlu današnje Hrvatske, i koji su ostavili u svjetskim razmjerima prepoznatljiv trag svog djelovanja. Jedan među njima je  Vili Feler  ili poznat u svijetu kao William Feller koji je  rođen u apotekarskoj obitelji u Donjoj Stubici 1906. Studirao u Zagrebu, doktorirao u Njemačkoj radio i umro u Americi 1970. Napisao je svjetski poznati udžbenik u dvije knjige An intoduction to probability theory and its applications“„Uvod u teoriju vjerojatnosti i njezina primjena“ koja je prevedena na više jezika, ali ne i na hrvatski.  Zahvaljujući  primjenom statistike  i teorije vjerojatnosti u školama i na radnom mjestu Japanci su  uspjeli stvoriti svoje svjetske kvalitetne proizvode ( proizvod→radno mjesto)

 Sustavi proizvodnje  su  ciljno orijentirani umreženi procesi između kojih postoje protoci materije, energije i informacije. Jasni cilj  neke  proizvodnje jest stvaranje novca. U tim tokovima sudjeluju  ljudi različitih  radnih i strukovnih sposobnosti. Tvornička fizika definira i odnose među ljudima i jedna glasi: Odgovornost bez proporcionalne ovlasti je demoralizirajuće i kontra produktivno. No u poslovnom životu  doživio sam mnogo događaja, gdje su rukovodioci imali ovlasti, ali nisu nosili i odgovornost.

U proizvodnji i distribuciji ljudskih dobara povezuju se fizičke i ekonomske zakonitosti. Jednostavni ekonomski zakon, koji se poštiva, je: profit=dohodak –troškovi. Investitora interesira  profitabilnost neke proizvodnje, ili zarada  ili kako  najbolje oploditi svoj kapital.   Njega interesiraju svi   profitabilni odnosi koji  povezuju profit  i ulaganje,  što se očituje u omjeru s nazivom  prinos na ulaganje (ROI)= neto dobit/ ukupna imovina.  Tvrtka Du Pont Company već 1919 godine daje jedan vrlo jednostavan postupnik izračunavanja  ROI-a kojim se ocjenjuje  ekonomska učinkovitost neke proizvodnje.

Prema mojem iskustvu, povezivanje fizike i ekonomije u nekoj proizvodnoj hali je velika briga svakoga dionika od radnika do upravitelja.  Jedan djed  je hvalio svoju unuku, pred svojim prijateljima: Ona je tako pametna da u školi „bez-pameti“ zna recitirati pjesmicu. Pobrkao je dva pojma, bez  pameti i napamet. Često smo u diskusijama koristili ove uzrečice napamet i bez-pameti. Zamislite ovakav događaj. Od ponedjeljka do petka, dođu radnici na šihtu,   uključe strojeve i proizvode bez  problema  jedan tip uhodanog proizvoda   Napravili su mnogo  tog proizvoda i  prekomjerno ih kao zalihu natrpali  u skladište. Prekomjerna proizvodnja  je jedan od primjera stvaranja gubitaka. Zašto? Uz  visoke kamate posuđen je novac za nabavu sirovine,  a  gotov proizvod dugo leži kao mrtav kapital na skladištu, dok anuiteti dolaze na otplatu. Za takvog upravitelja proizvodnje  može se reći kako je  radio napamet bez-pameti .

Naime,  između upravitelja proizvodnje i ostalih rukovodilaca ; financije , nabave i prodaje mora biti usuglašenost u odvijanju svih procesa.  Idealno ekonomski bi bilo,  kada bi zalihe  u skladištu sirovina i  zalihe u skladište gotovih proizvoda  bile na „nuli“ (ništica) u moment početka proizvodnje. Ta se zakonitost naziva točno na vrijeme (JIT)  gdje su  gubici kako ekonomski tako i tehnički  minimalni.

 Uvijek se pojavljuje problem: koliko i kada naručiti sirovine i koliko će se prodati proizvoda, kako bi zalihe na skladištima  bile uravnotežena. Postoje formula (EOQ) za optimalnu količinu narudžbe (Q) nekog artikla ili sirovine koja „govori“ , kako treba naručiti onu količinu koja minimalizira ukupne troškove zaliha tijekom proizvodnog ciklusa. Ona glasi: Q=[(2 x O x S)/C]^1/2 gdje je: O= troškovi nabave, S=zaliha tijekom proizvodnog ciklusa, C= trošak držanja po jedinici artikla ili kg sirovina . Rješavanje te jednadžbe izgleda nerješiv problem u praksi, kada imate nekoliko tisuća artikala i proizvoda. No ipak, danas tu pomažu  računala u izračunavanju tehnički i ekonomskih optimalnosti u proizvodnim tokovima. Nekada smo  te ili slične relacije računali  ručno „šepavo“,  pa smo stvarali mnogo gubitaka. Nadam se, za ovaj Božić, kako ćemo pronaći u našem narodu pravih  radnika tipa pekarice Franzi koja  je znala svoj posao, ispeći kruh, što je i dio molitve Oče naš. …kruh  naš svagdanji daj nam danas…Radna mjesta se ne otvaraju kao vrata (frazu koju slušamo često) nego se stvaraju.

Mnoge  zakonitosti tvorničke fizike, vrijede za vrijednu  domaćicu, koja kod održavanja domaćinstva i kuhanja upravo ih koristi.  Budite vrijedna domaćica i  uradite misaoni pokus pripremanja nedjeljnog objeda za petero ljudi. Koliko je potrebno imati  „sirovina u skladištima“: smočnica  ledenica hladnjak i koji su normativi? Kakav je kapacitet  štednjaka zajedno  s pećnicom  za proizvodnju  juhe,  krumpir priloga, mesa, salate, kolača i sve servirati na stol u vremenu od 2 do tri sata? Koju normu i sposobnost ima kuharica? Jasno u to vrijeme  će  suprug rješavati  s prijateljima, u obližnjem kafiću, velike svjetske probleme. Kada će doći na objed prigovorit će, kako je juha prehladna i preslana. Prije  40 godina sam vidio u Njemačkoj,  kako su  djecu učili kuhati u školi, gdje im je iznad štednjaka bilo električno brojilo. Đaci su morali uz  gotovo jelo pokazati i koliko  kWh  energije su potrošili. Pravilno bi bilo, kada već nije pomagao domaćici da  suprug izračuna prema Little zakonu i  formuli EOQ  koliki su troškovi   električne struje za hlađenje i grijanje  kod pripreme jela i na kraju vidjeti bilancu, koliki je organski otpad nedjeljnog ručka i sastojaka za jelo, koja su istrunula jer su prekomjerno dugo bila u smočnici.  

Krugovi održivosti

Neki dan gledam na HTV kako  poduzeće  „Čistoća“  odvozi ogromne hrpe glomaznog otpada  na neko skladište kraj Zagreba. Vidio sam velike količine lomljenoga namještaja, različitih spužvi, plastičnih artikala, starih kućanski aparata. Što se radi s tim otpadom ? Velika je vjerojatnost, kako to  pitanje postavljaju  mnogi. Nazvao sam  „Čistoću“ kako bi dobio informaciju, gdje se  odlaže glomazni otpad. Službenik s  tel .centrale „Čistoće“ nije me znao  uputi do odlagališta glomaznog otpada. Valjda se negdje selektira,  pa onda reciklira ili ponovo koristi,  prema onom pravilu  4R  kojeg sam već spomenuo u jednom ranijem postu ovog bloga. Ukratko 4R pravilo iz područja čistije proizvodnje  oblikovano je  prema  četiri engleske riječi; - Reduce -  smanji otpad i nepoželjne emisije; Reuse - ponovno upotrijebi materijal npr  povratnu ambalažu;  Recicle-  recikliraj, vrati materijal kao sirovinu u ponovnu preradu;  Replace  - zamijeni agresivne tvari, energiju i štetne procese  podobnim za okoliš.

