Pitke vode

 

U cijelom svijetu 22. ožujka obilježava se Svjetski dan voda. Tada će se svugdje, od školskih zadaća do visokih političkih skupova, govoriti o tome kako je voda najvažnija životna potreba. Zgodno je pročitati lektirnu pripovijetku VODA Vladimira Nazora, hrvatskog književnika i političara (1876. – 1949.) Ta je priča aktualna i danas.

U najnovijem UN-ovu izvještaju o okolišu Global Environment Outlook 7 (GEO-7) pitka je voda jedno od ključnih poglavlja, jer je povezana s klimatskim promjenama, zdravljem i održivim razvojem. Oko 2 – 2,5 milijarde ljudi i dalje nema siguran pristup zdravstveno ispravnoj pitkoj vodi. Više od 3,5 milijardi ljudi nema sigurne sanitarne uvjete.

Kućanstvo po osobi dnevno u RH troši 130 do 160 l/dan, a ukupna potrošnja po glavi  stanovnika iznosi dnevno 500 do 800 litara. Godišnje stanovnik Zagreba potroši 70 m³ pitke vode. Svjetska godišnja potrošnja slatke površinske vode je 4300 km³ i prikazana je na slici u prilogu.

 

Svjetska godišnja potrošnja iznosi 4300 km³ godišnje površinske slatke vode u 2020. g. Poljoprivreda 67 – 70 %, industrija 14 %, kućanstvo 12 %, energija 7 %. Porast u 40 godina iznosi 1 % godišnje

VLADIMIR NAZOR: Voda I.

Ima preko tri mjeseca što ne kiši. Dani su dugi. Sunce je tako toplo i sjajno, da od njegove svjetlosti oči bole, a dišeš teško: nešto i u tebi žeže i pali. Obdan[1] je sve mrtvo, mlitavo, u luci i u selima. Nije dobro ni noću. U onoj kratkoj tami između kasnog smiraja i ranog rođenja sunčeva, osjećaš još jače toplinu, što izbija iz užarenih litica[2], iz ugrijanih zidova, iz svega onoga, čega su se dotakle sunčane zrake preko dugog ljetnog dana. Al' i ovog puta - iako je suša duga i žestoka kao još nikada - ljudi se na ostrvu[3] ne tuže toliko zbog svojih vinograda i maslinika. Čuju se glasovi, e su na mnogim prisojima[4], ponajviše na stranama brdâ, usahli[5] čitavi redovi mladih loza i mladih maslina: osušili se i pocrnjeli kao da ih nešto oparilo. Vrtovi su pusti. Nema nigdje ni struka[6] trave. Ali uz smreke i smrče kao da se i maslina i loza još uvijek opiru toj nevolji u svim docima[7] i na osojima[8]. Bit će to otuda, što je proljeće bilo dugo, mokro i bez vjetrova. Sve je onda bujno listalo, pupalo i cvalo; napilo se vlage. Jer ni o Velikoj Gospi nije kišilo, bit će ove godine manje vina i ulja, ali - pane[9] li doskora kiša - ipak će se trgati i brati, a grožđe će biti slatko, vino jako, ulje kao zlato. Znadu naše loze i naše masline, što su ljetne suše. Suhe, čvoraste i žilave troše polagano ono malo kapi vode, što ih još ima pod njihovom korom.

I ljudi u selu trpe, ali ne očajavaju. Presušile se obje njihove lokve[10] , Gornji i Donji Pisak; kućne su im cisterne[11] prazne. Sve peru morem, što ga prenose iz luke. Vodu za piće i kuhanje kupuju u dalekim gradićima na obali. Čitav dan, po onome suncu i žegi, povorke žena nose izdaleka na glavi malena bureta[12] i vedra[13], prte mjehove[14] i kablove[15], što im sagibaju leđa. I ta su čeljad[16] suha, crna i žilava kao njihove loze. Sokovi se u njima zgusnuli; rekao bih, e su se i sve njihove žile suzile i savile u čvorove, da ne izgube i ono malo soka, što im još ostade.

Više no biljke i ljudi stradavaju životinje. Nestalo je odavle rijetkih ptica stanarica: kosova i drozdova, iako su od vrućine dozrele bobulje na smrekama, i sok se iz njih cijedi u liku drugih žitkih[17] niti, što se zlate na suncu. Zamukli su čak i cvrčci, koji piju samo rosu, pa je ljeto ove godine bez svoga glasa i bez svoje pjesme. I glasovi zrikavacâ i popacâ[18], što se prosipaju u tihim noćima, zvučeći kao pregršti bisernih zrnaca bačenih na neke zvonke ploče, stišavaju se sve više i odmiču uvijek dalje. Ali seljani za to ne mare; ima nešto drugo, što njih tišti i plaši. Ovce i mazge trpe žeđu: ne mogu da nose terete, ne davaju više mlijeka. Jedna je koza crknula, i taj je događaj uzbunio Velo selo. Pošlo nekoliko starijih ljudi u grad, da isprose hitru pomoć od vlasti i unajme lađe, što će dovesti vodu u luku. Ali lađe teško naći, a vlast im kazala, da će proći nekoliko dana, dok im ratna mornarica bude mogla poslati iz Pule velik brod, koji prenosi vodu.

