četvrtak, 22. prosinca 2016.

Motika


Ljudi su odvajkada iščekivali Došašće i božićne blagdane s nadom o dolasku nekih boljih vremena, boljih odnosa među ljudima i narodima, jer se slavi rođenje malenog Boga ili Božića. Stručnjaci marketinga danas su to razdoblje nazvali skupnim imenom Advent, što na latinskom znači dolazak, a  gradske vlasti kite i rasvjetljuju gradove prvenstveno promovirajući prodaju vrućih kobasica i kuhanog  vina. Zagreb i  ove godine osvaja EU-priznanje: Best Christmas Market 2017.
Božićno je vrijeme vrijeme nadanja, kako bi seljaci iz OPG-ova i svi poljodjelci mogli sljedeće godine imati dobru  sjetvu i žetvu krušarica.  Istodobno, mediji iznose problematiku  o hrani,  jer se primijetilo kako  se na hranilištima i pojilištima (čitaj, u robnim kućama) prodaje hrana sumnjive  zdravstvene kvalitete. Darko  Znaor  tvrdi u Večernjaku kako je zbog jalovog tla preostalo svega 60 žetvi i ističe da poljoprivredi treba REZ, što je kratica za resurse, ekologizacija i znanje.
Jesmo li bogati ili siromašni kada je u pitanju proizvodnja i potrošnja  hrane? Pokušavam to objasniti sebi i drugima. Počnimo s dvije priče.
Prva priča
Moj pokojni brat radio je u Njemačkoj od 1962. do 1975. u jednoj mehaničkoj radionici specijaliziranoj za  servis Mercedesovih vozila. Kada je jednom liječniku servisirao auto on mu je rekao: Ajmo da vidiš gdje ja nabavljam hranu. Odveo ga je iz Frankfurta do jednog seoskog gazdinstva i rekao:  Ja plaćam ovom seljaku da mi uzgaja  domaće životinje, svinje i perad, jer ne  želim jesti hormone koji mi  se nude kroz meso u supermarketima.
Druga priča
Neki dan ispriča mi prijatelj s kojim sam radio niz godina u jednoj tvrtki ovu priču: Njegov sin mesar po zanimanju otišao je raditi u Njemačku, jer tu nije bio zadovoljan malom plaćom. Tamo radi u jednoj velikoj klaonici koja dnevno preradi 24.000 svinja. Sin mu kaže da se svaki dan radnicima na traci podijeli stotinjak otkaza, ali se isto i toliko prima na posao. Kada se uključi traka za obradu svinja onda mora na klupi za rezervu  uvijek biti dovoljno zamjenskih mesara kad netko mora skoknuti na zahod ili ako nekomu ponestane snage. Slično kao kod nogometa. Sin mu veli da ne zna koliko će dugo moći izdržati taj napor i želi se vratiti doma.
Okopavanje kukuruza - hrane za ljude i životinje
Fotografirao 1923. Milan Dvoržak


Treća priča
Evo mojih teza što bi trebalo napraviti da se zaposle ljudi i počne proizvoditi zdrava hrana.  Treba li motikom okopavati usjeve ili primjenjivati herbicide? To se pitanje postavljalo  tek prije  četrdeset ili trideset godina. Djedovi i očevi su bili protiv herbicida kojima se s njiva izbacuje motika,  no smatrali smo ih nedovoljno obaviještenim (ne smijem reći zaostalim). Ali, oni su bili oprezni, ravnali su se prema stečenom iskustvu pa nisu odmah primali te novotarije. I, bili su u pravu s obzirom na današnja nova saznanja o štetnosti herbicida.
Stara  hrvatska poslovica kaže - Nema kruha bez motike, i to je istina. Nakon što je dokazano kako je  kemijski spoj altrazin iz pesticida otrovan za žabe uočen je veliki problem održivosti - kako uravnotežiti procese između tradicionalnog poljodjelstva i industrijalizirane proizvodnje žitarica.

Valja objasniti razliku između obrađivanja zemlje - kako su to radili moj djed i otac - koja se  naziva organska ili biološka agrikultura i ove industrijske ili neorganske poljoprivrede (umjetna gnojiva, herbicidi) što se naveliko prakticira danas.

Prvo - naši su djedovi znali da je humusno tlo bogato mikroflorom i faunom temelj plodonosne proizvodnje i zdrave hrane. Znali su da dodavanje više stajskog  gnoja-stajnjaka znači bolji urod. Kemizacija poljoprivrede započela je kad je kemičar Justus von Liebig dokazao kako se biljka može izdašno hraniti iz mineralnih gnojiva gdje su hranidbene komponente spojevi dušika, fosfora, kalija. Tako se povećao prinos pšenice od 1100 na 4600 kg/ha,  a kukuruza od 1700 na 6400 kg/ha. Statistički podaci za te prinose žitarica odnose se na godine 1930. i 2002. za Hrvatsku. Ali višak  dušika završava u pitkoj vodi?! . Kako to regulirati?  Povečani prinos znači samo povečanje sadržaja vode u usijevima tvrde  protivnici  upotrebe minerlnih gnojiva!?

Drugo - mineralna gnojiva smanjuju udjel humusa u tlu te onečišćuju vodu.  Hrana proizvedena iz  tla bogatog humusom sadrži sve prirodne sastojke za zdravu prehranu.  Prije 35 godina kupio sam knjigu koju je napisao poznati ekonomist E.F. Schumacher Small is beautiful - Malo je lijepo. Schumacher navodi kako u proizvodnji hrane ne može biti jedino mjerilo uspješnosti u  gospodarenju profit već prije svega valja težiti zdravoj hrani, očuvanju tla i skladnosti čovjeka s prirodom. On tvrdi kako još nije uzgojena krava (važna za gnoj-stajnjak ) koja se može tjedno hraniti samo pet dana. Međunarodna organizacija IFOAM koja podupire organsku poljoprivredu također teži načelima vezanim uz zdravlje, ekologiju, pravičnost i zaštitu sela.  Definicija organske poljoprivrede jest: Organska poljoprivreda je sustav proizvodnje koji održava zdravlje tla, ekosustava i ljudi. Oslanja se na ekološke procese, biološku raznolikost i cikluse prilagođene lokalnim uvjetima, a ne na primjenu materijala s neželjenim efektima. Organska poljoprivreda kombinira tradiciju, inovacije i znanost u korist zajedničkog okoliša te promicanja pravičnih  odnosa  i  dobre kvalitete života za sve ljude.
Organski proizvedena hrana je skuplja. Košara puna nasumce izabrane različite organske hrane, i pića koštala je 74,20 dolara dok je ista paralelno neorganski proizvedena hrana koštala 63,41 dolara.
Mikrobiolog Peter Rusch dokazao je kako bakterije i mikroflora u području biljkinog korijenskog sustava spadaju u istu grupu bakterija i mikroba koji obitavaju u ljudskim i životinjskim crijevima. Hrana proizvedena iz takvog sustava humusne hranidbe podesna je za zdravu ljudsku i životinjsku  ishranu. To tvrdi u knjizi Bioagrikultura u praksi  doktor Pavao Krišković s kojim sam pripremao proizvodnju prirodnog mineralnog gnojiva KPMG  s različitim  mikroelementima koji su također bitni za zdravu hranu.

Treće - paralelno s povećanjem mineralnih gnojiva povećavala se i primjena pesticida  u  poljoprivredi kojih nije bilo u doba naših staraca. Kad čitamo upute o primjeni pesticida tj. sredstava za zaštitu bilja svugdje postoji napomena koliko su njihove koncentracije štetne  za ljude i životinje,  posebice za ribe, pčele itd.  ALTRAZIN - koji sadrže neki pesticidi je otrovan za žabe već pri koncentraciji od 0,1 ppb, tvrdi američki znanstvenik Tyron Hayes
.
Četvrto - zbog primjene pesticida nije se moglo saditi i sijati druge plodine uz kukuruz. Uz  kukuruz se ranije na istoj njivi sijao grah, sirak, bob, čičak, leća, kihra i sadile su se bundeve. To je bilo moguće, jer je stabljika kukuruza čuvala tlo od prekomjernog sušenja u vrijeme ljetnih žega i bila je kolac za grah.

Peto - kada se okopalo batvo stabljike kukuruza, onda se sav korov ili drač prekrivao zemljom, što je bilo dobro, kako za stvaranje bioflore u tlu tako i za zadržavanje vode što je bitno u sušnom vremenu. Korov se obično sastojao od gaveza, slaka, lobode, osjaka i črevca, divljeg maka i pirike. Sav drač se mogao zakopati, ali ne i pirika koju je trebalo iščupati i maknuti s njive. Višak drača bio je hrana za svinje.