 Zamišljam, kako netko organizira nezaposlene ljude  za  selekciju tog krupnog otpada ,pa se preko portala  www.njuškalo.hr    ljudi mogu vrlo brzo informirati o poželjnim stvarima na tom skladištu. Varam li se ja, da smo tako dobro organizirani? Različiti stari namještaj, spužve iz madraca mogu se  ponovo koristiti  u različite svrhe. U prošli pet godina građani Zagreba su godišnje  odbacili od 20000 do 60000 t/a  glomaznog otpada. U materijale koji se sakuplja u glomaznom otpadu ugrađena je već proizvodna energija koja kod drvenih panela i iverica  iznosi 17 MJ/kg,  Za proizvodnju  takovih iverica potrebno je za  jedan kilogram oko 1000 litara vode. Dok je za proizvodnju  kilograma poliuretanskih   pjena  potrebno   čak 115 MJ  energije i  500 litara vode.  Oba ova materijala mogu se koristiti za toplinsku izolaciju krovišta . O koristima  čuvanju  šume kod ponovne  primjene  iverica da se i ne govori. Ali bilo kako bilo, glomazni  otpad je samo jedan od problemagradova i urbanog načina  života. Problem nije samo  naš, nego je on tipičan za  urbane prostore a naročito za megapolis gradove.  Da se razumijemo,  Zagreb je megapolis-grad za  veličinu Hrvatsku  .  

Svjetska  UN-zajednica  organizirala je  u  studenom  ove godine svjetski vrh stručnjaka i političara u Varšavi  posvećeno klimatskim promjenama.  Oni nisu  stvorili  neki dogovor, oko globalnih  ekoloških problema. Hrvoje Jurić  novinar „Večernjaka“ pišući o ovom skupu,  predlaže da se stara parola ekološkog djelovanja „Misli globalno djeluj lokalno“ pretvori u „Misli lokalno djeluj lokalno“. Koncepti  ekologija ,održivost, održivi  razvoj su danas postali poštapalice  kao i ljudsko pravo, sloboda, pravda, koje lijepo zvuče, ali ih se ne može lako  pretvoriti u neku korist i poželjnu  akciju. Održivost se u političkom i poslovnoj komunikaciji  koristi , kako se kaže na engleskom jeziku  kao buzz-word kojom su ispunjene reklame.

Svjetska asocijacija gradova- metropola metropolis (World Association of the Major  Metropolises) zajedno s UN programom Global Compact Cities  stvorila je postupnik kako pristupiti održivom razvoju gradova. Taj program nazvan je „krugovi održivosti“( circles of sustainability) .

http://en.wikipedia.org/wiki/Circles_of_Sustainability  Krugovi održivosti su metode za procjenjivanje  i upravljanje usmjereni prema održivom životu nekog grada. Sjećam se, kako smo čitali 80-tih godina prošlog vijeka o sličnim pojavama tzv.  krugovima kvalitete  (quality cirkles) koje su se osnivale u tvornicama u Japanu, kako bi se povećala kvalitete  njihovih proizvoda. Cijeli svijet je tada priznao Japanu, da ima najkvalitetnije  proizvode. Iz iskustava tih krugova kvalitete razvile su se svjetske norme pod nazivom ISO 9000 koje su primjenjive za upravljanje  kvalitetom  u  tvrtkama ili organizacijama.

Nastavak  normi o kvaliteti proizvoda su ostale koherentne norme  uključujući  ISO 14001,  ISO 14031 prevedene na hrvatski EN HRN ISO 14001:2009 koje obuhvaćaju problematiku upravljanja (procjena i kontrola) bilo  pozitivnog  bilo negativnog utjecaja na okoliš. Svaka organizacije u svom djelovanju ima i neki aspekt okoliša. Aspekt okoliša se mora uključiti „u igru“ kao element djelatnosti  proizvoda ili usluge neke organizacije, koji može s okolišem uzajamno djelovati.

Metodologija krugova kvalitete i nastavak u ISO normi protežu se na krugove održivosti kojima se procjenjuje utjecaj ljudi koji  žive u gradovima na okoliš. Pojam održivosti kao neki  potencijal,  valja shvaćati  kroz  skup ljudskog djelovanja , za dugoročno održavanje blagostanja. Održivost neke društvene zajednice,  sastoji se  od pod skupova ekološkog, ekonomskog, političkog i kulturnog djelovanja.

Metodologiju krugova održivosti  proveo  je  grad Melbourne i dobio je ovakvu grafičku sliku ,lako prepoznatljivu svakom stanovniku.  Kako su ocijene za aktivnosti poredana crveno- loše, a zeleno- izvrsno dobiva se odmah i područje, gdje valja fokusirat djelovanje ( raditi ) i trošiti novac za poboljšanja. Metodologija se u prvom koraku sastoji o popunjavanju postupnika koji  ima 38 stranica.

http://citiesprogramme.com/wp-content/uploads/2013/04/Urban-Profile-Process-Tool-V3.3-web.pdf

Postupnik sadrži prema značenju u praksi  mnogo pitanja i potpitanja, na koje valja odgovoriti i ocijeniti  od 1 (loš,kritično) do 9 (izvrstan)  .  Pitanja su raspoređena prema područjima: ekonomija;proizvodnja, razmjena i prijenos, regulacija i računovodstvo, potrošnja i primjena, rad i socijalna skrb, infrastruktura, distribucija bogatstva, ekologija; materijali i energija, voda i zrak,  flora i fauna, staništa i naselja, prijevoz, hrana, emisija i otpad, politika; organizacija i upravljanje, pravo i pravda, komunikacija i kritike,pregovaranje i zastupanje, sigurnost, dijalog i pomirenje, etika i odgovornost, kultura; identitet i angažman, kreativnost,vjerovanje i ideje , spol, učenje, zdravlje i dobrobit.

 Važno je spomenuti, kako se  rješavanja pitanja  održivosti može organizirati tako, da akcije krenu odozdo od stanovnika mjesnih odbora ili  zajednica, a ne odozgo  od  trome Vlasti.  Rješenja kriznih situacija u bilo kojem području, najviše efekta donose, ako se krene odozdo. Aktualno je danas u  nas: demokracija poticana od naroda za narod. Nije pretenciozno tvrditi, svaka politčka stranka morala bi se obraćati  biračima po  istom obrascu krugova održivosti jer "arhaik"  pojmovi "lijevo" i "desno" spadaju u XVIII stoljeće. 

Za kraj moram spomenuti jedno iskustvo iz roditeljskog doma. U štaglju smo imali jedan trupac od brijesta,  drvo koje je danas skoro nestalo iz naših  šuma. Taj trupac je bio  u jednom kutu štaglja, pa se premještao godinama u neki drugi prostor štaglja.  Otac ga nije dao ispiliti za ogrjev, govoreći  kako je to najžilavije drvo  i najbolje za glavinu, špice i platnicu drvenog okovanog  kotača za naša kola. No, kada smo montirali gumene kotače  od starog automobila na seoska kola, onda smo mu rekli, sada nam više ne treba taj trupac pa ćemo ga ispiliti. Ne,  nečete !?  odgovorio je, možda će taj  brijestov trupac nekom drugom trebati. Postavimo si  pitanje: koliko predmeta i stvari imamo,   koje nam više ne trebaju, u koje je ugrađena materija i energija, a nekome su jako potrebna. To se dalje može nadopuniti s pitanjem, koliko znanja (informacija) nosimo i koje se mogu danas na korist  vrlo lako prenijeti drugima? . Tako valja gledati krugove održivosti  kojima se olakšava  suživot ljudi ne samo u gradu. 

