Opća rješenja posebnih problema postaju posebni
problemi, koji zahtijevaju opća rješenja.
Freireich -ov zakon
Otpad je poseban
problem jer se nalazi na tlu, u zemlji u vodi, te
pluta po oceanima, pa čak istrošeni
sateliti lete i svemirom kao otpad. Vratimo se na nastavak rješavanja zadatka sprječavanje nastanka otpada
iz srpanjskog posta ovog bloga.
U Kaliforniji je organizator simpoziuma o otpadu, uputio molbu učesnicima, neka dođu s naočalama, rukavicama i
čvrstim visokim cipelama, jer će raditi na
deponiji komunalnog otpada, koji će im
služiti kao radionica. Dovezen komunalni
otpad (smeće) tj svaki listić papira ili
plastične folije, različite krpice od tkanina , metalne limenke, otpaci hrane ili neki odbačeni kućanski aparat će se procjenjivati ili analizirati
prema važećim normama i znanstvenim spoznajama. Uobičajeno, učesnici bi prvo napravili statističku procjenu
sadržaja otpada, gdje bi se vidjelo, kako papira ima najviše od 25 do 34 % (maseni postoci) otpadaka hrane
od 12 do 39%, plastike oko 12%, gume kože i tekstila, 7%,
stakla 5-6%, i 8% metala.
Postoje različite
metode procjene štetnog djelovanja
otpada na vodu, tlo i zrak. Glavna značajka procjene nekog
proizvoda počiva na principu, promatranja
ili vaganja štetnosti proizvoda
za okoliš od njegovog nastanka, korištenja do njegovog odbacivanja u otpad. Taj
princip procjene štetnosti proizvoda popularno se naziva „procjena od kolijevke do groba“, jer u čitavom „
životnom puta“ bilo
koji proizvod onečišćuje okoliš. U stručnoj literaturi taj
princip se označava kraticom LCA (Life cycle assessment)-procjena utjecaja
proizvoda na okoliš u čitavog
vijeku trajanja proizvoda.
Svaki proizvod ima svoj životni
ciklus koji se
sastoji iz više faza: istraživanje i razvoj, rast, širenje,
zrelost, zasićenje te pad prodaje. U
fazi opadanja, prodaja pada i proizvod s vremenom zastarijeva i sve ga više ljudi bacaju u otpad.
Svatko, ne samo učesnici
simpoziuma, mora sebi
postavljati mnoga pitanja, da bi doznao zašto i kako se odbacuju različiti materijali i stvari u
smeće. Mnoge analize se mogu praviti za odgovor na ovo pitanje. Za
početak neka se analizira papir čija proizvodnja je slična čeliku
po potrošnji energiji i vode. Papir je važan materijal i
vrijedan poštovanja. Kad se nepotrebno otisne neki tekst na papiru, umjesto da se pohrani u kompjutoru ili na CD-u, treba imati na umu da je tijekom cijelog
proizvodnog procesa za kilogram papira potrebno
0,5 kg nafte i 1200 litara vode. Nedavno sam dobio e-mail s porukom u kojoj je pisalo: Razmislite treba li vam ovaj tekst ispisan na papiru!
Papir ima najveći
maseni i volumski udio u
komunalnom otpadu. Stanovnik bogatih zemalja USA, EU troše godišnje od
160 do 240 kg, dok je 60 kg svjetski
prosjek. Kako smanjiti potrošnju papira? Uvid u
statističke podatke o vrstama potrošnje papira,
doznaje se kako najviše papira ljudi troše
u grafičkoj industriji 47 %, za ambalažu 45% i oko 5% za higijenske potrebe. U proizvodnji papira koristi se 32%
šumskog drveta, 13% otpaci iz industrije i 53% se reciklira od starog papira. Iako kod papira postoji vrlo
visoki stupanj recikliranja, čak do
70%, primjerice u Japanu, ipak se još troši
20 MJ/kg energije s emisijom 0,78
kg/kg CO2 u atmosferu.
