Trpež i krpež drže svijet

Usporedba RH -Njemačka (izvor Večernjak)

Tam te bude zemla zibala kak dete
Tam v zelenoj zipki domovina spi

https://www.youtube.com/watch?v=wf6WImePPQ0

Na kraju ove kalendarske godine ili mladog ljeta, ljudi dobre volje koji žive u miru,  slozi i radosti slave rođenje  djeteta kojeg nazivamo Božić (mali Bogec) To dijete jest Isus iz Nazareta, koji je počelo naše  kršćanske kulture i vjere. U  ovoj radosti možda ćemo previše  piti i  trošiti.  Pjevat  ćemo     božićne pjesme,   i popijevku  „oko jene hiže“,  koja nam govori kako domovina spi u  zelenoj zipki.

 Procijenimo naše društvo  demografski i ekonomski  u  ovo doba izbora  Predsjednika države. Malo  matematike!  Nasadi  li se 500 bakterija u staklenu  tzv. petrijevu zdjelicu na agar-hranu, onda će se one razmnožiti  za jedan sat na 800 bakterija , dok  će nakon 10 sati njihov broj porasti na pedeset pet  tisuća. Model rasta bakterija računa se prema poznatoj  eksponencionalnoj  funkciji rasta koja se  računa po formuli:   P_t = P₀ e ^rt  gdje je : P₀ početni broj bakterija 500 ,r stopa  porasta bakterija 0,47 za 1 sat, a t vrijeme u satima u kojem se promatra brojčanost bakterija. Primjerice za t=10 sati, broj bakterija narast će P_t=55000. Danas se mogu ova računanja  izvoditi i s pametnim mobitelima,  koji imaju ugrađene  tipke eksponencionalne funkcije e^x i prirodnog  logaritma  ln.  Slovo e je deveto slovo  hrvatske latinice,  koja u ovoj formuli  označuje iracionalan  Eulerov broj  2,71828.. kojeg je „izmislio“ znameniti  matematičar, astronom,  znanstvenik i  filozof  Leonhard Euler (1707- 1783.) On je ustanovio   još i danas važeće   simbole u matematici,  kao što su: ℮, Ʃ , π,  f(x). Za primjer trpljenja  čovjeka, valja spomenuti,  kako je, napisao 40 knjiga, imao trinaestero djece, a  nadživjela  ga samo troje.  Život ga „nosio“ od  Basela  preko Berlina do St Petersburga.  Od 28 godine ostao je bez jednog oka, a poslije 64 godine postao je slijep, bio je veliki vjernik.

Ovu i  slične formule eksponencionalnog  rasta koristi se u velikom broju znanstvenih i tehnički disciplina.  Eksponencionalna  funkcija rasta je osnovni  alat i demografima za određivanje rasta ili pada stanovništva na Zemlji,  državi,  županiji ili gradu, a bankarima  u određivanju vremenske vrijednosti novca.

Dne 28 listopada  2011. na   majčici Zemlji narodio se  7 milijarditi  stanovnik,  dok nas 1987 bilo 5 milijardi i to u vrijeme kada su  se u Zagrebu održavale  svjetske studentske  igre- Univerzijada.  Ako ukucate u ovu adresu: http://www.bbc.co.uk/news/world-15391515 svoj datum rođenja, dobit ćete podatak koji ste po redu naselili Zemlju.  Kada sam se ja narodio,   na svijetu je bilo 2 312 877 186 stanovnika,  a kada se narodio moj unuk, onda je već bilo 6409 613 541 stanovnika. Samo u  dvije generacije dogodio se eksponencionalni rast od 4,09 milijardi ljudi. Ovu funkciju je znao i Thomas Malthus,  koji  je već 1798 godine upozorio,  kako  će  ljudi prenapučiti  Zemlju i pojavit  će se glad.

Kakova je situacija  glede  rađanja i umiranja ljudi u Hrvatskoj? Poslijedni popis stanovništva RH je obavljen 2011. i utvrđen  je broj od 4284889 stanovnika, što  čini  0,61 ‰ promila u ukupnom broju stanovništva Zemlje. Reklo bi se, maleni smo i zanemarivi u svim ekološko-ekonomskim i političkim zbivanjima,  koje se danomice događaju u svijetu. Ipak demografska statistika nas  „upozorava“, da nas ima manje od 2001 godine. s godišnjim mortalitetom 12 ‰ i  natalitetom 10 ‰  pa  nestajemo godišnje s    prirodnom depopulacijom stanovništva  od 2‰  promila. K tome se mora dodati još  godišnju  negativnu migraciju  od 1‰   što čini manjak od troje ljudi  na tisuću stanovnika.  Znači od 2001. do 2011., manje nas je 4437460 - 4284889 = 152571 stanovnika. U  gore navedenoj formuli onaj eksponent r jest prosječna godišnja stopa porasta stanovništva, ali za RH s negativnim predznakom. Pobliže o statističkim metodama procjene kretanja stanovništva RH vidi na ovoj adresi:  http://oliver.efri.hr/~statist/Statistika%20stanovnistva%202%20dio.pdf. gdje se navodi, kako je migracijski saldo Hrvatske u XX. stoljeću iznosio  –1.269.772 stanovnika, što odgovara udjelu od 30,3% stanovništva Hrvatske popisanog 2001. godine.

                                   Porodica  iz doba mojih djedova ,kada se  domovina demografski ojačala.- iz zbirke F. Bahovca 

Prema  EU statistici Hrvatska će imati 2050.godine manje stanovnika nego sada i iznosit će 3,6 milijuna stanovnika. Slično  će se dogoditi sa stanovništvom u trinaest zemalja EU.

U granicama banske  Hrvatske pučanstvo je raslo od 1785. do 1931. od 1200000 do 3100000 i to pod teškim životnim  uvjetima.  „Trpež - krpež“ (strpljivo podnositi trpljenje- stalno krpanje istih hlača)  se očitovao u stanovništvu  kroz  visoki natalitet i visoki mortalitet.  Djece  se rađala mnogo, ali ih je i umiralo mnogo, slično kao i  u vrijeme života Eulera. Primjerice , u župi Sv. Martin 1798. godine rodilo se 182 novorođenčadi, ali je iste godine umrlo i 170 ljudi. Ilustracije radi 2010. godine u toj  župi se rodilo samo 23 a umrlo je 39 ljudi[i] .

Postoji  porast i pad stanovnika po  naseljima  Zagrebačke  županije.   Ta  pojava je uzrokovala iseljavanje ljudi iz sela u gradove u poslijednih  50 godina  što je lijepo vidljivo na priloženoj slici. U Hrvatskoj imamo  mikro i makro  urbanizaciju stanovništva   koja  osiromašuje sela  i zapušta polja i livade. Preko medija stalno slušamo o padu BDP-a i porastu duga u RH  koji je među ostalim čimbenicima uzrokovan i ovim demografskim   negativnim pojavama.