Vukovar

Na zidovima sobe moje bake  bilo je puno  nabožnih sličica. No, bila je jedna slika, koja je bila u  koloru i koja je  meni kao djetetu bila vrlo draga,  jer su na njoj bili  lijepo obučeni kraljevi    s različitim ordenjem. Slika je napravljena u početku prvog svjetskog rata 1914.  kojem je  100. obljetnica slijedeće 2014 godine. Baka je bila nepismena i  znala me pitati,  kada  sam čitao novine: „kaj piše v novinama da bude morti  rata? “ Bila su mi to onda  čudna pitanja, ali  kada sam sada  na Internetu pronašao  web adresu :http://de.wikipedia.org/wiki/Liste_der_Kriege_und_Schlachten_im_19._Jahrhundert

učestalosti  svih  ratova  i bitaka u XIX stoljeću,  zaključio sam, da je baka bila zabrinuta s razlogom.

 Nedjelja je  17 studeni,  danas uz svijeće, a sutra   u povorci u Vukovaru  pitajmo se - zašto su potrebne tolike žrtve? Neke moje misli  napisao sam ovdje. Letimično  sam prelistao povijesne  kronologije, kako bi  spoznao s kime i pod čijom zastavom su se zapravo naši preci borili u prošlih par stoljeća.

Prije  20 godina  posjetio sam poslovno tvrtku „Wacker-Chemie“ koja se nalazi u gradu Burghausen-u  BAVARSKA . Kada smo na trgu u kafiću  pili kavu, spazim na zidu, obližnje kuće neku spomeničku  ploču,  gdje je pisalo, kako je u ratu s  AUSTRIJOM  u tom gradu neki bavarski kapetan pobio 54  Hrvata (Kroaten). Domaćin  mi je objasnio, kako su kraljevi Austrije i Bavarska mnogo ratovali na granici  rijeke Isar.  AUSTRIJA je uvelike novačila za svoje ratove i bitke vojnike iz  Hrvatske.

TURCI zauzimaju 1575. Ostrožac i Zrin.  Turci provaljuju oko 50 puta u Hrvatsku.   Rudof II i Murat III potpisuju  8 godišnji mir,  kojeg se Turci ne drže. Pobjeda kod Siska 1593. je prekretnica 100 godišnjeg ratovanja s Turcima,  turskog  istrebljivanja i proganjana Hrvata i ostalih  kršćana. Pritom u toj bitci mnogi su se utopili, a među njima i Hasan-paša Predojević.  Sve do danas, kao znak zahvale za pobjedu u bitci kod Siska, malo zvono Zagrebačke katedrale oglašava se svakoga dana u 14 sati. Tom pobjedom stvorena  je uvjetna ravnoteža  na granici s OSMANLIJSKIM CARSTVOM nakon velikog poraza 1493. hrvatskog plemstva na Krbavskom polju.

Rabatta kraljevski namjesnik 1601. razoruža senjske uskoke i pogubi im vođe. Preostali uskoci  i građani Senja ubijaju Rabattu. Buna  žitelja  otoka Lastova 1602. protiv Dubrovačke Republike. Ustanici traže MLETAČKU VLAST. Dubrovnik pobjeđuje.

U trideset godišnjem ratu  između katolika i protestanata 1618-48. http://hr.wikipedia.org/wiki/Tridesetogodi%C5%A1nji_rat hrvatski velikaši i plemići sudjeluju s oko 30000 vojnika i   lake konjice. Tada se hrvatski vojnici prepoznaju od druge vojske, po nošnji marama oko vrata-  kravata. Riječ "kravata" se spominje po prvi put u francuskoj enciklopediji u 17  stoljeću.  Kravatu oko vrata su  imali  kao znak raspoznavanja hrvatski vojnici na dvoru Luja XIV u Parizu. Hrvatski odredi bore se u ČEŠKOJ I  MAĐARSKOJ  ( Ugarskoj) pod vodstvom bana Jurja Zrinjskog. Hrvatske postrojbe od 1200 konjanika  sudjeluju u bitci kod Wimpfena i zauzimaju Heiderberg. Juraj Zrinjski   je otrovan,  pa hrvatske odrede preuzima  general Isolani. Hrvatski odredi ulaze 1631. prvi u Magdeburg. Hrvatski vojnici ratuju  1636. u Francuskoj pod vodstvom generala Ljudevita Isolanija i prodiru u FRANCUSKOJ  gotovo do Pariza. Bore se protiv ŠVEĐANA 1632. u bitci kod Lutzena.  Kralj Gustav Adolf naziva Hrvate „đavolskim plemenom“. Prijatelj koji je živio u Švedskoj pričao mi je, kako nas Šveđani ne  „vole“ jer smo im ubili kralja Gustava i bacili u rijeku pod most.

Zrinski i Frankopani traže  pomoć po Europskim dvorovima, pa čak ju traže i od Turaka, što dovodi do zavjere hrvatskih i ugarskih velikaša protiv Habsburgovaca. Epilog te urote je žalostan i poguban za Hrvatski narod. Petar Zrinski otišao je u Beč da se opravda, zajedno sa šurjakom mladim Franom Krstom Frankopanom. Obojica su optužena za urotu i mačem 30 travnja 1671. smaknuta.  Međimurje,  koje je bilo vlasništvo Zrinski,  pripalo je odmah kraljevskoj komori u Beču. Hrvatski sabor 1687. zavjetuje Hrvatski narod  za  nebesku zaštitu našeg naroda  Sv . Josipu. Više o tome pročitajte. http://ekovalen.blogspot.com/2013/03/brend-svjosip.html

Na zahtjev Karla III  hrvatski ban vrši novačenje 1712. za rat u BELGIJI.

U pohodu Napoleona na RUSIJU 1811. borile  su se i četiri  Hrvatske pukovnije. Povlačenjem iz Rusije, dvije trećine Hrvata u francuskoj vojsci izgubilo je život. Napoleon  je rekao dajte mi 100000 vojnika kao što su Hrvati osvojit  ću cijeli svijet.

Na Ugarskom saboru u  Požunu (Bratislava) 1832. mađarski su zastupnici pokušali nametnuti  Hrvatima svoje  mađarski jezik i zakone. To je dovodilo do sukoba koji je 1848. kulminirao   ratom. Sabor donosi 1847. odluku da se umjesto službenog Latinskog jezika uvede Hrvatski jezik.

Ban Jelačić s 40000 vojnika 1848. prelazi Dravu i priključuje Hrvatskoj preoteto Međimurje. Ban Jelačić i general Windischgratz su ušli u Budimpeštu 1849. na ćelu svojih vojski.  .

Iz novije povijesti  poznata je obrana životnog  prostora na Jadranskom moru u pomorskoj  bitki 1866. kod Visa. AUSTRIJSKA flota sastavljena pretežno od hrvatskih mornara pobijedila je  brojčanu jaču TALIJANSKU flotu.

Hrvati iz Gabele u HERCEGOVINI su podigli buna protiv Turaka  1875. i stvoreno je oko 100000 bjegunaca. Završen je RUSKO –TURSKI rat 1878. te je prema Berlinskom kongresu izvršena  okupacija  BOSNE I HERCEGOVINE OD AUSTRO- UGARSKE CAREVINE . Hrvatski političari su se nadali  kako će  te pokrajine biti priključene Hrvatskoj. Na izborima 1882. u Splitu narodnjaci pobjeđuju autonomaše (talijanaše) a 1883. Talijanski jezik nije više službeni jezik u Dalmatinskom saboru.  Ugarska vlada potajno postavlja grbove s mađarskim natpisima na porezne carinske i slične urede po Hrvatskoj. Matko Laginja održao je u Istarskom saboru 1883. prvi put govor na Hrvatskom jeziku.

Počeo je 1914. prvi svjetski rat, gdje se Hrvati , u vojsci AUSTRO- UGARSKE CAREVINE bore u  SRBIJI, u Galiciji protiv RUSIJE, a na moru protiv FRANCUSKE I ENGLESKE koje su zatvorile pomorske pravce prema Trstu, Puli i  Rijeci.

