ponedjeljak, 27. veljače 2017.

Održiva kanalizacija

Kako smo nekad gradili kanalizaciju

Priznajmo kako nas vodovod i kanalizacija podsjećaju na krvotok i urinarni trakt u našem tijelu. Sve je u redu dok ti sustavi funkcioniraju ispravno,  no kad se krvne žile, vodovodne ili kanalizacijske cijevi začepe onda je velika strka. Dođe li do krvarenja čovjek mora zatražiti liječničku pomoć, a procuri li vodovodna ili kanalizacijska cijev mora pozvati majstora. Postoji analogija anatomije različitih kućnih instalacija i anatomije ljudskog tijela. (slika kopirana iz DIY Enciklopedia, Stuttman Co. 1975 .NY)
U godinama sam kad zbog takvih bolesti i kvarova treba tražiti brzu pomoć liječnika ili vodoinstalatera. Godine 1967. počeo sam graditi kuću onako kako se to radilo u to vrijeme nestašice  novca,  materijala, znanja  i vještih majstora. Gradilo se korak-po-korak, a useljavalo se čim je kuća bila pod krovom s osnovnim funkcijama koje mora imati neka stambena zgrada kao što su električne, vodovodne i kanalizacijske instalacije. Zapravo, mogu reći da sam kuću završio nakon pedeset godina lani u jesen kad sam betonski pod u podrumu premazao akrilnim premazom.

Kanalizacijska mreža

Tada nismo tražili savjete arhitekata i profesionalnih graditelja koji pri projektiranju i građenju moraju riješiti brojne zadatke. Danas se gradnji pristupa potpuno drukčije, postoje arhitektonski projekti na temelju kojih se dobiva kredit i zgrada može biti gotova za šest mjeseci, a onda je otplaćuješ  cijeli život. EU norme propisuju kako je zgrada jedinstven proizvod koji mora ispunjavati sljedeće  zahtjeve: 1. mehanička otpornost i stabilnost, 2. sigurnost u slučaju požara, 3. higijena, zdravlje i okoliš, 4. sigurnost i pristupačnost tijekom uporabe, 5. zaštita od buke, 6. gospodarenje energijom i očuvanje topline, 7. održiva uporaba prirodnih izvora.
Među određenim EU zahtjevima koje graditelji moraju ispuniti su higijena, zdravlje i okoliš te  sigurnost i pristupačnost s kojima sam se suočio na dramatičan način - kad je supruga došla u podrum otkrila je kako se iz vodolovnog grla po podu razlijeva neka smrdljiva voda. Bez velike mudrosti  ubrzo smo postavili dijagnozu da se začepila kanalizacija. Pozvali smo majstora koji je odmah zaključio kako je do začepljenja došlo između spoja vertikalne i horizontale kanalizacijske cijevi. Da ne duljim priču za dva dana stigao je  bager koji je iskopao staru  betonsku kanalizacijsku  mrežu u vrtu i ugradili smo nove polimerne cijevi s revizijskim oknom - čega nije bilo u staroj kanalizaciji - za  moguće intervencije i čišćenje.

Iskapanje kanalizacijskih  cijevi, vidi se talog u cijevi.