                                                              Porast i pad broja stanovnika po naseljima Zagrebačke županije od 1948 do 2001

Za razumjeti ove pojave dobro je pročitati knjigu: Thomas Piketty  „Kapital u dvedeset  prvom stoljeću, Profil Zagreb 2013. Piketty  je opisao svjetske ekonomske pojave u zadnjih dvjesto godina,  gdje objašnjava zašto je došlo u svijetu  do velike disproporcije između bogatih i siromašnih ljudi. U knjizi ima mnogo lako  čitljivih grafičkih  prikaza i napisana je za   obične ljude, koji imaju  malo matematsko ili ekonomsko znanje. Odmah na početku  knjige  utvrđuje    nejednakost  koju   označava  r>gt;g ( čitaj:  r veće od g ) i  koja sažima  cijelu logiku  knjige,  gdje  je r prosječna godišnja stopa povrata kapitala,  što obuhvaća profite, dividende, kamate ,rente i druge prihode od kapitala. Dok je g stopa rasta ekonomije,  odnosno godišnje povećanje dohotka iz proizvodnje. Ako ratar uzme zajam,   primjerice  za  uzgoj bundeva ili   lubenica,  onda će bankar imati  veću  korist ili stopu  r   od kamata novca nego ratar  g  stopu od dohotka ubranih bundeva. Ako se  uzme još  u obzir, da može biti sušna ili suviše kišovita godina, što ne pogađa bankara,  onda će ta nejednakost  biti još više izražena ,  jer bankar ne nosi nikakav  rizik meteorološki prilika.  Postoji još jedna biološko -matematska „kvaka“ koja pogađa opet ratara. Masa bundeva raste prema funkcijama rasta  sporije  od vremenske vrijednosti novca.  Dok dužina  stabljike  (bučevina)  raste po linearnoj  funkciji (y=x) površina lista raste prema potencijalnoj kvadratnoj funkciji (y=x²) i volumen  (=masa) bundeve raste prema potencijalnoj kubnoj funkciji  (y=x³), dotle  buduća vremenska vrijednost novca,  ukoliko se kontinuirano ukamaćuje, raste po eksponencionalnom  rastu prema funkcija (y=e^x) koja ima najveći prirast  y od navedenih x vrijednosti u spomenutim funkcijama.   Ovdje je x= iˑ• n gdje je i= diskontna stopa, a  n= vrijeme u mjesecima ili godinama. Vrijeme,  koje ne prestaje protjecati u eksponentu različitih kamatnih funkcija,  uvijek bankaru donosi novac, dok dužniku ne mora donositi dohodak. To je jedan od krucijalni faktora,  zašto je r uvijek veći od g i zašto  su se tako namnožile banke, koje lako „daju“ zajmove i kreditne kartice,  a poslije „uzimaju“  svašta. Nije u pitanju koliko mogu bankari davati kredita, nego koliko smiju davati novaca nekom korisniku . Ako se pravilno procijene rizici,  koje će ugovorno biti podijeljeni  između kreditora i investitora,  onda  bankar neće smjeti olako davati novac,  nego  postaje suradnik investitoru. Kamata koja je izražena obično postotnim djelom od glavnice bila je baza lihvarenja  protiv kojeg se borio Isus. 

Grci su slavili začeće djeteta   a   Aristotel  poistovjećuje  kamatu  s   djetetom. Više od 60 parlamentaraca u 20 zemalja u Africi, Južnoj Americi, Sjevernoj Americi i Europi se sastalo kako bi potpisalo "Deklaraciju o pravima obitelji“ ( te je predali glavnom tajniku UN-a, Ban Ki-Moonu), koja potvrđuje da je "obitelj prirodna i osnovna jedinica društva" i da "svi imaju pravo na život, od trenutka začeća do prirodne smrti."

Tijek vremena je lako ugraditi u računalne programe relacijskih  baza podataka banaka ili tele-operatera  koji su po  učestalosti  najveći vjerovnici u mnogim ovrhama. Agresivne i marketinški dobro podešene  ponude tele-operatera  najčešće imaju ovakve  riječi: uživajte uz 50% popusta za samo 1kn/mj  ili uplatite dodatno  x kuna/mj dajemo vam badava još jedan mobitel. Vidim u tramvaju mnogo mladih ljudi  koji „ bulje“ u mobitele i uživaju,  dok im bake ili djedovi  od mirovina  redovito plaćaju x kuna /mj troškove.

Čitamo slušamo i gledamo na TV  kako BDP pada i kako Vlada traži investicije                                               da spasi gospodarstvo.  Duša i srce svake tvrtke  su kreativnost i inovacija  kaže Bog Iger američki poduzetnik. Nije loše pogledati  na ovim web-adresama velike inovatore svijeta  i važeće znanstvenike svijeta s njihovim otkrićima,  kako bi se dobila slika  „planine gospodarstva“  na koju se želimo  penjati ili ne penjati u budućnosti. http://sciencewatch.com/sites/sw/files/sw-article/media/research-fronts-2014.pdf

. http://top100innovators.com/pdf/Top-100-Global-Innovators-2014.pdf

Zgodno je usporediti  RH  sa Njemačkom(vidi grafički prikaz) s nakanom neka se vidi kako  i nismo u svemu "siromaki", ali i s nakanom  o stjecanju spoznaje da se država izgrađuje i s domoljubljem i rodoljubljem uz rad i poštenje. Mali naputak: Ajdemo jedan sat dnevno manje gledati TV i primiti se nekog  posla!

---

[i]  Dragutin Feleter,  Samobor-zemljopisno  povijesna monografija-Meridijani Samobor 2011. Str139

Lean Startup-kako stvoriti proizvod ili uslugu?

Poštovani,

Ovo predavanje je baš za Vas!  Vi ste domaćica, vrtlarica, vlasnik OPG-a ili direktor neke male,   ili velike tvrtke, student , profesor,  dakako i umirovljenik,  ćut ćete nove ideje, koje vam mogu biti korisne. Vođenje poslova na  uspješnom seoskom gospodarstvu je jednako sofisticirani posao.  kao vođenje jedne industrijske proizvodnje. Ideje i metodologije  možete  primjenjivati za vašu korist, bez veze čije su  i odakle dolaze. 

Uz dozvolu Gosp. Robert Obraza, tajnika  našeg Društva inženjera i tehničara Grada Samobora, prenosim Vam sadržaj   posta s  njegovog bloga "Marketing naš svagdanji"
Vidi plakat!

Najava predavanja - Lean Startup 

Globalni tjedna poduzetništva (GEW) ove se godine obilježava od 17. do 23. studenoga, a Društvo inženjera i tehničara Grada Samobora u suradnji sGradskom knjižnicom Samobor i inicijativom Lean Startup Croatia organizira dva predavanja na temu suvremene poslovne paradigme Lean Startup. Predavanja su otvorenog tipa i besplatna za širu javnost pa je dobrodošao svatko koga zanima poduzetništvo, pokretanje vlastitog posla ili želi čuti nove poslovne paradigme (poslovne svjetonazore) koje dolaze iz Silicijske doline.

Predavanja o Lean Startupu

Prvo predavanje na temu „Uvod u Lean Startup“ održava se u srijedu, 12.11.2014. godine u prostoru Gradske knjižnice Samobor s početkom u 18 i 30 sati. O Lean Startup metodologiji i tehnikama govoriti će g. Miro Hegedić, predavač, pokretač startupa „Up4Talk“ i osnivač inicijative LeanStartup Croatia. 

Drugo predavanje na temu „MVP – Minimalno održivi proizvodi“ održati će se tjedan dana kasnije, u srijedu 19.11.2014. godine s početkom u 18 i 30 sati, također u prostoru Gradske knjižnice Samobor. O razvoju i značaju minimalno održivih proizvoda govoriti će g. Ivor Bihar, product menadžer iz tvrtkeDegordian. 