Ministar Nikola Pašić  priznao 1916. je pravo ITALIJI na okupaciju Jadranske obale s time, da SRBIJA dobiva izlaz na more. U znak protesta Supilo napustio Jugoslavenski odbor. Velika bitka na Soči –Kobarid  1917. gdje je ITALIJA poražena. U bitki su se istakli Hrvati ,Slovenci i Srbi iz AUSTROUGARSKE vojske. TALIJANSKA vojska je 1918.  okupirala  Zadar  čija je biskupija još i danas pripojena Rimu. Engleska i Francuska nakon rata poklanjaju Italiji  Istru i kvarnerske otoke.

Ako grubo pobrojimo ratove, gdje su Hrvati  kao vojnici i mornari ginuli i pod čijom zastavom zadnja tri stoljeća,  onda se vidi, kako su naši preci pretežno ginuli  pod tuđom zastavom zajedno ili  protiv  skoro svih država  današnje Europe i  velesila:  Rusije , Francuske , Njemačke,  Engleske,  Italije i Turske  i to ne jednom nego više puta.  NDH je 1941. čak najavila rat SAD-u.

Samo u Domovinskom ratu, treći rat  u XX stoljeću, koji  traje s posljedicma od 1990. do danas, kako vojno, tako i pravno-ekonomski,  borili smo se sami  za svoj dom, za svoje „sveto tlo“. Rat je  bio obrambeni i pošten   čija PRAVDA  je  dobivena  tek na međunarodnom  sudu ICTY u Haagu 2012. u pravorijeku   sudaca   s rezultatom  2:1 u našu korist.

Theodor Meron, predsjednik Žalbenog vijeća Haškog suda u slučaju Gotovina – Markač, potpisao je "odbijenicu" na zahtjev 12 vojnih i pravnih stručnjaka iz SAD-a, Kanade i Velike Britanije, koji su tražili da Vijeće oslobodi generale, upozoravajući da će, prihvate li se obrazloženja grozne  prvostupanjske presude, de facto postati nemoguće ratovati  jer sve može biti zločin.

 Čovjek  kao i biljke  i životinje ima  svoja staništa,  obitavališta,  ekolozi bi rekli  ima  „kuću“ („eko“ potječe  od grčke riječi oikos i znači kuća) organiziran  u zajednice kao  obitelj,  i  kao narod. Kućom  možemo nazivati  dom ili  selo ili  grad ili  država. Gdje i kako i zašto su  ljudi naselili  svoje životne prostore   izučava se na različite načine. Dr. Ivan Jurić u knjizi „Podrijetlo Hrvata“  genetički dokazuje autohtonost Hrvata na ovom našem starosjedilačkom prostoru. Informacije o prošlosti naroda mogu se proniknuti  iz povijesti,  povijesti jezika,  arheologije i evolucijske genetike. Dok povijesna istraživanja sežu  u prošlost malo više od tisuću godina,  arheologija  par desetaka tisuća godina, onda evolucijska genetike seže i preko  milijuna godina. Reklo bi se, svi smo braća prema evolucijskoj genetici. Budući  smo  čitavim svijetom  „povezani“   Internetom i konzumerizmom usput  nas „hvata“ urbanizam, kozmopolitizam,  te  EU i čitav svijet smatramo svojom domovinom napuštajući olako svoju rodnu kuću, selo i baštinu.

Moramo  se duboko u  svijesti  sjećati, poginulih  branioca  pravog doma, imajući na pameti sve poginule  stradalnike,  prvo u Vukovaru, a onda u ostalim  mjestima  Domovinskog rata. Neka ova sjećanja skupe u pameti i  dobroj nakani sve Hrvate i sve građane  RH, koji priznaju  Hrvatsku svojom kućom.  Zato posluhnite ove  rodoljubne  pjesme , jer govore nama i svima u svijetu najjasniju  istinu  nedavne  patnje i ponosa.

Moja domovina: http://www.youtube.com/watch?v=dZmLgeGOrI4

Ne dirajte mi ravnicu: http://www.youtube.com/watch?v=PK8QZothDjg

To je tvoja zemlja: http://www.youtube.com/watch?v=swS8cBM_O8w

Vjenčanje etno i eko baština

Daj vam Bog od neba rose, od zemlje hrane, od ljudi  poštovanja i od Boga pomilovanja.

Spada li  održavanje  nematerijalne baštine svadbenih običaja  ne samo u etno  nego i u eko problematiku, koju  pokriva ovaj blog.? Mislim , da spada. U selima  Samoborskog kraja: Otok, Bobovica  Vrbovec,  Hrastina, Klokočevac,  Podvrh,  Grdanjci  Lug ,  Gradna,  Bregana , Mala i Velika  Jazbina  i Vrhovčak  djeluje udruga „Etno-fletno“  s ciljem održavanja starih običaju da se ne zaborave .

U selu  Samoborski Otok    5.listopada  „Etno-fletno“ udruga je  uprizorila  svadbu kakovu su imali naši preci prije 100 godina. U starom seoskom dvorištu vrijednih oko 50 članova ove udruge na čelu s predsjednicom Marijom Lindić, potpomognuti  udrugom uzgajivača konja „Hrvatski posavac“, okupili su više stotina znatiželjnika, koji su se zajedno s prikazivačima pomno proživljavali svaki trenutak ove „ženidbe“. TV "Jabuka" i Radio "Samobor"http://www.radiosamobor.hr/novosti.php/2013/10/06/Fletna-etno-svadba.html  su vjerno prenijeli  u svojim emisijama taj događaj. Članovi udruga pokušali su „kopirati“ svoje djedove u  ambijentu, odjeći,govoru, pjesmi , plesu , muzici,  jelima i igrokazima. Time se pokušava navoditi  mlade ljude, da se vrate samo malo u prošlost svojih djedova i da pokušaju shvati njihov život i njihova prava bogatstva.  Sadašnje generacije vrlo brzo zaborave svadbene običaje svog kraja i prihvaćaju moderne trendove,  kakovi se  nude  ponekad preko TV-a i  američkih filmova. Svatovi pred crkvom bacaju  rižu na mladence  i  mladoženja u igrokazu na svadbenoj večeri  traži podvezicu na nozi  mladenke . Svečana  odjeća  i nakiti su kopirani  iz modnih žurnala. Što znači imati  narodnu  nošnja  u nekoj  bakinoj ladici,  kada ju  mladi  ne žele nositi na vjenčanju. Ako se  temeljitije  pogledaju  današnja  zbivanja  u  razvijenom svijetu, onda se vidi, kako baš taj  svijet, cijeni svoju povijest i svoje  običaje.  

Bez nakane da  obrazložim  prave uzroke nehaja i zaborava svadbenih običaju,  ipak   valja isticati, kako  danas vjenčanje i sakramenti ženidbe nisu više svetinja kakova je bila u doba naših djedova. Olako se prihvaća  „otrovna“ teza za mlade ljude :“ brak je mrak“.

Ovakva teza stvara  konflikt , jer nekom mladića brak je samo  jedan od detalja u  životu,  dok je za njegovu izabranicu  brak smisao života. Za naše pretke   vjenčanje je bio uzvišeni događaj, i životna potreba,   jer su  mladi tada  mogli i morali  primiti motiku ako su  htjeli  imati kruha na stolu. Naši preci  su vjerovali u Božji naum glede muškarca i žene. „Bog koji je ljubav i koji je čovjeka stvorio iz ljubavi pozvao ga je na ljubav“(KATEKIZAM KATOLIČKE CRKVE  Kompedij 337).

