Kaja i kokoš

Više od 60% ukupne hrane biljnog podrijetla potječe od samo triju kultiviranih biljaka, pšenice,kukuruza i riže. Isto tako 70% hrane životinjskog podrijetla proizvodi su: svinja, goveda, ovaca koza i kokoši.

Uzgoj kokoši nesilica u EU se vraća na stare metode, tj "izbacivanjem"načina uzgoja, gdje su kokoši živjele u skučenim prostorima i kavezima bez sunca. Glede dobrobiti životinja i sigurnosti za zdravlje ljudi i životinja EU je donijela mnoge propise i norme koje počivaju na Direktivi od 1999 g. br. 1999/74 EC gdje se predlaže uz kaveze i slobodan uzgoj kokoši nesilica .To znači, kokoš treba živjeti na prostoru s više slobode kretanja, na travi gdje ju nadstrešnica grmlje i drveće štiti od sunca .Nije etično, vjerojatno niti zdravo, da se "broilers" kokoši drže u nastambama gdje 19 njih leži na površini od jednog četvornog metra i da za 45 dana narastu intenzivnom prehranom  na  težinu od 2,5 kg.   

Danas u ovo božično vrijeme, neposredno pred održavanjem referenduma o priključenju RH u skup država EU, moramo početi razmišljati i djelovati između ostalog i o alternativnom uzgoju kokoši .

Sjećam se kako smo kao djeca išli po selu "gratulirati"-čestitati Božić ili Novu godinu susjedima. Naučili smo napamet i govorili: "Falem Isus i Maria ! Na to mlado leto da bi bilo zdravo i veselo tusto i debelo, da bi imali pune štale blaga, pune hambare žitka, pune pevnice vina. Da bi imali ždrebičev, telićev, praščćev, purićev, račićev, guščićev, piščencov i da bi vam kvočka trdo sedela".

Ništa se nije izmjenilo u biti, samo se forme čestitanja mjenjaju, jer danas si želimo "da bi imali" radnih mjesta.

EU i kokoši

U svetkovini Božića glavno jelo u našoj kući bila je "živalska pečenka" pečena kokoš ili kokot ili ( u doba moje bake)kopun. Zašto? Kokoši se hrane čeprkanjem tražeći crve u zemlji , te pritom nogama stružu prema natrag. Reklo se, prema narodnom vjerovanju, neka se prošla godina ne vraća i neka dođe Nova Godina, koja se obično slavila s pečenim odojkom, koji ruje rilcem prema naprijed za bolja vremena.

U ruci imam jedan praktičan priručnik:"Alternativni sustavi držanja kokoši nesilica na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima", kojeg su napisale Dr. Kristina Matković i Dr Bara Vinković. Izdavač:Veterinarski fakultet u Zagrebu 2011. U uvodnom tekstu se spominju EU Direktive 1999/74 EC i naši Zakoni i Pravilnici glede kokoši ( NN 77/10,51/Pravilnik o minimalnim uvjetima za zaštitu kokoši nesilica. Alternativno držanje kokoši obuhvaća svaki način koji nije kavezni. Industrijski model razmišljanja, gdje je profit bio glavni kriterij, primijenjen u peradarstvu, doveo je do načina uzgoja kokoši u kavezima. Danas se polako vračamo i mišljenju i djelovanju, ne samo kod uzgoja kokoši, prema nekim tekovinama koje baštinimo od naših baka i djedova. Iako ima malo gospodarstva koja još drže slobodni uzgoj kokoši, ipak u svijetu, Europi pa i u nas trend je napuštanje kaveznog uzgoja kokoši. Našu tradiciju ako mi to ne želimo, ne može uništiti Europa, glasamo ili ne za nju. Evo samo malo primjera usko vezano s uzgojem kokoši. U svijetu ima 14 milijardi kokoši, što znači uz čovjeka na Zemji žive i dvije kokoši, koje mu daju godišnje oko 500 do 600 komada jaja i odgovarajuću količinu mesa. Kokoš snese godišnje oko 300 jaja. Statistike govore kako se svjetska potrošnja kokošinjeg mesa povećala od 46 milijuna tona od 1995. g na 70 milijuna tona u 2005 godini. Dnevno u godini 2006 stanovnik RH je pojeo 54 g. kokošinjeg mesa i pola jajeta, tj 28 grama jaja.