Tih je dana moj otac bio veoma zabrinut. Rujan se primicao. Očeva borba s majkom radi moga školovanja bijaše već dovršena. Stignu iz grada i pismo od tetke, koja odgovori, da će me rado primiti na stan i koštu[19], pa majka odmah poče da mi šije novo rublje. Otac me često zvao k sebi; čitao mi i prevodio najmilije mu stihove iz Vergilija.[20] Ali što je suša postajala ljuća, to je on bivao sve šutljiviji. Poče iznova izbjegavati svaku riječ o mome školovanju.

- Što si se, čovječe, zabrinuo? I ako žega odnese koju kacu masta[21], bit će vino jače, bolje i... skuplje. - reče mu jednom majka. - Ti ne znaš, što se kuha gore u selu. - Pa što? Seljani se sada mole. Zavjeti. Procesije. Tko se obraća Bogu, ne misli na zlo. - E, tako je bilo još jednom, kad sam bio dječak. Suša kao i ove godine. Spočetka sve strpljivo i mirno, a zatim... strahota! Da, strahota, iako je selo bilo onda manje, ljudi bolji no sada. I sve je planulo dva dana poslije velike procesije, u kojoj su išli bosi i gologlavi, sa svijećom u ruci, udarajući se u prsa i pjevajući pokorničke pjesme. Bijaše ih spopalo neko sveto pijanstvo. Pravili teške zavjete, ispovijedali javno svoje grijehe, praštali i pitali oproštenje, posipali glavu prašinom. - Eto, vidiš. - Da. Ali sjutradan, kada crknu u selu nekoliko mazgi, dvije žene prve pobjesniše, a doskora i gomila. Netko reče da najbogatiji kriju vodu u kući, i da ni bunari nijesu baš prazni. I selo se dignu. Svjetina prodre silom u stanove, pretraži sve cisterne, nahrupi[22] u konobe. Rekoše, da je u bačvama više vode no vina. I onda započe navala i otimanje. Gasili su žeđu svoju i

životinjâ vinom i octom. Pijanstvu od sunca pridruži se pijanstvo od vina. Srtahu[23] jedni na druge, braneći svoje i otimajući tuđe. Harali[24] su i u ovoj luci. Nikad takvog divljaštva i zloće. Htjelo se zatim mnogo, dok se selo umirilo i oporavilo. Ti ne znaš za bijes suše... - Ali lađa iz Pule!

- I onda se očekivala ta bunar-lađa. Stigla je, ali prekasno. Majka ne odgovori. Zamisli se, gledajući u iglu, pa onda u me. Ja sam pogađao kakva joj se misao vrzma po glavi: misao gorka i turobna, od koje se njene oči pričinjahu još krupnije i žalosnije. Ali ja nisam mislio na ono što će sa mnom biti ne padne li na vrijeme kiša. Prvi sam put doznavao da ima jedna avetinja[25], koja ne luta noćnim sjenama i ne niče iz tame i studeni, da oslijepi i smrzne ljude i životinje. Ona silazi iz sunca, sva svijetla i plamena, da mori[26] grla žeđom i opije bjesnilom ljude. Bijes Suše ide ove godine u sunčane satove ljetne po luci i po selima. Potjerao je sve ptice, ušutkao cvrčke, ispio i posljednju kapljicu vode, osušio loze, utukao mazge i ovce, a sada zaluđuje čeljad. Prvi put osjetih, da ima nešto jako i neprijateljsko i u toj svjetlosti, što se razlila po luci, i u tom suncu, koje čitav dan gleda u našu dragu[27]. Opet viđam nešto novo pred svojim očima. - Oče, - rekoh - a čime se tjera Bijes Suše? - Vodom, sinko, - odgovori on smiješeći se mojim riječima. A majka klikne, prožeta opet nadom: - Voda nam već dolazi. Potjerat ćemo i tu neman. Ne boj se, Vlado! I ona se ne prevari. Toga istog dana stignu s kopna vijest, da će bunar lađa doploviti sjutradan u luku.