Zgodno je pogledati kako ljubav i brak  opisuju  neki književnici.  Krleža kao nezakonito dijete,  te čovjek koji nije imao svoje dijete ,ovako opisuje ta dva pojma: „ Ljubav propisana crkvom katoličkom nesumnjivo da je kontrarevolucionarna“. (Krleža o religiji,  Oslobođenje Sarajevo 1989 ) Ili, „Više od devedeset posto bračnih odnosa osnovano je  na  antipatiji na uzajamnoj netrpeljivosti na mržnji… (Panorama pogleda pojava i pojmova  1 str. 394 ; Oslobođenje Sarajevo 1982) Tin Ujević neženja  pak kaže:  „Ljubav nije slobodna, ona je ropstvo po definiciji. Strašno je  od ljubavi,  što sebe  poistovjećuje s oblicima akcije, mjesto da bude rasplinuta kozmička apstraktna“ (Opojnost uma.A.Cesarec, Zagreb 1982 str 35)

No životno iskustvo spušta nas na zemlju i uči nas  sljedećem:   Brak i stvaranje obitelji  osnovne  ćelije društva je bogatstvo. Što je po definiciji zapravo bogatstvo ?  Materijalna i nematerijalna stvar,  koja čini bolje osobi, obitelji ili skupini ljudi. Vrijednosti  akumulirane   u  zemljištu,  zgradama   i novcu  i nematerijalne  prirode, običaji  i različita  prava. Po ekonomskim pravilima  bogatstvo je skup  svih imovina  ekonomskih  jedinica (miraz ili dota ) koje stvaraju trenutne prihode ili imaju potencijal za generiranje budućih prihoda. To uključuje i prirodne resurse i ljudski kapital.

 Sklapanjem  braka stvara se  bogatstvo. Kako?  Prvo, pomoću  braka, kojim se unosi red u društvo, drugo dolaze ljudi najlakše do svog  blagostanja. U  braku je energetski   učinkovitije i djelotvornije   (budimo u eko temi ovog bloga!)   kuhati jedan lonac jela  za dvoje ljudi  nego kuhati dva lonca jela za dva samca.  Taj „ teorem“ se  može dalje nadograditi;  bolje je  graditi  i grijati samo jednu sobu za spavanje,  nego dvije,  bolje je gledati  skupno  TV program nego sam.  Ove tvrdnje izgledaju  nekome banalno,  ali pogledajmo malo  i brojke.  Za gradnju stana troši se energije od 1000 do 1600 kWh/m²  stambene  površine . Jedna analiza pokazuje  kako prosječni zagrebački stan od 60 m² treba 14.000 kWh energije za grijanje i 2900 kWh za pripravu tople vode, ali to nije sve što se trošenja energije tiće. Razvijene zemlje, primjerice Njemačka, ima po stanovniku 32 m² stambenog prostora,  prosjek za Hrvatsku je 27 m²,  Zagreb  ima 23 m², dok je  u našoj roditeljskoj kući bilo 10 m² stambene površine po članu domaćinstva ili kućanstva. Hrvatska ima 1500 000 kućanstva. HR-statistika 

 od 2011 . pokazuje slijedeće stanje  : U samačkim kućanstvima živi 373.120 osoba (24,6 posto), a u dvočlanim kućanstvima njih 388.803 (25,6 posto). U tročlanim kućanstvima živi 18,8 posto osoba, u četveročlanim 17,3 posto, a 8 posto je peteročlanih te 3,5 posto šesteročlanih i 2,2 posto kućanstava sa sedam ili više članova.   U izvanbračnoj zajednici su 97.772 osobe, 1.918.974 u bračnoj, a 1.615.575 osoba nije ni u jednoj od tih vrsta zajednica. Prosječan broj djece pada tijekom godina, pa je tako u popisu iz 1961. on iznosio 2,2 djece, a 2011. godine 1,4 djece ,što je trend puta prema siromaštvu  a ne prema bogatstvu.

Ponekad se pogrešno  tumače  statistički podaci  o razvodima braka.Tako  čitam :Svaki peti brak u Hrvatskoj se raspada.  U Zagrebačkoj županiji, od 1468 brakova sklopljenih prošle godine, razvrgnuto je 272.  Taj podatak   je  pogrešan, jer se procjenjuje  isti  statistički uzorak sklopljenih brakova  i razvrgnutih brakova.  Vremenski ranije sklopljeni brakovi  se isto  razvrgavaju, a to je drugi  statistički  uzorak  u odnosu na onaj neposredno sklopljenih brakova u jednoj godini.   U  Hrvatskoj  ima 4% muškaraca i 5% žena koji su razvedeni.

Skloni smo se uspoređivati s tzv razvijenim zemljama,  kada je u pitanju brak. Prijatelj koji je živio u  Švedskoj   naveo mi je  podatak kako je  biti žena u  Švedskoj  neka vrsta „zanimanja“ koja koristi blagodati njihovog načina života. Naime, Šveđanki se isplati  biti  samohrana majka, primjerice  s troje djece, jer ima bolja socijalna prava s lijepim prihodima  u odnosu na  udate majke  i neudate  žene. Rastava braka izgleda nije ekonomski  traumatična kod njih  kao kod nas.

Vratimo se na našu  svadbu. Kada su naše bake i djedovi kao mladenci odlazili  u crkvu na primanje sakramenta  ženidbe onda su roditelji mladenaca blagoslovili  svoju djecu s ovim riječima: „Što išćete od nas draga djeco. Prosimo  mira i Božega blagoslova. Daj vam Bog od neba rose, od zemlje hrane, od ljudi  poštovanja i od Boga pomilovanja“.  Pročitajte!  još jednom ovu zadnju rečenicu.

                                                Glumci: Zaručna Mateja i mladoženja Ivan

Ps, Na ovoj svadbi  igrao sam se malo pisca scenaria i " redatelja"a bio sam plesač starog  samoborskog plesa "Šemička". Svadba je bila u dvorištu gdje se rodila  moja baka Obranić rođena Grgina.tj Gorišek.

Pravila održivosti

 Prije tridesetak godina definirao je američki  ekolog (Commoner) četiri ekološka principa:1.Svaka djelatnost povezana je s nekom drugom djelatnošću. 2. Svaki materijalni proizvod mora negdje naći svoje mjesto.3. Svaka ljudska djelatnost ima svoju cijenu.4.Priroda zna najbolje.

Čovjek bilo kojeg svjetonazora ili vjere,  mora u sebi nastojati uzdizati moralne vrline (ćudoredna krepost) prema okolišu u slijedećem smislu: prvo, duboko poštovati svijet i okoliš koji nas okružuje, drugo dohvatiti  ekološku spoznaju o njem, treće biti uzdržljiv umjeren u trošenju izvora života , četvrto biti  ustrajan u odlučnosti  da se preživi ma kakovi god se neuspjesi pojavljivali (Golser).

Ekosustavi i ljudska zajednica su u dinamičkoj ravnoteži ( Capra). Elementi eko sustava su ugnježdeni jedan u drugog. Ako se ošteti jedan element to oštećenje se prenosi  dalje polako  na eko sustav, koji može obuhvatit  čitavu  planetu .

Nije se  lako pridržavati navedenih načela u  radu i životu. Životna iskustva  prisiljavaju nas zato,  da si stvorimo neki model ili obrazac ili „šprancu“ po kojem se vladamo i po kojem djelujemo.  Ja sam koristio   ponekad kao neko  pomagalo  u razmišljanju,  jednu  sliku koju sam pronašao u ruskom priručniku za  inženjere,  koja je prevedena iz poljskog izvora: Janus Dietrych: System i konstrukcja, Wydawnictwa naukowo-techniczne ,Varšava, 1978 , prijevod na ruski jezik:  Projektirovanje i konstruirovanje, izdavač  Mir  1981.