Šesto - s mineralnim  gnojivima i pesticidima  namamili smo na njive nepozvani korov kojega se sad ne možemo  riješiti gotovo nikakvim herbicidima. Najpoznatiji sadašnji korov je divlji sirak,  ambrozija koja se širi neviđenom brzinom po nekad pitomim poljima naših prostora.

Prema tomu, zaključak bi trebao glasiti ovako: Vratimo motike natrag na njive, jer bez motike nema zdravog kruha i zdravog tla. Jasno, to je  provokativna strategija povrata u bioagrikulturu, ali treba nam volja i  taktika. Mnogima koji žele tjedno raditi samo pet dana taj zaključak izgleda kao humor, ali podaci iz analiza o zatrovanosti tla i voda nisu smješni. Recimo, kako organizirati da srednjoškolci iz Zagreba odu u lipnju na slavonska polja okopavati kukuruz koji je hrana za ljude i stoku?  Mada takav koncept  izgleda kao SF prema trenutnoj stvarnosti, ja ovako shvaćam onu kraticu REZ - resursi, ekologizacija i znanje.
Svim ljudima dobre  volje  želim  sretan Božić i blagoslovljenu novu 2017 godinu. Blagoslov znači prenos snage,pomoću riječi,  zazivanje za moć  plodnost i blagostanje.

utorak, 29. studenoga 2016.

Trump i onečišćavanje okoliša


1.Zanemariti onečišćenja da ili ne?
Zavirimo li u povijest, nakon  ustoličavanja novih vladara, kraljeva ili careva uvijek je dolazilo do  znakovitih promjena koje su se ticale običnih ljudi,  velikih i malih naroda. Slično je i danas. Amerikanci su izabrali novog predsjednika Donalda Trumpa koji je odmah najavio velike promjene u američkoj politici koje se odnose na proizvodnju energije i zaštitu okoliša. U svojim javnim nastupima najavio je kako će ukinuti tzv. Obamin projekt proizvodnje čiste energije  tzv. Clean Power.  Američka ekološka agencija EPA izračunala je kako bi se ostvarenjem tog Obaminog projekta drastično smanjila zagađenja,  a među ostalim izbjegli bi se napadaji astme kod djece zbog smoga,  kojih ima oko 150.000 godišnje. Među desetak mogućih budućih Trumpovih politika je i nepriznavanje dogovora o klimatskim promjenama koji je potpisalo 195 članica Ujedinjenih naroda.
2.Čovjek je ipak kriv za mnoga onečišćenja
No,  što  reći o takvim namjerama. Zapravo, kad su u pitanju klimatske promjene kojima smo svjedoci, ima skeptika visokog znanstvenog ranga koji se ne slažu s tvrdnjom kako je svemu kriv  čovjek. Ali, s druge strane okoliš se onečišćuje na razne načine i za to je kriv čovjek što predsjednik Trump ne smije poricati.
Sprečavanje onečišćavanja okoliša je prvotni zadatak  svakog  čovjeka i svake organizacije.  Prema definiciji iz  norme  HRN EN ISO 14000:  sprečavanje onečišćavanja okoliša je primjena procesa, načina rada, tehnika, materijala, proizvoda, usluga ili energije tako da se izbjegne, smanji  ili drži pod nadzorom nastajanje emisija ili ispuštanje bilo koje vrste onečišćenja ili otpada zbog  smanjivanja negativnih utjecaja na okoliš.
Nabrojimo te utjecaje na okoliš i nemojmo stavljati glavu u pijesak kao noj kada dolazi opasnost.
a.Iscrpljivanje zaliha (abiotičkih) neživih sirovina npr. željeza, bakra... izražava se proporcionalno po kilogramu  iskopane rudače ekvivalentno kao antimon Sb.
b.Globalno zagrijavanje: promjena globalne temperature uslijed efekta tzv. staklenika uzrokovana emisijom stakleničkih plinova - izražava se proporcionalno prema kilogramu emisije stakleničkih plinova ekvivalentno ugljičnom (IV) oksidu (ugljični dioksid CO2)
c.Oštećenje  ozonskog omotača: ozon O3 nastaje prirodnim procesima, no određeni kemijski spojevi koji su rezultat ljudskog djelovanja uzrokuju pojačanu razgradnju ozona i stanjivanje ozonskog omotača. Najveći krivci za uništavanje ozona su klorofluorougljici (CFC) koji su se dugo vremena primjenjivali u sprejevima, hladnjacima i rashladnim uređajima te u  industriji. Nestajanje se mjeri kilogramom emisije određenih spojeva ekvivalentno CFC-11.
d.Toksičnost - opasnost po ljudsko zdravlje: emisija otrovnih tvari djeluje štetno na ljudsko zdravlje. Štetnost ili otrovnost mjeri se kilogramom emisije štetnih tvari ekvivalentno  1,4 diklorbenzena C6 H4Cl2.
e.Ekotoksičnost - ispuštanje otrovnih tvari kao što su naprimjer pesticidi, aromatični ugljikovodici, klorirani bifenili...  u vodu,  tlo i zrak  štetno je za živa bića. Štetnost ili otrovnost mjeri se kilogramom emisije štetnih tvari u okoliš ekvivalentno   1,4 diklorbenzena C6 H4Cl2.
f.Fotokemijska oksidacija: Procesi oksidacije  u smogu uzrokovani  sunčevim svjetlom  npr. stvaranje ozona i  dušičnih oksida,  specifični su za  zrak u gradovima s visokom gustoćom prometa. Otrovnost se mjeri kilogramom emisije štetnih tvari u zrak ekvivalentno  etilenu C2H4
g.Zakiseljavanje okoliša. To je poremećaj ravnoteže u okolišu koji uzrokuje povećana koncentracija kiselih elemenata i spojeva. Primjerice, kisele kiše u okolišu industrijskih gradova. Štetnost  se mjeri kilogramom emisije štetnih tvari u zrak ekvivalentno  sumpor IV oksid tj. sumpornom dioksidu SO2.
h.Onečišćenje voda - eutrofikacija: Sve lošiju kvalitetu vode zbog obogaćivanja hranjivim tvarima - u prvom redu dušikom i fosforom - uzrokuje različita ljudska aktivnost. Štetnost  se mjeri kilogramom emisije štetnih tvari u vodu, ekvivalentno ionu fosforne kiseline PO4.
3. Znanstvena studija  onečišćenja EIPRO
Prije desetak  godina izrađena je i dokumentirana znanstvena studija  EIPRO za Europsku uniju  gdje su gore navedeni utjecaji na okoliš kvantificirano promatrani u odnosu na  proizvodnju ljudskih dobara. Pobliže vidi post pisan  prije dvije godine u ovom blogu.

. Na prvom mjestu među onečiščaćima ili „trovačima“ je  proizvodnja i potrošnja hrane

Izrađen je  matematski model,  gdje se pomoću matričnog računa traže uzroci i posljedice onečišćenja okoliša od 478 sektora proizvodnje. Primijenjena su dva principa: prvi je odozdo prema gore, tzv. botton-up što predstavlja utjecaj proizvoda  na okoliš  i to kroz njegov cijeli životni ciklus tj. od kolijevke do groba, a drugi je odozgo prema dolje, tzv. top-down pomoću  INPUT-OUTPUT analiza svih međusobnih veza između proizvodnih sektora i potrošnje ljudskih dobara.  Kad se kaže da se proizvod mora analizirati od kolijevke do groba to znači da se promatraju svi utjecaji  proizvoda na okoliš od proizvodnje preko uporabe do njegovog odlaganja na deponij, smetlište ili odlagalište. U cijelom svom životnom ciklusu proizvod truje okoliš.
U studiji je navedenatablica  koja vrlo egzaktno pokazuje  čime to  čovjek najviše truje  prostor oko sebe. Indirektno  preračunato mjerna jedinica je  euro koji je potrošen za nabavu neke robe. Na prvom mjestu među onečiščaćima ili „trovačima“ je  proizvodnja hrane  s  0,166, zatim prijevoz, 0,141 i na trećem mjestu je stanovanje i potrošnja energenata s 0,131 eura. Podaci o onečišćenju sumirani za sve ljudske djelatnosti (privatna i javna potrošnja) izraženi su ekvivalentno kroz jediničnu vrijednost potrošnje od jednog eura. Paralelno su prikazani podaci i privatne potrošnje za RH (prema anketi statističkog ureda) koji mogu  biti indikatori  onečišćenja i našeg okoliša
4.Graditeljstvo je među prva  tri "trovača" okoliša.
Negdje sam pročitao da Trumpovo carstvo leži u sektoru graditeljstva. Kad se želi izgraditi kuća, graditelj onečišćuje okoliš bagerom već pri prvom kopanju nekogterena. Mora se znati koliko, a danas je moguće izračunati sva onečišćenja - primjenom pojedinog materijala, postupka ili neke tehnike u gradnji. Primjerice za proizvodnju jednog kubnog metra   betona, koji se ugrađuje u betonske cijevi potrebno je 745 kWh energije, a emisija će pritom biti 352 kg CO i 136 g metana CH4.