---

[1] tijekom dana

[2] visoka strma stijena

[3] otoku

[4] sunčana strana, strana izložena suncu

[5] uvenuli

[6] stručak, kitica – koliko bi se u ruku moglo uhvatiti

[7] manja krška udolina

[8] sjenovita strana nekog mjesta, mjesto koje nije izloženo suncu

[9] padne

[10] mala jezerca , gdje se skuplja kišnica za napoj stoke

[11] spremnik za vodu; umjetno sabiralište kišnice; čatrnja, gusterna (gustijerna), nakapnica, šterna

[12] bačvice

[13] drvena niska posuda s uškama; čabar, kaca, lagav, vjedro

[14] životinjska koža (obično jareća) priređena u obliku vreće za držanje tekućina i namirnica; mješina

[15] drvena posuda za vodu i pranje, s dva uha [ (pada) kao iz kabla kiša jako pada, lije]; čabar, škaf

[16] ljud

[17] gustih

[18] vrsta cvrčka

[19] hrana, redovna prehrana

[20] rimski pjesnik iz 1. st. pr. Kr. – otac je Vladi, dakle, čitao na latinskom

[21] slatki sok zrelog grožđa ili drugog voća u kojem još nije počelo alkoholno vrenje; mȁst, šíra

[22] naglo doći ili ući; banuti, jurnuti, nagrnuti, upasti

[23] nasrtahu

[24] činili štetu, nered

[25] prikaza, utvara

[26] muči

[27] manji morski zaljev; zaton

Zemljište i tlo

 

1. „Rendgenski snimak“ površine Zemlje

Kopno zauzima 29 % Zemljine površine (141 milijun km²), dok na more otpada 71 % (369 milijuna km²). Da bi čovjek poštovao svoje prebivalište na Zemlji mora te brojke slikovito prenijeti u svoju podsvijest i reći sebi – moramo čuvati to bogatstvo, jer je Zemlja mala. Naime, ako se sva voda iz svih oceana prelije u neku imaginarnu kocku, onda će u njoj biti  vode 1,332 milijardi  km³. Svake godine 40 000 km³ vode isparava i ponovno se pretvara u kišu, što je vitalno za nas i  život flore i faune. Nastanjeni dio kopna čini 76 % (107 milijuna km²) od čega 45 % (48 milijuna km²) otpada na poljoprivredna zemljišta, a 38 % na šume. Ostalo otpada na pustinje, žbunje i ledenjake. Ono što je za čovjeka interesantno jest hrana, gdje se 83 % kalorija dobiva iz biljaka, a 17 % od mesa i mliječnih proizvoda. Čovjek dobiva 38 % proteina od mesa i mlijeka, a 62 % od hrane koja potječe od biljaka.

2. Pesticidi, onečišćenje zemljišta i tla (nastavak UN Geo-7 izvještaja)

Zemljište kao imovinski pojam je kraj, predio, tlo. Tlo je površinski sloj Zemljine kore koji se sastoji od mineralne i organske tvari te vode i zraka.

https://ekovalen.blogspot.com/2023/08/gruda-zemlje.html#comment-form

Kemijsko onečišćenje tla trenutačno je najozbiljnija okolišna prijetnja čovječanstvu. S otprilike 220 milijardi tona kemijskih tvari emitiranih godišnje, kemijsko onečišćenje je pet puta veće od klimatskih emisija. Svake se godinu degradira oko 4 milijuna km² obradivog zemljišta. Ali čovječanstvo još plaća sa 600 milijuna invaliditeta koje je povezano s kemijskim onečišćujućim tvarima. Konkurencija za zemljište je velika, a resursi su ograničeni. Kako se konkurencija za zemljište pojačava, projekcije sugeriraju da će do 2050. godine samo oko 10 % zemljišta ostati u gotovo prirodnom stanju. Neodržive poljoprivredne prakse – uključujući kontinuiranu jednoliku obradu obradivog zemljišta, degradaciju vegetacijskog pokrova i nedostatak među usjeva, i ne pridržavanja plodoreda usjeva – pojačavaju eroziju tla. Takve prakse uzrokuju procijenjeni gubitak od 24 milijarde tona plodnog tla svake godine. Erozija iscrpljuje hranjive tvari u tlu, smanjuje produktivnost tla i organski ugljik u tlu te smanjuje proizvodnju hrane ekosustava.

