Vrhovčak dne 17.8.2011
Voda naša svagdanja
(problematika starih zapuštenih zdenaca u Vrhovčaku)
slike br 1 . „Pavlinov zdenec“ u Vrhovčaku
Svakodnevno nas na TV reklamama upozoravaju kako je čovjek pretežno ispunjen vodom i kako valja piti vodu koja se prodaju u polimernim bocama.
U priručnicima se može pročitati podatak kako 74%površine Zemlje pokriva hidrosfera tj. voda . No od te vode otpada 97% na slane vode oceana i mora ,a svega 2,5% su pitke vode koja opet nije sva upotrebljiva jer su u obliku ledenjaka, jezera rijeka oko 1,9%. Samo 0,6% su podzemne vode koje pijemo i koje se lako onečišćuju.
Da bi se sagledala problematika pitke vode na Zemlji ove brojke ne govore mnogo, jer svaki kontinent i svaka država i svaki kraj na Zemlji imaju svoju posebnu priču ili problematiku glede pitke vode. Gradovi okolo Zagreba dijele istu sudbinu kada je u pitanju pitka voda
Naselja uz Savu bi trebala imati dovoljno vode u podzemlju za piti i to je uvriježeno u našem mišljenju . No mnogi izvori pitke vode okolo Zagreba su zatvoreni, bilo da je voda usahla ili je zagađena-Zbog toga valja mijenjati opće prihvaćeno mišljenje ,da vode imamo u neograničenim količinama.
.Ako se vratimo u nedavnu prošlost onda se snabdijevalo prema statističkim podacima za 1950 godine oko 40% stanovništva snabdijevalo se iz kopanih bunara 21% iz izvora i oko 21 % iz vodovoda i oko 6% iz cisterni (kišnica).
Danas se vodovodom tj javnom vodoopskrbom koristi oko 75% stanovništva. U kompleksnoj i neizvjesnoj industrijskoj civilizaciji valja uvijek misliti na rezervne sustave zbog različitih nesreća kojima može a ne mora biti uzrok nepažnja čovjeka. To se naročito odnosi na snabdijevanje vode.
Prema Zakonu o vodama od 2010 g »Javna vodoopskrba« je djelatnost zahvaćanja podzemnih i površinskih voda namijenjenih ljudskoj potrošnji i njihova kondicioniranja te isporuka do krajnjega korisnika ili do drugoga isporučitelja vodne usluge, ako se ti poslovi obavljaju putem građevina javne vodoopskrbe te upravljanje tim građevinama.
Za Svjetski dan voda kojeg obilježavamo svake godine 22 ožujka obično se upriliči neka sjednica ili se napiše neki članak u dnevnim novinama ili nekom časopisu o značaju vode za život. Tako se navodi u jednom broju časopisa „Okoliš“:
„Treba mijenjati kulturu odnosa prema vodi, jer ona predstavlja nacionalno bogatstvo i jer joj nema zamjene. Gospodarenje vodom svakako je bitna komponenta nacionalne gospodarske politike, a ovaj Svjetski dan voda prigoda je da se podsjetimo na važnost čuvanja toga prirodnog bogatstva, uz naglasak na kulturu ponašanja prema vodi. Vodu treba čuvati od onečišćenja, treba ju racionalno koristiti i brinuti se o njenim zalihama. Hrvatska je na sreću daleko od svjetskih problema s vodom, jer je po vodnom bogatstvu na petom mjestu u Europi i 42. u svijetu. To bi bogatstvo trebalo brižno čuvati, jer stanje s vodom u svijetu, osobito onom za piće, baš i nije blistavo. Naime, naš je vodeni planet zapravo siromašan pitkom vodom i njene su zalihe neobnovljive. Osobito je raspoređenost tog bogatstva na Zemlji neravnomjerna; više od milijarde ljudi na planetu je danas žedno“.
Prema ovome svakom izvorištu vode valja posvetiti naročitu pažnju.
»Izvorište« je mjesto na zemljišnoj čestici iz kojeg podzemna voda prirodno izvire na površinu odnosno mjesto na zemljišnoj čestici s kojeg se kroz bušotinu crpi voda iz tijela podzemnih voda.
Izvorišta valja promatrati i u kontekstu povijesna događanja, jer zbog izvorišta vode nastala su mnoga sela u našem Samoborskom kraju i Samoborskom gorju.
Prema tome, izvorišta su veliko ekonomsko blago i kulturna baština prostora u kojem živimo.
U povjesnici o „Samobor gradu“ od Vjekoslava Noršića čitamo: U poznatoj povelji za grad Samobor od kraljeva Kolomana i Bele IV od 1242 godine opisuju se granice zemljišta s vodama (potocima) i vrelima. U tim granicama nalazi se i kapelica Sv Vida na Vrhovčaku.. Selo Vrhovčak (Verhouzluecz) spominje se godine 1488 u trgovačkom dokumentu kada je Barbara Frankopan postala nasljednicom Samoborskog grada kojem su pripadala skoro sva današnja sela. Zbog tog dokumenta vodile su se mnoge sudske rasprave i bitke. U selu Vrhovčak postoji i danas park koji se zove Gorica a tako se zvao i brežuljak iz kojeg je 1577 g. Krištofor Ungad pucao s željeznim kuglama pomoću topova po SAMOBOR GRADU kao bi istjerao iz grada Klaru Gruber
Vladari i velemoži su se mijenjali a puk je ostao živjeti onako, kako je mogao u ovim prostorima gdje im je voda bila najvažnija sastavnica života.