Na grafičkom modelu  prikazani su  kružni tokovi: informacije (i), materije(m) i energije (E) oko nekog    produkta (P) (proizvod ,usluga) koji uključuje sveukupni  lanac aktivnosti od ideje- proizvodnje-prodaje do upotrebe i reciklaže  proizvoda, a može slikovito obuhvatiti cjelokupni projekt od investicije do proizvodnje. U tom modelu slikovito  proizvodni  procesi s kružnim tokovima nazovimo ih „imE-supstance „  pretvaraju se u produkt  označen slovom ( P). Prema definiciji  proizvodnja je  proces (strelice 1, 2,3) pretvorbe „imE-supstanci“: i -informacije, m -materije i E -energije u produkt ili artefakt. Produkt se dijeli na proizvod i uslugu. Skup produkata ljudskih  ruku naziva se tehnosfera. Ako se čovjek pridržava  pravila održivosti, cilj njegove tehnosfere ne smije biti ili ne smije  težiti uništenju biosfere. Navedeni model može biti i slika povijesti razvoja društva. Agrarno društvo moga djede bavilo se pretežno proizvodnjom i spremanju materije npr hrane. Značajka industrijskog društva je briga oko proizvodnje i korištenje energije.
Post industrijska društva ili informatička društva nastoje razumjeti ,stvarati  i upravljati informacijama.

Iscrtane kružnice kod m-materije i E-energije pokazuju smanjivanje resursa; nalazišta nafte, rudača, zemljišta, dok kod I-informacije prikazuju povećanje znanja iskustava i podataka. Povećanjem informacija ekvivalentno će se spriječiti osiromašivanje prostora, rudnih nalazišta i energetskih resursa. Pojam  ekvivalencija značajan je za objašnjenje mnogih odnosa  u matematici, fizici , kemiji i gospodarstvu. Značenje tog pojma kod „imE-supstanci“ lako se shvaća kroz riječi -   istovrijedan, istoznačan, jednakovrijedan. Informacija se pretvara u određenom ekvivalentu u materiju i energiju.

Na crtežu su   strelicama 4 - 6 - 7 - 9 - 12 i 13 prikazani  različiti gubici ili emisija „imE-supstanci“ što se pretežno manifestira kao onečišćenje okoliša, financijski gubici, loše gospodarenje i sve vrste dezinformacija u komunikacijama među ljudima.  Idealno bi bilo proizvoditi bez gubitaka, no to nije moguće  jer se kosi s drugim stavkom termodinamike. Zapravo, gubitak je aktivnost koja ne stvara dodanu vrijednost.

Prvo načelo smanjivanja gubitka „imE-supstanci“ u svakodnevnom životu je pitanje, treba li nam neki  proizvod, ma kako god  nam se čini  da je jeftin i lijep. Ako nema   potrebe za nekim proizvodom nema neizbježivih ni izbježivih  gubitaka. Ne troše se sirovine i nema onečišćenja okoliša. Ekonomisti ne prihvaćaju lako tu tvrdnju,  jer reći će, onda nema ni radnih  mjesta  nema oporavka ekonomije.  Ali, nije točno, ima radnih mjesta i to vrlo mnogo na proizvodima i procesima za  održavanje zdravog okoliša. Primjerice,  selektiranje i odlaganje  tj gospodarenje otpadom  velik je i koristan posao, a što je s poslovima u poljoprivredi: nema kruha bez motike?.

Neizbježivi objektivni „imE“-gubici - najčešće su vezani uz procese na koje čovjek može malo ili nikako    utjecati. Pri upotrebi i pretvorbi sirovine - strelica 2 u proizvod P nastaju neizbježivi materijalni gubici  - strelica 4. 

Dalje,  strelica 4 uključuje  npr. koroziju, abraziju, eroziju  materijala i dotrajalost opreme. Ogromni neizbježivi gubici su isparavanje vode u nekim procesima,  izgaranje goriva u elektranama, pri pretvorbi i prijenosu energije - strelica 7.

Tipični primjer materijalnih gubitaka je piljevina kod prerade drva. Drvo je poslije nafte po važnosti druga strateška sirovina u gospodarenju prirodnim resursima. Baš zato cijeli svijet mora voditi brigu o  amazonskim šumama koje su vrelo kisika.

Materijalni gubici - strelica 6  nastaju i pri procesu recikliranja - strelica 5. Primjerice piljevina se može iskoristiti za proizvodnju panel-ploča, ali pritom nije moguć stopostotni  povrat drvne materije u sekundarnu sirovinu. Slično je s automobilskim gumama, papirom, starim željezom, staklenim  bocama.

U proizvodnji i potrošnji ljudskih dobara bilo u industrijskim razmjerima ili u svakodnevnom poslu u  domaćinstvu postoje izbježljivi  gubici kako materije , energije tako i informacije. Primjeri za te gubitke vide se u prekomjernoj proizvodnji ,transportu roba ,  nepotrebna kretanja ljudskih ruku, čekanju nekoga ili nešto, stvaranja nepotrebnih zaliha roba a najviše u različitim manjkavostima  kvalitete proizvoda  koji stvara nepotrebni škart i  otpad sirovina.

Izbježivi  subjektivni  gubici kod prijenosa korištenja energije  je  primjerice nedovoljna toplinska zaštita zgrada i  nedovoljno korištenje tople vode iz TE električnih centala.

Izbježivi gubici pojavljuju se  zbog nepoznavanja i neprihvačenja  koncepta čistije proizvodnje  u kojoj   vrijede tzv. 4R pravila: - reduce -  smanji otpad i nepoželjne emisije; reuse - ponovno upotrijebi povratnu ambalažu, recicle -  vrati materijal kao sirovinu u ponovnu preradu, recikliraj, replace  - zamijeni agresivne tvari, energiju i štetne procese  podobnim za okoliš.

 Izbježivi  subjektivni gubitci - kod prijenosa informacija- strelice 12 i 13, najčešće nastaju  zbog propusta  u primjeni znanstveno-tehničkih normi, različitih uhodanih pravila i principa, zbog slabe edukacije i nedovoljnog treninga radnog osoblja i upravitelja proizvodnje. Učinkovita i djelotvorna  suradnja programera i poznavaoca procesa proizvodnje produkta, najbolje se vidi kod primjene i dimenzioniranja relacijskih baza podataka kojima se određuju  tokovi informacija (strelica 1,13) s minimalnim gubicima  istih (strelica12,13)

Informacijski gubici mogu se uočiti kod  pismenog delegiranja radnih naloga ili opisa procesa, ako se ne poštuju pravila  sintakse, semantike i pragmatike.  Veliki informacijski gubici nastaju kod usmenog delegiranja važnih zadataka. Sjećam se kako me podučavao jedan stari njemački inženjer, da se u proizvodnji manje komunicira  usmeno, a više schriftlich -pismeno. Sve treba zapisati i s datumom potpisati . Zbog neznanja i straha mnogi se boje neki proces opisati a još više to potpisati! Strelica 13 govori o subjektivni gubitci kada se izgubi ili uništi dokumentacija u arhivama gdje se vidi kako je nešto (npr. proizvod, zgrada) napravljeno ili dogovoreno.

Kod  izobrazbe zaposlenika ima oko dvadesetak barijera koje stvaraju gubitke. Navest ću samo jednu: ako se podređeni zaposlenici  poduče u nekim poslovnim procesima, upravitelj proizvodnje strahuje da će izgubiti autoritet  prema poslovođi, a poslovođa prema  zaposleniku. Ljudi žele imati nesposobne podanike, što spada u stvaranje izbježivih gubitaka informacije. Poznat je Parkinsov zakon: birokrat želi umnožavati podređene, a ne konkurente

U međuljudskoj komunikaciji od obitelji do najviših razina upravljanja u društvu (pogon, tvornica, Sabor ) valja primijeniti staro pravilo: poslušnost, poniznost, poučljivost, čime se značajno smanjuju gubici prijenosa informacija. Ti pojmovi potječu iz života redovnika u samostanima, i danas su glavna značajka timskog rada. Čovjek koji  nije poučljiv treba biti isključen iz tima. Neodgovorni i neuredni ljudi u društvu čije se ponašanje može opisati sljedećim  izrazima:  uprljaj i bježi, razrijedi i rasprši,   zbunjuj i budi konfuzan u komunikaciji, hotimice sakrij ili uništi  dokumente moraju biti zamijenjeni pa čak i kažnjeni što prije to bolje.

