Krugovi održivosti

Neki dan gledam na HTV kako  poduzeće  „Čistoća“  odvozi ogromne hrpe glomaznog otpada  na neko skladište kraj Zagreba. Vidio sam velike količine lomljenoga namještaja, različitih spužvi, plastičnih artikala, starih kućanski aparata. Što se radi s tim otpadom ? Velika je vjerojatnost, kako to  pitanje postavljaju  mnogi. Nazvao sam  „Čistoću“ kako bi dobio informaciju, gdje se  odlaže glomazni otpad. Službenik s  tel .centrale „Čistoće“ nije me znao  uputi do odlagališta glomaznog otpada. Valjda se negdje selektira,  pa onda reciklira ili ponovo koristi,  prema onom pravilu  4R  kojeg sam već spomenuo u jednom ranijem postu ovog bloga. Ukratko 4R pravilo iz područja čistije proizvodnje  oblikovano je  prema  četiri engleske riječi; - Reduce -  smanji otpad i nepoželjne emisije; Reuse - ponovno upotrijebi materijal npr  povratnu ambalažu;  Recicle-  recikliraj, vrati materijal kao sirovinu u ponovnu preradu;  Replace  - zamijeni agresivne tvari, energiju i štetne procese  podobnim za okoliš.

 Zamišljam, kako netko organizira nezaposlene ljude  za  selekciju tog krupnog otpada ,pa se preko portala  www.njuškalo.hr    ljudi mogu vrlo brzo informirati o poželjnim stvarima na tom skladištu. Varam li se ja, da smo tako dobro organizirani? Različiti stari namještaj, spužve iz madraca mogu se  ponovo koristiti  u različite svrhe. U prošli pet godina građani Zagreba su godišnje  odbacili od 20000 do 60000 t/a  glomaznog otpada. U materijale koji se sakuplja u glomaznom otpadu ugrađena je već proizvodna energija koja kod drvenih panela i iverica  iznosi 17 MJ/kg,  Za proizvodnju  takovih iverica potrebno je za  jedan kilogram oko 1000 litara vode. Dok je za proizvodnju  kilograma poliuretanskih   pjena  potrebno   čak 115 MJ  energije i  500 litara vode.  Oba ova materijala mogu se koristiti za toplinsku izolaciju krovišta . O koristima  čuvanju  šume kod ponovne  primjene  iverica da se i ne govori. Ali bilo kako bilo, glomazni  otpad je samo jedan od problemagradova i urbanog načina  života. Problem nije samo  naš, nego je on tipičan za  urbane prostore a naročito za megapolis gradove.  Da se razumijemo,  Zagreb je megapolis-grad za  veličinu Hrvatsku  .  

Svjetska  UN-zajednica  organizirala je  u  studenom  ove godine svjetski vrh stručnjaka i političara u Varšavi  posvećeno klimatskim promjenama.  Oni nisu  stvorili  neki dogovor, oko globalnih  ekoloških problema. Hrvoje Jurić  novinar „Večernjaka“ pišući o ovom skupu,  predlaže da se stara parola ekološkog djelovanja „Misli globalno djeluj lokalno“ pretvori u „Misli lokalno djeluj lokalno“. Koncepti  ekologija ,održivost, održivi  razvoj su danas postali poštapalice  kao i ljudsko pravo, sloboda, pravda, koje lijepo zvuče, ali ih se ne može lako  pretvoriti u neku korist i poželjnu  akciju. Održivost se u političkom i poslovnoj komunikaciji  koristi , kako se kaže na engleskom jeziku  kao buzz-word kojom su ispunjene reklame.

Svjetska asocijacija gradova- metropola metropolis (World Association of the Major  Metropolises) zajedno s UN programom Global Compact Cities  stvorila je postupnik kako pristupiti održivom razvoju gradova. Taj program nazvan je „krugovi održivosti“( circles of sustainability) .

http://en.wikipedia.org/wiki/Circles_of_Sustainability  Krugovi održivosti su metode za procjenjivanje  i upravljanje usmjereni prema održivom životu nekog grada. Sjećam se, kako smo čitali 80-tih godina prošlog vijeka o sličnim pojavama tzv.  krugovima kvalitete  (quality cirkles) koje su se osnivale u tvornicama u Japanu, kako bi se povećala kvalitete  njihovih proizvoda. Cijeli svijet je tada priznao Japanu, da ima najkvalitetnije  proizvode. Iz iskustava tih krugova kvalitete razvile su se svjetske norme pod nazivom ISO 9000 koje su primjenjive za upravljanje  kvalitetom  u  tvrtkama ili organizacijama.