 Nema kruha bez motike (hrv. poslovica) Borba protiv invazivne ambrozije i divljeg sirka pomoću                                                                          okopavanja kukuruza. Foto: Silvio Komerički

Da bi smanjio ručni rad, čovjek na njivu uvodi agrokemiju koja s ogleda kroz umjetno gnojivo – pesticide. https://ekovalen.blogspot.com/2016/05/pesticidi-i-odrziva-poljoprivreda.html. Pojam pesticid obuhvaća širok raspon spojeva, uključujući insekticide, fungicide, herbicide, rodenticide, mekušce, nematicide, regulatore rasta biljaka i druge. Među njima, organoklorni (OC) insekticidi, koji se uspješno koriste u kontroli niza bolesti, poput malarije i tifusa, zabranjeni su ili ograničeni nakon 1960-ih u većini tehnološki naprednih zemalja. Uvođenje drugih sintetičkih insekticida – organofosfatnih (OP) insekticida 1960-ih, karbamata 1970-ih i piretroida 1980-ih te uvođenje herbicida i fungicida 1970-ih i 1980-ih uvelike je doprinijelo suzbijanju štetočina i poljoprivrednoj proizvodnji. Idealno bi bilo da pesticid bude smrtonosan za ciljane štetočine, ali ne i za neciljane vrste, uključujući čovjeka. Nažalost, to nije slučaj, pa se pojavila kontroverza oko upotrebe i zlouporabe pesticida. Neobuzdana upotreba ovih kemikalija, pod izrekom „ako je malo dobro, puno više će biti bolje“, učinila je pustoš među ljudima i drugim živim bićima, primjerice pčelama.

3. Promjena načina života

U TV emisiji „Volim Hrvatsku“ iznesen je podatak iz jedne ankete u kojoj je 80 % građana izjavilo da moraju promijeniti način života (rad, potrošnja). Svakodnevno to slušamo preko medija. Ali kako to postići? Iza svakog poglavlja u Geo-7 izvještaju postoji oko 300 izvora znanstvenih radova koji to pokušavaju istražiti i riješiti. Dakle, čovjek traži rješenja današnjih problema kako živjeti na ovoj grudi zemlje. Vrijednost je upravo u tome da se može vidjeti (pročitati) što istražuju glede ekoloških, energetskih i ekonomskih problema; Kinezi, Amerikanci, EU znanstvenici, Rusi i narodi starosjedioci.

Cilj br. 15 je zaštititi, obnoviti i promicati održivo korištenje kopnenih ekosustava, održivo upravljati šumama, boriti se protiv dezertifikacije. Zato su se svjetski lideri okupili 2015. g. i mobilizirali Agendu 2030: skup od 17 ciljeva za održivi razvoj. Za svaki je cilj obrađeno 10 akcija. https://ekovalen.blogspot.com/2020/09/170-ciljeva-u-borbi-protiv-klimatskih.html

Za moj rođendan unuci su mi kupili dvije knjige. U prvoj knjizi[i] autor Pinker vjeruje u razum, znanost i humanizam što dokazuje s više od 70 grafova razvoja čovječanstva. On je protiv teza o propasti svega što je čovjek stvorio. Autor druge knjige[ii] Naomi piše da zaboravimo sve što smo mislili da znamo o globalnom zagrijavanju. Neugodna istina glasi – nije kriv ugljični dioksid nego kapitalizam. Dodao bih! Ne smijemo pojesti sve urode ili prinos pšenice ili kukuruza, nego mora ostati nešto što zovemo sjeme. To sjeme je kapital. Kad se pojede sjeme, tek onda nastupa glad, o čemu nas uči povijest mnogih revolucija.

 

 

---

[i] Steven Pinker: Prosvjetiteljstvo našeg doba, Mozaik knjiga, Zagreb, 2019.

[ii] Naomi Klein: Ovo mijenja sve, V. B. Z., Zagreb, 2015.

Zrak koji udišemo

 

1. Uvod. Nastavljam obradu Globalnog ekološkog pregleda „GEO-7“, iz posta za prosinac 2025. g. Ovim postom djelomično obrađujem poglavlje br. 3 (Zrak) iz tog UN izvještaja. Planet se suočava s globalnim, međusobno povezanim okolišnim krizama: klimatskih promjena, gubitka bioraznolikosti i degradacije zemljišta, te zagađenja i otpada, koji na složene načine utječu na Zemljinu atmosferu, predstavljajući prijetnju održivom razvoju i životu. U tom su poglavlju sakupljene reference svjetskih podataka iz oko 300 znanstvenih radova.

2. Sadašnje stanje. Znanstvenu analizu okoliša treba početi od zraka bez kojeg čovjek ne može živjeti duže od nekoliko minuta. Čovjek teži čistom zraku, ali vanjski zrak nije čist, zbog emisije mnogih štetnih tvari koje potječu od munja, vulkana, šumskih požara, pješčanih oluja, morske soli, grijanja i hlađenja zgrada, uzgoja stoke, poljoprivrede, naftnih i plinskih postrojenja, industrije, elektrana, postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda, spalionica smeća, aviona, brodova, automobila, kamiona, autobusa, motocikala.