Pravila održivosti mogu se uočiti i na običnoj  košnji trave na  travnjacima pred kućama. Ne kositi travu (informacija) na kratko mnogo puta godišnje na travnjacima koji su ekološki sustav!. Zašto? valja poštivati bioraznolkost i prehrambeni lanac ili eko piramidu (tokovi materije i energije) na travnjacima. Primarni „proizvođač“ je trava koja proizvodi  godišnje po četvornom metru 0,47 kg/m²  bio mase (6200 kJ/m² ) kojom se hrane mikro organizmi; bakterije i crvi, uši 0,006 kg/m²  (280 kJ/m² ) Njih  jede krtica ili rovka 0,0001 kg/m²  ( 25 kJ/m²  ), Sova jede rovke i kokoš jede crve i gliste  i na kraju  čovjek jede kokoš i jaje. Čovjek koristi i med i ljekovito bilje, koje dolazi iz biljaka sa travnjaka. Isušivanje vlage iz pokošenih travnjaka je veće nego iz  travnjaka koji imaju normalnu  travu. Kod košnje 300 m² travnjaka potroši se oko 1 litra primarne energije -nafte i proizvede se 2,6 kg ugljičnog dioksida. 

Pravilo održivosti može se napisati u obliku formule
:minimalizacija gubitaka+učinkovitost i djelotvonost=eko produkt.

---

Što znači i koliko vrijedi 1 bit?

Rimljani su imali uzrečicu: Scientia potestas est -  znanje je snaga.

Tek je  završio bezuspješan štrajk seljaka, najavljuje se štrajk zdravstvenih  djelatnika. Svi traže svoje pravice, koje mogu biti povlastice ili privilegije oko raspodjele (jagma, preotimanje) budžetskih rashoda. Gdje leže informacije  i znanja  u našem društvu o mudroj i pravičnoj  raspodjeli  novca? Ili, gubimo li  snagu  u prevelikoj količini podataka okolo nas?

Pogledajmo mišljenja o sličnim prilikama iz doba mojih djedova. Jedno takvo pripisujem iz knjige stare sto godina (Milana Lang: Samobor -Narodni životi i običaji) : „Narod je uvjeren da su potrebna gospoda da upravljaju i zapovijedaju: samo-veli-kaj je tega već preveć: već saki pisar ima pod sobum pisara, pak kak onda ne bi bilo zlo, kad moramu  tulike plaćat ,a ni ih tuliko treba“. Ništa novo pod sunce,  jer danas tu  EU-gospodu ili HR- gospodu narod naziva birokrati, koji nas preko medija informiraju kada će donijeti neku odluku. Odluke se odnose na: Smjernice,  Zakone, Uredbe, Dogovore, Zaključke, Norme i Projekte.  Nestrpljivo čekamo uz TV Dnevnik odluke  državnika ,zastupnika i dužnosnika koje se mogu opisati s jednostavni  riječima  DA ili NE   za pristanak k nečemu  ili nekome.

Sebi pokušavam  pojasniti, pojmove  u  svakodnevnoj zbrci života: znanje, podatak, birokrata,  pisar, riječ, informacija, odluka jer mi se ponekad čini, da  mnoge poruke  i nisu informacija nego dezinformacija.Koncept informacije lakše ćemo shvatiti, ako ga slikovito prikažemo apstraktnom  piramidom u čijem  su podnožju podaci, viši sloj je informacija, nakon toga dolaze znanja, na vrhu piramide je - mudrost. U svakoj riječi i svakoj odluci postoji neka važna ili manje važna informacija. Pismo koje  donosi poštar  može kriti veliku i malu informaciju ili iznenađenje, slično kao i putokaz prema oazi u nekoj pustinji ili u nekom selu.

Tražimo  svugdje preko podataka informaciju: novine su stare oko 300 godina, telegraf oko 150 godina, telefon nešto više 100 godina, Internet  oko 30  godina. Danas nas pak emisijama i filmom previše  „zalijeva“ televizija, koja je počela raditi 1940 godine. Računalo je postalo novi „radni konj“ za obradbu podataka, a  informacijska tehnologija (IT) „stvorila“ je  novu ljudsku djelatnost. Danas je poznata   fraza: Move information not people  - pokreći informaciju, a ne ljude - lako ostvariva, baš zahvaljujući Internetu i svim mogućnostima koje pruža - od skupljanja informacija klikom miša, do slanja e-mailova i vođenja konferencija uživo putem Skype-a, i sličnih programa.

U Bibliji [Iv. 1.1] piše U početku bijaše riječ, što se može interpretirati i kao U početku bijaše informacija kao kamen temeljac  svijeta i  stvaralaštva. Prema nekim  teoretičarima -filozofima početak svijeta s pojmom  Big-Bang-a  postaje  Bit-Bang.[i] Informacija se mjeri s bit-ima (vidi dolje)

Od mnogo definicija kojima se opisuje informacija meni se sviđa ova: -informacija nas približava istini. Ono što nas udaljava od istine je dezinformacija.

Bit je  informacija koju dobivamo na neko pitanje kao  odgovor istinit s određenom vjerojatnošću,  . Na ispravno postavljeno pitanje znamo ili ne znamo odgovor ili ga znamo tek djelomično. Često se čuju odgovori poput: :   80 posto sam siguran da se to i to  dogodilo. U našoj svakodnevnici kod mnogih događanja „vlada“ nevjerojatnost ,nesigurnost, neizvjesnost, nepouzdanost i neodređenost što se   naziva entropija. Težimo k manjoj nevjerojatnost ,nesigurnost, neizvjesnost, nepouzdanost i neodređenost  postavljajući si  određena  alternativna pitanja koje  nas vode k istini  ili informaciji. Težimo da živimo s malo entropije rekli bi naši starci s malo briga. Pitanja za smanjene briga, postavljaju se tako, da se može odgovoriti s da ili ne  ili istina-laž,ili  lijevo-desno, ili  pismo-glava, jedinica ili ništica...  S  jednim bitom informacija kvantificiramo se ili  opredjeljujemo između tih alternativa. Kada se procjenjuje neko događanje ili sustav (X) informatičarima je  poznata matematska Shannova-formula  kojom je definirana  informacija I (X) = entropiji H (X)= -Ʃ  p log₂ p , gdje je : Ʃ= suma događaja, p=vjerojatnost zbivanja događaja,  log₂= logaritam  po bazi 2. Informacija je po konceptu slična entropiji, samo ima drugu jedinicu i predznak.

Kad se baci novčić vjerojatnost da će pasti na glavu je 50 posto, tj. p=1/2 i isto tako da će pasti na pismo 50 posto, tj. p=1/2. Uvrštavanjem tih podataka u gornju formulu dobiva se informacija od 1 bita. Mjera za količinu informacije naziva se bit (BInary digiT = binarni broj). Bit je najmanja  jedinica za mjerenje informacije. Bajt (byte, kratica B) je veća jedinica koja sadrži 8 bitova. Primjerice, zapis jednog znaka ili slova abecede „težak“  je oko 1B bajt. Knjiga sadrži oko 5000000 bita=5 MB informacija. U svijetu je  procijenjeno u 2007.  količina  digitalnih podataka na 281 milijardi GB gigabajta (= 281 EB  exabajta.[ii] Na svakog stanovnika Zemlje otpada 45 GB digitalnih podataka. Ako bi ovi podatci bili pohranjeni u knjige, to bi za svakog stanovnika trebalo izgraditi  jednu  biblioteku. Postajemo „informatički nomadi“ jer  sakupljamo  i obrađujemo podatke, kao što su naši davni preci nomadi sakupljali plodove po šumi. Tražimo izvore informacije kao da tražimo izvore čiste pitke vode.

