ponedjeljak, 26. kolovoza 2024.

Djeca i prilagodba klimi

 Kad se bratska srca slože / I mlin se uredit može, / Nesložni dok svud se svade, / Složni kao braća grade. / Ne može im nitko ništa, / Dižu čuda sred bunjišta. / Tko radi, tko radi, / Nikad se ne svadi. / Tko radi, tko radi, / Ne boji se gladi. Mato Lovrak, Družba Pere Kvržice

1. Uvod

Treba li djecu uključiti u teme o klimatskim promjenama? Da, mora ih se uključiti. Klimatske promjene već oblikuju našu budućnost, a naslijedit će je generacije koje dolaze. Imamo odgovornost s djecom razgovarati o klimatskim promjenama, osobito kada postavljaju pitanja o njima, što je neizbježno, jer o njima čuju u školi ili u vijestima. Jedan od izazova razumijevanja klimatskih promjena je taj što je glavni krivac nevidljiv prekomjerna količina stakleničkih plinova koji zadržavaju toplinu. Odmah slijedi dječje pitanje – a zašto stvaramo prekomjernu toplinu!? Odgovor može zbuniti, jer je povezan s mnogo stvari u okolišu, od proizvodnje hrane preko nereda u stanu do smeća i otpada u gradu.

2. Znanje i radost

Pristup podučavanju može biti vrlo jednostavan. Označite vrpcama ili letvicama jedan četvorni metar na tlu. To može biti vrt, livada, njiva ili šuma. Uzmite jedan list ili travku ili grudu zemlje i ispričajte kako su to pokretačke male elektrane našeg života. Jedan udah zraka, jedna kap vode, jedan list drveta ili list rajčice izgleda kao beznačajan dio našeg života na planetu Zemlji. Ali i nije! Preslikajte, zbrojite, omjerite po broju te male elektrane na svoju porodicu, na svoje selo i grad, pa čak i na sve ljude na Zemlji i dobit ćete mnoštvo stvari koje moramo spoznati u radosti, veselju i igri. Djeca vole igre i poduke moraju to sadržavati.

Onaj četvorni metar koji smo označili nazivamo otisak čovjeka na tlo, bilo da je to vrt, rijeka, šuma ili pustinjski pijesak. Kad smo bili mali, majke i bake nam nisu dopuštale da hodamo po vrtu, jer ćemo „zatackati“ posađeno ili posijano sjeme. Taj otisak obično prikazujemo kao otisak ljudskog stopala, noge, na nekom tlu. Ako posijemo ili posadimo (presadnice) običnu rajčicu, onda godišnje na označenom četvornom metru možemo dobiti 3 kg ploda. Moji unuci neumjereno vole jesti salate od rajčice. No, možemo na četvorni metar zasaditi šumsko drvo ili posijati pšenicu za kruh, dobit ćemo godišnje urod ili prinos od 0,6 do 0,65 kg/m2. Svakakvo tlo ili voda na Zemlji donosi različite godišnje prinose ili urode, što nazivamo biomasom ili „prirodnim kapitalom“. Ilustracije radi, pustinja daje 0,07 kg/m2 biomase, tropska prašuma 2, more 0,36, obična kontinentalna šuma 1,2. Nasipajmo neke žitarice u posude, izvažimo njihove mase, pa ćemo doživjeti neki otisak koji čovjek čini na okoliš da bi dobio hranu. Moja me majka podučavala da sve što trošimo usporedimo s kruhom koji jedemo svaki dan. Kapital prirode jedna je od mnogih imovina koje ne proizvodi čovjek, a najvažniji su neobnovljivi i obnovljivi izvori energije. Neobnovljivi izvori su nafta, plin, ugljen, dok su obnovljivi izvori šume, sunčeva energija, vode, rijeke, jezera, mora i vjetar. Kako očuvati, pa čak i unaprijediti ovu imovinu? Zaštitom šuma i proizvodnjom hrane. Dakako, 3 kg po četvornom metru biomase rajčice koja raste kao hrana također je obnovljivi dio energije za naš organizam, za koju je potrebno u rastu 4,4 kg ugljičnog dioksida (staklenički plin) i 1,8 kg vode. Zaključak: dok vožnjom autom stvaramo višak stakleničkih plinova koji nam kvari klimu, dotle u vrtu uzgojem rajčice smanjujemo količinu ugljičnog dioksida, ali ne smijemo zaboraviti zalijevati povrće. Dodavanje i oduzimanje ugljičnog dioksida u okolišu obično ostaje višak stakleničkih plinova koje bi okoliš trebao apsorbirati tj. potrošiti. Taj višak naziva se ekološki otisak koji se mjeri površinom zemlje u globalnim hektarima (gha) prema broju stanovnika. Jedan Europljanin treba 4,5 globalnih hektara, dok ih Amerikanac treba 8,7. Zadatak je hitno smanjiti ekološki otisak, što je i zadaća za sve skupine ljudi na zemlji, pa i za djecu.