Globalna emisija stakleničkih plinova od 1850 do 2023 godine (GEO 7) 

Dobro je utvrđeno kako je, globalno gledano, 99 % svjetske populacije izloženo štetnim razinama onečišćenja zraka. Zagađenje vanjskog i unutarnjeg zraka ima kombinirani učinak na zdravlje čovjeka. Trendovi onečišćenja vanjskog zraka znatno se razlikuju ovisno o onečišćujućoj tvari i regiji. Svjetske globalne koncentracije PM_2.5 neznatno su se smanjile od 2000. do 2019. g., ali su se povećale u Južnoj Aziji. Svake godine zagađenje vanjskog i unutarnjeg zraka ima kombinirani učinak na smrtne slučajeve.

U izvještaju GEO-7 navode se podaci Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) o tome kako je 2005. g. dnevna koncentracija lebdećih čestica PM₁₀ iznosila 50, dok je 2021. dopustiva koncentracija bila 45 μg/m³. Godišnja granična vrijednost lebdećih čestica 2005. g. PM₁₀ iznosila je 20 μg/m³, dok je 2011. spuštena na 15 μg/m³.

Analiziramo li zrak u Zagrebu 21. siječnja 2026. u 10 sati, lebdećih čestica PM₁₀ bilo je 79,68 μg/m³, što se može iščitati iz mjernih podataka koje emitira automatska stanica broj 1, pa možemo zaključiti da je zrak ocijenjen razinom Indeksa LOŠE.

https://meteo.hr/kvaliteta_zraka.php?section=podaci_kz&post=Zagreb%201&id_komp=259&komp=lebdece%20cestice%20(%3C2.5um)

Na Božić 2025. i početkom 2026. godine padao je snijeg koji smo dugo iščekivali. No u Zagrebu, 20 km od našeg mjesta stanovanja, snijeg nije padao za što su, po mom skromnom mišljenju, „krive“ lebdeće čestice.

3. Povijesni podaci. U projektu „Smanjenje lebdećih čestica PM₁₀“, koji je za grad Zagreb izvodila tvrtka EKOINE, navodi se kako je 2006. godine u zapadnom djelu Zagreba došlo do pogoršanja kakvoće atmosferskog zraka, zbog povećanja koncentracije lebdećih čestica PM₁₀. Uzročnici emisije tih čestica su: prometala 32 %, građevinski radovi 25 %, toplane 22 % i kućanstva 17 %, navodi se u tom projektu.

Uredbom o graničnim vrijednostima onečišćujućih tvari u zraku propisana je za lebdeće čestice dnevna granična vrijednost u iznosu od 50 μg/m³ , dok je godišnja granična vrijednost 40 μg/m³[1].

Unutrašnji zrak isto nije čist, a više o tome možete pročitati u blogu iz 2012. g.:

Najefikasnije je  čišćenje tepiha od prašine i prljavština  pomoću snijega. Mnogo je izvora onečišćenja  zraka u zatvorenim  prostorima: pušenje, gnjide, prašina, pljesan,  otapala i tvari  koje se unose izvana na odjeći i   obući. 

https://ekovalen.blogspot.com/2012/04/tko-koristi-zrak-kao-smetliste.html

JK siječanj

 

 

 

Geo-7 i kolinje

 

1. Program Ujedinjenih naroda za okoliš nakon šest godina izdaje Globalni ekološki pregled „Geo-7“, pod naslovom Budućnost koju biramo. To je znanstveni proizvod 287 multidisciplinarnih znanstvenika, 800 recenzenata iz 82 zemlje, najopsežnija je procjena globalnog okoliša ikad provedena i napisana na 1248 stranica. Pristup je usmjeren na rješenja prema transformaciji održivosti https://www.unep.org/resources/global-environment-outlook-7.

2. UNEP 2024 navodi da vađenje i prerada materijalnih resursa čine više od 55 % emisija stakleničkih plinova s 40 posto zdravstvenih posljedica zbog sitnih čestica u atmosferi. Svjetska meteorološka organizacija WMO 2023. daje sljedeći podatak: Na temelju podataka do listopada 2023., gotovo je sigurno da će 2023. biti najtoplija godina u 174-godišnjem promatračkom zapisu. WMO ističe da je između 1970. i 2021. godine bilo gotovo 12 000 vremenskih nepogoda. Kako vratiti, k nama, ono što je normalno – snijeg za Božić? Potrebno je mnogo znanja, volje i aktivnosti svakog od nas.

Kolinje u Klokočevcu Samoborskom 1963. S desna na lijevo: otac Petar, teta Janča, teta Slava, mesar teček Stjepan Penić-Plašćević. Bilo je to vrijeme snijega oko  Božića.

