Puran

Neznanje je bliže istini nego predrasuda –Diderot Denis (1713-1784 Francuska) filozof i književnik

1.Jesmo li prekoračili sve granice?

Novogodišnje sam praznike proveo u bolnici zbog, tehnički rečeno, „sanacije“ krvnih žila. Sestra Dubravka primijetila je na ormariću pokraj mog kreveta knjigu „Svjedočanstvo o održivosti“. Pitala me: „Pa kaj ste to vi napisali?“ „Jesam!“, odgovorio sam. „Održivost ne bumo postigli, jer smo prekoračili sve granice,“ rekla mi je Dubravka. Objasnio sam joj da je knjiga napisana upravo za ljude njenog modela razmišljanja, koje treba uvjeriti u to da moraju promijeniti svoj stil života zbog okoliša kojeg valja sanirati.

Puran koji se  kočoperi,  selo Slani Dol 1978.

2. Put prema održivoj potrošnji i proizvodnji

Za poticanje optimističkog viđenja današnjih prilika, prepisat ću neke teze i savjete iz knjige.

Cilj je ove knjige prikazati mogući put prema održivoj potrošnji i proizvodnji kroz usporedbu današnjeg načina života sa životom mojih djedova i roditelja koji su davno prije živjeli prema načelima sadržanim u UN-ovim definicijama održivosti.

Treba napomenuti da je održivi razvitak, koji se često spominje u političkim govorima, zapravo inovacija koja se sastoji od pet kategorija: štednja roba široke potrošnje, smanjenje i učinkovita uporaba različitih izvora sirovina, recikliranje i oporaba materijala.

U odnosu na vrijeme naših djedova, danas na Zemlji ima oko pet puta više ljudi. Uz to, prekomjerna potrošnja i način života u nama stvaraju strah od ekoloških katastrofa. Zato ljudi na globalnoj razini postavljaju različite ciljeve. Jedan od njih jest da globalna srednja temperatura površine na Zemlji ne bi se smjela prekoračiti onu koja je bila u predindustrijsko vrijeme više od 2 °C.

3. Preorjentirajmo se na plan B

Kako to postići? Postoje optimistički pristupi u rješavanju tog problema i pesimističko odbijanje s obrazloženjem kako to nije rješivo. Slično pesimističko (skeptičko, sumnjičavo) mišljenje izrekla je i sestra Dubravka u bolnici. Nakana teksta u knjizi jest mobilizirati ljude u prostoru u kojem žive kako bi se približili optimističkom putu. Kako piše Lester R. Brown – ako sada živimo prema Planu A, trebamo se preorijentirati na Plan B. Evo primjera. Bavio sam se toplinskom zaštitom zgrada. Jedan od rezultata tog rada jest toplinska izolacija kuće mojeg kuma prilikom čega se smanjila potrošnja energije sa 45 313 kWh/a na 6965 kWh/a.

 Kritički gledano, konzumizam kroz obilnu ponudu svega i svačega, što nam treba i ne treba, pokušava na Zemlji stvoriti fiktivni raj. Karl R. Popper je rekao: „Onaj tko pokušava stvarati raj na Zemlji vjerojatno stvara pakao.“

Očito je da treba promijeniti način mišljenja i djelovanja u gospodarenju, kako u obiteljskom domaćinstvu tako i na razini šire društvene zajednice. No, čovjek je trom u promjenama svojih navika i načina života. On živi prema konzumističkim pravilima, bez razmišljanja o okolišu. Svi se ponekad pitamo možemo li se malo vratiti u vrijeme naših očeva i djedova, podsjetiti se na njihov način mišljenja i življenja. Oni su nosili uprljane košulje, ali vodu su mogli piti iz potoka!

Konzumističko ponašanje je očigledno – kupiš nešto, jer je jeftino, iako ti nije potrebno. Na primjer, kupiš četiri pizze, jer je peta besplatna. Kad je nešto besplatno, a ne treba ti, to je vrlo skupo za okoliš, jer peta pizza završi u hladnjaku, a ponekad i u smeću. Ne smije biti cilj nijednog društva da tehnosfera uništava ekosferu.