Kako  bi nam zemaljska kugla što duže trajala moramo računati sve naše aktivnosti i gledati kako se to odnosi na onečišćenje okoliša. Prema tomu, velike strukovne agencije u SAD-u  znat će izračunati kamo vode ekološke politike predsjednika Trumpa i kvantificirano objasniti kuda i kako valja krenuti. Dakle, glede onečišćenja u današnjem svijetu stvari se neće znakovito mijenjati, ono  će se nažalost povećavati, a na svima nama je da to povećanje bude minimalno!

nedjelja, 30. listopada 2016.

Ekološka poljoprivreda i heljda



Pučko otvoreno učilište Samobor organizira  predavanja ovu jesen  za pučanstvo vezana uz  održivi razvoj, gdje  stručnjaci govore o energiji, otpadu, novom gospodarstvu i ekološkoj poljoprivredi.
Ekološka poljoprivreda je sveobuhvatni sustav upravljanja poljoprivrednim gospodarstvima i proizvodnjom hrane.  Ona ujedinjuje najbolju praksu zaštite okoliša, visoku razinu biološke raznolikosti, očuvanje prirodnih resursa, standarde za dobrobit životinja i proizvodne metode prikladne potrošačima. Ekološki proizvodi imaju dodanu vrijednost. Ne sadrže rezidue kemijskih primjesa, teških kovina ni antibiotika te ne stvaraju nepoželjne nuspojave. Dobiveni su isključivo od sirovina iz ekološkog uzgoja i zadovoljavaju sve uvjete propisane zakonskom regulativom. Ekološko gospodarstvo organizirano je kao skladna cjelina u kojoj su međusobno povezani i uravnoteženi svi njegovi dijelovi -  biljke, životinje i ljudi te agrotehničke mjere.
HR-znak za označavanja proizvoda iz ekološkog uzgoja
U našoj  zemlji  vrijedi PRAVILNIK O EKOLOŠKOJ POLJOPRIVREDNOJ PROIZVODNJI (NN 19/2016) koji počiva na EU uredbama te našim zakonima i propisima.
Značajke ekološke poljoprivrede su: organski gnoj ili kompost, zaštitna biološka sredstva kontrolirana od 2002. prema EU standardima i  zabranjena uporaba GMO-a.
Postoji i biodinamička poljoprivreda sa sljedećim značajkama: organski gnoj ili kompost, biljni čajevi za jačanje biljaka, kompostni (BD 502 – BD 507) i nekompostni pripravci, zabranjena uporaba GMO-a kontrolirana od 2002. i mjesečev sjetveni kalendar.
Uz to postoji i organska poljoprivreda definirana kao sustav proizvodnje koji održava zdravlje tla, ekosustava i ljudi. Oslanja se na ekološke procese, biološku raznolikost i cikluse prilagođene lokalnim uvjetima bez upotrebe sredstava s neželjenim efektima. Organska poljoprivreda kombinira tradiciju, inovacije i znanost u korist zajedničkog okoliša, promicanja pravičnih odnosa i  kvalitetnog života za sve ljude. Međunarodna organizacija IFOAM (EU Group) koja podupire organsku poljoprivredu također teži načelima vezanim uz zdravlje, ekologiju, pravičnost i zaštitu sela. http://www.ifoam-eu.org/sites/default/files/ifoameu_study_organic_farming_cap_2014_2020_final.pdf
Objavljena je i brošura: CAP 2014-2020 ORGANIC FARMING AND THE PROSPECTS FOR STIMULATING PUBLIC GOODS (April 2016) koja obrađuje europsku problematiku organske ili ekološke poljoprivrede. U njoj među ostalim piše:
Prepoznavanje organske poljoprivrede kao doprinosa javnim dobrima u okviru ZPP-a treba promatrati u kontekstu postojećih proizvodnih i tržišnih trendova organskog sektora u Europskoj uniji. U prvom slučaju organski uzgoj reagira na određenu potrošačku potražnju za visokokvalitetnom proizvodnje hrane s prodajom u maloprodaji u EU u vrijednosti od 24 milijardi eura u 2014. U istoj godini 10,3 milijuna hektara (ha) poljoprivrednog zemljišta su uspjeli organski, što odgovara 5,7% od ukupne koristi poljoprivrednih površina u EU. Međutim, nakon značajnog rasta stope tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, razvoj usporio na prosječnu organske stopu rasta poljoprivredne zemlje površine od 1,1% godišnje.  U nekim zemljama pionira organske poljoprivrede kao što su Austrija, Danska, Njemačka i Velika Britanija (UK), broj organskih farmi stagnira ili čak smanjuje. Međutim, suprotan rast je   trend u drugim državama članicama. Na primjer, u zemljama kao što su Belgija, Francuska, Italija, Portugal, Španjolska, Bugarska, Hrvatska i Slovačka, organske poljoprivredne  površine povećana više od 5%.u 2014. godini
Seosko gospodarstvo naših roditelja i djedova,koje smo prekrstili u OPG, sastojalo se od obrađivanje zemlje i gojenja blaga i živadi. Sada  se vračamo (vidi definiciju) na tu mudrost jer moraju postojati uravnoteženi odnosi između  biljaka  životinja i i ljudi,  ma kako godi nazvali te relacije. Postojala je uzrečica : livada je majka njive. Zašto?  Stajski gnoj od blaga (životinja) je ta poveznica, koji je neophodan i danas za ekološku  poljoprivredu.
Kako se prelazi na ekološku proizvodnju? Započinje kada proizvođač uključi svoje PG u sustav kontrole. Traje 1 – 3  godine. Zakoni i pravilnici „traže“ poštivanje pravila i zakona. Dakle traži se različite evidencije što teško pada našem  seljaku ili OPG poduzetniku, koji će reći sve se birokratizira jer  činovnici uzimaju novac od seljaka . Inače pravila su ona koja su poznata  većinom već našim djedovima: pravilan plodored, organska gnojiva (čitaj  stajski gnoj), dobar odabir sjemena i sadnica, uzgoj korisnih biljaka. Postoje i EU-poticaji  ili potpore o kojima je najviše govori u našim medijima.  Za ratarske usjeve dobiva  se 351,83 + 20%, EUR/ha, dok se za usjeve iz vrta,  voćnjaka i vinograda dobiva  od 746,64 + 20%, do 887,78 + 20% EUR/ha. Neki seljaci kažu nama ne trebaju nikakve potpore ili poticaji nego kritiziraju državu da pravilno odredi tržište u pogledu   negativnog utjecaja „zelene mafije“ na domaću  poljoprivredu.
Danas smo u poljodjelstvo ubacili i marketing pa ljudi traže neke biljke od kojih bi se moglo više zaraditi nego od primjerice  pšenice ili krumpira.  Reklo bi se danas je moda batat i heljda. O batatu sam pisao u trećem mjesecu ove godine.
Žetva heljde od članica Etno fletno. na njivi obitelji  Obranić iz Celina. Nakon  žetve snopovi heljde odvoze se na sušenje u kozlac. Mlatva heljde obavit će se kasnije kombajnom.