Informacija 1 bita LIJEVO ili DESNO nepreglednog putokaza - uzrokuje gubitak vremena i energije

 Izvor  informacija   obuhvaća  znanja i vještine cjelokupnog  čovječanstva. To su najčešće velike svjetske baze informacija o patentnim spisima i velike sveučilišne biblioteke, od kojih je većina dostupna na Internetu.  Internet se može smatrati noosferom koja je skup svih znanja i misli čovječanstva. U taj izvor spadaju  sva razmišljanja, znanja i vještine živućih  ljudi, ali i velikana iz prošlosti koji su stvarali ovu civilizaciju. Čovjek svojim postojanjem povećava noosferu a smanjuje biosferu. Gdje je ravnoteža koja bi se trebala zvati održivost, koju  treba držati na pameti  i kod štrajka?

Kako težiti toj ravnoteži kroz obradbu podataka i  prijenosa informacija što nazivamo komunikacija? . Obično se to obavlja kroz nekoliko razina od predajnika do prijemnika, ili od ishodišta do odredišta ili od pošiljaoca do primaoca,ili Vlade do seljaka i liječnika.

 Prva razina je 1.statistika koja se mjeri gornjom Shannova-formulom,  te  samo kvantitativno promatra podatke i ne obuhvaća smisao informacije. Druga razina promatranja i prijenosa informacije je 2.sintaksa  gdje se pazi na pravilno slaganje rijeći u rečenici. Svaka napisana ili izgovorena rečenica, kojom se prenosi informacija mora imati pravilan gramatički ustroj  sintaksu. Treća razina prijenosa informacije je 3.semantika. Odnos između riječi i simbola u rečenici  mora biti semanatički jasan onomu, komu je poslana poruka. Sveučilišni profesor mora konobaru u kafiću reći u par rečenica, jasni konobar, čime se on bavi. Četvrta razina je 4.pragmatika. Što učiniti prema poruci koje nose riječi? Retoričar- birokrata zbunjuje ljude, lijepo sročenim jezikom s pravilnom sintaksom i semantikom,  ali često puta  bez  informacije tj.  svrsishodne  istine kojoj valja težiti.   Krajnji cilj svake poruke ili informacije je pragmatizam, svrsishodnost iz čega proizlazi dodana vrijednost proizvoda ili usluge ili plodonosna  komunikacija. Ako se ne poštuju ta pravila stvara se zbrka u komunikaciji i nastaje nerazumijevanje, kao  kod gradnje babilonske kule. Pragmatička razina prijenosa informacija  ima i nekoliko podgrupa:

4.a) „Veži konja gdje ti  gazda kaže“, uzrečica kojom se objašnjava kako primalac informacije nema nikakav stupanj slobode u svom djelovanju. Programeri se moraju držati ove pragmatičke razine kao pijani plota kada pišu kodove svojih programa. No iz ove pragmatičke razine proizlazi i „jednoumlje“ koje je smetnja u stvaralaštvo ljudi. Centralni komitet, Vlada, Predsjednik, Gazda , je tako naredio(la)  i moramo tak „delati“, pa makar sve propalo. Dobar upravitelj ne će dati radni nalog visoko obrazovanom djelatniku, ako to može obavljati onaj s nižim iskustvom.  

4.b) Nešto slobode dobiva primjerice prevodilac neke knjige iz jednog jezika na drugi, ili  izvođač graditelj, kada čita projekt pa zbog situacije na terenu mora mijenjati zamisli projektanta.

4.c) Primalac informacije ima najviše stupanj slobode djelovanja. Ponašanje primaoca je dopušteno  u ovakvoj pragmatičkoj razini kreativno razmišljanje. To je razina na kojoj počiva istraživalački rad pojedinca ili tima ljudi različitih struka. Većina mojih iskustava potječu iz  ove pragmatičke podgrupe. Ako se radi pojedinačno ili u nekom timu ,  važno je zbog učinkovitosti pridržavanju nekih pravila. Posebno je važno ustrojiti  tzv. rezervoar ideja  idea-tank,  koji je zapravo  baza podataka s  popisom  svih  ideja,  korisnih  prijedloga poboljšanja u proizvodnim procesima. Produktivnost  u davanju ideja može se vidjeti kod dviju velikih zemalja. Sto njemačkih zaposlenika daje u prosjeku 14 korisnih prijedloga, a sto japanskih čak 3235.[iii]Ako se ne može na razine tvrtke  pratiti nove ideje i  prijedlozi poboljšanja onda valja imati vlasti rezervoar  ideja. Ustrojstvo skupljanja i poticanja korisnih prijedloga tehničkih unapređenja i racionalizacije često je djelotvornije od stvaralačkih  napora  prema otkrićima  i izumima. Stalno valja  imati na umu, kako se informacija  mora  proizvoditi  i odlagati  u   „rezervoare“, kao što se i  materijalna  dobra  odlažu  u skladišta i spremnike . E tu smo „treća liga“.

5.Zadnja razina prijenosa informacije od  pošiljaoca do primaoca je namjera, nakana, svrha, „pogodak u cilj“(5. apobetika). Pošiljalac hoće da primalac „napravi posao“ na osnovu informacije koju je poslao. Te razine slanja informacije moraju biti tako postavljene da primalac vjeruje pošiljatelju i da on sam vidi korisnost te želje pošiljaoca primjerice Vlade.

Ovo malo teoretiziranja o informaciji pisao sam zbog ovog zaključka: Glede seljačkih štrajkova, razina prijenosa informacija od Vlade prema seljacima je pala na 5 razini –apobetika.  Zašto?  Vlada je odgovorila na zahtjeve seljaka s  dezinformacijom i/ ili informacijom od1bit-a s NE umjesto s DA  .Kada pogriješite na raskršću LIJEVO ili DESNO onda može zbog dezinformacije od  1bit-a biti gubitak par litara benzina i nešto vremena  , ali kod Vladine  pogrešne odluke od 1 bit-a  stranputica i društveni troškovi mogu biti ogromni. 

Vlada kao pošiljaoc šalje   Zakonom o poljoprivredi http://zakonik.org/poljoprivreda_sumarstvo_i_ribarstvo/69-zakon_o_poljoprivredi informaciju primaocu. Primaoc nije samo seljak. U članku §2 piše kako je poljoprivreda strateška djelatnost, koja pridonosi ekološkom i  održivom razvoju RH, dok se u članku  §4 navode  ciljevi poljoprivrede, gdje se prehrambena sigurnost stanovništva podmiruje u što većoj mjeri domaćim konkurentnim poljoprivrednim proizvodima. Ovi  članci trebaju biti informacija, ali  se ne poštiva u navedenom konfliktu. Objašnjenje:

Prvo, navest ću samo tri  državna rashoda 2012 godine : plaće 119,83,  HZZO 20,08 i „mrvica“ subvencije (strateškoj grani!?) poljoprivredi 2,8  milijarde kn. Drugo, seljaci moraju biti, po Zakonu, EU konkurentni sa svojim proizvodima, iako  na leđima nose  teret  troškova ne učinkovitoga gospodarenja na mnogim drugim  područjima. Evo primjera iz tzv. "Zelene knjige":  intenzivnost potrošnje energije hrvatske industrije (prerađivačka industrija i rudarstvo bez energetike) iznosila je u 2005. godini 1269 kJ/€ (stalne cijene iz 2000. godine) dok je u Europi EU 15 ona za iste grane iznosila 682 kJ/€. Još veći teret troškova je onaj, koji čini uslužni sektor gdje spada i Vlada:  energijska intenzivnost hrvatskog uslužnog sektora iznosila je u 2006. godini 2177 kJ/€, dok je intenzivnost u EU 15 bila 712 kJ/€ dodatne vrijednosti.

---

[i] Seith Lloyd: Programming the Universe, Vintage Books  a Division of Random House Inc 2006. Str.46

[ii] http://arstechnica.com/old/content/2008/03/study-amount-of-digital-info-global-storage-capacity.ars

[iii] Guenther und Metta Beyer:  Die Managerschule, Band 3:Inovation-manger, Neumann &Goebel Verlagsgesellschaft  mbH Koeln, str 32