Tvrtka „
Avalon Publishing Group“ prikazuje podatke na poleđini naslovne stranice jedne
knjige mase od 544 g o uštedi u primjeni recikliranog
papira za tiskanje čitave tiraže. Uštedjelo se: 51 drvo, 94.6 tona vode, 15,5 MWh energije ,
2049 kg krutog otpada, te nije stvoreno 6163 kg stakleničkih plinova. Današnja
IT-praksa donosi novitete tzv e-knjiga, koje
se mogu digitalno čitati na e-čitačima ili računalima, čime se sve više zapravo izbacuju papir kao materijal
za tiskanje knjiga.
Valja sve elemente
analizirati i pitati primjerice, je li bolje
(ekološki gledano) koristi papirnate salvete ili rupčiće,
ubruse od tkanine? . Grubi indikator na osnovu kojeg se može
vagati štetnost mnogi tvari pa i papira ili tkanine tj utjecaj na okoliš, jest potrošnja
energije, vode i emisija CO2 ugljičnog dioksida . Tako se
za proizvodnju papira troši energije od 24 do 32 MJ/kg, vode 1100-1200 L/kg, te nastaje CO2 emisija 1,55
kg/kg. Podaci za tkaninu izgledaju ovako: potrošnja
energije 110 MJ/kg , vode 17500 L/kg, i emisija CO2 8,7 kg/kg. Velika količina potrebne vode je zbog natapanja tla (irigacija pumpama). Ista tako tkanina se
u perilicama često pere zbog čega se troši energija i voda . Za neposrednu proizvodnju tkanine potrebno je svega 67 L/kg vode. Masa jednog rupčića je 0,5 g, dok je
papirnate salvete ili ubrusa 0,1 g. Za jednokratnu upotrebu bolje je
koristiti papirnati ubrus, jer je potrošnja
energije 3,2 kJ dok je kod rupčića 55 kJ. Uzevši u razmatranje potrošnju vode, onda je još nepovoljnije rješenje upotreba rupčića. No dublja analiza tog problema, dovodi nas do novog proračuna, gdje se mora
uzeti trajnost tkanine (više kratna upotreba) u odnosu na papir.
Ovi navedeni primjeri pokazuju odnos ili ekvivalenciju između mase i energije kod korištenja papira, kako bi se mogla donijeti
pravilna odluka o minimalizaciji onečišćenja okoliša.
Može se dalje promatrati i ekvivalencija
između mase energije i informacije. Ekvivalencije
između materije , energije i informacije, najbolje se vidi u IT-inovacijskoj „revoluciji“, pri pretvorbi papirnatih
knjiga u DVD diskete. Kupio sam enciklopediju Britannica
2008 Ultima Edition za 360 kuna, i
to ne
debele knjige, nego
DVD disk. Staro izdanje Britannice
, 32 knjige, ukupne mase od 60
kilograma, pretvorene su u tanak aluminijski DVD od 17 g, na kojemu je uskladišteno 3,6 GB informacija. Za proizvodnju kilogram aluminija potrebno je od
51,3 do 56 kWh energije, a za kilogram
papira od 7,5 do 9 kWh. Račun pokazuje kako je za proizvodnju „Britannice“ na aluminija DVD potrošeno 0,87 kWh a za proizvodnju papira 450-540 kWh energije.
Može se dati
i ovakva ekvivalencija; jedna druga
knjiga koja teži 570 g može
uskladištiti na papir oko 5.3 MB informacija. Uzmu li se omjeri „uskladištene“ informacije prema
potrošenoj energija za proizvodnju aluminija ili papira onda DVD nosi 4,13 GB/kWh
dok papir nosi 0,0012GB/kWh. Zaključak, DVD nosi
3444 puta više informacija po jedinici utrošene energije u odnosu na
papir.
