Humanost, nepristranost, neutralnost,
neovisnost, dragovoljnost, jedinstvenost i univerzalnost-načela Crvenog križa.
1.Gradsko društvo Crvenog križa Samobor u službi čovjeka
U Samoboru je 1. prosinca 2023. Crveni križ proslavio veliku obljetnicu – 120 godina rada. Slavilo se prigodnim programom – osim što je predstavljena monografija "Povijest i djelovanje Crvenog križa u Samoboru"[i] s dokumentima, fotografijama i svjedočanstvima predsjednika, ravnatelja, zaposlenika, volontera, dobrovoljnih darivatelja krvi i donatora, nastupala je VA Samoborke (804) Sanoborske ciklame - YouTube
te su dodijeljena priznanja, a na
kraju programa poslužen je domjenak. Humanost i
dragovoljnost najbolje se ogleda u djelovanju Crvenog križa kroz davatelje krvi i volontere te zaposlenike.
Monografija 120. obljetnice Gradskog društva Crvenog križa Samobor
Navedeni podaci u
monografiji, koju je odlično strukovno uredila Petra Somek (čestitka!) mogu
biti podstrek za mnoge ljude, koji vrlo lako, kroz Crveni križ, mogu pronaći
osobe u potrebi, kojima treba pružiti tako malo skrbi i ljubavi, da se ispune
ljudska načela suživota.Velike čestitke
valja uputiti i ravnateljici Anici Francetić Kufrin za odličnu organizaciju proslave.
2. Povijest. Crveni križ je humanitarna organizacija, čije se djelovanje
temelji na sedam osnovnih načela: humanost,
nepristranost, neutralnost, neovisnost, dragovoljnost, jedinstvenost i
univerzalnost (više vidi na linku www.icrc.org).
Međunarodni pokret Crvenog križa osnovan je 17. veljače 1863. u Ženevi. Inicijator je bio Henry
Dunant, potaknut velikim broj vojnika koji su bespomoćni umirali na
bojnom polju kod Solferina u ratu 1859. g. između Francuske i Habsburške
Monarhije.
Humanost i dragovoljnost samoborskog Crvenog križa
očitovala se u pomaganju nemoćnima, bolesnima, starcima, gladnima, napuštenima,
siromašnima, djeci bez roditelja i doma, stradalima u potresu i poplavljenima.
Naročita humanost pokazala se prema prognanicima u Domovinskom ratu.
3.Domovinski
rat
Kao predsjednik Crvenog križa za vrijeme Domovinskog
rata ispričao sam uredniku ove knjige moja sjećanja oko brige o prognanicima iz
sela Gora kraj Petrinje. Hrvatske žitelje, pretežno seljake između Petrinje i
Gline, protjerale su s njihovih dvorišta i kuća srpske postrojbe (četnici i
JNA) Nakon što su popisani svi
prognanici koji su zbog okupacije 1991. morali napustiti Petrinju i svoje
domove, došlo se do ove brojke: 10.535 građana, od kojih 9.352 Hrvata, 215
muslimana, 790 Srba i 178 ostalih. Petrinja je za vrijeme borba za grad i
okupacije Petrinje pretrpjela velike štete na gospodarskim objektima. Oštećeno
je i uništeno više od 3.350 stambenih objekata, od čega je potpuno porušeno i
popaljeno, bez ikakve mogućnosti popravka, 1.579 stanova i kuća.
4.Moje sjećanje
Vraćam se sudbini
prognane obitelji Tominović iz sela Gora kraj Petrinje. Njihovo progonstvo
moglo bi se holivudski prikazati. Možda se pronađe neki pisac scenarija i
redatelj budućeg filma "Prohujalo petrinjskim vihorom".
Obitelj Tominović činili su djed
Blaž, baka Barica, sin Zlatko, snaha
Katica, kćeri školarke Ankica i Ljubica.
