subota, 30. studenoga 2019.

Štrajk, ekonomika i okoliš



Spadam u grupu od 40% građana prema anketi HRT, koji ne podržavaju štrajk zaposlenika u obrazovanju. Štrajk je organiziran zbog povečanja koeficijentasloženosti poslova za 6,11% i smanjenja dostojanstva učitelja.  Jasno, valja  preispitati i uskladiti postojeće koeficijente složenosti:
 poslova službenika i namještenika u javnim službama i državnoj službi. gdje radi 249642 službenika. No,ne podržavam metode  i načine  održavanje štrajka


1.Ekonomika je znanost koja izučava kako postići visok učinak koristi svih „težaka i polju “ tj. u gospodarstvu  uz najniže troškove, ali ne samo kod proizvodnje hrane nego još i kod mnogih drugih aktivnosti, kao što je proizvodnja električne struje, izgradnja stanova, promet itd. Postoje dva pojma – korist i trošak – s kojima se pokušava mjeriti i gospodariti od obrazovanja i zdravstva pa čak do onečišćenja okoliša, što je vrlo dobro prikazano u knjizi koju čitam[i]
 Prilažem  link na tablicu gdje sunavedeni zaposlenici ili težaci prema djelatnostima u našoj zemlji. Na kraju tablice navedeni su  troškovi rada po satu. Troškove  rada po satu tzv. satnica je temeljna veličina s kojom se sindikalci koriste u svijetu kod pregovora oko  plaća. Ako se pogleda tablica, vidi se da je obrazovanje s 72,15 kn/h na nekoj sredini među sedamnaest  djelatnosti,  gdje su vrlo blizu javna uprava 76,77 i  zdravstvena zaštita s77,88 kn/h. U velikom broju diskusija, glede  štrajka vrijeme kao da nije bitno. Vrijeme je jedina neponovljiva veličina koja mora biti prisutna u mnogim računima ekonomike. Svugdje i stalno se govori o satnici. U Njemačkoj se sada vodi velika diskusija o minimalnoj satnici od 12 €.
Zakon o radu propisuje u nas tjedno 40 sati rada, iz čega proizlazi da zaposlenici u skoro svim djelatnosti godišnje rade 2016 sati, dok se u obrazovanju radi 1800 sati. Djeci trebaju školska ferja, ali kada se pogleda kalendar, onda božićni i uskršnji blagdani, zajedno s ljetnim školskim ferijem, učiteljima donose i do dva mjeseca godišnjih odmora. Toliko dopusta ili odmora nema u ostalim djelatnostima Zlobnici kažu  što se bune tri mjeseca imaju dopust.
Pogledajmo kako su rangirani neki druge djelatnosti. Ja sam radio 43 godine u industriji. Prerađivačka industrija ima  trošak rada po satu 63,41 kn/h, dok  trgovina  ima 69,18 kn/h . U industriji, bogu hvala ako ima posla,  radi se u smjenama i ponoći, dok kod trgovaca po pravilu radi se i uz nedjelju i na blagdane. Vladi Ustavnom sudu i sindikalnim vođama pripisujem „smrtni grijeh“ za dopuštenje da trgovine rade nedjeljom i blagdanima. Biblijsko načelo da se čovjek, pa i životinje, moraju odmarati nedjeljom, sedmog dana u tjednu, vjerojatno je nastalo kako bi se i Zemlja malo „odmorila“ od čovjeka ili da bi se sačuvalo stablo života, kao to piše u Knjizi postanka (Post 3,23).
Ustavni sud Njemačke nije dopustio rad nedjelom, dok njemački i ostali trgovački lanci kod nas rade i nedjeljom. Zaposlenici u obrazovanju ne rade  noću, subotom i nedjeljom. Ne može se novcem nadoknaditi ukradeno vrijeme. Imam rođaka koji noću vozi robu koja ujutro mora doći, primjerice u Dubrovnik. Jasno je da se noćni rad i nedjeljom plaća više, ali koliko često treba radnik raditi noću,  i nedjeljom pitanje je za sebe. Netko nekomekrade vrijeme