U spomenici Župe Sv Anastazije na kraju devetnaestog stoljeća piše kao je na Vrhovčaku živjelo 185 duša. Voda za ljude ali i za blago bila je korištena iz i nekoliko izvorišta i mlaka koji se nalaze i sada u selu u zapuštenom stanju. U ljetno doba trebalo je ljudima stajati po 3-4 sata u redu kako bi se mogla hrgom zagrabiti vodu iz tih izvora za svakodnevnu minimalnu potrebu. Samo neki mještani su imali i cisterne za spremanje kišnice u zadnjih 80 godina
Godine 1986 seljani i vikendaši Vrhovčaka uz 50% pomoć Općine Samobor izgradili su vodovod i pomalo zapustili stara izvorišta i usput su zaboravili kako su živjeli njihovi pretci..
Zato danas valja ponovo „sve karte staviti na stol“ glede snabdijevanja vodom, očuvanja prirode i okoliša i to ne samo na području sela Vrhovčak. Na tribinama s Gradonačelnikom Beljakom ta problematika je isticana na Vrhovčaku i dobivena je i podrška te akcije.
Bilo je i primjedaba pa ta voda nije više zdrava za piti?. Nakon takovih primjedaba, koje se mogu čak i usvojiti, problematika zaštite izvorišta dobiva još veći značaj. Naime, truljenje velike količine otpadnog lišća u otvorenim zdencima te slijevanje površinske vode stvara onečišćenje takovih zdenaca.
O onečišćenju u Zakonu piše: »Onečišćenje« je izravno ili neizravno unošenje tvari ili topline u vodu i tlo izazvano ljudskom djelatnošću, što može biti štetno za ljudsko zdravlje ili kakvoću vodnih ekosustava ili kopnenih ekosustava izravno ovisnih o vodnim ekosustavima, koje dovodi do štete po materijalnu imovinu, remeti značajke okoliša, zaštićene prirodne vrijednosti ili utječe na druge pravovaljane oblike korištenja okoliša.
Postoji i DIREKTIVA 2006/118/EZ od 2006g EUROPSKOGA PARLAMENTA I VIJEĆA o zaštiti podzemnih voda od onečišćenja i pogoršanja kakvoće koja propisuje kako zemlje članice moraju voditi brigu oko koncentracija onečišćujućih i opasnih tvari kao što su:
1.Arsen,Kadmij,Olovo, Živa, Amonijev ion,Klorid,Sulfat,
2. Umjetne sintetičke tvari; Trikloretilen Tetrakloretilen te
3.o ostalim parametrima kao što su vodljivost i prodori slane vode.
Da bi se moglo pratiti ova problematika valja navesti još dvije definicije iz Zakona o onečišćujućim i opasnim tvarima: »Onečišćujuće tvari« su tvari koje mogu izazvati onečišćenje, a osobito tvari određene propisom iz članka 41. stavka 1. ovoga Zakona, uključivo opasne, prioritetne i druge onečišćujuće tvari.
»Opasne tvari« su tvari ili skupine tvari koje su toksične, postojane, kancerogene, mutagene, teratogene, bioakumulativne i druge tvari ili skupine tvari koje izazivaju jednaku razinu opasnosti, utvrđene propisom iz članka 41. stavka 1. ovoga Zakona.
Voda koju sada pijemo ima različite minimalne dopuštene koncentracije tvari kao što primjerice za živu to iznosi 0,0002 mg/l za nitrate 10 mg/l ,mineralna ulja 0,01 mg/l. Isto valja znati kako su neki izvori za vodovod u Zagrebu zatvoreni jer su koncentracije nekih tvari prekoračile dopuštenu granicu.
Kada se ispituje vodljivost pitke vode preračunate na koncentracije iona onda ona iznosi od 250 do 45o mg/l kako u vodovodnoj tako i u vodama iz zdenaca za koje sumnjamo da možda nisu za piti.
Gore spomenuta EU-Direktiva dopušta koncentraciju nitrata u pitkoj vodi od 50 mg/l i aktivne tvari iz pesticida 0,5 μg/l.
Da bi se akciji zaštite podzemnih voda i izvora na Vrhovčaku mogla provesti ispravno povjerenstvo Društva inženjera i tehničara u Samoboru obišlo je 1.7.2011 g izvore i želi izraditi proceduru te akcije zaštite.
Među prvim akcijama valja očistiti terene i izvorišta od blata lišća kako bi se izvršila pravilna procjena kakvoće vode iz očišćenih zdenaca.
U preliminarnoj studiji koju je dao inženjer Đuro Kovačić navodi se : „da bi se mogla utvrditi stvarna kvaliteta vode neophodno je prethodno izvršiti sanaciju koja podrazumijeva maksimalno eliminiranje utjecaja površinskih, odnosno oborinskih voda na samu izvorsku vodu. Ovaj cilj bi se ostvario :
-građevinskom intervencijom na postojećem objektu izvora
- čišćenjem i nivelacionim intervencijama na okolnom terenu
-pravilnim rješenjem odvodnje preljevne izvorske vode
Josip Kumerički Dipl. inž.
Slika br 2. Članovi Društva inženjera i tehničara Samobor obišli su zdence kako bi se strukovno uključili u sanaciju zdenaca
Zapušten Šmidhenov zdenac i EU rezolucija o totalitarizmu.