Udruga  „Etno fletno“ iz Samobora , koja se bavi održavanju starog načina života ovu godinu je  eksperimentalno posijala heljdu. Prikazat  će se različita jela od heljde koja su se nekada jela. Sjećam  se kada se išlo orati onda je baka spremila hajdene žgance  s  polivom ili preljevom od  masla  ili vrhnje  s dodatkom pečenih jaja. Ratar kao i volovi ili konji su morali dobro jesti  kada se išlo orati.
Problematika ekološke poljoprivrede saržajno je prikazana na ovoj adresi:

Heljda je vrlo stara krušarica porijeklom iz Azije. Uzgaja se zbog zrna koje je dobro probavljivo te služi i kao dijetalna hrana. Zbog sličnosti u kemijskom sastavu zrna kao i načina korištenja svrstavamo je u žitarice iako prema botaničkoj pripadnosti spada u porodicu Polygonaceae. Oljušteno zrno sadrži oko 80 % škroba, 10 - 15 % bjelančevina, 1 - 2 % sirovih vlakana, 2 - 3 % masti i 1 - 2% mineralnih tvari; željezo, fosfor i jod te povećan sadržaj B1 i B2 vitamina.Cijena brašna od heljde je 32 kn dok je pšenično brašno 12 kn.
Slama heljde se izjednačava po hranjivoj vrijednosti sa slamom jarih žitarica, ali se stoci ne smije davati u većim količinama jer sadrži alkaloid fagopyrin. Heljdu oprašuju pčele jer dugo cvate i ima cvijet na koji pčele lako sjedaju, ali samo u jutarnjim satima. Pri povoljnim uvjetima može se dobiti 80 - 100 kg meda sa 1 ha. Ako se uzme da se je heljda sijala iz  žetve ječma  (lipanj/srpanj) onda se to može nazvati ekološka poljoprivreda, jer se bolje iskorištavalo tlo i smanjivao se rast korova.
Ako se  heljda sije kao postrna kultura onda je prinos do 2 t/ha no  prinos može biti i do 10 t/ha ovisno  o vremenu sijanja i načinu gnojidbe. Od 100 kg zrna heljde može se dobiti 60 - 75 kg tamnog brašna. Zeleni listovi i cvijet heljde mogu se koristiti kao izvor rutina, glikozida koji se upotrebljava u medicini kao ljekovito sredstvo za bolesti kao što su hipertenzija (povišen tlak), reumatizam i dijabetes, dok čaj od heljde pomaže kod oporavka od zračenja i kemoterapije.

.
.


petak, 23. rujna 2016.

Majka održivosti

1.Majka Terezija.
Albanku Agnezu Gonxha Bojaxhiu (1910.-1997.) poznatu po imenu Majka Terezija Papa je 4. rujna proglasio sveticom Katoličke crkve. Dobitnica je Nobelove nagrade za mir i poznata po milosrdnim djelima u Indiji gdje je u Kalkuti skupljala bolesne i odbačene ljude te ih njegovala u domovima Misionara ljubavi. Govorila je tečno albanski, engleski, bengalski, hindu pa i hrvatski jezik. Bila majka ljudi cijelog  čovječanstva raznih nacionalnosti, jezika, religija i rasa.
Povodom njezinog proglašenja sveticom, naš bivši ambasador u Indiji doktor Štambuk ispričao je u jednoj televizijskoj emisiji nešto  što  će mi poslužiti kao uvodnik u ovom postu. Naime, kad je bio s Majkom Terezijom na ranojutarnjoj misi koja je počela još za mraka u jednoj kapelici u Kalkuti, čim je izašlo sunce ona je odmah isključila rasvjetu. To za mnoge gledatelje možda i nije bila neka važna stvar kad je riječ o  ženi koja je po Kalkuti skupljala gubavce, no za mene je  to upečatljivo. Kad god dođem nekomu u goste i vidim da mu je upaljen televizor - kažem ajd' ga ugasi, jer ga nitko ne gleda. Ili, kad pitam nekoga zašto ti gori toliko nepotrebnih svjetiljaka.  Samo uski krug tehnički obrazovanih ljudi i mjeritelja zna za mjernu jedinicu svjetlosne učinkovitosti lumen po vatu (lm/W) ili za osvjetljenje luks = lm/m2.  Moramo znati koliko i kako trošimo električnu struju za rasvjetu, što bi se reklo moramo mjeriti i gospodariti energijom već kod svake žarulje.  To je bitka za održivost korak-po-korak koju moramo voditi svi na našem planetu.

Udjeli   svjetskih energetskih kapaciteta


2.UN-17 ciljeva održivog razvoja
Ujedinjeni narodi usvojili su 2015. godine program sa 17ciljeva održivog razvoja do 2030. gdje se u sedmom cilju navodi: Svima osigurati pristup  pouzdanoj i održivoj  čistoj energiji po pristupačnim cijenama. Kada se pročita taj podsjetnik za djelovanje prema održivom razvoju onda najprije pomislimo jesu li to samo  nasušne želje ili  stvarni mogući ciljevi koji se mogu dostići. Pobliže   podatke o stanju održivosti u EU dobiju se ako se prolista brošura u  poveznici.  
Pogledajmo samo  djelomično što se  čini u svijetu da se zadovolje globalneenergetske potrebe. Godine 2008. puštena je u pogon najveća svjetska hidroelektrana Three Gorges  u Kini, snage 22.500 MW zbog  čega je preseljeno 1,3 milijuna ljudi, potopljeno tisuću sela i stotinjak gradova. Stvoreno je jezero dugačko  600  kilometara. Trošak gradnje bio je 27,5 bilijuna dolara. Danas se u Velikoj Britaniji gradi velika nuklearna elektrana od 3200 MW Hinkey Point C  koja će koštati 24,5 milijardi funti. (Samo za usporedbu - ukupna snaga svih elektrana u Hrvatskoj je 4500 MW.)
3.Moguće je smanjenje emisije ugljičnog dioksida sa 47 na 27 milijardi tona
Pod dojmom sam podataka iz  knjige[i] koju je napisao Robert Pollin, koji tvrdi kako je moguće postići da se smanji  godišnja emisija ugljičnog dioksida i stakleničkih  plinova u atmosferu sa 45 na 27 milijardi tona, što je važno za smirivanje klimatskih promjena na Zemlji. Isto tako trideset i sedam studija širom svijeta ukazuje na smanjivanje zdravstvenih troškova za 49 dolara po svakoj toni  smanjene emisije ugljičnog dioksida.
Klimatolozi iz IPCC-a,  Međuvladinog panela o promjeni klime, postavili su cilj kako se do 2035. mora smanjiti ukupna potrošnja goriva za 35 % u odnosu na 2012. godinu uz porast globalne ekonomije. Kako to postići?  Provesti investicije u projekte  čiste energije u visini od 1,5 do 2 %  od svjetskog GDP-a. Ako je  2013. godine globalni GDP bio  87 bilijuna američkih dolara onda ispada da za investiciju ostaje 1,3 do 1,7 bilijuna dolara. Čista energija obuhvaća pojam energetske učinkovitosti i elektrane koje proizvode energiju iz obnovljivih izvora - vode, sunce i vjetra ili imaju nuklearne energetske kapacitete.
U knjizi se navode mnogi podaci  i proračuni o  proizvodnji, trošenju energije i emisiji ugljičnog dioksida po glavi stanovnika najvažnijih industrijskih država. Godine 2012.  svijet je trošio   529 Q-BTU primarne energije. BTU je britanska jedinica topline koja je jednaka 1 kJ kilodžulu. Q-BTU[ii] je jedna bilijarda ili 1015 BTU ili 1015 kJ, a to je energija koju prosječno troši  deset milijuna  američkih domaćinstva. Globalna potrošnja primarne energije je godišnje 74,2 milijuna BTU (74,2 milijardi J), a emisija ugljičnog dioksida je 4,6 tona po stanovniku. Stanovnik Hrvatske  živi u  globalnom prosjeku  prema  emisiji ugljičnog dioksida i potrošnji energije. Zbog ilustracije stanja u svijetu stanovnik Indije, gdje je živjela Majka Terezija stvara emisiju od 1,5 dok Amerikanac 16,7 tona ugljičnog dioksida.
U svijetu je 80 % goriva od ugljena nafte i plina pa proračuni pokazuju kako treba graditi nuklearne elektrane i pristupiti valjanoj i učinkovitoj energetskoj potrošnji. Naime, autor knjige računom dokazuje kako investicije u vjetrom  i suncem tjerane elektrane nisu dostatne da zadovolje buduće potrebe stanovništva. Prednost se daje malim hidroelektranama u odnosu na velike zahvate u okolišu kao što je spomenuta kineska hidroelektrana. Troškovi proizvodnje električne struje kreću se od 5 do 22 centa po kWh dok su troškovi za solarne elektrane od 11 do 36 centi po kWh.
 4.Usporedba investicija u energetsku učinkovitost
Izlaz iz energetske i ekološke krize su investicija u poslove vezane za povećanje energetske učinkovitosti recimo kao  što je toplinska zaštita zgrada, racionaliziranje prometa itd. Razmatranjem energetskih politika kroz jedinicu energije Q-BTU za uštedu 1 Q-BTU treba  30 milijardi dolara kroz energetski učinkovite investicije,  dok za investicije u nove izvore energije gradeći elektrane treba za 1 Q-BTU 200 milijardi. Energetska učinkovitost u nekoj zemlji je usko vezana za sveukupno gospodarenje energijom koja se  izražava jedinicom energetska intenzivnost. Energetska intenzivnost je omjer između energije izražene normiranom naftom u tonama  tzv. naftnim ekvivalentom  (toe)  koja se potroši za stvaranje koristi i zadovoljenje ljudskih potreba,  izraženo dohotkom  BDP-a u  eurima . [ 1 toe= 11.600 kWh ]. Ova jedinica je zapravo omjer između kilograma nafte (oil equivalent) koja se potroši da se stvori BDP od 1000 eura. Prema statističkim podacima Europske unije  hrvatski građani su 2014.  trošili 189 kg, Njemačka 114 kg , Slovenija 184 kg dok je EU-prosjek 121 kg nafte za stvaranje 1000 eura. Godine 2012. trošili smo 284 kg nafte za 1000 eura pa idemo nabolje.
U travnju sam pisao o toplinskoj zaštiti zgrada gdje se razmatrala ušteda potrošnje energije  ugradbom toplinske zaštite na kući Pinculić. Investicija je iznosila 75.000 kuna, a godišnja ušteda je 38.348 kWh. Usporedbom ove  investicije u HR  preračunato za postizavanje energetske učinkovitosti-uštede od 1Q-BTU  trebalo bi investirati  4,7 milijardi dolara  što je  daleko manje od 30 milijardi dolara koliko bi takva investicija  iznosilo u SAD-u.
Prema tomu svaka ljudska aktivnost zahtijeva energiju od popijenečaše pitke vode do toaletnog papira. Da, sve treba promatrati kroz prizmu održivosti pa i  toaletni papir. Rusi žele pokraj Bajkalskog jezera sagraditi tvornicu papira pa su ekoaktivisti poslali Putinu dvjesto paketa toaletnog papira uz apel da sačuva najveće i najbogatije jezero čistom vodom. Amerikanac godišnje potroši 23 role toaletnog papira, a građanin Hrvatske deset. Svakog dana u svijetu se posiječe 270.000 stabala za proizvodnju papira  od čega 10 % čini toaletni papir, navodi se u članku koji je objavio nevladini institut Worldwatch u Washingtonu.
Cijela  ova priča vezana je na smanjenje porasta ugljičnog dioksida u atmosferi do 2030. godine,  što je moguće postići kako u svoj knjizi tvrdi Pollin. U tom kontekstu valja promatrati razne čimbenike - drveće ima veliku pozitivnu ulogu kod klimatskih promjena, a uz to je mnogo uzročno-posljedičnih veza kao primjerice gašenje svjetla ili trošenje toaletnog papira.