U sklopu predavanja prezentirati će se metodologija i tehnike Lean Startup pristupa te prikazati njihova učinkovitost na primjeru proizvoda hrvatske tvrtkeDegordian (ex iStudio) Ova tvrtka je izvrstan primjer dobre poduzetničke prakse koja je u vrlo kratkom vremenu od četiri godine prerasla hrvatske okvire, otvorila podružnice u Beču, Beogradu i Mostaru te postala partner globalnim tvrtkama Google i Facebook. Samom činjenicom da je Degordian postao i Facebook i Google partner, svrstao se po tom pitanju u sam svjetski vrh, što je izniman uspjeh za jednu hrvatsku tvrtku. Naime, u Europi postoje samo dvije takve tvrtke, dok ih je na svijetu ukupno četiri!  

 No, dok predavanja ne počnu možemo ukratko istražiti što je to Lean Startup.

Lean Startup – nova poslovna paradigma ili uvod u revoluciji poduzetništva 

U posljednje se vrijeme, u svijetu poduzetništva, često govori o pojmu Lean Startup. Etimološki gledano, ovaj pomalo čudan pojam, dolazi iz knjige Erica Riesa „Lean Startup – kako uspješni poduzetnici mijenjaju svijet“, a o kojoj je bilo riječi u jednom od prošlih postova. Etimološki gledano, Lean Startup je sinergija pojmova Lean i Startup. Lean (ili Vitki menadžment) je poprilično dobro razrađen u prijašnjim postovima i predstavlja poslovnu paradigmu koja teži upravljanju poslovnim sustavima na način da se eliminiraju sve nepotrebne radne aktivnosti i procedure koje ne donose vrijednost proizvodu (NVAT i WT aktivnosti). Dakle, da se u organizaciji radi sa što manje „otpada“. Sam pojam Lean Startup Eric Ries, u već navedenoj knjizi, definira kao niz praksi koje su namijenjene kako bi pomogle poduzetnicima osnovati startup. Praktično gledano, radi se o skupu tehnika i metoda, provjerenih u realnim poslovnim uvjetima (temeljenih na načelima Lean menadžmenta), koje bi poduzetnicima trebale olakšati pokretanje poduzetničkog projekta. S druge strane, Ries startup definira kao instituciju osnovanu s ciljem da stvori novi proizvod ili uslugu u uvjetima koje karakterizira velika neizvjesnost. Prema startupu, poduzetnik je svatko tko stvara novi proizvod u vrlo neizvjesnim uvjetima poslovanja, a pri tome nije važno da li radi u vladinim institucijama, neprofitnoj udruzi ili tvrtki u koju ulažu investitori. Dakle, Lean Startup možemo pojmovno odrediti kao organizaciju i/ili instituciju osnovanu u namjeri da stvori nove proizvode i usluge u uvjetima ekstremne nesigurnosti. 

Povijesni razvoj Lean Startupa 

Prikaz metodologije Lean Startupa

Prvi zapisi o Lean Startupu javljaju se 2011. godine, a začetnik ideje bio je Eric Ries. On se, nakon jednog neuspjelog poslovnog pothvata, počeo zanimati za stvaranje metodologije čiji bi cilj bio transformacija postojećih način na koji se stvaraju i lansiraju novi proizvodi na tržište. Kao temelj ove metode korišten je pristup razvijen od strane Riesova profesora Steve Blanka, predavača poduzetništva na Standfordskom sveučilištu, pod nazivom „Customer Development“, a kojeg slobodno možemo prevesti kao “Razvoj korisnika”. Steve Blank je uspješan poduzetnik, pokretač i utemeljitelj nekoliko tvrtki, profesor i investitor koji djeluje u Silicijskoj dolini, a najpoznatiji je po svom originalnom pristupu razvoju startupa temeljenom prvotno na otkrivanju funkcionalnog poslovnog modela, a zatim na institucionalizaciji (stvaranju poslovne organizacije) i razvoju poslovanja. Steve Blank je svojedobno investirao u IMVU startup, tvrtku gdje je Eric Ries bio jedan od suosnivača. Kao investitor, Steve je pred Riesa i kolegu suvlasnika postavio dva uvjeta; prvi uvjet je bio da prilikom rada koriste prethodno spomenutu metodu razvoja korisnika, a drugi da prisustvuju njegovim predavanjima koje je držao na Stanfordu. Ovaj pristup kasnije se pokazao vrlo uspješnim, a startup je uspio napraviti strateški zaokret te postao profitabilna i skalabilna tvrtka.

Kao glavnu razliku između postojećih poslovnih tvrtki i startup projekata, Steve Blank navodi strategiju. Dok postojeće tvrtke ostvaruju poslovanje na temelju prethodno definiranih strategija, planova i ciljeva unutar dobro poznatih poslovnih modela, Lean Startup projekti započinju upravo potragom za održivim modelima poslovanja mijenjajući strategiju prema potrebi (dnevno, tjedno ili mjesečno) kako bi se ostvarili željeni ciljevi i vizija, odnosno stvorilo održivo poslovanje u uvjetima ekstremne nesigurnost.  

Kositi travu kosom je bolje od džogiranja.

Zemlja omogućuje zadovoljenje  potrebe  svakog čovjeka,  ali ne i  ljudsku  pohlepu. 
Mahatma  Gandhi

Prolog. Bog načini svod, i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom. A svod prozva Bog nebo. (Post. 1-7,8) Često gledamo nebo, odakle nam uzastopno  dolaze poplave i suše i pitamo se je  smo li mi ljudi nešto skrivili, je  smo li postali pohlepni, kako je to rekao Gandhi – kojeg su  u Indiji  zvali  „velika duša“?  Je smo  li sadašnje klimatske promjene uzrokovali današnjom industrijskom proizvodnjom, zbog čega se emitira  u atmosferu  suviše ugljičnog dioksida i ostalih  štetnih plinova?  Je li sadašnja koncentracija ugljičnog dioksida  stvarno štetna, ostaje prijepor među  znanstvenicima, kao  i  među običnim ljudima?  U   medijima  postoji sve više diskusija, polemika o uzrocima i posljedicama klimatskih promjena. Podrugljivo se pita što žele ti eko zanesenjaci?

                                                      Slika (crno bijelo) iz knjige:.Camille Flammarin,"Popularna meteorologija"  izdana godine 1888 Flickr.com.

Polemika. U „večernjaku“  na Raspudičev tekst  o maniji eko –totalitarizma i  opsesiji „energetske  učinkovitosti“, objavljeno je moje  reagiranje pod naslovom: „Kositi travu kosom je bolje od džogiranja“.

Raspudić u svojoj kolumni od 5 rujna „Kratki  espreso“ ,  (redovito je  pratim!),  pod naslovom „Štedljivim usisivačem protiv Putina“ malo ismijava EU- birokraciju,  koja propisuje sve i svašta,  primjerice kako  će usisivač morat  imati 2017. maksimalnu  snagu 900 W.

U članku se proteže glavna misao, kako  se  EU   s besmislenim  kontraproduktivnim  sankcijama  bori protiv Putina,  ali  na drugom kraju upada u maniju  eko –totalitarizma i  opsesiju „energetske  učinkovitosti“.  Raspudić  navodi,   da  ima smisla ograničavati nepotrebnu  potrošnju  energije  kada je riječ o velikim  trošilima,  primjerice  automobilima,  kojima  bi  trebalo  smanjiti snagu na 90 kW,  ali ne treba sitničariti s  žaruljama i usisivačima.

Moj pogled ili „putokaz“ oko  politike sitničarenja  u trošenju energije okrenut je u obrnutom smjeru od Raspudićevog  „putokaza“.  On se boji,  kako  će nastupiti neki totalitarizam,  gdje  će biti mnogo zabrana bilo čega i gubitak  nekih sloboda. 