4. Savjeti

Postoje mnoge studije, direktive, zakoni i norme u kojima su sadržani savjeti kako se sučeliti s postojećim štetnim načinom života ljudi za okoliš. U knjizi „Saving the Planet Without Costing the Earth“ [1] objavljeno je 500 jednostavnih pravila o tome kako živjeti u skladu s okolišem.

U mojoj je knjizi objavljeno stotinu savjeta, a ovdje izdvajam samo neke.

a. Toplinska ugoda ljudskog tijela može se postići ljeti s malim kućnim ventilatorom snage 20–40 W umjesto klima-uređajem od 1500 W. Naime, ugoda se postiže kod temperature zraka od 26 do 28 °C sa strujanjem zraka brzine od 0,4 do 0,5 m/s. Ugrađene rolete na prozorima izvana znakovito doprinose ljetnoj zaštiti od insolacije stambenog prostora.

b. Stambene prostore u zimi grijte na temperaturu od 17 do 19 °C i imajte na sebi toplu odjeću. Grijati treba samo dnevnu sobu dok ste u njoj, a ne i spavaće sobe. Promjenom sobne temperature za 1 °C štedi se za grijanje ili hlađenje 6 % energije.

c. Za pripravu tople vode u stanu dnevno treba 5 kWh energije. Ljeti se može pomoću solarnih kolektora dobiti 2 kWh/m². Oprema s kolektorom od 3 m² i spremnikom od 300 litara već je dovoljna za pripravu tople vode. Godišnje se može dobiti oko 350 kWh po četvornom metru kolektora.

d. Treba li nam stvarno 27,3 četvornih metara stambenog prostora po stanovniku? Naši su ih starci imali samo 12. Objedinjavanjem obitelji štedi se u domaćinstvu na grijanju, kuhanju i odgoju djece.

e. Ugasite nepotrebnu rasvjetu pa makar svjetiljka imala snagu 3 W. U današnjoj civilizaciji troši se na rasvjetu električna energija ukupne snage 16 TW svih elektrana ili, drukčije izraženo, stalno je upaljeno 160 milijardi svjetiljka od 100 W.

f. Dok se umivate zatvorite ispust umivaonika. Zubi se mogu oprati s 0,02 L vode. Građani Samobora troše prosječno dnevno 160 L vode iz vodovodne mreže. Mjerite trošenje vode i smanjujte potrošnju.

g. Pri odmrzavanju stavite smrznutu hranu iz ledenice u hladnjak. Ako se pak hrana iz hladnjaka stavlja odmah kuhati, onda će se kuhati 45, a ne 25 minuta koliko je potrebno za hranu s normalne sobne temperature. Stavljati smrznutu hranu odmah u mikrovalnu grijalicu energetski je grijeh.

h. Posadite jedno stablo godišnje bilo gdje – u vrtu, parku ili šumi... kako biste barem djelomično kompenzirali emisiju ugljičnog dioksida CO₂.

i. Ne zaboravite ići pješice i voziti se biciklom. U Kopenhagenu 36 % stanovnika putuje na posao biciklom.

j. Smanjite broj procesa svugdje gdje je moguće, od domaćinstva do proizvodnih pogona.

k. Treba zaštititi podzemne vode i označiti sve prirodne izvore te iskorištavati kišnicu.

l. Kupujte već nošenu odjeću ili krpajte iznošenu odjeću.

5.Najveće onečišćenje okoliša dolazi od hrane.

Na slici koju prilažem vidi se puran koji sekočoperi ili šepuri ili durduri na prtini snijega kojeg sam slikao 1978. godine u selu Slani Dol. Priznajmo kako se i  čovjek često puta kočoperi s načinom svog  života, time da misli kako je sve badava,voda, zrak i tlo, a nije.

Što ilustrira ta slika? Tada je bilo vrlo mnogo peradi po našim selima, koja su kroz proizvodnju jaja i mesa bila vrlo blizu stola kao jelo. Danas se u robnim centrima uvozi meso različitog porijekla i starosti uz drugih država. Taj transport pada kao ekološki trošak onečišćenja okoliša i trošak za kupca. Najveće onečišćenje okoliša dolazi od hrane i to od proizvodnje, transporta i njezinog skladištenja.