 Druga pogreška kod stare kanalizacije bio je preveliki promjer cijevi u vrtu od 150 mm u koju je bila utisnuta gusnata cijev promjera 100 mm. U betonskom cjevovodu s relativno velikim padom od osam do devet posto godinama se sakupljao talog koji voda nije mogla otplaviti u septičku jamu. No kada sam pročitao definiciju kanalizacijskih mreža onda sam otkrio još jednu manjkavost. Kanalizacijska mreža sustav (i /ili podsustav) cijevnih vodova i građevinskih objekata posebne namjene kao  što su revizijska ili ulazna okna, okna za prekid pada, spremnici za oborinsku  vodu i crpke. Kao  posebne vrste kanalizacijskih mreža izvode se tlačne i vakumske kanalizacija.  Uzmimo kako je i nedostak okna za prekid pada i kanalizacijskom vodu također bila treća manjkavost.  
Tu sam kanalizaciju sagradio 1972. godine i izdržala je zapravo 45 godina. Kakve veze ima ova moja priča s održivošću. Mnogo toga, od 1975. godine bio sam vanjski suradnik  časopisa Sam svoj majstor koji je imao brojnu čitalačku publiku. Čitatelji su putem pisama tražili razne savjete - kako uraditi ovo, kako popraviti ono i kako  poboljšati uvjete stanovanja. Urednik me zamolio da pripremim jedan članak o kanalizaciji koji možete vidjeti u linku, ali je publiciran tek nakon deset godina 1983. kada sam  već bio pametniji graditelj. 
Na slici kopije članka  se točno vidi kako i gdje treba ugraditi revizijsko okno kroz koje se  može kontrolirati stanje u kanalizaciji i čistiti cjevovod. U literaturi o održavanju zgrada pronašao sam podatak o učestalosti[i] popravaka kod zgrada - tijekom 80 godina treba dvaput popravljati betonske kanalizacijske cijevi, a jedanput cijevi od glazirane keramike. Iskustvena norma za održanje kanalizacije u eksploataciji je u mojem slučaju bila OK.
Kod kanalizacijske instalacije može se promatrati i sedmi zahtjev - održiva uporaba prirodnih izvora kroz potrošnju primarne energije za proizvodnju kanalizacijskih cijevi. Podaci o potrošnji primarne energije za  proizvodnju cijevi duljine jednog metra i  promjera 600 mm izgledaju ovako: željezni lijev 1500, plastika - PVC 1000, kamenština 750,  armirana betonska 500 te obična betonska 300 kWh. Iz toga slijedi kako nisam pogriješio glede potrošnje energije što sam u vrt stavio betonske cijevi samo to nisam znao dobro izvesti.

Problematika otpadnih voda

Problematika izgradnje i održavanja kanalizacije vezana je uz potrošnju vode i to je danas u zaštiti okoliša gorući problem. Upravo je izašao sveučilišni udžbenik[ii] u kojemu se objašnjava  odvodnja procesnih, oborinskih i sanitarnih voda. Zbog neznanja i lošeg vođenja gospodarstva sva otpadna voda desetljećima završava u kanalima iz kojih utječe u rijeke i mora. Ako se instaliraju uređaji za pročišćavanje onda na kraju ostaje mulj koji treba ili spaliti i dobro spremiti, a ne ga koristiti za gnojenje. Primjena mulja kao gnojiva dala je negativno iskustvo, naprimjer na oklasku kukuruza nije bilo zrnja.
U mnogim radnim procesima primjenjuju se tvari opasne i štetne za ljude i okoliš pa valja pametno postupati s vodom u kojoj su otopljeni štetni sastojci. 
Više o  potrošnji vode ( vodeni otisak) može naći na stranici:  Vodeni otisak - slično kao ekološki otisak - je multidimenzionalni pokazatelj potrošnje vode, na određenim mjestima i u vremenu, ali i različitih načina njene uporabe (evaporacija, kišnica, površinske ili podzemne vode, onečišćenja...) Vodeni otisak pojedinca i zajednice definira se kao ukupni volumen pitke vode koja služi za proizvodnju dobara i usluga po pojedincu ili u zajednici. Vodeni otisak pokazuje ljudsko prisvajanje svjetskih ograničenih slatkovodnih resursa i daje osnovu za procjenu utjecaja proizvoda i usluga na slatkovodnim sustavima i formuliranje strategije za smanjenje tih utjecaja.
Godišnje na Zemlju padne iznose 110.000 km3 oborina od čega većina ispari ili se zadrži u biljkama dok 40.000 km3 otječe rijekama u jezera i mora. Europljanin  godišnje potroši prosječno za svoje proizvodne procese 453 m3 vode dok na vodovod  otpada po stanovniku 99 m3 što na kraju završi kao otpadna i kanalizacijska voda. Znanstvenici razlikuju takozvanu plavu vodu koje je količinski manje od padalina, a uskladištena  je u tlu ili isparuje, zatim zelenu vodu za poljoprivredu potrebnu za rast biljaka i sivu vodu koja je onečišćena potrošnjom u različitim procesima proizvodnje ljudskih dobara i usluga.
Svaki pojedinac i organizacija moraju kroz razumni postupak smanjivati svoj vodeni otisak u pogledu sive vode, što dalje znači i manje onečišćenje ili prljanje pitke vode.
 Za sve ove  postupke valja  primijeniti specifikacije koje postoje u svjetskim normama i direktivama   i postići društveni konsenzus oko primjene u lokalnim uvjetima.




[i] Instandhaltung und modernisierung des Wohnungsbestandes ,Hammonia Verlag,  Hamburg 1976 str.89
[ii] Felicita Briški: Zaštita okoliša, Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije, Zagreb 2016.