Nastavak  normi o kvaliteti proizvoda su ostale koherentne norme  uključujući  ISO 14001,  ISO 14031 prevedene na hrvatski EN HRN ISO 14001:2009 koje obuhvaćaju problematiku upravljanja (procjena i kontrola) bilo  pozitivnog  bilo negativnog utjecaja na okoliš. Svaka organizacije u svom djelovanju ima i neki aspekt okoliša. Aspekt okoliša se mora uključiti „u igru“ kao element djelatnosti  proizvoda ili usluge neke organizacije, koji može s okolišem uzajamno djelovati.

Metodologija krugova kvalitete i nastavak u ISO normi protežu se na krugove održivosti kojima se procjenjuje utjecaj ljudi koji  žive u gradovima na okoliš. Pojam održivosti kao neki  potencijal,  valja shvaćati  kroz  skup ljudskog djelovanja , za dugoročno održavanje blagostanja. Održivost neke društvene zajednice,  sastoji se  od pod skupova ekološkog, ekonomskog, političkog i kulturnog djelovanja.

Metodologiju krugova održivosti  proveo  je  grad Melbourne i dobio je ovakvu grafičku sliku ,lako prepoznatljivu svakom stanovniku.  Kako su ocijene za aktivnosti poredana crveno- loše, a zeleno- izvrsno dobiva se odmah i područje, gdje valja fokusirat djelovanje ( raditi ) i trošiti novac za poboljšanja. Metodologija se u prvom koraku sastoji o popunjavanju postupnika koji  ima 38 stranica.

http://citiesprogramme.com/wp-content/uploads/2013/04/Urban-Profile-Process-Tool-V3.3-web.pdf

Postupnik sadrži prema značenju u praksi  mnogo pitanja i potpitanja, na koje valja odgovoriti i ocijeniti  od 1 (loš,kritično) do 9 (izvrstan)  .  Pitanja su raspoređena prema područjima: ekonomija;proizvodnja, razmjena i prijenos, regulacija i računovodstvo, potrošnja i primjena, rad i socijalna skrb, infrastruktura, distribucija bogatstva, ekologija; materijali i energija, voda i zrak,  flora i fauna, staništa i naselja, prijevoz, hrana, emisija i otpad, politika; organizacija i upravljanje, pravo i pravda, komunikacija i kritike,pregovaranje i zastupanje, sigurnost, dijalog i pomirenje, etika i odgovornost, kultura; identitet i angažman, kreativnost,vjerovanje i ideje , spol, učenje, zdravlje i dobrobit.

 Važno je spomenuti, kako se  rješavanja pitanja  održivosti može organizirati tako, da akcije krenu odozdo od stanovnika mjesnih odbora ili  zajednica, a ne odozgo  od  trome Vlasti.  Rješenja kriznih situacija u bilo kojem području, najviše efekta donose, ako se krene odozdo. Aktualno je danas u  nas: demokracija poticana od naroda za narod. Nije pretenciozno tvrditi, svaka politčka stranka morala bi se obraćati  biračima po  istom obrascu krugova održivosti jer "arhaik"  pojmovi "lijevo" i "desno" spadaju u XVIII stoljeće. 

Za kraj moram spomenuti jedno iskustvo iz roditeljskog doma. U štaglju smo imali jedan trupac od brijesta,  drvo koje je danas skoro nestalo iz naših  šuma. Taj trupac je bio  u jednom kutu štaglja, pa se premještao godinama u neki drugi prostor štaglja.  Otac ga nije dao ispiliti za ogrjev, govoreći  kako je to najžilavije drvo  i najbolje za glavinu, špice i platnicu drvenog okovanog  kotača za naša kola. No, kada smo montirali gumene kotače  od starog automobila na seoska kola, onda smo mu rekli, sada nam više ne treba taj trupac pa ćemo ga ispiliti. Ne,  nečete !?  odgovorio je, možda će taj  brijestov trupac nekom drugom trebati. Postavimo si  pitanje: koliko predmeta i stvari imamo,   koje nam više ne trebaju, u koje je ugrađena materija i energija, a nekome su jako potrebna. To se dalje može nadopuniti s pitanjem, koliko znanja (informacija) nosimo i koje se mogu danas na korist  vrlo lako prenijeti drugima? . Tako valja gledati krugove održivosti  kojima se olakšava  suživot ljudi ne samo u gradu.