I sada upit pesimistima – je li stvarno neizvedivo da se u nekom selu puran ponovno vrati na prtinu kako bi bio vrlo blizu stola kao hrana. Znam, odgovorit će mi netko, pa nema više niti ljudi na selu, jer su „pobjegli“ u gradove, bilo u tuzemstvo ili inozemstvo. Ali ljudi su stalno cirkulirali po ovoj majčici Zemlji i pronalazili različite načine života. Putovali su u Ameriku i u Europu, ali su se mnogi vratili svojem domu. Primjerice, moj brat Tomo iz Njemačke, ujak Mato i djed Josip moje supruge  iz Amerike su to uradili.

---

[1] Donnachadh McCarthy: Saving the Planet Without Costing  the Earth, Fusion Press, 2004., London

Svjedočanstvo o održivosti

1.Uz financijsku pomoć društva  inženjera i tehničara DITS  Samobor izdao sam  knjigu Svjedočanstvo o održivosti  u nakladi  od 300 komada. Knjiga sadrži osamnaest tekstova s mog bloga Ekovalen što mi nije  bilo lako odabrati jer postove pišem već osam godina. Nakana mi je bila  zaokupiti  pažnju šire  čitalačke  publike o ekološkim i gospodarstvenim problemima.  Zbog toga  su opisani  problemi društva, okoliša i gospodarstva od  hrane, energije, vode, proizvodnje,  potrošnje, prometa do otpada . U knjizi se spominju  i aktualne klimatske promjene koje su baš danas u centru pažnje. Dok  ovo pišem u poljskom gradu Katovicama upravo se održava veliki skup znanstvenika koji se bave problemima promjene klime. 

2.Predgovor knjizi napisala je dr. sci. Jasenka  Biščan dipl. ing. kemije  koja je istaknula - Kao što je vidljivo iz ove knjige Joža koristi tehničke dobrobiti našeg doba. Osnovao je svoj blog ekovalen.blogspot.com i nastoji podijeliti svoja razmišljanja sa svima koji gaje interes za pitanja racionalnog razvoja gospodarstva usklađenog s potrebama prirode koja nas okružuje.  Razmišlja o tome kako ostvariti željeni napredak kojemu, po svojoj naravi, ljudski rod stremi a da pritom nemamo onaj destruktivni pristup – mi ćemo sebi osigurati ono što nam znanstvena i tehničko-tehnološka dostignuća omogućuju, a generacije koje dolaze bavit će se posljedicama. Ono o čemu govori Joža jest održivi razvoj, dakle, razvoj – DA – pa zaboga, inženjeri smo, no razvoj po svaku cijenu, bez bistre svijesti o tome što su momentalne, ali i s vremenom očekivane posljedice ipak – NE.

Dalje  dr. Jasenka Bišćan navodi - Zašto Joža svjedoči o održivosti i pritom spominje svoje pretke, djedove, bake i roditelje prije svega? Zbog toga što on po svojim godinama još gaji sjećanja na vremena kada se osmišljenim postupcima u kućanstvu, na njivama,  u dvorištima, nekako prirodno održavala ta neophodna ravnoteža s više međusobno uvjetovanih procesa. Održivost, o kojoj je ovdje riječ, autor gleda u velikoj mjeri kroz proizvodnju hrane gdje su: racionalno korištenje energije, alati i tehnologija proizvodnje hrane i utjecaj na okoliš u čvrstoj međusobnoj vezi. Okopavanje kukuruza motikom kao što se radilo u tradicionalnoj agrarnoj proizvodnji, o čemu Joža svjedoči s velikim žarom i s druge strane pojava robotike u proizvodnji hrane, samo na prvi pogled nemaju poveznicu. Autorova je teza da održiva poljoprivredna proizvodnja traži ljudske radne ruke. Joža kaže:  - Nije to krik za povratak na staro no svakako je smjernica za povećanje broja poljodjelaca po hektaru neobrađene zemlje

3.Prezentacija knjige  bila je u Pop up kinu u Samboru 28. XI. 2018,  pred sedamdesetak posjetitelja, a prezenter je bio dr. sc. Zvonimir Jakobović.  Njega se dojmio podatak kako kod naših djedova nije bilo smeća o čemu autor svjedoči. Svi smo svjesni kako danas ne znamo  što učiniti sa 600 kg smeća koliko prosječno proizvodi  godišnje suvremeni čovjek u današnjim gradovima. Problem otpada ne može se riješiti samo deklaracijama nego strpljivim radom od izobrazbe do djelovanja svih članova društva. Doktor Jakobović  smatra kako knjigu treba dati u školske biblioteke jer ne smijemo djecu zbog uzrasta  podcjenjivati glede shvaćanja današnjih problema. Djecu valja  što ranije upoznati s problemima svih  članova društva.