3. Rizik na radnome mjestu  Mnoga radna mjesta imaju  nedopuštena onečišćenja, što se mora uzeti u obzir. Zakon o radu lijepo definira to stanje jednostavnim zahtjevima poslodavcu 
„Poslodavac je dužan pribaviti i održavati postrojenja, uređaje, opremu, alate, mjesto rada i pristup mjestu rada, te organizirati rad na način koji osigurava zaštitu života i zdravlja radnika, u skladu s posebnim zakonima i drugim propisima i naravi posla koji se obavlja“.
Za definiranje granica onečišćenja, previše ili premalo, moraju se koristiti još neke nove značajke o kojima se mora voditi briga. Tako se treba definirati standard ili norma učinkovitosti, standard ili norma sigurnosti, te ekološka održivost.
Standard učinkovitosti najlakše razumijemo kod Vladinih akcija koje potiču građane da smanje pušenje, jer se time smanjuju računi liječenja oboljelih od raka. Radio sam u kancelariji s pušačima. Kad sam imao upaljeno grlo, liječnik mi je rekao da moram izbjegavati mikroklimu pušača. Kako? U navedenoj knjizi upravo je obrađen taj konflikt, gdje se nepušač dogovara s pušačem s kojim radi u sobi, koliko i kako smanjiti broj popušenih cigareta, jer nije postojao zakon prisile kojim se to definira. Kao strastveni pušač, ovisnik od nepušača može tražiti da mu se plati to odricanje od svake cigarete. Odricanje od 5 pušačevih cigareta donijelo bi do smanjenja troškova liječenja raka od 11 $. No, nepušač bi morao platiti 40 $ da podmiti pušača da se odrekne svih cigareta ili 4 $ za svaku dodatnu cigaretu. Usklađivanje koristi i troškova dogovoreno je tako da će se pušač odreći 2 cigarete, ali od nepušača zauzvrat traži 6 dolara. Vlada obično povećava trošarine kod prodaje cigarete kako bi se taj novac trošio za povećanje troškova u zdravstvu. Ovo je samo primjer za poduku koja je vidljiva u svakom onečišćenju okoliša. Za apsolutno smanjenje, odnosno onečišćenje na nulu, nema kapitala, nema novca. Poslodavac bi trebao  uvjetno povećati plaće radniku koje se truje na radnom mjestu. Drugačije rečeno dobit  ćeš nešto više novaca ali dobivaš  i rizik neke bolesti. Jučer sam susreo  g. Štefoka radnika koji je radio sa mnom  u pogonu  gdje je izgubio  oko na radnom mjesto  što je evidentno u mirovini od 70 kn.
Standard sigurnosti na radnome mjestu valja opisati kroz rizik oštećenja zdravlja i pojave smrti. Godišnji rizik dobivanja raka od pušenja jedne kutije na dan iznosi 1na 3600, dok je omjer policajaca ubijenih na dužnosti 1 na deset tisuća. Za rješavanje problema rizika za zdravlje na radnome mjestu uveden je pojam vrijednosti ljudskog života, izražen kroz novčanu vrijednost. Američka agencija za zdravlje obrađivala je slučajeve gdje je vrijednost ljudskog života iznosila od 475 000 do 8,3 milijuna dolara.
Dakle, iako zakon o radu lijepo propisuje da se poslodavac mora pobrinuti za zdravo radno mjesto, to u praksi nije izvedivo ili nije izvedivo uz normalne troškove. U školi se to postiže relativno lako, jer se radi u suhoj i zimi grijanoj prostoriji. Iz moje prakse, koja potječe iz industrije, svjedočim kako su radnici izloženi prašini vapna, cementa, buci strojeva, prekomjernoj vlazi i prekomjernom znojenju, prekomjernoj temperaturi, toplini i hladnoći, vibraciji, otrovnim kemikalijama. U našem poduzeću radnici nisu štrajkali, iako su za to imali razloge – zbog uvjeta rada, ali i zbog velikog zakašnjenja plaće. U svim djelatnostima u kojima se plaće dobivaju iz budžeta, one su redovite. Budžet se „puni“ iz PDV poreza i ostalih  trošarina čime se smanjuju  mogućnosti prodaje proizvoda te konkurentnost.  Pročitao sam davno da su rudari u SSSR-u rekli Gorbačovu, gdje je bilo sve besplatno, dajte nam barem sapun da se možemo umiti kada se vraćamo s radnog mjesta. To spominjem zato, jer je velik dio naše svijesti ostao u nekom stanju „ revolucije koja teče“ gdje sve mora biti besplatno – i školstvo i zdravstvo – i svakome mora biti badava osigurano radno mjesto, ne pitajući koliko košta to radno mjesto i koliko košta jedan sat rada na bilo kojem radnom mjestu.