Ograničenje emisija štetnih tvari i kvaliteta okoliša
Navedene
primjere nazivamo relativna
dematerijalizacija, koja je nužna u
ovoj materijalizirano –konzumerističkoj civilizaciji.
Dok se u prošlom stoljeću od 1900-2010 godine, stanovništvo povećalo za 4,3 puta od 1,6 milijardi na 6,9 milijardi, dotle
se proizvodnja svih roba povećala
za 38 puta. (vidi tablicu) U tom vremenskom periodu kod najvažnijih materijala povećala se
proizvodnja u enormnim omjerima prema povećanju stanovništva , kod
čelika 50 puta kod cementa 250
puta kod nafte 180 puta, a plina 411 puta. Proizvodnja pamuka i
drva ostala je u približno istim
omjerima s povećanjem stanovništva. Sada
je u nas aktualna monetizacija autoputova. Za gradnju autoputova potrebno je 6,7 TJ/km energije. [!
TJ = 1000 GJ = 280 MWh] Ako se u 50 godina na održavanje tih autoputova ne „investira“ još
dodatni 4,1 TJ/km onda će postati
otpad ili ružno rečeno- smeće.
Sprečavanje nastanka otpada kao imperativni zadatak ima za cilj smanjiti štetni utjecaj na okoliš.
Poznata je studija iz 2006. tzv EIPRO za 25 europskih zemalja, gdje se na 137 stranica elaborira ekološko opterećenju životnog prostora od
proizvodnje i potrošnje svih proizvoda i usluga http://ec.europa.eu/environment/ipp/pdf/eipro_report.pdf
Iz te studije izdvojeni su podaci navedeni u tablici, koji govore, koliko
utječe na okoliš proizvodnja proizvoda
i usluga za najvažnije ljudske potrebe preračunate na 1€ potrošnje. Studija prikazuje EU-proizvodnju i uporaba roba s osam vrsta utjecaja na okoliš kao što su: iskorištenje tla- iscrpljivanje rudnih nalazišta i naftnih
izvora (abiotsko iscrpljivanje zemlje) globalno
zatopljenje, oštećenje ozonskog
omotača, zakiseljavanje voda i
tla, otrovnost za ljude, životinje i
biljke (eko toksičnost) i eutrofikacija
(onečišćenje voda).
Baza za tu
studiju su ranije studije izrađene u nekim
EU zemljama npr. u Nizozemskoj i Njemačkoj, Vel. Britaniji, a neki podaci korišteni su
iz SAD-a. Izrađen je matematski model, gdje se pomoću matričnog računa, traže uzroci i posljedice onečišćenja
okoliša od 478 sektora proizvodnje. Koriste se dva principa: „odozdo prema gore“ tzv „botton- up“ što predstavlja utjecaj
proizvoda na okoliš i to kroz njegov cijeli „životni ciklus“ tj.
od „kolijevke do groba“, i drugi princip
je „odozgo prema dolje“ tzv „top-down“ pomoću
INPUT-OUTPUT analiza svih međusobni veza, između proizvodnih sektora i potrošnje ljudski
dobara. Kada se kaže da se proizvod mora
analizirati od „kolijevke do groba“ to znači da se svi utjecaji proizvoda na okoliš promatraju, od proizvodnje preko uporabe ili korištenja do njegovog odlaganja
na deponiju. U cijelom životnom ciklusu proizvod „truje“ okoliš. Na
kopiranoj slici koju prilažem iz knjige: Rudiger W. Wurzel:
Environmetal policy-making in
Britain, Germany and European Union, Manchester University Press .2002 str 21. zorno
je prikazano, kako „pametan zakonodavac“ mora zakonom propisati mjerljive emisije štetnih tvari, kako bi se održala
kvaliteta okoliša od pitkih voda
do čistog zraka. Deponije otpada moraju biti izolirane od pitkih voda!! Lako je to zapisati a kako je to teško provesti .