Predsjednik društva DITS, Stjepan Črnjak dipl. ing. građ. istaknuo je:  - Vjerujem da će ova knjiga naići na interes  čitatelja koji traže informacije iz  područja  okoliša i kako ga zaštiti od onečišćenja.

 4.Autor navodi i savjete kako  postići održivost koja danas postaje vrlo aktualna. Primjerice, bolje  uštedjeti litru bezina nego je proizvesti, što se najlakše postiže  toplinskom zaštitom  zgrade. Učinkovito korištenje energije u zgradstvu bilo je dio mojeg posla u  tvrtki Samoborka.  
U knjizi je i pojmovnik koji čitatelju  olakšava praćenje  teksta s tehničko-ekonomskom problematikom. Knjiga je tiskana na recikliranom papiru i sadrži velik broj poveznica preko QR koda na mnoge druge slične tekstove koje je autor  ranije objavljivao. Reciklirani papir je skuplji negoli obični tiskarski, ali valja navesti kako nije porušeno nijedno novo drvo za tiskanje ove knjige.
 

5.Moje svjedočenje je i vizualno obrađeno dokumentarnim filmom od 14 minuta. Poštovani kolega Antun Bišćan dipl. ing. kemije  koji ima svoj ATB studio za snimanje filmova snimio je kadrove iz prostora mojeg rodnog sela Klokočevac gdje svjedočim kako sam kao pastir pio vodu iz potoka Bistrac prije 70 godina dok je danas taj potok onečišćen.

Sadržaj  knjige je:  1.Uvod, 2, Moji preci, 3. Vrtlarenje moje majke, 4. Suša i motika, 5. Mjerenje je početak gospodarenja  prema održivosti, 6. Kesten i grob, 7. Održiva proizvodnja, 8. Češnjak i globalizam, 9. Ekološka pismenost, 10. Biciklom  do održivosti, 11. Ekoeksergije, 12. Toplinska  zaštita zgrada, 13. Učinkovito  trošenje energije, 14. Održivost kao  kreativna ideja, 15. Pravila održivosti, 16. Sunčani sat i naše vrijeme, 17. Gaja i smeće, 18. Šalica kave i LCA analiza, 19.Trump i onečišćenje okoliša, 20. Pojmovnik o održivosti i inovaciji.

6.Za  one koji nemaju vremena  čitati nego samo onako prelistati i  pregledati što bi ih moglo najviše zanimati napominjem  kako je na koricama prikazana kronologija održivosti gdje se navode najvažniji datumi rađanja i rasta njenog koncepta. U knjizi su navedene neke povijesne fotografija i tablice koje bolje ilustriraju tekst. Budući da je to ipak svjedočenje  kroz duže razdoblje moje obitelji objavio sam i drage fotografije bake, djeda i roditelja.  U QR kodu  može se vidjeti i rodoslovlje moje obitelji koje je bitno za one kojih ih poznaju. Kako je ovaj post pisan uoći Božića sječam se kako smo kao djeca išli od kuće do kuće  čestitati Božić, što je isto meni drago svjedočenje;"Falem Isus i Maria ! Na to mlado leto da bi bilo zdravo i veselo tusto i debelo, da bi imali pune štale blaga, pune hambare žitka, pune pevnice vina. Da bi imali ždrebičev, telićev, praščćev, purićev, račićev, guščićev, piščencov i da bi nam kvočka trdo sedela", a Mira Božjega i blagoslova najviše.

7.Na kraju, moram se zahvaliti svim posjetiteljima, naročito mojim suradnicima iz "Samoborke", koji su došli na predstavljene  knjige, a posebnu zahvalnost upućujem dragim prijateljima koji su donijeli i pića i ića kako bismo se mogli družiti i poslije prezentacije. Jasno, zahvalnost i onima koji su sudjelovali u izradi knjige - tu sam posebnu zahvalu objavio na kraju  knjige.