Ekonomika ima dva pojma – korist i trošak – s kojima se pokušava mjeriti i gospodariti od obrazovanja i zdravstva pa čak do onečišćenja okoliša, što je vrlo dobro prikazano u knjizi koju čitam. Prije nego što se počne stvarati nova rang lista koeficijenata složenosti poslova, zbog čega se i štrajka, mora se usporediti sve troškove rada po satu i bruto plaće. . Analitičkom procjene radnih mjesta moguće je izračunati koeficijente složenosti svih radnih mjesta, a ne samo javne uprave i obrazovanja, zbog čega se i štrajka. Ne može se nekome dodavati, a da se nekom drugom ne uzima u jednoj uređenoj zajednici. Ili,  ne može se Vladi zapovijediti da se stalno zadužuje zbog  plaća. 

3.Društveno  poštovanje i dostojanstvo zvanja Poštivanje ljudi možda je najosnovnije načelo u cijeloj etici. Poštivanje poziva svakoga od nas da poštuje dostojanstvo svih drugih ljudi. Mora se  poštivati svako zvanje, svaki rad, svaki  čovjek. Učitelja se poštuje, ali i on mora poštivati druga zvanja. Industrijskim načinom  života izgubili smo mnoge zanate. Izgubili smo seljake jednostavnom frazom  što smo ih pretvorili u seljačine. Kada se  priveže krava za jasle,  priveže se radom i čovjek za jasle. Ne ide se ljeti kada ima najviše  posla na more. Seljak nema godišnjeg odmora.
Mesar, kuhar, konobar,(koji mora znati dvastrana jezika) su zanimanja  koja zaslužuju najviše društvenog poštovanje. U Istri imamo pet ugostiteljskih škola. Jedna  od njih, ona u Poreču, smanjuje opseg rada jer nema dovoljno učenika. Radnika ne samo da sada nema, nego ih neće biti ni i budućnosti. I taj problem neće se trajno riješiti uvozom Indijaca i Filipinaca, jer je problem u nama, u našem društvu. 
Poštivanje se temelji i na  učincima rada (ishodima) prema postignutim rezultatima. Hrvatski učenici su na međunarodnom PISA testu 2009. godine osvojili 34. mjesto, a 2015. su pali na 40. mjesto unatoč većem broju nastavnika na manji broj učenika. 
U većiniobrazovnih EU sustava  2017./18 g. nastavnicima su bile povećane zakonske plaće. Ta povećanja bila su vezana za indeks inflacije ili troškova života. Međutim, u Bugarskoj Češkoj, Estoniji, Litvi, Nizozemskoj, Rumunjskoj i Slovačkoj bilo  je promjene politika koje su imale značajan pozitivan utjecaj na plaće nastavnika. Kolektivno pregovaranje je donijelo i značajna povećanja plaća u Danskoj, Malti, Švedskoj i Islandu. Zakonske početne plaće kreću se godišnje od manje  5 000 eura u Bugarskoj i Albaniji na više od 70 000 € u Luksemburgu i Lihtenštajnu. U Hrvatsko je bruto plaće 12000 €. Razina plaća normalno je povezana s bogatstvom neke zemlje.  Više vidi u linku gore.
Upitajte se  želite li ovakvu  plaću učitelja ili medicinske sestre i policajca koja je veća od učiteljske. Ja  hoću plaću od učitelja!

.



[i] Eban  S. Goodstein: Ekonomika i okoliš, Mate d. o. o., Zagreb