[i] Robert Polin, GREENING THE GLOBAL ECONOMY, A Boston review Book, The MIT Press, London 2015.
[ii] Q=decimalni broj 1015 bilijarda (hr)= Qvadrillion(en)

subota, 27. kolovoza 2016.

Kako postupati s plastikom?


Povijest i proizvodnja
Povjesničari naše razdoblje ljudske povijesti nazivaju polimernim dobom slično kamenom, brončanom ili  željeznom. Harwey Fireston još je  davne 1917. godine rekao na jednom banketu  američkog udruženja proizvođača guma da je guma najvažnija svjetska roba. Ljudi su to popratili smijehom, misleći  da je njegova tvrdnja  prenategnuta. Već tada je guma kao materijal ušla u mnoga područja ljudske djelatnosti - proizvodile su se automobilske gume, dječje dude, kirurške rukavice, gumene cijevi i čepovi,  nepromočive tkanine, gumene kaljače, gumice za brisanje.  Engleski naziv za gumu je rubber što potječe od riječi rub out - izbrisati (trag olovke). Znakovito, u naš su kraj polimeri stigli 1948. godine. Sjećam se najlon čarapa s natom koje je nosila naša učiteljica Mancika. Taj nat je bio toliko važan detalj ondašnje ženske mode da su ga neke žene ucrtavale crnom olovkom po svilenim  čarapama.
U naše obiteljsko gospodarstvo guma je ušla 1967. i to kad smo okovane drvene kotače  na drvenim kolima zamijenili starim odbačenim gumenim automobilskim kotačima što je već u ono doba bilo.
Tada je sastavni dio gume bio prirodni kaučuk - biopolimer ili prirodni polimer - koji je  postao strateška sirovina za industrijski razvoj. U prirodne polimere biljnog i životinjskog porijekla spada i celuloza, svila, vuna, škrob, saharidi, različite prirodne smole. Uz te prirodne polimere postoje i drugi  sintetički polimerni materijali kao što su: polietilen (PE), polipropilen (PP), polibuten, polistiren, polivinilklorid (PVC), polietilentereftalat (PET), poliakrilati  i mnogi drugi polimeri koji su svrstani u grupe: plastomeri,  duromeri, elastomeri i vlakna. Dok na Zemlji ima prirodnih polimera oko 1020 tona,  dotle se   umjetnih - PE, PVC, PP i PET -  godišnje proizvodi oko 5·107  tona. Godine 1950. u svijetu je proizvedeno je 1,5· 106 polimera, a 2012. 280·106 tona. Danas se proizvodi više od 50 temeljnih vrsta polimernih materijala, a glavninu (gotovo 80 %) čini njih pet: različiti tipovi polietilena (32 %), polipropilen (20 %), polivinil-klorid (16,5 %), polistiren i polietilentereftalat. Godine 2004. u svijetu je proizvedeno 224 milijuna tona polimera, od toga 29 % u istočnoj Aziji, 26 % u Sjevernoj Americi, 24 % u zemljama EU-a, 9 % u istočnoj Europi, a po 6% u Japanu, Africi i na Bliskom istoku. U našoj zemlji se godišnje (2014.) proizvodi  oko 10 kg plastike po stanovniku.

25 molekula koje su promjenile svijet
U tehničkom muzeju Nikola Tesla  u Zagrebu upravo se održava izložba: 25 molekula koje su promijenile svijet.To su molekule koje imaju znanstvenu povijest, a utjecale su na razvoj društva kakvo danas poznajemo. Nabrojimo ih nasumce: voda, glukoza, celuloza, ugljikov dioksid, urea, etanol, sumporna kiselina, stearinska kiselina, amonijak, silicijev dioksid, nitroglicerin, aspirin, DDT, dopamin, heroin, morfij, penicilin, progesteron, talidomid, B12, deoksiribonukleinska kiselina (DNK), kinin, fulereni i polietilen.Izložba je interesantna i za one koji nisu kemičari.

Polietilen
Polietilen pripada skupini sintetičkih  polimera velikih molekula koji je vrlo stabilan  i otporan na sve kemijske reakcije i vremenske uvjete. Izraz plastika najprije se upotrebljavao za polietilen, a danas je sinonim za gotovo sve polimere. Otkriven je 1898. i danas je najjeftiniji (cijena 1 €/kg), najčešće se proizvodi, a nalazi se  gotovo svugdje  - u odjeći, automobilima, kućanskim potrepštinama. Plastika  ima životni vijek od nekoliko stoljeća i zato je prijetnja za okoliš.
Kada plastični predmet iskoristimo pitamo se što činiti s njim. Najlakše ga je baciti u smeće, zato plastika ima velik udjel u komunalnom otpadu(oko 23 %). Čovjek je stvorio kulturu odbacivanja,  što sve zajedno utječe na  opadanje kvalitete ljudskog  života. Plastične boce pa čak i odbačeni plastični upaljači za cigarete ispunjeni benzinom plivaju po oceanima, talože se na obalama i truju biološki svijet. Zbrinjavanje rabljene plastike jedan je od prioriteta u zaštiti okoliša pa je i recikliranje važan segment industrije polimernih materijala. Plastika se dobiva iz nafte i zato sve proizvedeno od nje valja promatrati kao skladište nafte koja je vitalna za  život ljudi. Neke vrste sortiranog i razmjerno čistoga plastičnog otpada mogu se ponovno upotrijebiti i izravno preraditi u gotove proizvode ili se toplinskom obradom i razgradnjom regeneriraju u polazne sirovine monomere. Etilen CH2 = CH2  je monomer iz kojega se dobiva polietilen (-CH2-CH2-)n. Čitaoci koji žele više znati o plastici i gumi mogu pročitati predavanja za studente koja je napisao prof. dr. Matko Erceg
Isto tako valja pogledati i dvije pregledne tablice iz Tehničke enciklopedije. Prva je o podjeli i svojstvima polimera , a u drugoj su navedeni glavni postupci obradepolimera.  

Znak za recikliranje koji se nalazi na etiketama mnogih proizvoda. Dizajn G. Anderson 1970



Iz  knjige  M.F:Ashby: Materials and environment,Elsevier,  2009 prekopirao sam oznake za polimere koje  valja znati kada se pristupa oporabi.
Oporaba ili recikliranje otpada je svaki postupak ponovne obrade zbog njegova iskorištenja u materijalne i energetske svrhe (NN 178/04), a obuhvaća postupke kojima se zatvara tok materijala i proizvoda zbog gospodarskih i ekoloških ciljeva.