Moj odgovor je  pitanje: Je li to sloboda, da se umjesto bicikla  koristi auto od 90 kW  ,  koji svega 0,62%   iskoristi  energije  za prijevoz  čovjeka od mjesta  A do B  a ostali 99,38%  energije je čisti  gubitak.

Mi smo robovi  razno raznih sloboda, a u mnogim stvarima i  bježimo od tih sloboda.  Priželjkujemo neku EU ili HR vlast, koja neće biti totalitarna, ali mora imati značajke autoritarnosti.

Zamislite ovu „sitničavost“ kada vam autoritarna Vlast   propiše, da morate ugasiti  računalo i to skroz na skroz, kada ga ne  koristite,  što znači i ono malo „stand  by“ crveno svjetlo. Svima je poznato kako je važno isključivati električne aparate i rasvjetu kada se ne koriste. Prosječna europska domaćinstva  troše  godišnje električnu struju:  433 kWh  za gledanje TV sa satelitskim prijemnikom,  dok PC računalo sa svim svojim dodatnim priključnom opremom troši 342 kWh ,što je sve skupa na razini potrošnje hladionika od  400 kWh .

Ali valja biti  razuman i u potrošnji  energije  kod računala, koji su uključeni na tzv stand by stanje,  nekad čitav dan i noć kao i ostali elektronički aparati.  Znak tog stanja je ona mala crvena svjetiljka snage 0,3 W koja se popne na 3 W zbog gubitaka energije  u transformatorima  računala.  Ako se snaga od 3 W pomnože s 8784 sata koliko ima jedna godina,  onda se dobije potrošena električna energija od 26 kWh. Pomnoži li se 26,3 kWh s faktorom 3 dobije se potrošena primarna energija od oko 80 kWh samo zbog onog  malog crvenog svjetla na računalu. Jedna električna nuklearna centrala u Francuskoj može se zatvoriti, ako  bi svi vlasnici isključili aparate,  kad ih ne koriste iz „stand by“ pozicije. Sva elektro oprema modernog stana troši oko 7300 kWh primarne energija.

Procjena je da je različita komunikacijska i informacijska oprema EU domaćinstva  je 2010. potrošila 170 TWh energije. Ta potrošnja nije sitna za vođenje politike  neke autoritativne vlasti , koja mora znati kako  u EU ima  oko jedna milijarda  elektroničnih uređaja.

Evo i drugi primjer  „manije  ekototalitarizma“.   Ne kositi travu  kosilicama-   mnogo puta godišnje -na travnjacima kraj  kuća,  koji su ekološki sustav!  Zašto? Valja poštivati bioraznolkost i prehrambeni lanac ili eko piramidu (tokovi materije i energije) na travnjacima. Primarni „proizvođač“ je trava,  koja proizvodi  godišnje po četvornom metru 0,47 kg/m²  bio mase (6200 kJ/m² ) kojom se hrane mikro organizmi; bakterije i crvi, uši 0,006 kg/m²  (280 kJ/m² ) Njih  jede krtica ili rovka 0,0001 kg/m²  ( 25 kJ/m²  ), Sova jede rovke i kokoš jede crve i gliste  i na kraju  čovjek jede kokoš i jaje. Čovjek koristi i med i ljekovito bilje, koje dolazi iz biljaka sa travnjaka. Isušivanje vlage iz pokošenih travnjaka je veće nego iz  travnjaka koji imaju normalnu  travu. Kod košnje 300 m² travnjaka potroši se oko 1 litra primarne energije -nafte i proizvede se 2,6 kg ugljičnog dioksida.  Oprostite,  kositi se može  ručno i s kosom, što  je bolje od džogiranja.  Raspudić  u tekstu ismijava  birokrate EU jer se neće smjeti  džogirati i plesati prema njihovim zabranama,  što troši energiju bez svrhe.

Čovjek bilo kojeg svjetonazora ili vjere,  mora u sebi nastojati uzdizati moralne vrline (ćudoredna krepost) prema okolišu u slijedećem smislu: prvo- duboko poštovati svijet i okoliš koji nas okružuje, drugo -dohvatiti  ekološku spoznaju o njem, treće- biti uzdržljiv i umjeren u trošenju izvora života , četvrto -biti  ustrajan u odlučnosti  da se preživi ma kakovi god se neuspjesi pojavljivali. (Golser).

Pogovor

Što ostaje za zaključak čitatelju  pošto pročita navedenu polemiku? Jasno, Raspudić malo

karikira,  dok moje reagiranje isto može izgledati  kao karikatura.  Ali nije.  Ta  tobože  manija  „eko –totalitarizma“  i „energetske  učinkovitosti“  mora  se shvatiti  pozitivno,  pa makar  okoliš  i napor održivosti života u njem,  raspačamo do atoma,  da vidimo gdje smo  i što nam je činiti. Upravo to je cilj  ovog pogovora.

Kada uđete u „Konzum“ tamo se nalazi  više od 95% proizvoda   (povrće i voće, mlijeko, kruh, pića) čije   sirovine se proizvode   ili potječu od fotosinteze. Fotosinteza i stvaranje novih radnih mjesta uzgojem  češnjaka bila je tema prije dvije  godine u ovom blogu http://ekovalen.blogspot.com/2012/05/cesnjak-i-globalizam.html

1) Fotosinteza. Najvažniji izvor energije je sunce. Termokemija nas uči,  da se kroz fotosintezu   pomoću   vode i ugljičnog dioksida stvara glukoza i kisik,  što su  goriva za naše tijelo i glavni sastojci bio mase koja prekriva našu planetu.

        6 CO₂ + 12 H₂O +svjetlost (2825 kJ)→C₆H₁₂O₆ +6O₂ +6H₂O         (1)

Energiju,  koja se naziva entalpija za tu reakciju, daje sunce i to 2825 kJ/mol.  Raslinje na našoj planeti apsorbira  godišnje tu energiju i stvori  6x10¹⁴  kg glukoze ili bio mase. Energija koja je uskladištena u korisnoj formi bio mase  je samo 10¹¹ kJ  i čak  što više nije odmah i lako upotrebljiva. No, čovječanstvo  troši 3x10¹⁷  kJ , a to je 30  milijuna više nego nam sunce dostavi  kroz bio masu. Ono što je danas važno  jest ; milijune godina uskladištena bio masa pretvorila se u mineralna goriva  i plin koji mi sada pohlepno i  nemilice  trošimo kao prvi izvor energije,  bez da mislimo o njihovim rezervama.

            Ugljik kao glavni sastojak mineralnih goriva izgara s kisikom ( jednadžba 2) i daje najveći dio potrebne energije za današnji način  života i ugljični dioksid koji se opet vraća u atmosferu  kao sastavni  element fotosinteze:

         C +O₂ →CO₂   -393,5 kJ/mol            (2)

Reakcija izgaranja ugljika u ugljenu, drvu,  plinu, benzinu je tzv egzotermna reakcija koja daje toplinu  od 393,5 kJ/mol. Predznak minus znači da se kod te reakcije oslobađa toplina , koja nas  grije u zimi iz naših  peći ili ju koristimo u  motoru automobila. Upravo tu toplinu valja  ljudskim naporom i znanjem podesiti i koristiti  tako ( pomoću znanja i procesa  energetske  učinkovitosti)  da nam daje isti učinak i ugodu uz stalno smanjenje potrošnje ugljika ( goriva). Taj  ljudski napor se ne smije relativizirati , karikirati nego poticati !

