Pomrčina sunca
Mnogo je ljudske pameti potrošeno na izradu „mjerača“ vremena – od sunčanog i vodenog preko pješčanog sata do današnjih modernih atomskih satova. Čovjek od davnine ima potrebu mjeriti periodične pojave koje su se jednoliko ponavljale uokolo njega. Prva njegova opažanja odnosila su se na Sunce koje je svaki dan izlazilo i zalazilo, dok se Mjesec noću uzdizao nebom te polako nestajao i silazio. Zemlja se okreće oko svoje osi 24 sata i na elipsastoj putanji (ekliptika) oko Sunca 12 mjeseci. Astronomi su davno izračunali vremena pojave pomrčine Mjeseca i Sunca. Ovog mjeseca, točnije 8. travnja, dogodila se pomrčina Sunca koja se mogla vidjeti u Meksiku i u Americi.
https://images.app.goo.gl/RdH5BwLEbH2U3kPa7
Precizno određivanje vremena satom ljude je uvjerilo kako
naš Sunčev sustav ne „laže“. Naime, periodične pojave u biosferi Zemlje ljudi
pamte, pa znaju da se kod nas primjerice, obično oko 23. travanja, počinju
zelenjeti šume. No, ove su godine šume bile zelene već 1. travnja. To nazivamo promjenom klime. Na TV svaki dan slušamo
o različitim meteorološkim pojavama koje se ranije nisu događale. Iako je kod
nas u travnju bilo jako toplo, rekli bismo – ljetno vrijeme, ipak nas je
zahvatio i hladni val, tako da je 16. travnja u Zagorju padao snijeg koji je
zabijelio okolinu.
https://ekovalen.blogspot.com/2015/10/suncani-sat-i-nase-vrijeme.html
Vremenitost i klima
Postoje
interdisciplinarna područja istraživanja koja sociolozi nazivaju ekologijom
vremena i sociologijom vremena. U sociologiji
vremena čovjek si postavlja pitanja kako iskoristiti kairos vrijeme tj.
usporiti ga ili ubrzati nauštrb kronos vremena. U ekologiji vremena analizira se pak odnos ili ritam života društva
prema vremenu koje vlada prirodom. Sociolozi dalje definiraju i pojam suverenitet vremena, autonomnu vremensku
formu ili značajku svakog oblika života: čovjeka, životinje i biljke. Svaki dio
prirode ima svoju vremenitost. Duljina ljudskog života je oko 75 godina, drveta
150, krave 20, psa deset godina. Hans Carl von Carlowitz smatra se kovačem
pojma održivosti, jer je već 1732.
godine napisao knjigu Sylvicultura Oeconomica gdje navodi ekološka i ekonomska
pravila rasta – uzgoja šume.
https://ekovalen.blogspot.com/2015/11/tko-krade-vrijeme.html
Prekapajući
po svojim starim knjigama pronašao sam dvije knjige od mojeg pučkoškolskog
profesora zemljopisa Marijana Gollnera. Tema knjiga su meteorologija[i] i
kronobiološka ekologija[ii],
također interdisciplinarno područje. Preselimo se sada u doba naših predaka
kada vremensku prognozu nismo mogli vidjeti na mobitelu, jer ga nije bilo, ili
slušati prognozu vremena na radiju ili TV, a bilo je to važno znati. Postojao
je sijaset događanja u prirodi, gledajući domaće životinje ili ptice kako se
ponašaju, pa su ljudi dosta dobro zaključivali o tome kakvo će vrijeme biti
sutra. Navest ću samo neke primjere: kad mačka leži na suncu, odnosno kad se
smjestila pokraj tople peći, doći će do promjene vremena. Kada kos navečer „fućka“
visoko na drvetu, bit će lijepo vrijeme, a kada se kos javlja iz grmlja, bit će
kiše. Kada lastavice lete nisko, bit će kiše.
Zdravlje
Sunce i Mjesec
utječu na prirodne procese i ritmove postojanja mnogih živih bića: uspijevanje
biljaka, razmnožavanje životinja i opstanak ljudi. Životinje moraju doći na
svijet u povoljnim klimatskim prilikama kako bi opstale. Plima i oseka koje su
uzrokovane Mjesecom, važne su za život morskih životinja, dok danas tu pojavu
na moru koristimo za izgradnju električnih centrala. Kod čovjeka je
istraživanjem pomoću izotopa ustanovljeno da svaki naš organ ima svoj „vozni
red“ kada radi ili funkcionira. Navest ću nekoliko organa: debelo crijevo od 5
do 7 sati, želudac od 7 do 9 sati, gušterača od 9 do 11 sati, srce od 11 do 13,
žlijezde s unutrašnjim izlučivanjem 19 do 21 sat. Sjećam se jednog jumbo
plakata, koji je izdalo Ministarstvo zdravlja, a na kojem je pisalo: Jeste li
doručkovali? Išli smo rano na posao i prvi je obrok bila crna kava na radnome
mjestu.
Crna
kava natašte uzrok je mnogih probavnih tegoba. Naime, mi „komuniciramo sa
Sunčevim sustavom“ i ujutro se naš metabolizam, koji je tako programiran, mora
opteretiti zdravom hranom. Izgovor kako ujutro nemamo vremena jesti je samo
izgovor. O vremenu i količini jela poznata je stara uzrečica: Bogato jedi
ujutro, normalno popodne, a sirotinjski navečer. Samoubojstveno djeluje obilata
večera, jer navodno nemamo vremena jesti po danu!!! Isto je i sa spavanjem.
Umjetna inteligencija daje upozorenje mojem prijatelju Ivici da je bolje leći u 23 nego u 24 sata.
Na kraju
moramo nešto reći o vremenskoj duljini jela kod školske djece. Istraživanja iz
Kalifornije pokazuju da kada učenici imaju više vremena za jelo (najmanje 25
minuta za ručak), bacaju manje hrane, jedu više voća i povrća i osjećaju manje
gladi. Učenici koji imaju dovoljno vremena za konzumiranje hranjivih školskih
obroka postižu bolje školske rezultate.
Ravnatelji
školske prehrane u Kaliforniji izvještavaju o prosječno 15 minuta „vremena za
sjedenje”, a neki okruzi prijavljuju samo 6 minuta, prema istraživanju 40
javnih školskih okruga koje je proveo Centar za eko pismenost 2022. godine.
Na
kraju, moram spomenuti kako sam išao u pučku školi kada je moj profesor Gollner
davao packe nemirnoj i zločestoj djeci. Nije to bilo fizičko zlostavljanje
djece. Danas na razini države nastane školski konflikt (gledamo na TV) kada
učitelj uzima mobitel neposlušnom đaku, čiji otac onda drugi dan dolazi u školu
i pravi neprilike. Naši su roditelji govorili da je šiba došla iz raja!