3. Upitao sam umjetnu inteligenciju AI kako bi sumirala rezultate i savjete koji proizlaze iz Geo-7.

AI ističe, što je bilo zapravo predmet mnogih postova u blogu ekovalen u posljednjih 15 godina:

3.1. Smanjiti potrošnju energije u kučanstvu (hodanje, bicikl, koristiti javni prijevoz, toplinska. Izolacija u zgradi).

3.2. Smanjiti korištenje jednokratne plastike (koristiti cekere, košare).

3.3. Pravilno odvajati i smanjiti otpad (papir, plastika, metali).

3.4. Kupovati kvalitetniju robu (smanjiti konzumerističke navike kupovanja na „brzaka“).

3.5. Smanjiti bacanje hrane.

3.6. Birati zdraviju i održivu prehranu.

3.7. Štedjeti pitku vodu.

3.8. Sudjelovati u lokalnim ekološkim akcijama (čišćenje okoliša i sadnja drveća).

3.9. Podržavati proizvode, tvrtke i politiku koji djeluju održivo prema okolišu.

4. Znanja autohtonih naroda, starosjedioca

U počeku izvještaja korištena su i znanja autohtonih naroda, starosjedioca i lokalna znanja. Akademski obrazovani znanstvenici često preskaču znanja starosjedioca, što nije slučaj u ovom izvješću. Procjenjuje se da autohtoni narodi govore više od 4 000 različitih jezika, odražavajući raznolike kulture, svjetonazore, načine spoznaje i okruženja u kojima žive. Kroz kulture, autohtoni narodi često dijele duboke društvene, kulturne i duhovne veze s građanima svojih 90 država. Upravljaju i/ili imaju prava vlasništva nad barem četvrtinom površine svjetskog kopna. Poznati su: Inuiti (arktička područja), Maje, Asteci (Južna Amerika), Quechua (Ande), Aboridžini (Australija), Maori (Novi Zeland), Bušmani (Pustinja Kalahari), Evenki i Neneci (Autothoni narodi Sibira). Navedeni narodi imaju duhovnu i praktičnu vezu s prirodom. Imaju tradicionalno znanje o ljekovitim i jestivim biljkama, tlu, vodi i klimi.

Primjerice, narodi Quecha formirali su park bioraznolikosti tzv. Potato Park da zaštite 900 vrsta krumpira koji danas jede cijeli svijet. Starosjedioci juga Afrike otkrivaju oko 70 vrsti jestivih biljaka koje su bile hrana za preživljavanje.

Naši djedovi i očevi u Hrvatskoj prije 100 godina posjedovali su znanja za život koja je industrijski, globalistički i konzumeristički model života skoro u cijelosti izbrisao. Navodim primjer iz moje mladosti kad smo uoči Božića imali kolinje – svinjokolju.

5. Kolinje su rješenje prema transformaciji održivosti obiteljskog gospodarstva

Doba adventa i čekanja Božića vjekovima, kao i u mojoj mladosti, bilo je označeno u mojem selu svinjokoljom odnosno kolinjem. Za Božić je svaka kuća, bogata ili siromašna, na stolu morala imati svinjsku pečenku. Značajka tog vremena bile su hladnoća i zima sa snijegom, što je bilo povoljno za čuvanje mesa. Svakodnevno se ujutro iz mnogih dvorišta čulo „cviljenje“ svinja. Nekoliko dana ranije pripremale su se kolinje, koje je bilo radostan dan za sve ukućane, iako je to bio i naporan dan, naročito za domaćice i žene. Trebalo je nabrusiti noževe, očistiti začine (papriku, papar, luk, češnjak, majoran), pripremiti kotao za kuhanje vode i krvavica, suha drva, posuditi „trugu“ za „fažmanje“, veliko korito, „načve“, tragle za nošenje svinja („pajceka“, svinja do 120 kg) i „pitance“ do 300 kg. Obično se angažirao mesar (ili netko tko je bio vičan tom poslu) koji je u vrijeme moje mladosti nožem zaklao svinju, a jedna bi žena pritom držala zdjelu u kojoj je sakupljala krv, usput je miješajući rukom da se krv ne zgruda. Krv je bila osnovna sirovina za krvavice. Kasnije su se svinje klale „humanije“ tj. praktičnije, jer se koristio pištolj za ubijanje svinja. U trugu se stave dva lanca, čime se u momentu „fažmanja“ tj. skidanja četinja, olakšalo rotiranje svinje. Istovremeno se polijevalo njegovo tijelo vrućom vodom. Obično se u kipuću vodu stavi 10 % hladne vode kako bi se olakšalo skidanje četinje (dlake) noževima i žlicama. Četinje su se koristile za četke, a papci za ljepilo. Govorilo se da na kolinjama iskorištenje mora biti 100 %, jer nema otpada.

Mesar obično razčinja svinju bilo okomito, kad se ona objesi na tragle koje se usprave, bilo vodoravno. Svaki dio mesa ima svoje ime. Vrlo pažljivo treba vaditi drop sa crijevima (paziti na žuč).