Sve je ostavljeno u kući i dvorištu osim što su u
progonstvo uzeli osobne stvari i blago, krave Biserku i Bebu (dvojčeki),
Milenku i Zvjezdanu. Bile su to krave koje su im značile egzistenciju i
život, jer su od njihova mlijeka pravili i prodavali sir i mliječne proizvode
na tržnici u Petrinji.
Put te prognaničke kolonije počinje prvo dolaskom u
mjesto Nebojan kraj Siska, te dalje, zbog ratne situacije, u Malu Goricu, pa
Mahovo i Gornje Vrapče. Krave su potom odvedene na neko gospodstvo u Sveti Ivan
Zelinu. Dalje je Crveni križ odveo obitelj Tominović u Klokočevac Samoborski na dvorište obitelji Špelko. Po
svršetku rata odvedeni su natrag u Nebojan i Letovanić, pa u Goru na svoje
popaljeno dvorište s porušenim gospodarskim zgradama i kućom.
Jesen je, posjećujem obitelj Tominović u Klokočevcu
da ih pitam kako su i treba li im nešto. Baka Barica odmah mi kaže da bi sve
bilo dobro da barem znaju gdje su im krave i da ih dovedu ovdje, jer na
dvorištu Špelko postoje štala i sjenik. Doznajemo da su krave spašene i
organiziramo dovoz pomoću "Stočara", poljoprivrednog poduzeće koje
ima kamion za transport goveda.
Kakvo je to bilo veselje kada su krave dovedene.
Organiziran je dovoz sijena. No odmah drugi dan baka i djed vežu vojkama krave
i vode ih na pašu na obližnje livade. Nakon par dana posjetim ih i Katica mi
kaže: "Bilo bi dobro da mogu prodavati na tržnici mlijeko i sir i
vrhnje." Otiđem do uprave Komunalca koji gospodari samoborskom tržnicom i
zamolim ih da prognanicima bez naknade dopuste prodaju mlijeka. Tada se vidjelo
da je krava velika pomoćnica ili "tvornica" za pomoć prognanicima,
jer trave ima u izobilju i treba je kroz ispašu i sijeno dati kravama, a one
bogato uzvraćaju najboljom hranom – mlijekom.
Bilo kako bilo, događaji u Domovinskom ratu i život
idu dalje. Obitelj Tominović je već bila u Letovaniću i mole me da dođem na
svadbu unuke Ljubice. Vjenčanje i svadbena večera održali su se u Sisku. Ujutro
mi pristupi baka Barica i nudi mi, izvezen rukom, tradicionalni ručnik koji je
dio narodne nošnje sela Gore iz Župe Sv. Lovre (crkva je bila srušena). Ja
kažem: "Nemojte mi to dati, evo, hvala Bogu, familija će se povećati, pa
ćete unucima i unukama morati dati to znamenje vašeg sela i roda." Ona mi
uzvrati: "Gledajte, odavde se vidi Petrinja i ne znamo hoćemo li se ikada
vratiti." Oboje smo se rasplakali.
Hvala Bogu, bio sam u Petrinji kada je oslobođena 8.
kolovoza 1995. g. Nakon toga, obitelj Tominović vraća se doma na porušenu kuću,
štalu i sjenik. Država je obnovila kuću, a staju su obnovili sami. Prisustvovao
sam sprovodu bake Barice i sina Zlatka, a brigu oko krava preuzele su Katica i
kći Ankica.
Da tragedija bude veća, kuća obitelji Tominović nastradala je i u potresu 2020. godine. Popucao je dimnjak i oštećena je štala. Danas su u štali neke druge krave koje nisu lako podnijele potres Katica i Ankica mi kažu kako su još uvijek u depresiji od tog potresa i nemilih događaja koje su proživjele.
[i] Petra
Somek, Povijest i djelovanje Crvenog križa u Samoboru, Nakladnik Meridijani,
Samobor, 2023.