2) Nuklearna energija. Uran 235 je drugi veliki izvor energije za sadašnju  industrijsku civilizaciju. Europa proizvodi 30% električne energije u nuklearnim centralama. Način dobivanja energije počiva na poznatoj Einstein –ovoj  jednadžbi 3,

           E= mc²        (3)

gdje  je: E =energija u kJ, m=masa u kg c=brzina svjetlosti 3,0x10⁸ m/s

Ako se  1 g urana 235 bombardira s neutronima, onda se on raspada na barijum 142 i kripton 92. Kod tog raspada atoma dolazi do gubitaka mase, koja se pretvorila u energiju od  7,4 x10¹⁰ J.  Tom energijom (primjerice u  NE Krško) grije se voda, stvara se para, koja okreće generatore kao i kod ostalih  termo-električnih centrala. Tehnički rizici kod elektrana od  3000 MW snage se mogu izraziti kroz pojavu radioaktivnog zračenja od 10²⁰  Bq (bekerela) koje postoji u reaktoru  elektrane. No tehničke mjere  sigurnosti su tako velike, da su  mogućnosti nesreća vrlo male kod  nuklearne elektrane i kod spremanja  radioaktivnog otpada, pa se zato i dalje u svijetu  grade  nuklearne elektrane . Valja znati, za utjehu, kako tlo u svakom vrtu 40x10x1 m sadrži  oko 2 kg urana. Uran ulazi u naše tijelo i preko vode koja se crpi iz zemlje.

3) Sunčana energija. Danas aktualna  primjena sunčeve energije jest njezina nisko temperaturna  toplinska konverzija za dobivanje tople vode. Umjesto da kupe automobil mnogi eko-osviješćeni ljudi  instaliraju na svoje krovove kuća solarne kolektore s kojima se  pokriva 60 posto potreba za pripravu tople vode. U Zagrebu se može  dobiti toplina,  preko solarnih sustava  za grijanje vode, od 470 kWh po četvornom metru kolektora.

Kada se vozite  kroz Bavarsku onda se vide mnoge kuće, koje imaju prekrivene  krovove sa sunčanim ćelijama za  izravno dobivanje električne energije. Princip rada ćelija počiva na tzv fotovoltaičnom efektu,  kojeg je već izučavao 1839. Becquerel. Fotoni iz svjetla  unutar solarne ćelije (silicijevi kristali)  oslobađaju elektrone, stvarajući  elektromotornu silu,   koja se očitije kroz napon i električnu  foto struju. Ako se četvorni metar ćelije ozraćuje sunčevom energijom  od 1 kW onda se teoretski može dobiti struja od 40 mA/cm²

Danas kada se   moraju donijeti odluke  oko investicija  gradnji  električnih centrala, valja paralelno uzimati u obzir   kod kreditiranja  instalacija solarnih  kolektora i ćelija  kao i izgradnju  novog  elektro energetskog bloka u Plominu. Vrednije je uštedjeti jedinicu energije nego ju proizvesti! Nije na odmet da se informiramo koliko €  košta   1 kWh električne energije dobiven iz različitih  proizvodnja i izvora,  
Proizvodni troškovi kao  argumenti  važni su  kod donošenje odluka,  ali  postoje i mnogi eksterni troškovi koji se ne smiju olako  "spužvom" političara brisati.
Grafički prikaz troškova zorno prikazuje kako se kreću cijene električne energije ovisno  o vrsti proizvodnje. 

---

Procjena utjecaja na okoliš i opasne tvari

Danas  se mnogo i  žučljivo diskutira o spalionicama i o sanacijama legalnih odlagališta  i divljih deponija smeća.  Ovo je nastavak  prijašnjih postova o otpadu, gdje tražim prvo za sebe  odgovor na mnoga pitanja iz diskusija.  Građani   prosvjeduju, protiveći se u svojim naseljima   gradnji  objekata: spalionica,  odlagališta otpada i  objekata za uklanjanje otpadnih tvari  i otpadnih voda  pa i svih ostalih industrijskih objekata, koji mogu biti opasni za zdravlje. Političari odgovaraju  građanima kako se sve radi po Zakonu o zaštiti okoliša  ili o Pravilnikuprocjene utjecaja na okoliš. Procjena utjecaja na okoliš je postupak ocjenjivanja prihvatljivosti namjeravanog zahvata s obzirom na okoliš i određivanje potrebnih mjera zaštite okoliša, koje se provode u okviru pripreme namjeravanog zahvata, odnosno prije izdavanja lokacijske dozvole ili drugog odobrenja za zahvat za koji izdavanje lokacijske dozvole nije potrebno.  Pomanjkanje znanja, iskustava i podataka na tom području ljudske djelatnosti prisutno je u skoro svim segmentima našeg društva. Istina, pišu se studije i elaborati te se  za svaki zahvat, koji utječe na okoliš formiraju  povjerenstva  i  provode se javne rasprave, kako bi se dobilo valjano mišljenje svih čimbenika.  Dokumentacija potrebna za provedbu javnog uvida je cjelokupna dokumentacija studije i dovoljan broj sažetaka studije koji su razumljivi široj javnosti.

                                    Uređaj (izvan funkcije) za pročišćavanje otpadnih voda  Grada Samobora kojem treba povećati kapacitet i modernizirati ga

Budući kako  prosječno obrazovan građanin  mora donijeti na javnim raspravama  svoj sud o tim objektima,   pitamo se,  koja su mu znanja potrebna ? Ili bolje pitanje,  što mu treba „struka“ ponuditi da bi bio pravilno informiran?  Ponekad  „strukovnjaci“ koji izrađuje studije i elaborate kažu:  nemojmo građane zamarati s nepotrebnim  podacima i formulama.  Zakon i uredbe  propisuju  pravila,  gdje se spominje kako je na prvom mjestu sprečavanje nastajanje otpada. Ali  što činiti kada otpad ipak nastane. Zadatak nimalo lagan. Gnjilo voće i povrće čine  veliki  udio u komunalnom otpadu. Smanjiti otpad povrća i voća valja ih zaštiti   pesticidima koji su  opasne tvari. Prekomjerna zaštita voća i  povrća  pesticidima, uzrokuje unošenje previše otrova u  tijelo. Kako to uravnotežiti?

Za bolje razumijevanje  štetnih i opasnih tvari (otrova) u našoj svakodnevnoj proizvodnji i potrošnji dobara treba poznavati neke  osnovne  toksikološke pojmove. Znanost koja se bavi otrovima naziva se  toksikologija.  Opasne tvari su sve kemijske ,biološke i radioaktivne tvari koje ugrožavaju ljudsko zdravlje  i okoliš.

U osnovne  toksikološke pojmove spadaju i  fizikalne veličine i njihove mjerne jedinice kao što su neke osnovne SI jedinice: duljina-metar (m), masa-kilogram (kg), vrijeme –sekunda (s), termodinamička temperatura-kelvin (K), množina (količina tvari)- mol (mol) ,  zatim različite izvedene  veličine i kao što su koncentracija,  maseni udjeli, doza, stupanj otrovnosti (toksičnosti) za ljude i  okoliš s njihovim  jedinicama  primjerice  kg/m³   ili  mg/L i na koncu  okolišni i ljudski rizik ili opasnost.

 Dakako da su jedinice kilogram kg  i  litra L  jasne svim  ljudima,  ali  neke druge spomenute  jedinice i pojmovi su ipak nejasni  običnim laicima,  od kojih  se traži  pristanak  za neku investiciju vezanu uz spalionicu ili odlagalište otpada. Obnovimo si znanja ili „približimo“ se tim  pojmovima.