 Rajčica u vrtu  "Greenville" udruge "Pozitiva"-Samobor, Vrhovčak


3. Znanja iz lektire

Iz pučkoškolske lektire mnogo toga možemo naučiti, pa i o tome kako ne stvarati višak stakleničkih plinova. Iz antologijske knjižice Mate Lovraka „Družba Pere Kvržice“, koja nam je bila obavezna lektira, možemo svi, pa i djeca, dobiti pouke. Roman Družba Pere Kvržice vjerojatno je nastao u Velikom Grđevcu. Junak priče Perica organizirao je sa svojim prijateljima obnovu zapuštene vodenice, i to bez pomoći roditelja. Mlin-vodenica je bio zapušten, jer je u blizini bio veliki parni mlin. Na potoku u Staroj Kataleni postojao je stari ketuški mlin (vodenica više vlasnika), pa su i Lovrakovi roditelji posjedovali takvu vodenicu. To je bilo područje prepuno voda i šuma, s brojnim vodenicama. Na potoku Gradna u Samoboru bilo je prije 100 godina 19 vodenica-mlinova.[i] Vodenica je pozitiva u odnosu na parni mlin, glede današnjih klimatskih promjena. Pojam ketušar i ketušit bio je u doba naših roditelja jako udomaćen na selu. Obostrano se posuđivao konj za oranje, izvlačenje drva, prijevoz teškog tereta. Znalo se reći, oni su ketuši tj. zajedno koriste volove ili konje, tzv. „živu silu“. Zašto ne ketušiti i danas, koristiti automobile, od 50 kW snage, zajednički, umjesto automobila sa samo jednom osobom, vozačem!?

U mojem selu Vrhovčak domišljati ljudi iz Udruge „Pozitiva“ – Samobor vode Eko-edukacijsko imanje i šumu „Greenville“ na koje tijekom ljetne sezone dolaze djeca iz vrtića i osnovnih škola na jednodnevne edukacijske programe u prirodi. U programu imanja obrađuju teme: od klimatskih promjena do zaštite okoliša. Primjerice: uređenja bunara, vrtlarenje, učenje o ekosustavu, čišćenje šume, pravilno razvrstavanje smeća – otpada, preživljavanje u prirodi i dr.

4. Neke ideje i primjeri iz svijeta

Mnoge basne i priče imaju pouke koje i danas vrijede. Ezopova basna o cvrčku i mravu govori o marljivu mravu koji je prikupljao hranu za zimu, dok je cvrčak pjevao i svirao, pa je zimi ostao bez hrane. Pouka je: što god radio, uvijek misli na budućnost. Andersenova priča o prozebloj djevojčici koja je zimi prodavala žigice i željela se ugrijati paljenjem samo jedne ili dvije žigice. Na koncu, pomislila je – što bude da bude, zapalila je sve žigice kako bi se ogrijala. Pouka: kada baka unuku da čokoladu, onda i zapovijedi – nemoj odmah pojesti čitavu čokoladu. Smanjenjem trošenja izvora života doprinosimo održivom životu i razvitku.

a. Kenija Možete puno govoriti, ali prava stvar je da iskopate rupu, posadite stablo, date mu vode i omogućite da raste. To je ono što čini razliku. To je prilikom pošumljavanja rekla Wangari Maathai, dobitnica Nobelove nagrade za mir iz Kenije.

b. Kina Planiraš li godinu dana unaprijed – sij zrno, planiraš li za desetljeće unaprijed – posadi drvo, a planiraš li za čitav život, formiraj ljude. Kuan- Tzu.

c. Japan. Japanci od školskog uzrasta djece do veleučilišta i tvornica prakticiraju izobrazbu s tzv. kaizen-postupnikom „5-S“ sastavljenim od natuknica pet japanskih riječi koje počinju slovom S: 1. seiri (stvori red) • spriječi pogrešan tok (materijala, energije, informacija i događaja) • ukloni nepotreban alat • ukloni nepotrebnu opremu • ukloni pokvarene dijelove • sredi papire i dokumente; 2. seiton (svaki alat ili predmet na svom mjestu) • čuvaj ih i održavaj tako da su ti uvijek pri ruci. 3. seiso (čistoća) • drži radno mjesto čistim. Pojam seiso na izvornom japanskom jeziku znači – pod u kući i pogonu mora biti tako čist da se iz njega možeš napiti vode. 4. seiketsu (osobna čistoća i red) • neka ti tvoja sređenost bude navika i vrlina. 5. shitsuke (stega, disciplina) • pridržavaj se naredbi, propisa i procedure na radnome mjestu.

d. Francuska

U Parizu je održana 33. Olimpijada, a za sportaše je izrađen namještaj od recikliranog papira kako bi se čuvalo drvo. Recikliranja štede osnovne životne sirovine.

e. Norveška

Na tečaju „Čistije proizvodnje“, koji je 2002. organizirao National Institut of Technology Oslo, naučio sam sljedeća pravila:

Osnovni koncept čistije proizvodnje definira se pravilom „4-R“ prema engleskim riječima što znači: Reduce – smanji otpad i nepoželjne emisije, potrošnju energije i materijala; Reuse – ponovno upotrijebi, primjerice povratnu ambalažu; Recycle – vrati otpadni materijal, škart kao sirovinu u ponovnu preradu, tj. recikliraj; Replace – zamijeni agresivne tvari, energiju i štetne procese podobnim za okoliš i prirodu.



[i] Mira Čebušnik, Boris Debogović, Voda, most, mlin, Gradska knjižnica Samobor, 2007., str. 65