No, za proizvodnju hrane čovjek istovremeno onečišćuje i okoliš. Valja raditi eko-energetske bilance u proizvodnji hrane ,kako bi se pravilno gospodarilo ne samo u malim gospodarstvima, nego i u čitavoj državi. Iz priložene tablice vidi se podaci kako je za proizvodnju 1 kg kokošinjeg mesa potrebno 3900 litara vode (računa se i voda za rast žitarica), 1,8 kg žitarica, 6,4 četvorna metra zemlje, a štetna emisija u atmosferu ugljičnog dioksida CO2 iznosi 4,6 kg. Za proizvodnju 1 kg govedskog mesa potrebno je 6 kg žitarica, a emisija CO2 iznosi 16 kg. Energetska hranjivost kokošinjeg mesa iznosi 6930 kJ/kg (165okcal/kg ) dok govedskog mesa 10374 kJ/kg , (2470 kcal/kg). Eko-energetske bilance u proizvodnji hrane pokazat će, kako su naši djedovi i bake bili vrlo eko- prosvijećeni u današnjem pogledu. Naime, kokoši ili živad u obiteljskim gospodarstvima su bili mali pogoni za "recikliranje" organskoga otpada ili otpadne hrane . Napoj, "pomijak" naziva se otpad od hrane, koji se nije bacao, kao sada u smeće, nego se koristio kao hrana za kokoši ili svinja. U smeću od 1,17 kg kojeg svaki dan proizvodimo po stanovniku u RH ima oko 30% organskog otpada. Kada ovo pišem onda imam na pameti naše kokoši, slobodan uzgoj. Prije tjedan dana bilo ih je 10 komada od kojih sada imamo 8 komada i pijetla. Svaki dan naše kokice iznesu od 5 do 6 jaja. Za Božić će biti na stolu pečeni pijetao, kako bi poštovali stare običaje, te čestitali si međusobno i pjevati: "Narodi nam se Kralj nebeski...na tom mladom ljetu veselimo se"..Poslije si bumo išli čestitati, kak nekad: Daj nam Bog picekov, pune hambare žitka... a mira Božjega i Blagoslova najviše.

Gubimo li suverenitet ulaskom u Europu?

Danas 9.12.200 su Predsjednik J.Josipović i Predsjednica Vlade J.Kosor potpisali važan dokument u Belgiji Ugovor o priključenje Europskoj Uniji.

Jesmo li veseli ili nismo , hoćemo li na referendumu glasovati za tu opciju, ili ne? Pitanje, koje si svi postavljamo. Moja razmišljanja su ovakva:

1. Prije 100 godina pojam državnog suvereniteta je bila površina zemlje i mora, koja je omeđena državnom granicom i koja se čuvala s vojskom. Površina državne zemlje je bila zbir površina njiva,oranica , livada,pašnjaka i šuma. Između njiva su postojali kameni međaši, koji su označavali s mejašima, vlasništvo- suverenitet- nad svakom parcelom "gruntom"upisanom u sudsku knjigu, zvanom gruntovnica. Državni suverenitet je bio skup suvereniteta, svih domaćinstava ili porodica jedne države. Dakle, seljak je orao svoju njivu s konjem, koji je zapravo sunčanu energiju preko trave koristio za sjetvu. Na njivi mu je rasla i konoplja za odjeću, koža od stoke ili svinje bila mu je obuća, a ostali dio grunta, koristio je za hranu i izgradnju nastambi. Ovo izgleda malo pučkoškolski uvod, ali je to temelj od čega treba gledati današnji suverenitet jedne male države kakova je naša domovina.

2. Dolaskom industrijskog načina života koje se razvio u zadnjih 100 godina radikalno se mijenja i suverenitet države. Energija koju koristimo za život stvorila je od nas običnih ljudi "bogataše" za koje radi 52 "roba" ili preračunati se može dalje, svaki građanin RH troši godišnje 23 000 kWh primarne energije. E, te energije, nema više dovoljno na našim njivama i zato smo ovisnici od energije koju uvozimo. Onaj koji je ovisnik od uvoza nije više slobodan i nema više 100%- tnog suvereniteta nad prostorom u kojem živi. Lijek, kojeg koristim, nije proizveden u našoj zemlji, pa me i to čini ovisnim od stranih tvrtki. Danas čitam na Internetu, kako čitavom kuglom zemaljskom vlada, pomoću globalizacije oko 147 velikih Multi nacionalnih korporacija.

3.Blagoslov hrvatske zemlje jesu polja. Žuljevi orača donosili su svake godine stostruke plodove što lijepo prikazuju slika, koja je slikao Augustin Frajtić prije oko 80 godina. Razvijene zemlje otrovale su svojom "industrijskom poljoprivredom"oko 40 % podzemnih voda. Pitanje je kako ćemo se mi postaviti prema tom problemu i kod glasovanja mora se voditi briga upravo o tlu, na kojem nam "raste" kruh. To nije politička parola to je stvarnost. Eto tu nam treba ta eko pismenost. Svi govore u EU o povratu na organsku poljoprivredu, zbog podzemnih voda, a konji i stoka nam trebaju za stajski gnoj, koji je prvi uslov za takovu poljoprivredu.

4.To ne znači, da ćemo opet orati s konjima , no negdje bi to mogao biti i seoski turizam. Ali pogledajmo kako uludo trošimo naš suverenitet na konzumiranje svega i svačega, što nam zapravo uopće nije potrebno. BDP nije jedino mjerilo napretka jedne zemlje. Naš starci stvarno nisu svaku godinu mogli kupiti jednu kravu ili izgraditi jednu nastambu. Nas građana RH ima 80 stanovnika, a prija 100 godina bilo nas je 78 po četvornom kilometru. Težimo imaginarnim radnim mjestima za koje nemamo sposobnosti ni kapitala. Prava industrijska radna mjesta koštaju od 1 do 3 milijuna Eura.!!??

"Tamo gdje su blještave palače, polja su zarasla korovom , a žitnice su prazne" rekao je davno Lao Tse .