Je li održiva potrošnja vrijednost kojoj valja „krenuti“ svim srcem i umom?

Pojam održivosti (potrošnje proizvodnje i razvoja) svatko si objašnjava ili „prevodi“ u sebi na svoj način. Na naš um nam odmah dolazi: odricanje od materijalnih dobara , snižavanje potrošnje vode i energije, štednja novaca, smanjenje porcija svakodnevne hrane , poklanjanje veće pažnje i zaštiti prirode i skrb za osobe s potrebama. Čovjek se teško odluči na navedene aktivnosti, ako si ne raščisti pojam vrijednosti okoliša kojeg trošimo u različitim oblicima .
Vrijednost je svako pojedino stanje, objekt ili subjekt kojem se teži. Postoji i teorija vrijednosti koja se zove aksiologija. Ona izučava etiku i estetiku. Preko etike doznajemo što je dobro a što loše ponašanje, dok nas estetika uči što je lijepo i harmonično. Inače u rješavanju bilo kojeg problema, najprije valja točno definirati pojam vrijednost, kojoj se teži.
Subjektivnost u određivanju vrijednosti očituje se imaginarno u slijedećem primjeru ;
Ploviš u čamcu sa ženom djetetom i majkom. Dolazak nagle oluje, uzrokuje okretanje čamca i sa cijelom obitelji nalaziš se u valovima sa smrtnim strahom, da ćete se svi utopiti. Iz oblaka se ti javlja Bog i kaže ti: Spasit ću tebi i još jednog člana tvoje obitelji, time da ti odlučiš tko će to biti? [ brzo odgovorite??!!!!]
Mislim da će kod mnogih odgovor biti dijete!! Kako treba odgovoriti?

Ovaj primjer navodi profesor F. Rubinstein koji je na početku knjige. „O načinu rješavanja problema“(Patterns of problem solving) postavljao ovo pitanje slušaocima širom svijeta. On navodi, kako su odgovori bili različiti od studenata u zapadnim u odnosu na istočne zemlje. Kao u pravilu studenti su na zapadu (USA, Europa) odgovorili "dijete" dok su na istoku(Japan ,Kina) odgovori bili "majka".
No, bez subjektivnog pristupa, koji je odgovor zapravo točan: dijete ili majka?

Točan odgovor je MAJKA!. Zašto ? Majka je jedina i neponovljiva, što je veća vrijednost od djeteta i žene koje se može ponovo imati.

Na istoku je majka personifikacija domovine ,mjesta i krajolika gdje si se rodio. Domovina je za pojedinca zapravo Zemlja. To je najveća vrijednost jer je neponovljiva. Sjetimo se kamikaza kod Japanaca ili njihovu spokojnost kod posljednjih katastrofa s nuklearnom elektranom. Ili, Kineza, koji rade čitav dan i šire se po svijetu sa svojim proizvodima kao "korov".
Većina običnih ljudi je mislila još prije sto godina, kako je Zemlja nedokučivo, bezgranično i beskonačno velika plosnata ploča koja graniči s nebom. Ova sliku, gdje čovjek prelazi iz zemlje u nebo, naslikana je još u srednjem vijeku. Danas znamo da je Zemlja kugla s ograničenim resursima za život, a ponašamo se kao da ima na njoj bezgranično mnoštvo sirovina, čiste vode i čistog zraka. Iz matematike znamo, kada se dijeli jedinica s beskonačnom vrijednosti, 1/beskonačno=0 ,rezultat je nula sa znakom ništica. Zato često držimo u svijesti, kako tlo ,zrak, voda nemaju cijenu i kako su nam dostupna badava. No to nije točno jer svi ti izvori života kao i majka Zemlja su jedini i neponovljivi i zato imaju maksimalnu vrijednost.
Pristupimo pojmu održivosti kao vrijednosti kroz osjetljivi pojam kojim se najviše onečišćuje okoliš. Mnoge direktive, smjernice i upute kažu, kako se mora smanjiti emisija ugljičnog dioksida za 20% kako bi se spriječila klimatska katastrofa. Pretpostavka je kako je taj plin glavni uzročnik zatopljenja Zemlje.

Lako se dimenzionira potreba za hranom s modelima optimizacije, za što su nekada trebali vješti matematičari i duga naporna računanja. Danas je lako to izračunati s računalom alatom SOLVER iz programa MS Excel.
Čovjek ( fizički radnik), dnevno treba prema jednom modelu oko 1,44 kg hrane. Za proizvodnju te hrane emitira se u zrak 5,41 kg CO2 ugljičnog dioksida. Ako se želi smanjiti za 20 % ta emisija onda će vrijednost te emisije biti približno 4,29 kg CO2 ugljičnog dioksida. . Rezultati optimiranja pokazuju, kako će smanjenje hrane u energetskom pogledu i u ostalim sastojcima biti dostatna za normalni život, a ipak se može 20% smanjiti emisija CO2 ugljičnog dioksida.
Bilanca optimirane dnevne potrebe hrane za fizičkog radnika u najvažnijim sastojcima izgleda ovako:. Žitarica je potrebno 0,99 kg a ne 1, kg, meso je 27 g a ne 70 g , piletine 47 g, a ne 60 g, mlijeka 271 g a ne 300 g .
Čovjek kao pojedinac i čitavo društvo da bi mogli lako krenuti prema održivosti i zaštiti okoliša, moraju uz pojam vrijednosti držati na pameti i ove pojmove:

Potreba - temeljena ljudska motivacija koja se ne smije pobrkati sa željom . Svrha – težnja prema cilju koji je konačnica nečijeg djelovanja. Misija - zadatak, većeg značenja od općeg interesa. Vizija - dalekosežna zamisao o željenom i predvidivom razvoju događaja ili pothvata. Strategija- utvrđivanje dugoročnih ciljeva i načina njihova ostvarivanja. Direktiva, smjernica, nalog, uputa , naredba - koje daje viši organ nižim organima daju organizacije, osobe institucije višeg ranga onima nižeg ranga, primjerice EU direktive . Zaključak. Krenite u zaštitu Zemlje bez čekanja na nečije direktive.