Jetra se daju domaćici koja pripremi prvi jutarnji obrok sa žgancima. Jetra se peku bilo na luku bilo na češnjaku.

Vješte ruke žena počinju čistiti crijeva koja se nalaze u velikom koritu (načve) kako bi se  poslije napunile smjesom ili masom za krvavice. U masu se stavlja kuhana ječmena kaša pomiješana s krvi. Poslije se te kravice kuhaju pa se suše na dimu. Običaj je bio tada da se familiji i susjedima šalju u košari malo špeka, krvavice i meso, što je bilo vraćeno s njihovih kolinja. Tada nije bilo ledenica, pa se uvijek imalo svježeg mesa i kobasica u zimsko vrijeme.

Svaki dio svinje ima svoj naziv; noge su „okrače“, i „šunke“,  zatim „hrptišče“, „rebra“, „lopatice“, „stepovina“, „špek“, „salo“, „zajec“, „trbušina“, i „pečica“. Srce, pluća, slezena, bubreg i jetra nazivaju se „podrobina“. Meso se hladi prije nego se stavlja u rasol. Soljenje mesa i priprava za sušenje na dimu kao i pečenje mesa i zalijevanje mašću su individualna znanja domaćice ili domaćina. Taljenje ili „cvrlenje“ špeka i stvaranje „ocvaraka“ je vrlo osjetljiv posao koji je u našoj kući uvijek radio brat Rudek. Važno je bilo umjereno održavati vatru kako ocvarki ne bi pregorjeli i kako se ne bi, ne dao Bog, zapalila tekuća mast.

Industrijski model života s globalizacijom u zadnjih 60 godina iskorijenio je mudrosti naših staraca, budući da se uvela proizvodna Fordova traka i kod industrijskih mesnica, gdje svaki mesar ima svoj zadatak kod raščinjavanja svinjskog mesa, što se nazivalo povećanje efikasnosti u odnosu na tradicionalne kolinje.

Ali u pregledu GEO-7 spominje se kružna ekonomija u Ciljevima održivog razvoja (SDG). To JE globalni akcijski plan koji koristi integrirani pristup za transformaciju okoliša, gospodarstva i društva, s ciljem postizanja održivog razvoja u cijelom svijetu

No, svinja, pitanac koji se vidi na slici, pravi je primjer kako se ogleda kružna ekonomija. Taj pitanac je ležao u svinjcu koji je imao drveni pod. Njemu se hrana kuhala: krumpir, mrkva i repa. Jeo je buče, drač i djetelinu. Njegov izmet završavao je na gnoju koji se vozio na oranice. Livade su bile „majke“ oranice. Livade su davale krmu i drač za stoku i svinje. Na njivi je rasla hrana: buče i kukuruz za pitanca. Pitanac je u kopanji morao imati višak hrane, kako bi što više jeo i spavao i proizvodio mast i meso. Mast je bila skuplja od mesa, jer se koristila skoro za sva jela i salate. Debljina špeka je na hrptu pitanca bila i do 10 cm.

Onda su jedno vrijeme nutricionisti znanstvenici tvrdili da je mast štetna i da treba jesti više ulja. Danas je mast ponovno vraćena u prehranu. Mast se ne kvari, lako čuva, naprotiv, ulje se čuva s biocidima koji su štetni za tijelo. Mast je bila kao rezerva za štednju novca i govorilo se – tko ima masti, siguran je u ekonomskim nestašicama. Meso se danas čuva u ledenicama što iziskuje potrošnju struje do 600 kWh godišnje, što nije u duhu navedeno u tekstovima pregleda Gro-7. U našoj roditeljskoj kući u masti je bilo zaliveno pečeno meso i ocvarki, a drugi se dio sušio u dimu na tavanu.

Prije 60 godina nije bilo smeća u dvorištu i nismo bili „ mesožderi“ -  godišnje se jelo meso 20 kg  po stanovniku. Stanovnici razvijenih zemalja jedu i do 80 kg mesa godišnje. Meso se   u našem roditeljskom domu jelo jedanput do dvaput tjedno.

                                                    Sretan Božić 

Izronila repatica

betlehemska nad naš grad,

naša poja, šume škoje,

domovine morski stan. BETLEHEMSKA Drago Štambuk 

JK

Klimatske promjene - COP 30 Brazil

Bolje je uštedjeti 1 L benzina nego ga proizvesti! Štednjom 1 kWh električne struje smanji se emisija 0,6 kg CO₂ eq. U radiše svega biše u štediše jošte više.

1. Što je to COP?

COP je akronim za „Conference of the Parties“ ili Konferencija stranaka. COP konferencije se održavaju svake godine kako bi se raspravljalo i kako bi se pronalazila rješenja za klimatske promjene.