Mol. Po definiciji mol[i] je množina elementarnih jedinki  jednaka množini atoma u 0,012 kg ugljika. To je tzv. AVOGADROVA KONSTANTA N_A=~ 6,023· 10²³  mol^-1. U masi od 12 grama ugljika ima 6,023·10²³  atoma ugljika. To je brojka s 23 nule koju je teško predočiti. Kad bi atomi bili veličine riže onda bi se „molom riže“ mogla prekriti  površina Zemlje u sloju od 30 metara!

Koncentracija. Koncentracija prikazuje svojstvo jednog sastojka u odnosu na obujam smjese ili otopine.  Zrak koji udišemo ,vodu koju pijemo ili vodu koju trošimo samo za pranje ima u sebi otopljene različite tvari, čije količine izražavamo  veličinom koncentracija.

Zašto je važno znati pojam Avogadrova konstante? Kada na etiketi pročitate kako 100 g hrane  sadržava  E-aditive   primjerice    od 0,025%  sorbitne kiseline, koja ima molarnu masu od 112 g mol^{- 1}  onda to znači u vaše tijelo može dospjeti ogromni broj molekula te kiseline, koji se dobije množenjem i dijeljenjem slijedećih brojeva (0,025 x 6,023.· 10²³ )/112.  Iako se u literaturi navodi kako je  sorbitna kiselina jednako štetna (ili zdrava) kao kuhinjska sol, ipak treba znati u kojoj je koncentraciji štetna.

Koncentracija otopljene tvari  „X“  izražava se  masenom koncentracijom  s mjernom jedinicom  mol/m³  ili  jedinicama;  kg/m³  ili mg/m³ ili  μg/m³. Poznate jedinice za koncentraciju  različitih uzoraka  smjesa ,kapljevina i plinova daju se kroz masene udijele  u brojčanim jedinicama kao što su postoci % ili  ppm  dio od milijun, (lat.partes per millionem). Slikovito,  jedinica od 1 ppm odgovara  jednoj kapi  npr. štetne tekućine otopljene u 50 L vode. Moderne analitičke metode mogu dokazati  koncentraciju od 1 ppb =1 μg/kg . Primjerice, ako se  jedna kocka šećera  otopi  u vodi koji vozi jedan tanker od 2,5 milijuna litara to se može mjerenjem dokazati. Više o različitom  označavanju  koncentracija- vidi tablicu.  

Ne može se upravljati sa stanjem okoliša,  ako nismo u stanju  preračunavati   koncentracije  opasnih ili štetnih tvari između 20 i 25 ⁰C u zraku,vodi i tlu.   Formula za preračunavanje jedinica koncentracija glasi:

            1 mg/m³ = ( ppm x·molarna masa tvari)/24,45

Tako npr.  0,03 ppm sumpornog dioksida SO₂ odgovara 80 μg/m³. Za podatke o molarnoj masi  spojeva valja koristiti  periodni sustav elementa  nešto malo znanja iz kemije.

Kada će se otopiti led na polovima Zemlje to je pitanje koje ovisi i o koncentraciji  CO₂ u atmosferi. Sada  u atmosferi ima 467 ppm stakleničkih plinova (GHG) koji se ekvivalentno izražavaju preko koncentracije  ugljičnog dioksida.  Svake sekunde se emitira 800 t ili  2 milijarde tone mjesečno ugljičnog dioksida u atmosferu.  

Za pitku vodu  trebalo bi  znati dopuštena koncentracije određenih kemijskih tvari (spojeva i elemenata). Primjerice za arsen bi trebala biti dopuštena koncentracija od 0,05 mg /L [ii]/  Ali što je s ostalim tvarima,  kojima se peremo, pudramo, parfimiramo? Ja  već dugo perem kosu s Johnson´s Baby Shampon, koji ima u svom sastavu 1,4 Dioxane u koncentraciji od 5,3 ppm.[iii] Nisam ćelav , ali za neki mikro organizam je ipak ta kemikalija otrov. Nekad smo prali kosu s blagom otopinom  kalijeve lužine dobivene iz pepela! nakon  što se opralo rublje u „parenici“.

Doza

Sve kemijske supstance su otrovne ovisno  o dozi.  Doza je određena količina tvari koja se unosi u organizam. Doza otrova koja je smrtonosna naziva se letalna doza i označava se kao LD 50 što znači da će 50 posto životinja (obično se eksperimentira s miševima)  biti ubijeno od letalne doze tog otrova.

Tako su letalne doze , za kuhinjsku sol 4000 mg/kg , dok je za nikotin samo 24 mg/kg,  kofein 127  za dioksin 0,001 mg/kg. Dakle, može se umrijeti i od kuhinjske soli ako se njome tijelo predozira. Kada  pušite i/ili  pijete kavu pomnožite svoju težinu s  letalnim dozama otrova u kojem uživate,  kako  bi dobili količinu (masu) otrova s kojim se  možete  otrovati. Početnici  pušaći znaju povraćati jer su se otrovali  nikotinom.

U  pogonima gdje se radi s različitim kemijskim supstancama, treba navesti  njihove minimalne otrovne doze MTD  kojima   radnici smiju biti izloženi.Danas postoji  oko 100000 registriranih kemikalija i 30 milijuna stvorenih spojeva.

Alergije kao prikrivene bolesti  ,  nastaju zato  jer ljudsko tijelo je dozirano ili izloženo  otrovnim tvarima (toksinima) koji  se nalaze u zraku, vodi i hrani. Smog grada stvara se od  goriva koje izgaraju, kako za pogon  automobila tako i za grijanje zgrada. Prosječni automobil za jedan sat  vožnje  kod 100 km/h stvori 50 m³ otrovnih  plinova koji sadržavaju 1571 g ugljičnog monoksida, 107 g dušičnih oksida i  55 g ugljikovodika i 2,8 g olova koji su svi zajedno  otrov za tijelo. Koliko je u masi od 1571 g  otrovnih čestica ili molekula  ugljičnog  monoksida?  Preračunato pomoću kemijske formule CO  dobije se  molarne   mase 28 što odgovara 1571/28=56,1 mola. Množenjem s Avogadrovom  konstantom  6.022 10²³ mol^-1 dobije se emisija od 337,1 x 10²³  otrovnih  molekula CO nakon jednog sata vožnje.

Dozni ekvivalent   To je fizikalna veličina kojom se opisuje rizik od ionizantnog zračenja, koje je primilo  biološko tkivo čovjeka  životinje ( pri rendgenskom snimanju ).

Mjerna jedinica za  dozni ekvivalent   je Sv - sivert ,  jednak je  jedinci J/kg.  Rendgensko snimanje pluća je oko 0,2 mSv a prag smrtnosti je 1500 mSv. Ono čega se čovjek danas sve više boji jest eksplozija nuklearnih reaktora. Ali opasnosti ili rizici su prisutni i kod proizvodnje električne struje i kod termoelektrana na ugljen ili mazut. Nedavno smo bili svjedoci eksplozije reaktora u Černobilu i velikog potresa i eksplozije nuklearnog reaktora u Japanu. No, iz  visokih dimnjaka  termoelektrana   struji   emisija  opasnih teških metala koji “ padaju“ po nama.  Malo ću biti pretenciozan. Moja dijagnoza o štetama na paradajzu ovu godinu, jest od kiša,  koje su imale velike koncentracije  opasnih tvari  pretežno iz termo elektrana  Italije  Njemačke , Slovenije i  naših  termo elektrana.  Sjećate  li se kako nam nekad padne žućkasti  snijeg  od pijeska iz Sahare.