Postupci oporabe 
plastičnog otpada su: 1. materijalna oporaba, 2. mehanička oporaba, 3. kemijska oporaba, 4.otopinska oporaba, 5.energijska oporaba.
Mehanička oporaba - najpoznatiji oblik oporabe polimera je taljenje. Plastični otpad prevodi se toplinom u taljevinu te se od takvog reciklata oblikuju novi proizvodi. Tako se može ponovno iskoristiti oko 80 % plastomera homogene strukture. Za dobivanje kvalitetnog reciklata vrlo je važno otpad pravilno sortirati i oprati. Novi proizvodi koji se dobivaju od reciklata su:  folije za građevinarstvo, mulch-folije, termoskupljajuće i strech-folije. Reciklat PVC se obično koristi za proizvodnju cijevi.
Kemijska oporaba dijeli se u dvije kategorije: 1. depolimerizacija (hidroliza, glikoliza, alkoholiza, acidoliza, aminoliza) 2. termoliza koja se opet dijeli na rasplinjavanje,  pirolizu i hidriranje.
Energijskom oporabom iz plastičnog otpada - koji se više ne može uporabiti - dobiva  se energija. Kalorijska vrijednost plastičnog otpada  je ~ 35 MJ/kg. No, valja paziti da se  otpad od polivinilklorida (PVC) ne pali u spalionicama, jer kroz dimne plinove nastaje emisija klorovodične kiseline (HCl) poznate pod imenom solna kiselina čime se stvara velika šteta za okoliš. Zato je energijska oporaba najjeftiniji, ali društveno najmanje prihvatljiv postupak oporabe plastičnog otpada. Energijska oporaba plastičnog otpada se provodi u spalionicama komunalnog otpada (zajedno s ostalim otpadom) u svrhu dobivanja topline i električne energije. Automobilske gume se često spaljuju u cementnim pećima kao dodatno gorivo. Spalionice  su bolno ekološko pitanje i o tomu bi se moralo javno raspravljati. Kako to rade Nijemci? Na linku se vidi načine oporabe.

Analize polimera s drugim materijalima.
U javnosti se sve više diskutira o ekološkim problemima vezanim primjerice uz plastične vrećice, zatim o tomu kojoj ambalaži dati prednost - staklenoj, plastičnoj ili čak aluminijskoj. Ekološko-ekonomski pristup rješavanju tih problema mora uzeti u razmatranje nekoliko čimbenika: potrošnju energije, vode, emisiju CO2  i ostalih štetnih tvari u okoliš. Kad je u pitanju potrošnja ljudskih dobara mora se razlikovati pohlepa i rastrošnost kako pojedinca tako i cijelog ljudskog društva.
Papirnate i tekstilne vrećice nemaju prednost pred plastičnima, ali to ne znači da se svaka plastična vrećica nakon jedne upotrebe odmah baca. Za proizvodnju plastičnih vrećica potroši se 38 L/kg vode, a za papirnate 1200 L/kg, odnosno 30 puta više, dok se energije troši oko dva puta više za plastične vrećice.
 Austrijanci troše godišnje oko 400 vrećica s pretpostavkom kako je slična potrošnja i kod nas onda godišnje 0,8 kg plastike trošimo po stanovniku za  proizvodnju plastičnih vrećica.   


Pri proizvodnji jednolitrene PET boce potroši se 5,3 MJ/L energije; za bocu od polimera HDPE  3,8, za staklenu 6,7,  za aluminijsku 9,5, a za čeličnu 3,3  MJ/L.
Gustoća polimera je 7,8  puta manja od čelika i 2,5 puta manja od stakla pa to daje veliku prednost  polimerima pri proizvodnji ambalaže. Upriloženoj tablici navedeni su podaci o proizvodnji i recikliranju materijala: polietilena (PE), polietilentereftalata (PET), stakla i čelika iz kojih se mogu razbrati glavni podaci o utjecaju na okoliš. U toj tablici navedeni su podaci prema masi materijala pa je polietilen lošije plasiran od  čelika i stakla po potrošnji energije i vode. Konstruktori mnogih  proizvoda moraju detaljno izraditi eko-proračune kako bi se što više zaštitio okoliš. Uspoređujući mehanička, toplinska, električna i ekološka svojstva plastike konstruktori gdje god mogu zamjenjuju plastikom metalne dijelove kod automobila i kućanskih strojeva. Ali i potrošači moraju slijediti važna upozorenja oko korištenja i  sortiranja polimera kako bi se smanjila potrošnja gdje god je to moguće. Zbog toga idite u dućan s cekerom ili platnenom torbom kako bi se smanjila potrošnja plastičnih vrećica.
__________________________

nedjelja, 24. srpnja 2016.

Naviku usvojimo otpad odvojimo

Napoj i bio otpad
Prije Drugoga svjetskog rata veslao neki stanovnik Ugljana iz Zadra prema otoku,  a u  čamcu je s njim i kanta  splačina (napoj ili pomije) koje mu je dao neki talijanski gostioničar, koji mu je uvjetovao da mora zauzvrat na izborima glasati za talijansku stranku. Prema mojem sjećanju to je napisao Aralica u jednom novinskom  članku. Tako se Ugljanin, klijent tog talijanskog gostioničara, morao pri izborima odreći rodoljublja da bi mogao  hraniti svoje  domaće životinje koje su mu značile život.

Plan gospodarenja otpadom
No, neću pisati o klijentelističkoj  partitokraciji koje je u nas uvijek bilo, a i danas se često spominje u medijima, nego o biorazgradivom otpadu,  gdje spada i napoj. Biorazgradivi otpad  je dio komunalnog otpada  koji  je obrađen u nacrtu  Plana  gospodarenja  otpadom Republike Hrvatske za razdoblje 2016.-2022. Plan se uklapa u  Zakon o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13)  gdje je naveden red prvenstva gospodarenja otpadom i to: 1. sprečavanjenastanka otpada; 2. priprema za ponovnu uporabu; 3. recikliranje; 4. drugi postupci oporabe naprimjer energetska oporaba i 5. zbrinjavanje otpada.
U  nacrtu Plana se ističe: - Uzevši u obzir nacionalni cilj u vezi odlaganja biorazgradivog otpada, kapaciteti za obradu biootpada, na svim razinama (kućni, lokalni i nacionalni) nisu zadovoljavajući. Sustav odvojenog skupljanja biootpada[i] u većini jedinica lokalne samouprave (JLS-a) je nedostatno razvijen. Sustav odvojenog skupljanja jestivog ulja  (sastavni dio napoja ili splačina op. JK)  nije dostatno razvijen pa treba razmotriti mogućnosti primjene instituta obveznog postupanja proizvođača otpada koji proizvode veće količine otpadnog jestivog ulja (restorani, kantine, itd.)

Kućno kompstiranje
Tako to propisuje zakonodavac i navodi u nacrtu novog Plana ključne mjere, a to su: kućno kompostiranje, centri za ponovnu uporabu te gradnja reciklažnih centara sa sortirnicama i kompostištima. U jednim dnevnim novinama autor članka se izruguje kako veliki centri za gospodarenje otpadom nisu više bitni, sad su in sortirnice i kompostišta. Čak,  štoviše, podrugljivo savjetuje -  kompostirajte na balkonima i  kupaonskim kadama - to je sad nova politika.
U Plan su uvrštene i preporuke Europske komisije iz travnja ove godine. Ministar je dodao da se u Planu razmatra kako planirane centre za gospodarenje otpadom treba prilagoditi novom sustavu i smanjiti kapacitete obrade miješanog komunalnog otpada, što će utjecati na nižu cijenu odvoza otpada.
                                                      Kućni komposter od 300 litara


- Tim Planom unapređujemo politiku gospodarenja otpadom sukladno konceptu kružnog gospodarstva u kojemu vrijedne sirovine iz otpada ponovno iskorištavamo umjesto da završavaju na odlagalištima. Plan se temelji na odvojenom prikupljanju otpada, recikliranju i kompostiranju. Time ćemo omogućit ispunjenje EU obaveze da do 2020. godine odvojeno prikupljamo 50 % papira, stakla, plastike i metala. Jednako važno, donošenje Plana uvjet je za iskorištenje 475 milijuna eura koji su Hrvatskoj na raspolaganju za projekte zaštite okoliša kroz Operativni program konkurentnost i kohezija 2014.-2020. Međimurska županija i Prelog pokazuju kako je moguće izgraditi održivi sustav gospodarenja otpadom i njihov primjer trebao bi slijediti veći dio Hrvatske -izjavio je ministar zaštite okoliša i prirode Slaven Dobrović.