Plakat konferencije  koji simbolizira stanovnike Amazonske prašume

COP-ovi su važni jer okupljaju delegate iz gotovo svih zemalja svijeta kako bi pregovarali o globalnim ciljevima za borbu protiv klimatskih promjena, kako bi predstavili planove svojih zemalja za doprinos tim ciljevima i izvijestili o svom napretku. O klimatskim promjena pisao sam 2019. g. https://ekovalen.blogspot.com/2019/12/klimatske-promjene.html gdje navodim kako je seljak u Švicarskoj 1811. g. primijetio veliko kamenje koje je u dolinu izgurao ledenjak koji se počeo topiti. Tada još nije bilo današnjeg prometa vozila.

Sudionici konferencije COP o klimi sastaju se svake godine u drugoj zemlji kako bi se pokazala važnost suradnje među narodima svijeta. COP 30 ove se godine održao u Belému u Brazilu od 10. do 21. studenog. COP 30 se naziva "prirodni COP" jer se održao u blizini amazonske prašume i usredotočio se na provedbu klimatskih rješenja i na sprečavanje krčenja šuma. Krčenjem se iskapaju i korijeni drveta, dok se sječom šuma korijeni ostavljaju za daljni rast stabala.

Ova konferencija slijedi nakon COP 29, održane tijekom studenog 2024. u Bakuu koji je okupio predstavnike 200 zemalja kako bi koordinirali globalne klimatske akcije. Tada su se delegacije u Bakuu složile i mobilizirale 300 milijardi američkih dolara godišnje za financiranje klimatskih promjena do 2035. g. Ta je vrijednost znatno ispod 1 bilijuna američkih dolara koju stručnjaci smatraju minimumom potrebnim za zaštitu ranjivih zajednica i postizanje globalnih ciljeva ublažavanja i prilagodbi promjeni klime. Godina 2025. obilježava 10. godišnjicu Pariškog sporazuma. Zahvaljujući međunarodnoj suradnji, predviđeno globalno zatopljenje palo je s gotovo 5 °C prije usvajanja Pariškog sporazuma na ispod 3 °C, kako je navedeno u najnovijim nacionalnim klimatskim planovima. U Zakonu o klimi, Europa je postavila ambiciozan cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova za najmanje 55 % do 2030. i potpuno dekarboniziranog gospodarstva do 2050. g.

2. Što se dogovorilo na COP 30 u Belému?

2.1 U Brazilu je stvorena akciona agenda koja je suma zaključaka i preporuka. https://cop30.br/en/action-agenda

2.2 Završni zaključci.

Javno mnijenje očekuje kako će se na nekoj konferencije dogovoriti ukinuće fosilnih energenata: nafte, ugljena i plina, kao glavnih uzroka emisije ugljičnog dioksida koji su uzrok klimatskim promjenama. Jasno predmnijevajući kako će sunce, vjetar i voda zamijeniti spomenute energente.

Ishodi ili dogovori COP 30:

1.     Trostruko povećanje financiranja do 2035. g. za prilagodbu klimatskim promjenama,

2.     Tranzicija prema pravednoj zelenoj ekonomiji,

3.     Izrada dobrovoljnog postupnika „roadmap“ u tranziciju fosilnih goriva u energente koji ne štete klimi, kao i zaustavljanje deforestacije tj. krčenja šuma,

4.     Usvojeno je 59 globalnih indikatora za praćenje napretka u prilagodbi klime,

5.     Nagrađivanje zemalja koje čuvaju tropske šume.

6.     Dogovoren je dijalog o trgovini npr. carine i pristojbe oko „zelenih“ proizvoda. Dijalog sa svjetskom organizacijom o trgovini WTO. Pristojbe za emisiju CO₂ – ugljični kredit.

Konačnim tekstom pokrenuta je „Belémska misija za 1,5 °C“, a predsjedništva COP 30 zadužena su za izradu izvješća o omogućavanju ambicija i provedbu nacionalnih planova o prilagodbi klimatskim promjenama. Međutim, ne postoji jasna poveznica između „misije za 1,5 °C“ s procesom kako to postići. Odlukom je također pokrenut „Globalni akcelerator provedbe“ namijenjen ubrzanju provedbe kako bi se 1,5 °C održalo dosegnutim i podršci zemljama u provedbi njihovih nacionalnih planova. Ova dva procesa, ako će biti dobro osmišljena i provediva, mogla bi ponuditi korake prema planu za prijelaz s fosilnih goriva.

Iako su u Belému bile vidljive duboke podjele, vidjeli smo i snažnu ambiciju zemalja da nastave surađivati ​​na prijelazu s fosilnih goriva – ovaj će rad ići i dalje do COP 31 koji će se održati u Antaliji (Turska).