Opasnost, rizik

Opasnost je bitno svojstvo opasne tvari (štetna tvar ili otrov) ili uvjeti u kojima se ta tvar može zateći, a kojima se može ugroziti ljudsko zdravlje i život, materijalna dobra i okoliš. Proizvođači moraju uz svoje  kemijske proizvode  kupcima preko ambalaže i uputsvima  dostaviti sigurnosno tehničke listove. Primjer vidi za Teranil vapnenu masu za gletanje.

Prema stupnju opasnosti  otrovi (opasne tvari)se dijele na tri skupine: visoko toksične tvari  primjerice u vodi u  koncentraciji od 1 mg/L,  toksične tvari  do 10 mg/L, i štetne tvari  100 mg/L. Pročitao sam kako klorirana voda koju svaki dan pijemo također ima određenu  opasnost za naše zdravlje. Prema tom  izvještaju od milijun  amerikanaca 1930 umire zbog klorirane vode. Danas se voda kod bogatih zemalja  obrađuje ozonom  i UV zrakama kako bi bila zdravija.

Prema tome, stručnjaci moraju ljudima dati ovakve podatke o opasnostima koje vrebaju na njih od velikog broja različitih kemikalija, supstanci i procesa,koje nas okružuju.Ostaje vrlo važno pitanje
spoja dioxina  koji nastaje izgaranjem  pesticida, koji sadržavaju klor u spalionicama smeća. Oko 75% takovih spojeva se više ne proizvode  . Američka agencija EPA  akceptira  dopušteno   "uzimanje" dioxina 0,006 pg/kg po danu .No bilo kako bilo, dioxin je velika nepoznanica i za znanstvenike. Svi prikupljeni podaci o rizicima  ili opasnosti moraju se staviti   
"na stol" u javnim diskusijama o spalionicama, koje bi trebale spaliti  smeće iznad 1000  Celzijevih stupnjeva. No,  postoje "spasilački" procesi  detoksikacija otrova  u biosferi,  pomoću kojih se otrovi hidrolitički, fotolitički, termolitički  pirolitički (>1000 stupnjeva Celzija) i mikrobiloški razgrađuju. To je kod pesticida propisano karencom tj vremenom u kojem "otrovno" voće i povrće postaje "zdravo" na snošljivu razinu.
Pročitajte ovaj prikaz o spalionici u Zagrebu

---

[i] Mol je količina tvari definirane kemijske formule koja sadrži isto toliko jedinki koliko ima atoma u točno 0,012 kg izotopa ugljika -12

[ii] U Europskoj uniji, procjena učinaka kemijskih zagađivača na tlu kopnenih ekosustava pruža osnovu za politiku zaštite tla. Okvirne direktive zahtijevat će od države članice da poduzmu  odgovarajuće mjere kako bi se ograničilo  uvođenje opasnih kemikalija u tlo, te  identifikaciju i sanaciju  onečišćenih lokaliteta.
Novi zakon REACH (Registracija, procjena, autorizacija i ograničavanje
kemikalija), koji je stupio na snagu u lipnju 2007, zahtijeva od  proizvođača  i uvoznika
kemikalija da  dokažu  sigurnost  kod   tvari i široko korišteni proizvodi, kao što su automobili, odjeća
ili boje. 
[iii] David Steinman: Save trip to Eden,Thunder ´Smouth Press New York 2007 str113

Sprečavanje nastanka otpada

Opća rješenja posebnih problema postaju posebni problemi,  koji zahtijevaju opća  rješenja. Freireich -ov zakon

Otpad je poseban problem jer se nalazi na tlu, u zemlji u vodi,  te  pluta po oceanima,  pa čak istrošeni sateliti  lete i svemirom kao otpad.  Vratimo se na nastavak  rješavanja zadatka sprječavanje nastanka otpada  iz srpanjskog posta ovog bloga.

U  Kaliforniji  je organizator simpoziuma  o otpadu, uputio  molbu  učesnicima,  neka dođu s naočalama,  rukavicama i  čvrstim visokim cipelama,  jer će   raditi na deponiji komunalnog otpada,  koji će im služiti kao radionica.  Dovezen komunalni otpad (smeće) tj  svaki listić papira ili plastične folije, različite krpice od tkanina ,  metalne limenke, otpaci hrane ili neki  odbačeni kućanski aparat  će se procjenjivati ili  analizirati  prema važećim normama i znanstvenim spoznajama. Uobičajeno, učesnici bi  prvo napravili  statističku  procjenu  sadržaja  otpada,  gdje bi se vidjelo,  kako papira ima  najviše  od 25 do 34 % (maseni postoci) otpadaka hrane od 12 do 39%,  plastike oko 12%,  gume kože i tekstila,   7%, stakla  5-6%, i  8% metala.

Postoje različite metode procjene  štetnog djelovanja otpada  na vodu, tlo i  zrak. Glavna značajka procjene nekog proizvoda  počiva na  principu,  promatranja   ili vaganja štetnosti  proizvoda za okoliš od njegovog nastanka, korištenja do njegovog odbacivanja u otpad. Taj princip procjene  štetnosti proizvoda  popularno se naziva „procjena od kolijevke do groba“,  jer  u čitavom   „ životnom puta“ bilo koji proizvod   onečišćuje okoliš. U stručnoj literaturi taj princip se označava kraticom LCA (Life cycle assessment)-procjena utjecaja proizvoda  na okoliš u  čitavog  vijeku  trajanja proizvoda.  Svaki proizvod ima svoj životni ciklus  koji se sastoji iz više faza:  istraživanje i razvoj, rast, širenje, zrelost, zasićenje te  pad prodaje. U fazi opadanja,  prodaja pada i  proizvod s vremenom  zastarijeva i sve ga  više  ljudi bacaju u otpad.

Svatko, ne samo učesnici  simpoziuma,  mora sebi  postavljati  mnoga pitanja,  da bi doznao zašto i kako se odbacuju  različiti materijali i stvari  u  smeće. Mnoge analize se mogu praviti za odgovor na ovo pitanje. Za početak  neka se analizira  papir čija proizvodnja  je   slična  čeliku  po potrošnji   energiji i vode. Papir je važan materijal i vrijedan poštovanja.  Kad se  nepotrebno otisne neki tekst na papiru,  umjesto da se pohrani u kompjutoru ili na CD-u,  treba imati na umu da je tijekom cijelog proizvodnog procesa za kilogram papira potrebno  0,5 kg nafte i 1200 litara vode. Nedavno sam dobio  e-mail s porukom u kojoj je pisalo: Razmislite treba li  vam ovaj tekst  ispisan na papiru!

Papir ima najveći maseni i volumski  udio   u  komunalnom otpadu. Stanovnik bogatih zemalja USA, EU troše godišnje od 160 do 240 kg,  dok je 60 kg svjetski prosjek.   Kako  smanjiti potrošnju  papira?   Uvid u statističke podatke o vrstama potrošnje  papira,  doznaje se kako  najviše papira  ljudi  troše  u grafičkoj  industriji 47 %,  za ambalažu 45% i oko 5%  za higijenske potrebe.  U proizvodnji papira koristi se  32%  šumskog drveta, 13% otpaci iz industrije  i 53% se reciklira od  starog papira. Iako kod papira postoji vrlo visoki stupanj recikliranja,  čak do 70%,  primjerice  u Japanu,  ipak se još  troši  20 MJ/kg energije  s emisijom    0,78 kg/kg  CO₂  u atmosferu.