Iskustva oko gospodarenja bio otpadom
Svjedočim kako je nekad naš seljački tradicionalan način  života, bio resursno učinkovito društvo u skladu s današnjim preporukama Europske unije koja  se zalaže  za tzv.  kružno gospodarstvo s konceptom  zero waste  -  bez  otpada. Ništa se nije bacalo! Sjećam se kako je mama govorila da se napoj ne daje kravama nego svinjama i kokošima. Naši starci su znali to pravilo, jer bi napoj kod krava uzrokovao neku bolest. Poslije smo doznali da je ta bolest kravlje ludilo. Sjećam se TV emisije kad su u Velikoj Britaniji ubijali krave i zakapali u zemlju. Seoski gnoj je bio odlagalište biootpada, a napoj se davao uz ostalu hranu  svinjama i  kokošima.  Sada to  mnoge zemlje stavljaju u zakone. Primjerice, prema § 58. propisom Ministarstva poljoprivrede Republike Češke br. 299/2003 Coll. kuhinjski otpaci ne smiju se koristiti kao stočna hrana.
Dosad se 83 %  otpada bacalo na odlagališta. Kuhinjski vrtni otpad u kantama za smeće čini 36,6 % mase, što valja pod hitno smanjiti da ne odlazi na odlagališta. Podsmjehujemo se sortiranju kućnog smeća,  prepreka ima mnogo, no najvažnija je svijest nas građana kolike  količine  otpada stvaramo svakodnevno.  Godine 2014.  proizveli smo komunalnog otpada 1.637.371 tona. Prašinu možemo pomesti pod tepih, ali ne možemo otpad. Htjeli se mi baviti otpadom ili ne on je tu i stalno nas prisiljava da se informiramo  i da nešto učinimo, jer će nas u protivnom zatrpati.

                                        Kućni komposter s dvije komore po 1000 litara
Savjeti i praksa
Prvo, pročitajte ilustrativniletak Ministarstva zaštite okoliša s pozivom: Naviku usvojimo  otpad odvojimo. 
"Društvo koje je dugo živjelo u kolektivnom, a prebrzo je zakoračilo u tržišno gospodarstvo ima poremećenu percepciju privatnog vlasništva dok su javna dobra u svijesti ostala nešto  o čemu treba brinuti država. Pogledajte oko sebe - vidite dotjerane ljude u čistim vozilima, koji ako i mare za čistoću grada i zemlje, smatraju da se time treba baviti bilo tko samo ne oni sami", navodi u svom blogu dr. sc. Branimir Vidmarović 

Drugo, pročitajte ovaj tekst o kućnom  kompostiranju.
Neke jedinice lokalne samouprave (primjer Komunalac-Samobor) dijele badava  kompostere od 300 litara da ih građani montiraju u svojim dvorištima ili vrtovima. Gruba računica mi govori kako 50 %  naših građana živi u obiteljskim kućama koji mogu kompostirati kod kuće. Evo i drugog teksta o kompostiranju, nije zgorega pročitati i to. 

Evo malo i teorije o biootpadu iz kojega se može dobiti i bioplin.
Deponij ili odlagalište uobičajena je praksa za uklanjanje otpada iz naših domova. To je u gospodarenju otpadom najlošije rješenje. Svaki materijalni proizvod mora negdje naći svoje mjesto. Nije moguće odbaciti nešto ni u što. Proizvod koji postaje smeće ili otpad samo se premješta s mjesta gdje je služio čovjeku na neko drugo mjesto. Određivanje  tog drugog mjesta  je specifičan problem koji  ljudi obično naopako rješavaju - nekad je to šuma, rijeka, jezero ili primjerice šljunčara  Trebež  pokraj Samobora. Sanacijasmetlišta Trebež koštala je oko sto milijuna kuna za 350.000 tona smeća. 


Uvijek se mora misliti na pitke vode koje se mogu onečistiti nepravilnim odlaganjem otpada. Zato  kućno kompostiranje nije za ismijavanje !? Kompostiranje u dvorištu je win-winstrategija. 




[i] »biootpad« je biološki razgradiv otpad iz vrtova i parkova,
hrana i kuhinjski otpad iz kućanstava, restorana, ugostiteljskih i
maloprodajnih objekata i slični otpad iz proizvodnje
prehrambenih proizvoda.

utorak, 28. lipnja 2016.

Pokusom prema održivosti


Legenda kaže: idu dva Grka i primijete na tlu crnu mlaku. Prvi kaže - Crno je kao ugljen - dok drugi primijeti - Ali je tekuće kao voda. - Ugljen gori, možda bi gorjela i ta tekućina - kaže prvi. - Ali ta je crna tekućina slična vodi, a voda ne gori  - logički odgovori drugi. Takve diskusije s točnim logičkim zaključcima trajale su mjesecima, a onda se pojavi treći Grk i kaže: - Probajmo to zapaliti.
Konačno, Grci zapale crnu tekućinu i otkriju naftu. Tako je nastao  pojam pokus, a otkriće nafte pomoću pokusa ima mnoge koincidencije s današnjim stanjem svjetonazora o održivosti iklimatskim promjenama. 
Postoji mnogo logičkih zaključaka, ali je premalo pravih pokusa za povećanje  uvjerenja o promjeni  ljudskog ponašanja prema Zemlji.

Pokus ili eksperiment je hotimično izazivanje neke pojave zbog opažanja, promatranja, istraživanja i mjerenja te utvrđivanja odnosa uzroka i posljedica. Valja razlikovati pokuse u prirodnom okruženju promatranoga objekta  in vivo (uživo)  ili u laboratorijskim uvjetima in vitro (u staklu). Uz  pojam pokusa vezan je i pojam iskustvo - zbir ljudskih  znanja i vještina skupljenih na temelju brojnih  pokusa. Primjerice, Wilhelm Conrad Röntgen je pokusom otkrio X-zrake  još 1895. godine - koje su po njemu dobile naziv rendgenske - a tim je otkrićem uvelike unaprijedio medicinsku dijagnostiku pa možemo reći da je njegov pokus pretvoren u svakodnevno iskustvo. ( Jesi li bio na rendgenu,  je li kost slomljena?)
Tako su pokusi i ispitivanja nužni i za stvaranje novih načela i svjetonazora o održivosti života na Zemlji - koje  trebali bi prihvatiti svi društveni slojevi. Već su stvoreni neki pojmovi -  održivost, održivi razvoj, ekološki otisak i brojna načela optimizacije i učinkovitosti u  svakodnevici ljudskog ponašanja. O toj temi se stalno održavaju i raznekonferencije po cijelom svijetu.

Zelena načela. Stručnjaci različitih  tehničkih struka počeli su objavljivati svoja  zelena načela novog ponašanja u proizvodnji i trošenju izvora za  život koje nam nudi Zemlja. 
 Poznato je dvanaest načela zelene kemije od kojih ću pokušati objasniti samo neke. Kako bismo postigli poželjne ciljeve održivosti u okolišu valja krenuti od razine atoma. Prvo načelo prevencije poznato je iz svakodnevnog života - bolje spriječiti negoli liječiti. Dakle, spriječiti ili minimalizirati  otpad koji nastaje nakon kemijske reakcije. Drugo načelo je nazvano atomska ekonomija. Sintetske metode treba planirati pokusom tako da se u proces stvaranja konačnog  proizvoda maksimalno uključuju svi materijali (atomi). To se načelo može ilustrirati proizvodnjom lijeka Aspirin koji se uzima stalno ili povremeno protiv mnogih bolesti. Godišnje se u svijetu troši oko 40.000 tona Aspirina, a sintetski je prvi put proizveden 1897. godine u  tvrtki Bayer. Aspirin je kao i domaći lijek Andol zapravo acetilsalicilna kiselina formule HOOC (C6H4) OCOCH3,  molekularne mase 180,2. Aspirin se proizvodi iz reaktanta ili sirovina salicilne kiselina C6H4(OH)COOH  molekularne mase 138,1  i anhidrida octene kiselina (CH3CO)2O    molekularne mase 102,1. Atomska se ekonomija zalaže da se kod kemijskih sinteza i procesa ugradi što više atoma iz sirovina u atome molekule krajnjeg proizvoda, u ovom slučaju Aspirina. Načelo atomske ekonomije izražava se s postotkom  po jednadžbi:  mol. masa aspirina 180, 2/(mol. masa reaktanta 138,1+102,1) x100 = 75 %
To znači da je 75 %  atoma molekula  sirovina ugrađeno  molekulu Aspirina što se smatra održivom i učinkovitom kemijskom reakcijom. Zaključak tog načela jest kako kemičari u svojim laboratorijima moraju tražiti mnoge sirovine kako bi dobili  pokusima optimalan proizvod povoljan za okoliš.
U ostvarivanju ostalih načela zelene kemije znanstvenici primjenjuju mnoge  pokuse, metode, modele, optimiranja i ispitivanja: primjena manje opasnih kemijskih sinteza, dizajn procesa  uz energetsku učinkovitost, sigurna otapala i pomoćna sredstva, projektiranje sigurnih kemikalija.  Većina znanstvenika mašta i promišlja kako bi nekim pokusom došli do važnog otkrića ili čak štoviše,  kako bi oborili neke ustaljene teze i teorije. Mogućnost ponavljanja pokusa važna je za njegovu vjerodostojnost. Dokaz koji se ne može ponoviti pokusom i tako opravdati ne smatra se znanstvenim dokazom. Mnogi inženjeri i tehničari promišljaju kako bi nekim pokusom stvorili izum koji bi se moglo patentirati. U najranijoj  školskoj dobi djecu valja poticati maštanju i eksperimentiranju  što se može obavljati u školskim laboratorijima ili vrtovima. Studenti na  fakultetima, a i inženjeri u proizvodnim pogonima moraju prije pokusa  čitatipatentnu dokumentaciju koja je najveći izvor tehničkog znanja i iskustava.

