Kapital prirode

Uvod

Moj je djed rekao da šume treba čuvati za unuke. On je živio u doba kraljice Viktorije, kad je vladala zakonitost klasične ekonomije, gdje je tržište kao nevidljiva ruka upravljalo ekonomskim ciklusima. Ne trošiti nego štedjeti, odricati se, ponašati se održivo. Kovačem pojma održivosti smatra se Hans Carl von Carlowitz koji je još 1732. godine napisao: Ne možeš više šume posjeći od njezina prirasta.

                                          

Do 1960. u našem obiteljskom gospodarstvu  je  masa drva  te  živa sila volova i  čovjeka bila   energetski dostatna  za održivi život.   Foto: Iz zbirke  Franjo Bahovec

No, ta pravila više nisu vrijedila kada je došla velika svjetska kriza 1929. i kada se „ekonomski stroj“ zaustavio. John Maynard Keynes, britanski akademik, promijenio je pravila ekonomije. Prema klasičnoj ekonomiji, Vlade su učinile malo za upravljanje ekonomskim ciklusima, za koje su vjerovale kako će se sami ispraviti. Ali Keynes je utvrdio kako bi Vlade, umjesto da uravnotežuju svoje proračune, mogle posuđivati i kako bi trošile novac, čime bi potrošnja oživjela potražnju i pokrenula stroj. Nakon 1945. mnoge su Vlade prihvatile kejnzijanski pristup i koristile su politiku fiskalnog popuštanja za upravljanje ekonomskim ciklusima. Fiskalno popuštanje znači da Vlada smanjuje poreze i povećava potrošnju.

Od tada pa do danas vrijedi pravilo – idite u trgovinu i kupite sve što vam treba i zadužite se.

To je ponašanje stvorilo velik broj kreditnih kartica koje nam zamjenjuju novac. Dolazi do velike tehnološke revolucije: kreditne kartice, internet, osobna računala, pametni mobiteli u kojima je sve kondenzirano. Grade se velike robne kuće, banke i distributivni centri koji prate lance snabdijevanja.

Odakle se crpi to trošenje?

To trošenje ide na račun kapitala prirode[i]. Što je to? To je element prirode koji direktno ili indirektno proizvodi vrijednosti za ljude, a uklopljen je u okoliš: zrak, tlo, voda, klima, bio masa , živa bića i međusobni odnosi. Stalno se govori da se mora gospodariti održivo i da se mora paziti na bio raznolikost flore i faune te na lijep krajolik. Krajolik okoliša bitan je za državu koja stvara dohodak od turizma.

Kapital prirode jedna je od mnogih imovina koje ne proizvodi čovjek, a najvažniji su neobnovljivi i obnovljivi izvori energije. Neobnovljivi izvori su nafta, plin, ugljen, dok su obnovljivi izvori šume, sunčeva energija, vode, rijeke, jezera, mora i vjetar. Kako očuvati pa čak i unaprijediti ovu imovinu?

Ekonomisti misle samo o proizvodnji i potrošnji ljudskih dobara. Ljudi su čudan stroj koji teži ka korisnosti i to u maksimalnim vrijednostima. Iz etičkih i praktičnih razloga valja stvoriti neka pravila kako se obhoditi s kapitalom prirode. Jasno, znanstvene zajednice širom svijeta stvorile su mnoge smjernice, zakone, norme, uredbe… kako bi se pristupilo pravilnom gospodarenju imovinom koja na početku izgleda kao da nam je dana badava i da je ima beskonačno mnogo. Prepisujem iz citirane knjige[ii] „pravila procjene vrijednosti zbirnog ili agregatnog kapitala prirode“ koji se dijeli na dvije verzije: jako i slabo pravilo.

Slabo pravilo: odnosi se na ukupnu razinu obnovljivih izvora čija se razina mora održavati najmanje konstantnom. Naknada za iscrpljivanje neobnovljivih izvora treba biti kompenzirana ulaganjem od općeg kapitala. Mjerna jedinica obnovljivog kapitala su razine staništa, ekosustava i broja živih bića u eko sustavu.

Jako pravilo: odnosi se isto na obnovljive izvore energije koji se obnavljaju investicijom pomoću ekonomske rente kao što su različite naknade, trošarine, različiti porezi, potvrde… od vrijednosti imovine kapitala dobivenog od iscrpljivanja neobnovljivih izvora.

Praksa ili politika sadašnjeg gospodarenja kapitalom prirode

Kako ta općenita pravila, kojima se procjenjuju imovina ili kapital prirode, pretočiti u mjesečne režije koje mora platiti svaki građanin kod kupovanja električne struje, goriva i vode, hrane .U prosjeku cijene  električne energije  kreču se  od   0,3193   do 0,3527 €/kWh u Europi.

Naime, treba pogledati račune i način izrade kalkulacije cijena. Ova pravila se vide kod kupovanja benzina gdje se u cijenu ubraja i davanje za dugove državve. Najznačajnije stavke u strukturi maloprodajne cijene goriva čine nabavna cijena, te proizvodnja i posebni porezi (trošarine) koji se prebacuju u državnu riznicu. Sada je cijena benzina 1,4 €/L od čega  su porezi i trošarine  oko 60%  što Vlast troši za  pokriće dugova   u državnoj riznici a manje za očuvanje okoliša . Dok ovo pišem  nafta je  69,19 $/ barelu ( barel=158,98 L) a cijena  zlata je 1976,9 $/ troy unči =31,10g.Majka me učila sve cijene uspoređivati s cijenom kruha . Danas  štruca   bijelog  kruha  košta 650 g 1,20 €.

Pogledajmo  ostale  važne  cijene i naknade : 

Naknada za obnovljive izvore energije (OIE)?

Zakonom je propisana (Odluka o naknadi za obnovljive izvore energije i visokoučinkovitu kogeneraciju (NN 87/2017)) kao obveza svakog kupca električne energije u cilju prikupljanja sredstava za poticanje izgradnje obnovljivih izvora električne energije.

Obveza opskrbljivača je da prikupljena sredstva od naknade za poticanje OIE proslijede u HROTE koji ta sredstva koristi za isplatu poticajne cijene povlaštenim proizvođačima za isporučenu električnu energiju sukladno odredbama tarifnog sustava za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije. Više vidi u brošuri:

https://eko.zagreb.hr/UserDocsImages/arhiva/dokumenti/brosure/info_brosura.pdf

Usluga za opskrbu i odvodnju vode

U mojem gradu Samoboru ekonomske naknade za uslugu opskrbe i odvodnje vode iznose za varijabilni dio 1,79 €/m³, dok svako kućanstvo još mora platiti fiksni dio za opskrbu i odvodnju 3,15 €/mj. Koliko god uplaćujemo za usluge ili proizvode  dug prema kapitalu prirode  ostaje isti ili se povećava!!

Zaključak:  Valja obuzdati opću potrošnju, jer kapital prirode nije neiscrpan!

 

---

[i] Dieter Helm, Natural Capital , Yale University Press, New Haven, London, 2016.

[ii] Vidi 1 str. 64