Tvrtka „ Avalon Publishing Group“ prikazuje podatke na poleđini naslovne stranice jedne knjige mase od 544 g o uštedi u primjeni recikliranog papira za tiskanje čitave tiraže. Uštedjelo se:  51 drvo, 94.6 tona vode, 15,5 MWh energije , 2049 kg krutog otpada,  te nije stvoreno  6163 kg stakleničkih plinova.  Današnja IT-praksa  donosi novitete tzv e-knjiga, koje se mogu digitalno čitati na e-čitačima ili računalima, čime se  sve više zapravo izbacuju papir kao materijal za tiskanje knjiga.

Valja sve  elemente  analizirati i pitati  primjerice,  je li    bolje  (ekološki gledano) koristi  papirnate  salvete ili   rupčiće,  ubruse od tkanine?  . Grubi indikator na osnovu kojeg se može vagati  štetnost mnogi tvari pa i  papira ili tkanine  tj  utjecaj na okoliš,  jest potrošnja  energije,  vode i emisija  CO₂ ugljičnog dioksida . Tako se za proizvodnju papira troši energije od 24 do 32 MJ/kg,  vode 1100-1200  L/kg, te nastaje CO₂ emisija 1,55 kg/kg.  Podaci za  tkaninu izgledaju ovako: potrošnja energije  110 MJ/kg , vode 17500 L/kg,  i emisija  CO₂ 8,7 kg/kg. Velika količina  potrebne vode  je zbog  natapanja  tla (irigacija pumpama). Ista tako tkanina se u perilicama  često pere zbog  čega se troši energija i voda .  Za  neposrednu proizvodnju  tkanine potrebno je svega  67 L/kg  vode. Masa jednog rupčića je 0,5 g,  dok je  papirnate salvete ili ubrusa 0,1 g. Za jednokratnu upotrebu bolje je koristiti papirnati ubrus,  jer je potrošnja energije  3,2  kJ dok je kod rupčića  55 kJ.  Uzevši u razmatranje potrošnju vode,  onda je još  nepovoljnije rješenje upotreba  rupčića.  No dublja analiza tog problema,  dovodi nas do novog proračuna, gdje se mora uzeti trajnost tkanine (više kratna upotreba) u odnosu na  papir.

 Ovi navedeni primjeri pokazuju odnos  ili ekvivalenciju između mase i energije kod korištenja papira, kako bi se mogla donijeti pravilna odluka o minimalizaciji onečišćenja   okoliša.  Može se dalje promatrati i ekvivalencija između mase energije i informacije. Ekvivalencije između materije , energije  i informacije,  najbolje se vidi  u IT-inovacijskoj „revoluciji“, pri  pretvorbi   papirnatih  knjiga  u DVD  diskete. Kupio sam enciklopediju  Britannica 2008 Ultima Edition za 360 kuna,  i to  ne  debele  knjige,  nego  DVD disk.   Staro izdanje Britannice , 32 knjige,   ukupne mase od 60 kilograma,  pretvorene su u  tanak aluminijski  DVD od 17 g,  na kojemu je uskladišteno 3,6 GB informacija.  Za proizvodnju kilogram aluminija potrebno je od 51,3  do 56 kWh energije, a za kilogram papira od 7,5 do 9  kWh. Račun  pokazuje kako je za proizvodnju „Britannice“ na  aluminija  DVD potrošeno 0,87 kWh  a za proizvodnju papira 450-540  kWh energije.

Može se dati i ovakva ekvivalencija;  jedna druga knjiga koja teži 570 g može  uskladištiti   na papir oko 5.3 MB informacija. Uzmu  li se omjeri „uskladištene“ informacije prema potrošenoj energija za  proizvodnju  aluminija ili papira onda DVD nosi 4,13 GB/kWh dok papir nosi 0,0012GB/kWh.  Zaključak,  DVD nosi  3444 puta više informacija po jedinici utrošene energije u odnosu na papir.

Ograničenje emisija štetnih  tvari i kvaliteta okoliša  

Navedene primjere  nazivamo  relativna dematerijalizacija,  koja je nužna u ovoj materijalizirano –konzumerističkoj  civilizaciji.  Dok se u  prošlom stoljeću  od 1900-2010 godine,   stanovništvo  povećalo za 4,3 puta   od 1,6 milijardi na 6,9 milijardi,  dotle  se proizvodnja  svih roba povećala  za 38 puta.   (vidi tablicu)  U tom vremenskom  periodu kod najvažnijih materijala povećala se proizvodnja u enormnim  omjerima  prema povećanju stanovništva ,  kod   čelika 50 puta kod cementa  250 puta kod nafte 180 puta, a plina 411 puta. Proizvodnja  pamuka i  drva ostala je u  približno istim omjerima s povećanjem stanovništva.  Sada je  u nas aktualna monetizacija  autoputova. Za gradnju  autoputova potrebno je 6,7 TJ/km energije. [! TJ = 1000 GJ = 280 MWh] Ako se u 50 godina na održavanje tih autoputova  ne „investira“   još  dodatni 4,1 TJ/km  onda će postati otpad ili ružno rečeno- smeće.

Sprečavanje nastanka otpada  kao imperativni zadatak  ima za cilj smanjiti  štetni utjecaj na okoliš.

Poznata je   studija iz 2006.  tzv EIPRO  za 25 europskih zemalja,  gdje se na 137 stranica elaborira  ekološko opterećenju životnog prostora od proizvodnje i potrošnje svih proizvoda i usluga  http://ec.europa.eu/environment/ipp/pdf/eipro_report.pdf

 Iz te studije izdvojeni su podaci navedeni u tablici,  koji govore, koliko utječe na okoliš proizvodnja  proizvoda i usluga  za najvažnije ljudske  potrebe preračunate na 1€ potrošnje. Studija  prikazuje EU-proizvodnju i uporaba roba   s osam vrsta utjecaja na okoliš   kao što su: iskorištenje tla- iscrpljivanje rudnih nalazišta i naftnih izvora (abiotsko iscrpljivanje zemlje) globalno zatopljenje, oštećenje ozonskog omotača, zakiseljavanje voda i tla, otrovnost za ljude, životinje i biljke (eko toksičnost) i eutrofikacija (onečišćenje  voda).

Baza za tu studiju  su ranije studije izrađene u nekim EU zemljama npr. u Nizozemskoj i Njemačkoj,  Vel. Britaniji, a neki podaci korišteni su iz  SAD-a. Izrađen je  matematski model,  gdje se pomoću matričnog računa,   traže uzroci i posljedice onečišćenja okoliša od 478 sektora proizvodnje. Koriste se dva principa: „odozdo prema gore“  tzv „botton- up“ što predstavlja utjecaj proizvoda  na okoliš  i to kroz njegov cijeli „životni ciklus“ tj. od  „kolijevke do groba“, i drugi princip je „odozgo prema dolje“ tzv „top-down“ pomoću  INPUT-OUTPUT analiza svih međusobni veza,  između proizvodnih sektora i potrošnje ljudski dobara.  Kada se kaže da se proizvod mora analizirati od „kolijevke do groba“ to znači da se svi utjecaji  proizvoda na okoliš promatraju,  od proizvodnje preko  uporabe ili korištenja do njegovog odlaganja na deponiju. U cijelom životnom ciklusu proizvod „truje“  okoliš. Na  kopiranoj slici koju prilažem iz knjige: Rudiger W. Wurzel:  Environmetal  policy-making in Britain, Germany and European Union, Manchester University Press .2002 str 21. zorno  je prikazano,  kako „pametan zakonodavac“ mora  zakonom propisati mjerljive  emisije štetnih tvari,  kako   bi se održala  kvaliteta  okoliša od pitkih voda do čistog zraka. Deponije otpada moraju biti izolirane od pitkih voda!! Lako je to zapisati a kako je to teško provesti . 

---