Planiranje  pokusa (DOE - Dizajn pokusa ilieksperimenta) je važan pojam kod svih vrsta pokusa. DOE je sustavna metoda za određivanje odnosa između faktora (činitelja, čimbenika) koji utječu na procese i rezultata tog procesa. Po tim načelima od djelatnika u laboratoriju se traži da broje atome, a i domaćica kad peče kruh mora voditi brigu o svakom gramu brašna ili svakom vatsatu utrošene energije kada koristi perilicu za rublje ili suđe. Naime domaćice imaju na raspolaganju veliku snagu električnih trošila izato nose veliku odgovornost da pokusima kod korištenja trošila postignu povoljnu energetsku učinkovitost.
Električna energija koju troše kućanske perilice rublja čini značajan udio u ukupnim potrebama kućanstava za električnom energijom. Osim već postignutih poboljšanja energetske učinkovitosti, kod kućanskih perilica rublja postoje velike mogućnosti za daljnje smanjivanje potrošnje energije. DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 1061/2010 EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu označivanja energetske učinkovitosti kućanskih perilica rublja „prisiljava“ proizvođače perilica da označe u specifikacijama koliko se godišnje  troši struje i vode za pranje rublja. Godišnje  za 220 pranja rublja (pamuk 8 do 9 kg) perilice troše od 136 do 151 kWh i vode od 8100 do 9400 L, što daje  mogućnost minimaliziranja tih  vrijednosti  pomoću pokusa. 
Evo dva pojednostavljena primjera (bez statističkih računanja) planiranja pokusa  kod pečenja kruha i pranja rublja.
Pranje rublja -pamuk
PostupakTemp. CentrifugaPotr. energijeUčinak cijeđenja
0Cokr./minkWh%
16012000.8480
26060055
34012000.6780
44060055
Varijable:
Snaga perilice od 2 do 2,4 kW
Vrijeme pranja od 160 do 180 min.
Učinak cijeđenja: od 55 do 80%
Potrošnja vode: od 49 do 52 L
Punjenje: od 3,5 do 7 kg
Pomoću vatmetra koji se prikljući između utičnice i perilice može se izmjeriti potrošnja energije za     pranje rublja  po bilo kojem postupku ili ciklisu pranja.

Pečenje kruha:Velika raznolikost receptura kruha iskustvom je stvorena još od biblijskih vremena[i]. Najčešći sastojci kruha su: 180 ml vode, 220 ml mlijeka, 2 žlice margarina ili maslaca, 2 žličice šećera, 2 žličice soli, 600 g brašna tip 550, žličica i pol suhog kvasca. Domaćica  može  pokusom pečenja kruha umjesto mlijeka uzeti jeftiniju sirutku, ostatak kod proizvodnje sira. Ili može dodavati sjemenke bundeve ili oraha. Mnogi se pokusi - ne samo u industriji - izvode nesistematično ad hoc. Naime, uzima se najčešće metoda pokušaja i pogrešaka samo s jednim  neovisnim faktorom (X) kao što je  zamjena mlijeka sirutkom. Karakteristična varijabla (Y) je  ovisna veličina mjerljiva ovim  pokusom:  okus, tvrdoća kruha, šupljikavost, trajnost. Mliječna kiselina sirutke je dobar konzervans. Pokus opisujemo kao funkcija Y=f(X) gdje se mijenja količina sirutke (X) a promatra se i mjeri trajnost (Y). Pri planiranju pokusa postoje i kontrolirani faktori koji se tijekom pokusa ne mijenjaju kao što je vrijeme  pečenja i temperatura pećnice. Za razumijevanje planiranja pokusa valja objasniti još  i razinu faktora. U slučaju pečenja kruha sa sirutkom količina sirutke može biti 220 ml ali i 180 mililitara za jedan kruh. Za zamjenu 220 mL mlijeka s 220 mL sirutke potrebna su dva pokusa -  recimo, ispituje se okus i trajnost, ali temperatura pečenja i vrijeme mora biti isto. No, ako se mijenjaju razine kod neovisnog faktora primjerice 220 i 180 mL  onda je potrebno više pokusa. Tako se za dvije razine i dva neovisna faktora mora obaviti 22  ili 4 mjerna postupka
 Pečenja kruha. Kruh ima sedam sastojaka pa ako dodamo temperaturu i vrijeme pečenja onda postoji devet neovisnih varijabli koje bi trebalo varirati (mjernim) postupkom u dvije razine pa bi bilo  potrebno 29 = 2 · 2 · 2 · 2 · 2 · 2 · 2 · 2 · 2 = 512 pokusa da se  temeljitije ispita pečenje kruha, što je praktično nepotrebno. Valja shvatiti kako za više razina faktora kod pokusa  znači dodati više ili manje  vode, brašna,  maslaca, kvasca, šećera  ili viša ili niža temperatura pečenja.
Pranje rublja: kod pranja rublja postoji veliki broj neovisnih  faktora (  punjenje, vrsta tkanja, mrlje, vrijeme pranja, količina vode)  koji utječu na karakterističnu varijable kao što su potrošnja energije ocijeđenost i izgleda  rublja. Često se mora uzeti u obzir treba li ili ne glačati rublje tj trošiti ili ne dodatnu energiju. Na priloženoj tablici su prikazani faktori za  četiri postupka s kojima se može praviti pokuse. Uzete su dvije temperature pranja 40 i 60 0C, dvije razine centrifugiranja 600 i 1200 okr/min. Mjeri se potrošnja energije i mokrina rublja (iscijeđenost).  
Zadatak u planiranju pokusa je tražiti optimalni broj postupaka,  kako bi se dobio dobar i trajan (robustan) proizvod. Najčešće se pokusi obavljaju na dvije razine uz tri ili četiri neovisna faktora.
 Metode planiranja pokusa koriste  proizvođači  pekača za kruh  i  perilica gdje su neke varijable postavljene kao konstante npr masa kruha ili rublja, a dopustio  domaćici da mijenja neke druge varijable  ili cikluse pomoću tipkala kako bi se dobio kruh s tamnijom korom ili rublje s više ili manje vode  poslije pranja.
Jednom sam prilikom vidio kako u Njemačkoj uče djecu kuhati jela. Kraj električnog štednjaka bilo je veliko električno brojilo koje je odmah pokazivalo koliko su kilovatasati  energije potrošili kod pripreme. Naime, ako se kuha ili peče na električnom štednjaku za utrošak kilovatsata energije potrebno je različito vrijeme u odnosu na mikrovalnu pećnicu snage 700 ili 2400 W. Primjerice, da bi se potrošio  jedan kilovatsat  energije mikrovalna pećnica će biti uključena sat i 25 minuta dok  će električna pećnica biti uključena 25 min. Kako bi ispekla kruh domaćica uz to treba uzeti u obzir dodatne  faktore ili nepoznanice kao što su vrst brašna, količina vode i aditiva te temperatura na kojoj  će se kruh  peći. Domaćica, moje iskustvo, može koristiti kišnicu za pranje  rublja kako bi rublje bilo bjelje i kako bi se minimalno potrošilo deterđenta. Korištenje kišnica (gustjerne cisterne ) su postale imperativ u današnje vrijeme.


[i] Osmog dana neka uzme muško janje bez mane, jedno žensko od godinu dana također bez mane tri desetine efe najboljeg brašna i zamiješana u ulju za žrtvu prinosnicu i log ulja.  Biblija, Levitski zakonik 14,10-11 (stare biblijske mjere: efa=1/3 hL, log ~1/2 litre)